SK fan
23.12.2007, 16:25
Moj lik je mladi sun elf.Njegovo ime je Artaramis.Ispričaću vam malo njegove prošlosti,šta ga je navelo da postane ono kakav je sada.Ja uvek kada imam izbor biram lik koji radi sa magijama.Tako da je on wizard kasnije eldric knight.Biće dobar lik.Ali neće imati problema da uzme novac ako se ponudi,započne tuču ako je izazvan.Moram da kažem da me je da napišem ovo inspirisao text Red Dragona,samo tako nastavi.
Ime:Artaramis Greeneayes
Pol:male
Rasa:Sun Elf
Biografija
Život u selu nikada nije lak.Život pored močvare pune Gušterolikih,činovskih insekata je smrtonosan.Ja sam odrastao baš na takvom mestu zvanom,West Harbor.
O svojoj ranoj mladosti neznam puno.Stari ljudi nisu priičali o tim „davnim vremenima“ kako su ih oni zvali.Iako se to desilo pre samo 16 godina.Shvatao sam da su samo pokušavali da zaborave.Slušao sam priče o mojoj majci.Užasne stvari o njoj.Da nije znala gde joj je dom,jer lutalice nemaju dom.Da nezna ko je otac njenog deteta.Ponekad čak su pričali sve ovo i pretvarali se da me nema.Samo da bi sve čuo.Da bi me povredili.
Deca nisu bila bolja.Svi su znali da me je Deagun usvojio.Ali većina se ponašala kao da nemam nikog.Da sam sam.Nije mi pomoglo što sam,pored očuha,bio jedini vilenjak u selu.I baš sunčev vilenjak.Moj život se promenio kada sam upoznao jednu devojčicu Ame.I njeni roditelj su poginuli veče kada i moja majka.Najčešće sami,polako smo se zbližili.Njen pogled je hteo više.Ali ja nisam to osećao prema njoj.Nema sumlje da je ona lepa,fina,ali jednostavno nisam želeo da je povredim,jer ništa drugo ne bi moglo da se desi.Još uvek nisam mogao da budem potpuno opušten u prisustvu ljudi.Moj očuh je bio previše hladan i obično „nije imao vermena“da mi priča o dalekim zemljama u kojima je bio sa mojom majkom i ostalima koji su putovali sa njima.Kao da ga je bolelo da mi i priča o njoj.
Ime:Artaramis Greeneayes
Pol:male
Rasa:Sun Elf
Biografija
Život u selu nikada nije lak.Život pored močvare pune Gušterolikih,činovskih insekata je smrtonosan.Ja sam odrastao baš na takvom mestu zvanom,West Harbor.
O svojoj ranoj mladosti neznam puno.Stari ljudi nisu priičali o tim „davnim vremenima“ kako su ih oni zvali.Iako se to desilo pre samo 16 godina.Shvatao sam da su samo pokušavali da zaborave.Slušao sam priče o mojoj majci.Užasne stvari o njoj.Da nije znala gde joj je dom,jer lutalice nemaju dom.Da nezna ko je otac njenog deteta.Ponekad čak su pričali sve ovo i pretvarali se da me nema.Samo da bi sve čuo.Da bi me povredili.
Deca nisu bila bolja.Svi su znali da me je Deagun usvojio.Ali većina se ponašala kao da nemam nikog.Da sam sam.Nije mi pomoglo što sam,pored očuha,bio jedini vilenjak u selu.I baš sunčev vilenjak.Moj život se promenio kada sam upoznao jednu devojčicu Ame.I njeni roditelj su poginuli veče kada i moja majka.Najčešće sami,polako smo se zbližili.Njen pogled je hteo više.Ali ja nisam to osećao prema njoj.Nema sumlje da je ona lepa,fina,ali jednostavno nisam želeo da je povredim,jer ništa drugo ne bi moglo da se desi.Još uvek nisam mogao da budem potpuno opušten u prisustvu ljudi.Moj očuh je bio previše hladan i obično „nije imao vermena“da mi priča o dalekim zemljama u kojima je bio sa mojom majkom i ostalima koji su putovali sa njima.Kao da ga je bolelo da mi i priča o njoj.