Prikaži potpunu verziju : Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858
Razmišljao sam kako da dam ime ovoj temi,
pa sam pokušao da budem koliko toliko precizan.
Ovo je tema, prostor, gde ćemo ostavljati Naše poruke, pesme, slike, crteže, animacije i sl. za tu dečicu,
tema u kojoj im nesebično poklanjamo parčence svoje duše,
što im je, verujem, često daleko potrebnije nego novac ili neka druga materijalna dobra...
Nemojte se ustezati, snebivati i plašiti,
ovde sigurno niko neće kritikovati,
niti se negativno ophoditi prema onome što vidi i pročita
a što je ovako plemenito dato ...
ovo je mesto gde svi dobijaju petice za svoje radove,
prostor gde su svi radovi dobri ako su iskreni i dati od srca ...
Dovoljno je samo da razmišljamo o toj dečici,
da se setimo kako su sinoć zaspala bez ispričane bajke,
kako nije imao ko da ih drži za ruku, niti da ih mazi po kosi dok san ne stigne ...
Dovoljno je samo da ih se setimo pa da krene neka inspiracija,
prepustimo joj se, budimo samo iskreni i nesebični,
dajmo malo svoje topline i nežnosti onima kojima je potrebnija u ovom momentu ...
Pa, da počnemo.
Jedna od najlepših uspomena na proleće/leto '95 mi je ekološka predstava "Snežana i sedam patuljaka" koju je osmislila moja komšinica. Svoje pesme za decu, koje je pisala u slobodno vreme, je uspešno pretočila u scenario za predstavu, okupila svu decu iz komšiluka koja su htela da glume i zamolila me da joj iskomponujem nekoliko pesama. Pesmice su me oduševile, i uz pomoć sve dece koja su glumila, inspiracije mi nikako nije nedostajalo. Sve smo uspeli da prebacimo na kasetu uz pomoć "štapa i kanapa", tj. jednog sintisajzera i njegovih gotovih semplova i jednog mikrofona. Elem, predstava je imala čak tri izvođenja, s tim da je na premijeri bilo čak 600 dece iz svake moguće predškolske ustanove, jer smo sve obavestili i pozivali i roditelje, bake, deke i sve koji su svoju dečicu dovodili u parkove. Pošto smo sale za izvođenje dobijali besplatno, nismo naplaćivali ulaz, i nikakav novac na svetu nije mogao da kupi ono veselje koje nas je čekalo na kraju svake predstave.
Od svega toga, ostale su predivne uspomene, i melodije koje još uvek čuvam, pošto se kaseti sa pesmama zameo trag. Ja bih to drage volje podelila sa decom iz Doma, samo što melodijama treba malo aranžmana i nekoliko dečjih glasića koji bi pevali. Na žalost, ne snalazim se sa programima za kreiranje i obradu zvuka, ali ako je neko raspoložen, možemo bar jednu pesmu ulepšati i pokloniti.
Jedna od melodija koju imam je prevelika da bih je ovde upload-ovala, ali ukoliko nekoga zanima recite mi gde mogu da je okačim i učiniću to vrlo rado.:)
VEVERICA
Dragana Crnatović
Veverica mala
Pod lešnikom stala.
Da lešnike skuplja,
Odavno je znala.
Gledale je laste
Kako vredno radi
Pa su je zapitale
Kada se lešnik sadi.
Veverica mala
Pričati im stala
Kako je jošte mala
Da bi sve to znala.
Iako u školu
Ona pošla nije,
Počela da radi,
Zimi da se sladi.
Na to su joj laste
Zavidele jako:
"Kao ti lešnikom
ne sladi se svako".
"Nemojte mi laste
Zavideti sada
Jer kad zima dođe
Za vas nema hlada".
Ovo je samo jedna od pesmica, zakoju mi je melodija posebno draga:)
Predlog: Malo mi je dugačak naslov teme, pa možda bi se mogla nazvati ovako:
Parčence duše za Računar sa srcem Foruma SK
Oda prirodi
Zapevjmo odu
celom ljudskom rodu
i celome svetu
svakome detetu!
