zoran845
27.9.2007, 21:00
Upravo sam završio igranje crtane avanture "Clandestiny" (1996), pa da napišem par reči o igri.
Na samom početku igraču su ponuđena tri nivoa težine/moda: "lak" (cowardly), "srednje težak" (nervous) i "težak" (brave). Ja sam izabrao "kukavički"/laki mod, želeći da što pre odigram igru, ali nisam ni slutio šta me čeka: kada se igra u ovom modu, "Clandestiny" je jednostavno prelaka igra.
Radnja
U ulozi ste Endrua Makfajlsa (Andrew McPhiles), Amerikanca škotskog porekla od svojih tridesetak godina, nepoznatog zanimanja i "geeky" izgleda, koji se sa verenicom Polom (Paula) zaputio u gudure Škotske (nekim kolima nalik na "Jugo"), pošto ga je izvesni advokat Maknab pismom obavestio da je postao naslednik drevnog porodičnog zamka i "svega što uz to ide". Na putu kroz magluštinu do imanja, Endru i Pola se sreću sa zlokobnim predznacima i, baš kad se Endru (budući da je kukavica) sprema da se vrati u bezbednost civilizacije, u vetrobran lupi gavran, uplašeni naslednik gubi kontrolu nad kolima i udara u zidine zamka.
Nesrećni par, kojeg dočekuju sluge sumnjivog i jezivog izgleda, ulazi u prastaro zdanje i avantura može da počne.
Interfejs i zagonetke
Kretanje u igri je u slajd šou fazonu, uobičajenom za sredinu devedesetih. Hodnici i sobe zamka tvore ne preterano komplikovani lavirint, ali je ponekad lako izgubiti orijentaciju zbog nemogućnosti slobodnog kretanja. Iz svake "stajne tačke" možete da (korišćenjem animiranog kursora u oblike šake kostura) krenete levo ili desno, a broj (unapred zadatih) prizora u kojima se "vrtenjem" možete naći kreće se od 2 u hodnicima, do 4 u sobama. Nema gledanja dole i gore.
Ono što će svakom "avanturisti" odmah pasti u oči (a, bogami, i zasmetati) je odsustvo inventara (inventory). Zagonetke u "Clandestiny" su sve od reda logičke, nema "item-oriented puzzles" a uglavnom su vezane za otvaranje raznih vrata i (manje ili više) skrivenih prolaza. U stvari, najteže mi je bilo da pronađem vrata koja treba otvoriti. Štos je u tome što su na samom početku (a dobrim delom i kasnije) sva vrata izuzev jednih nedostupna (šaka-kursor odmahuje kad je postavite na njih), i tek kad natrapate na ta "prava" vrata dobijate zagonetku čije ispravno rešenje omogućava prolaz nadalje. Za svaka vrata dobijete pesmicu čiji stihovi vam govore koja slova čine zagonetnu reč. Kako budete nalazili prave reči, tako će se one pojavljivati na grbu porodice Makfajls, ispisujući porodični moto. Igra se završava kad dobijete celu rečenicu na "coat of arms" i potom rešite finalni zadatak.
(nastavak sledi)
Na samom početku igraču su ponuđena tri nivoa težine/moda: "lak" (cowardly), "srednje težak" (nervous) i "težak" (brave). Ja sam izabrao "kukavički"/laki mod, želeći da što pre odigram igru, ali nisam ni slutio šta me čeka: kada se igra u ovom modu, "Clandestiny" je jednostavno prelaka igra.
Radnja
U ulozi ste Endrua Makfajlsa (Andrew McPhiles), Amerikanca škotskog porekla od svojih tridesetak godina, nepoznatog zanimanja i "geeky" izgleda, koji se sa verenicom Polom (Paula) zaputio u gudure Škotske (nekim kolima nalik na "Jugo"), pošto ga je izvesni advokat Maknab pismom obavestio da je postao naslednik drevnog porodičnog zamka i "svega što uz to ide". Na putu kroz magluštinu do imanja, Endru i Pola se sreću sa zlokobnim predznacima i, baš kad se Endru (budući da je kukavica) sprema da se vrati u bezbednost civilizacije, u vetrobran lupi gavran, uplašeni naslednik gubi kontrolu nad kolima i udara u zidine zamka.
Nesrećni par, kojeg dočekuju sluge sumnjivog i jezivog izgleda, ulazi u prastaro zdanje i avantura može da počne.
Interfejs i zagonetke
Kretanje u igri je u slajd šou fazonu, uobičajenom za sredinu devedesetih. Hodnici i sobe zamka tvore ne preterano komplikovani lavirint, ali je ponekad lako izgubiti orijentaciju zbog nemogućnosti slobodnog kretanja. Iz svake "stajne tačke" možete da (korišćenjem animiranog kursora u oblike šake kostura) krenete levo ili desno, a broj (unapred zadatih) prizora u kojima se "vrtenjem" možete naći kreće se od 2 u hodnicima, do 4 u sobama. Nema gledanja dole i gore.
Ono što će svakom "avanturisti" odmah pasti u oči (a, bogami, i zasmetati) je odsustvo inventara (inventory). Zagonetke u "Clandestiny" su sve od reda logičke, nema "item-oriented puzzles" a uglavnom su vezane za otvaranje raznih vrata i (manje ili više) skrivenih prolaza. U stvari, najteže mi je bilo da pronađem vrata koja treba otvoriti. Štos je u tome što su na samom početku (a dobrim delom i kasnije) sva vrata izuzev jednih nedostupna (šaka-kursor odmahuje kad je postavite na njih), i tek kad natrapate na ta "prava" vrata dobijate zagonetku čije ispravno rešenje omogućava prolaz nadalje. Za svaka vrata dobijete pesmicu čiji stihovi vam govore koja slova čine zagonetnu reč. Kako budete nalazili prave reči, tako će se one pojavljivati na grbu porodice Makfajls, ispisujući porodični moto. Igra se završava kad dobijete celu rečenicu na "coat of arms" i potom rešite finalni zadatak.
(nastavak sledi)