Zapevajmo suncu
dok se kolo kreće,
i rečici bistroj
za zeleno drveće!
Zapevajmo deco,
zapevajmo ljudi
sa našom se pesmom
sva priroda budi!
I neka se peva
i neka se igra,
nek se svuda znade
priroda se digla!
Neka si nam lepa
neka si nam zdrava,
večno da nam živiš
deca se sastala!
Novi dan, nova pesma :)
Nikola Grbic
7.3.2007, 14:23
pevanje kazesh huh?neznam kako ovo pomaze al nekako mi se svidelo.:Dbtw bash je imbha ova tema mnogo mi se svidela
Original Thalassian lyrics-Loose English translation
Anar'alah, Anar'alah belore
Sin'dorei
Shindu fallah na
Sin'dorei
Anar'alah
Shindu Sin'dorei
Shindu fallah na
Sin'dorei
Anar'alah belore
Shindu Sin'dorei
Shindu fallah na
Sin'dorei
Anar'alah belore
Belore
By the light, by the light of the sun
Children of the blood
Our enemies are breaking through
Children of the blood
By the light
Failing children of the blood
They are breaking through
O children of the blood
By the light of the sun
Failing children of the blood
They are breaking through
O children of the blood
By the light of the sun
The sun
meni se mnogo svidela pesma pogotovo kad je sylvanas peva u onom q:P
Jel mogu igre da se kače?
Ako mogu ja imam jednu:
♥ Novogodisnji milioner za decu
(http://upload2.net/page/download/RgxJMxT8nRjr1GV/Novogodisnji+milioner+za+decu.zip.html)
Pre nekog vremena palo mi je na pamet da pogledam neko od tih lica koje će se obradovati novom komjuteru.
A onda sam shvatila i da mogu ponešto da im kažem, poručim, za dobro jutro ili laku noć. I tako mi je pala ideja na pamet.
Pošto svako od tih lica ima ime, pokoniću svakom imenu po redak-dva stihova koje će moći da čuva, da ih poseti na našu dobru volju i da će uvek neko misliti na njih.
7078
Pesma za Anu
Bila jednom jedna Ana,
savršena i bez mana.
Kad je ona bila s'nama,
bežala je od nas tama.
7079
Pesma za Nikolu
Kad dan pođe naopačke,
i ne vrede ni igračke,
tad ne traži izokola,
dovoljan je i Nikola.
Hvala Dušku Radoviću i Draganu Lukiću na inspiraciji :)
Ostali, pridružite se. :)
7089
Pesma za Milenu
Kad god kraj mene prođe Milena,
dodirne me njena kosa svilena.
Oko joj ka meni veselo sija,
Da li ona sluti da to meni prija?
7090
Pesma za Nemanju
Ako vas muči prolećno spremanje
setite se jednog vrednog Nemanje.
Kad on je tu, nestaje dremanje,
i začas je gotovo prolećno spremanje.
7097
Pesma za Maju
Možda je Maja i bila mala
dok na svoje noge nije stala,
dok sa njima nije potrčala,
i ceo svet tako upoznala.
7096
Pesma za Zlatka
Kad god sretnem jednog Zlatka
meni dođe misao kratka:
"Kada će više taj Zlatko
mene da pogleda onako, slatko".
7100
Pesma za Tanju
Jedna stara, al' udobna klupa
baš kod trećeg šrafa, gde se krije rupa,
čuva moju tajnu, što je srce piše:
"Volim moju Tanju sve više i više!".
7101
Pesma za Đorđa
Juče je Đorđe prvak postao
i u školi malo duže ostao.
Sad kaže voli i školu i knjigu,
i da više nema baš nijednu brigu.
7109
Pesma za Snežanu
Snežanin smeh je melodija prava,
pametna je njena lepa mala glava.
Uvek sam blizu kad Snežana se smeje,
da njeno veselje i mene malo greje.
7110
Pesma za Milana
Milan se, deco, izgleda zaljubio.
Juče je u školi stalno nešto gubio,
za nečijom kikom stalno je uzdisao,
i na klupi pesmu ljubavnu napisao.
7111
Pesma za Draganu
Dragana voli cveće u kosi,
da proleće svuda sa sobom nosi,
da poneku pticu na rame primi,
i tako se smeje hladnoći i zimi.
7112
Pesma za Sašu
"Da li se Saša plaši mraka?"
pita se sada devojčica svaka.
Ipak je lakše, uz takvu jednu muku,
kad te hrabri Saša uhvati za ruku.
Carstvo i drugarstvo
U svetu postoji jedno carstvo
u njemu caruje drugarstvo
U njemu je sve lepo
u njemu je sve nezno
u njemu se svet raduje
(2x)
Tamo su kuce od cokolade
prozori su od marmelade
tamo svako radi ono sta hoce
tamo raste svako voce
nije puno ali nisam nasao druge pesme:(
7113
Pesma za Ivanu
Meni je Ivana od samog početka
bila lepa i teška zagonetka.
A sada je postalo najlepše to
što zagonetku tu rešavamo zajedno.
7114
Pesma za Nebojšu
Naš Nebojša ima neobičnu foru
kad nečije oči vidi na prozoru:
pocrveni, pozeleni, tako menja boje,
sve dok oči nestašne na prozoru stoje.
7118
Pesma za Mariju
Za Mariju važi pravilo kratko:
uvek kraj sebe ima nešto slatko!
Bilo da je praznik, bilo radni dan,
Mariji je slatkiš uvek potreban.
7119
Pesma za Vladu
Samo jednu želju ima naš Vlada:
da postane nova košarkaška nada.
Sad od ranog jutra traži vitamine,
među zvezde košarke što pre da se vine.
7121
Pesma za Danijelu
Bila jednom jedna Danijela,
da najlepša bude, oduvek je htela.
Kad god bi pred svoje ogledalo sela,
finu mrežu snova u sebi je plela.
7122
Pesma za Miloša
Javljaju vesti:"Stvar je loša:
nigde na vidiku jednog Miloša!"
A Miloša su videle samo oči lije,
ispod jednih plavih kikica se krije!
7125
Pesma za Marinu
Jedna Marina mira mi ne da
kada me plavim očima gleda.
Kada joj ruku u prolazu taknem,
ozaren osmeh na lice namaknem.
7126
Pesma za Ivana
Ivan je jedna vesela duša,
što ptičice razne voli da sluša.
Njihove pesme on sa sobom nosi
i šapuće nečijoj plavoj kosi.
7127
Pesma za Iris
Kad god negde pomenem Iris,
pitate:"Da li je to najnoviji miris?"
Zato ja ovde kažem svima vama:
"Iris je divna i ljubazna dama".
:D
7128
Pesma za Marka
Da li je Marko junak iz priče,
il' svi junaci na njega sad liče?
Jer u svakoj nevolji, kad je stani-pani,
volim da je Marko baš na mojoj strani.
7180
Pesma za Aleksandru
Aleksandra se danas sve nešto stidi
kada jedne lepe, plave oči vidi.
Kao da te oči neku tajnu znaju,
i nikad u školi mira joj ne daju.
7181
Pesma za Dejana
Dejan je sinoć u cirkusu bio,
i zato je danas nasmejan, čio.
Sada zna neke trikove nove
i drugare svoje na predstavu zove.
7235
Pesma za Jovanu
Jovana ima strašnu jednu muku:
nikako da duga dopadne joj ruku.
Stalno joj izmiče, il' brzo izbledi,
al' Jovana uporno, i dalje je sledi.
7237
Pesma za Bobana
Boban je, deco, misterija prava
I baš mu je pametna mrka mala glava.
Ali dal' te oči kriju vragolana,
ili je to njegova nasmejana strana?
Mrka Kapa
10.4.2007, 15:08
7242
Pesma za Jasminu
Samo Jasmina i njen nežni glas
uvek obraduju baš sve nas.
Kad grane sunce i ona tu je,
svojim smehom i prirodu raduje.
7243
Pesma za Jocu
Joca se i dalje uporno trudi
da svakog jutra pre sunca se budi.
Ali sunce, vraški, baš kao da zna
Joci da ga pretekne nikako ne da.
Mrka Kapa
11.4.2007, 16:02
7272
Pesma za Tijanu
Čim se prvo lišće pojavi na drveću,
Tijanu ćete sigurno pronaći u cveću.
U bašti, u parku, gde god proleće dođe,
i Tijanina ruka nežno kroz cveće prođe.
7273
Pesma za Branka
Branko uvek voli ponešto da pita,
i u vezi neba, i u vezi žita,
i gde sve to Mesec preko dana skita...
Neće Branku biti nijedna tajna skrita.
Mrka Kapa
13.4.2007, 21:35
7339
Pesma za Biljanu
Biljana i ja se družimo često
i imamo jedno posebno mesto
gde su naše tajne bezbedne od svega,
i leti, pod suncem, i zimi, ispod snega.
7340
Pesna za Stefana
Svi u ulici već odavno znaju
ko najlepše peva u našem kraju,
jer kad Stefan iz škole radostan ide
sreću mu u pesmi svi jasno vide.
Mrka Kapa
16.4.2007, 17:44
7396
Pesma za Anđelu
Anđela u srcu smeh nosi,
i sunce joj se rado igra u kosi,
ptica joj uvek na rame sleće,
veselim bojama pozdravlja je cveće.
7397
Pesma za Aleksu
Aleksa voli nevolje da pravi
i ne vodi računa o sopstvenoj glavi.
Malo- malo i čvoruga je krasi,
a Aleksa i dalje neće da se skrasi.
Par odlomaka iz genijalne knjige "Olovka piše srcem", u kojoj deca objašnjavaju određene pojmove. :)
Da li je bolja ptica ili avion
Bolja je ptica, ona ima dlakava krila.
Bolji je avion, on ima prozore za gledanje.
Ptica je korisna, ona nosi jaja a avion ne nosi jer nema gnezdo.
Avion je koristan. On vozi putnike na aerodrome.
Ptica nema ni stepenice.
Avion je dobar, pod njega možeš da se podvučeš, a ptica kljuje.
Ptica je bolja, ona maše kad leti i ide na jug.
Vojnik
Vojnik je živo biće koje je u vojsci.
Vojnik je zato da viče razumem i da ga šišaju.
Vojnik je zato da se maršira i da bude rat.
Vojnik ima izistinsku pušku.
Vojnik ima debele čizme.
Vojnik dobije pravo pismo.
Vojnik zna pesmice napamet.
Vojnik pravi svadbu kad se vrati iz vojske.
Vojnik to je neki dedin vojničina.
Vuk i lisica
Vuk je sav dlakav, a lisica kao crvena.
Vuk menja dlaku, a lisica kokoške.
Vuk ima strašne oči, a lisica lisičje.
Vuk se sanja, a lisica ne mora.
Vuk i lisica isti su kao braća…
Jer su lajavi i strašno zinu.
Jer im rastu repovi pozadi.
Jer stanuju u šumi.
Jer jure po mraku i svi su lopovi.
Jer pojedu koga ne poznaju, vuk Crvenkapu, a lisica petla.
Prikradati se
Kad ideš da te niko živ ne čuje, jer je strašno opasno ako te pasovi čuju.
Kad ideš, a vrata da ne škripnu od špajza.
Kad neko ima voće pa se deca popnu i sve mu prikradu.
Kad kradeš pri kraju da se ne pozna.
Riblje ulje
Neću da ti kažem ništa, zato što to nije lepo pitanje! Tako jedan sa naočarima
pitao isto moju mamu i ona odma rekla da nemamo više i onda on opet napisao
i ona onda opet kupila i zato neću da ti kažem ništa.
To je što kad ti ga daju, moraš odma da ga progutaš, ne daju ti da pljuneš, a ne mož dugo da ga držiš u ustima.
To je jedan glup zejtin zato što mu mnogo smrdi ukusnos.
To je nešto žuto što ja pijem za boles.
Jeste ukusno je samo ja to više neću da pijem, biću dobar i poslušan i neću više da se razbolim.
To je što je pio kraljević Marko kad je bio mali pa mu posle porasao buzdovan veliki
i Šarac mu porasao i svašta mu poraslo.
To svi pričaju da ima korisnos, a niko neće da ga pije i svi ga daju meni ko da sam ja neko.
Mišolovka
Jedna kutija od žice što je u njoj miš pa ne smeš da je pipneš da te ne ulovi.
(nastaviće se...)
(...nastavak)
Podlac
Podlac je kad šutneš nešto bos, a ono bio kamen.
Jedan pod običan sobski što su ga nalakirali.
Kanap od pantalona što pukne kad se sagneš.
Jedan pas od jednog Miše što se dovezao.
Ja ne znam šta je podlac jer mi tokod kuće nemamo.
Šamar je veliki podlac zato što moj tata ima velike šake.
Jedna što kaže da je lepša ona kaže lepša i od mene.
Paprika neka što je podlac probaš papriku a ona ljuta.
Jedan što na zidu napiše da se neki volu. To sam ja napisao.
Podlo je kad se udariš ispod lakta.
Kad ne smeš da podviriš pod krevet za klikere.
Kad se pod podlije što si uvrtao česmu.
Kad je pacov u podrumu.
Kad jarac ima rogove.
Zima i leto
Zimi te grde što se ne kupaš, a leti se kupaš pa te grde.
Doleteti
To je kad se penješ na drvo pa padneš odozgore pa doleti tvoj roditelj da te prebije što si se penjao.
Sredina
Kad je na polici gore lukac dole krompir, a u sredini slatko od šljiva.
Glasan i tih
Glasan je jako deranje, tih je polako deranje.
Tiho se dobija kad pričaš viceve pa naiđu devojčice.
Glasan nije tih.
Tajne su tihe.
Kafa
Kafa je jedno jelo za odrasle služi i za rastenje repova na deci.
Kafu najviše izmišljaju gosti zato što oni dođu pa svašta izmišljaju.
Ja ništa ne volim kafu.
Lopta i jabuka
Nisu iste, jabuka je rođena od drveta, a lopta od gume.
Lopta je cela okrugla, a jabuke nije kod drške.
Lopta nema semenke, a jabuka ima.
Jabuka se grize, a loptu ne moraš.
@Ulmawen,
čestitam na izboru knjige i odlomcima.
Prisetih se kako sam knjigu već preporučivao:
http://www.sk.co.yu/forum/showpost.php?p=105139&postcount=92
a za one koje mrzi da isprate link i prošetaju se malo po meni vrlo dragoj temi: Knjige (http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=1639)
citiraću sam sebe:
knjiga za nešto malčice starije, za odraslije, za one koji imaju decu...
Olovka piše srcem - Budimir Nešić, Vanja Rupnik Račić
TUŽNO JE
tužno je što ima neki čupavi
što nose decu u torbu ako ne slušaju
tužno je kad ideš kući pa je mrak
i ti ne možeš nikako da se okreneš
da vidiš šta to ide
ili
KRAVA
ima razne krave
tako ima jedna krava
što uvek dođe kad imamo goste
da traži nešto od mame
nekako dok sam čitao ovu knjigu, kojoj je predgovor napisao dragi čika Duško Radović, svo vreme sam imao utisak da čujem glas Mike Antića kao da mi je on to čitao... iako on nije učestvovao u stvaranju ove knjige, tonalitet mi je često bio sličan sa njegovim pesmama...
možda sam bio preoštar u kategorizaciji na početku poruke, nije na odmet da je pročitaju ni mladji čitaoci...
... ovo je knjiga za razmišljanje i otkrića.
Dušan Radović
Hvala Simke ;)
Evo još jednog odlomka, iz knjige posvećene jednom odraslom detetu, imenom Leon Vert. U pitanju je prvo poglavlje "Malog princa" Sent Egziperija. Crteži su moji (ništa pokradeno :) ), zbog čega se iskreno izvinjavam svim posetiocima ove teme...
Kad mi je bilo šest godina, video sam jednom prilikom veličanstvenu sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala "Istinite priče". Slika je predstavljala zmijskog cara kako guta neku zver. Evo toga crteža.
7480
U knjizi je pisalo "Zmijski car guta svoju žrtvu celu, ne žvaćući je. Posle toga nije u stanju da se kreće i spava šest meseci dok je ne svari".
Mnogo sam tada razmišljao o pustolovinama u prašumi i uspeo sam da olovkom u boji nacrtam svoj prvi crtež. Moj crtež broj 1 izgledao je ovako:
7481 (http://www.sk.co.yu/forum/attachment.php?attachmentid=7481&d=1177018208)
Pokazivao sam svoje remek-delo odraslim osobama i pitao ih da li se plaše moga crteža.
One su mi odgovarale: "Zašto bismo se plašili jednog šešira?"
Moj crtež nije predstavljao šešir. On je predstavljao zmijskog cara koji je progutao slona. Nacrtao sam tada zmijskog cara iznutra, kako bi odrasle osobe mogle da shvate. Njima su uvek potrebna objašnjenja. Moj crtež broj 2 izgledao je ovako:
7482 (http://www.sk.co.yu/forum/attachment.php?attachmentid=7482&d=1177018550)
Odrasli su me savetovali da se ostavim crtanja zmijskog cara spolja i iznutra i da se pozabavim geografijom, istorijom, računom i gramatikom. I tako sam u šestoj godini napustio sjajnu slikarsku budućnost. Bio sam obeshrabren neuspehom svoga crteža broj 1 i svog crteža broj 2. Odrasle osobe nikada ništa ne shvataju same, a decu zamara da im stalno daju objašnjenja.
Morao sam, dakle, da izaberem neki drugi poziv i naučio sam da upravljam avionom. Leteo sam svuda pomalo. A geografija mi je, to je tačno, mnogo koristila. Umeo sam na prvi pogled da razlikujem Kinu od Arizone. A to je vrlo korisno ako čovek zaluta noću.
(...)
(...)
Tako sam, tokom života, često dolazio u dodir sa mnoštvom ozbiljnih ljudi. Dugo sam živeo među odraslima. Video sam ih sasvim izbliza. To nije mnogo popravilo moje mišljenje o njima.
Kada bih sreo nekoga od njih ko bi mi izgledao malo bistriji, iskušavao sam ga svojim crtežom broj 1, koji sam stalno čuvao. Želeo sam da saznam da li on zaista shvata. Ali on bi mi uvek odgovarao: "To je šešir". Tada mu ne bih pričao ni o zmijskom caru, ni o prašumi, ni o zvezdama. Spustio bih se do njega. Govorio bih mu o bridžu, o golfu, o politici i o mašnama. I odrasla osoba bi bila veoma zadovoljna što se upoznala sa tako razboritim čovekom.
(kraj 1. poglavlja)
Mrka Kapa
21.4.2007, 20:39
Setila sam se nečeg što bi moglo biti korisno na duže staze: naime, mislim da bi bilo dobro da odsad pesme, priče, bajke i ostale literarne radove priložimo i u .doc formatu, da bi se kasnije lakše preuzimali i pohranjivali u Računar sa srcem Foruma. Ukoliko su tekstovi dugački, onda okačite ovde samo kompresovan .doc fajl, i to će biti dovoljno...
Znači, kao što je Ulmawen uradila u prethodnom postu. :)
Treba pomisliti i na one koji će sve ove parčiće na kraju peglati, uklapati, šminkati i stvoriti od njih jedan živopisni kolaž koji će biti slika i prilika našeg Foruma. :)
Akcija se zahuktava kako proleće odmiče, i osećam da će biti još puno dobrog materijala...:)
Svi oni stidljivi, smušeni, pospani, tek-probuđeni, blago-izgubljeni, teško-pokretljivi, užurbani, prezaposleni, stanite jednog popdneva na desetak minuta kraj one knjige koju ste najviše voleli u detinjstvu i ostavite ovde pokoji redak koji ste upamtili. Jedan dečji osmeh koji time možete da kupite grejaće vas celog života.
Kako se poklanja srce
Srce Foruma na Računaru
Dve brazilske bajke koje sam mnogo volela kad sam bila mala...
Jaguar i tapir
-Zdravo, prijatelju tapire!
-Šta radiš, prijatelju jaguare?
-Nisam dobro. Kada putujem noću, uvek izbodem šape o bodlje u travi. Možeš li mi pozajmiti tvoja kopita da bih udobnije hodao?
-Kako da ne, samo izvoli, uzmi. Ali ujutru mi ih vrati, jer čim izađe sunce i zagreje zemlju, izranjaviću noge bez kopita.
Kažu da se zbog toga jaguar, kad ide noću, može odmah osetiti, a tapir, iako je trapav, gazi lako jer je bos.
Jelen, vučić i jaguar
Jelen se nastanio zajedno sa vučićem. Posle nekog vremena, jaguar se takođe nastanio sa njima.
Jednom pođoše u lov. Usput jaguar htede da napadne vučića, ali ovaj klisnu. Uveče se vučić vratio iz lova i doneo sitnu divljač: agutija*, svinjče, pticu agami**, ljuskara i divlju kokošku inambu. Svi su jeli i posle toga rešili da se istrče i poigraju. Jaguar je trčao i stalno ponavljao: »Pronašao sam divljač, ali mi je utekla!«
Vučić je trčao i ponavljao: »Ko šapama kratkim gazi, neka u lov ne odlazi!«
Tako su se igrali sve dok jaguar nije skočio na vučića. Vučić i jelen počeše da beže iz sve snage, a jaguar za njima. On stiže jelena, podiže šapu da ga ščepa, ali se jelen pretvori u kamen.
Vučić skoči u reku, prepliva je i reče jaguaru: »Sada me ne možeš uhvatiti, jedino da me kamenom gađaš.«
Jaguar podiže kamen i baci se njime. Kamen prelete reku, pade na drugu obalu i zablejavši »meee!« pretvori se ponovo u jelena. Od tada je započelo neprijateljstvo između vukova i jaguara.
*aguti- vrsta južnoameričkog glodara slična zecu; naziva se i »grbavi zec«.
7512
**agami- južnoamerička ptica iz reda ždralova.
7513
Gozba na oblaku
Afrička bajka
Šakal i hijena bejahu zajedno kada se pojavio oblak. Šakal se popeo na njega i pojeo pola oblaka. Kada je hteo da siđe, reče hijeni: “Sestro moja, sad ću da skočim, a ti me uhvati.” Tako ga hijena uhvati. Onda se ona pope da jede. Kada se zasitilia, reče šakalu: “Brate moj, sad ti mene uhvati”, na šta on odgovori: “Sestro, ne sekiraj se, ja ću te uhvatiti. Dođi dole!”
On ispruži šape, a hijena skoči, ali kada je bila blizu šakal jauknu i poskoči: “Sestro, ne ljuti se,” reče on, “Joj! Joj! Ubode me trn.” Tako je hijena pala sa oblaka i grdno se povredila.
Od tog dana su hijenine zadnje noge manje i kraće od prednjih.
Zašto Sunce i Mesec žive na nebu
Nigerijska bajka
Nekada davno, Sunce i voda su bili veliki prijatelji i zajedno su živeli na zemlji. Sunce je često posećivalo vodu, ali voda nikada nije uzvraćala posete. Na posletku Sunce zapita vodu zašto ga nikada ne posećuje. Voda odgovori da Sunčeva kuća nije dovoljno velika i da bi, ako bi došla u posetu, isterala Sunce napolje. “Ako želiš da te posetim, moraš sagraditi ogromnu kuću, jer je moj narod veoma brojan.
Sunce obeća da će sagraditi veliku kuću i rekavši to vrati se kući svojoj ženi, Mesecu, koja ga dočeka sa velikim osmehom. Sunce joj ispriča šta je obećao vodi i narednog dana poče izgradnju velike kuće.
Kada je kuća bila gotova, on pozva vodu da dođe u posetu. Kad voda stiže, ona upita da li je bezbedno da uđe, a Sunce odgovori: ”Da, uđi, prijatelju.”
Kada je voda bila visine čoveka, ona upita:”Da li želiš da još mog naroda uđe?” A Sunce i Mesec odgovoriše “Da”, ne znajući šta drugo da kažu gostima. I tako voda nastavi da ulazi dok Sunce i Mesec nisu morali da se popnu na krov. Opet voda zapita Sunce, ali dobi isti odgovor pa nastavi da ulazi. Uskoro je voda poplavila celu kuću, pa su Sunce i Mesec bili primorani da se popnu na nebo, gde su ostali sve do danas.
Devica Mlečnog puta¹
Estonska bajka
Zvezde sijaju nad nama! Severna svetla² nebo krase, a Mlečni put (zna se!) belo sija. Poslušajte pesmu Čarobnjaka iz Pećine osvetljene kristalima!
Ah! Predivna beše Linda, dražesna Ukova³ kći. Ona pokazaše sve nebeske putanje malim pticama, kada se gnezdiše u proleće ili se seliše u jesen. I baš kao što cvet poprskan hiljadama kapi rose sja i smeši se na jutarnjem suncu, tako je sijala i Linda dok se brinula za svoje male krilate miljenike.
Tako ne čudi da su svi voleli Lindu. Svako je želeo da mu ona bude nevesta, i uistinu ona imaše mnogo prosaca.
U lepoj kočiji koju je vuklo šest smeđih konja doveze se Severnjača i donese deset poklona. Ali Linda ga odbi, rekavši:«Ti uvek stojiš na jednom mestu. Ne možeš da se mrdaš.«
Onda dođe Mesec u srebrnoj kočiji sa deset crnih konja noseći dvadeset poklona. Ali Linda ga odbi, rekavši: »Ti prečesto menjaš izgled. Ideš svojom uobičajenom putanjom. Ne odgovaraš mi.«
Jedva je tužni Mesec otišao kad dođe Sunce u zlatnoj kočiji sa dvadeset četiri crveno-zlatnih konja. Doneo je trideset poklona. Ali sva pompa i sjaj mu ne pomogoše. Njemu Linda reče: »Ti si kao Mesec. Svakog dana ideš istim putem.«
I tako Sunce ode, tužno. A onda, u ponoć, u dijamantskoj kočiji koju je vuklo sto belih konja, dođe Severno svetlo. Njegov dolazak beše tako veličanstven da je Linda požurila da ga dočeka.
On doveze punu kočiju zlata, srebra, bisera i dragulja i Linda pristade da mu bude nevesta.
»Ti ne hodiš uvek istim putem.«- reče ona. »Ideš i staješ gde želiš. Svaki put pojavljuješ se obavijen novom lepotom i bogatstvom i svaki put nosiš drugačije odelo. I svaki put ideš novom kočijom sa drugim konjima. Ti si pravi mladoženja!«
Tada oni proslaviše veridbu. Ali Sunce, Mesec i Severnjača behu ljubomorni.
Severno svetlo ne mogaše dugo ostati u mladinoj kući, jer se morao vratiti na nebo. Kada se oprostiše, on obeća da će se uskoro vratiti za svadbu i odvesti Lindu u svoj dom na Severu.
Sad, Linda pripremi venčanicu i čekaše. Dani prolaziše, ali se mladoženja ne vrati. Zima prođe i proleće ukrasi zemlju novim čarima, dok je Linda uzalud čekala mladoženju.
Tada ona pade u duboki očaj. Obuče venčanicu, stavi veo i sede na livadu pokraj reke. Od njenih suza potekoše potoci u dolinama. Male ptice leteše saosećajno oko nje, mazeći je svojim mekanim krilima, da bi je utešile. Ali ona ih ne vide niti je više brinula o njima. Tako su ptičice letele tamo-ovamo jer nisu znale šta da rade i kuda da idu.
Uko ču za to. On naredi Vetrovima da mu dovedu kći, da bi je spasao tuge. I dok je Linda sedela na livadi tugujući, Vetrovi se spustiše i nežno je podigavši odneše je visoko odatle. Spustiše je na plavo nebo.
(...)
I tamo je ona i sada, u svojoj nebeskoj kućici. Njen beli veo je obavija. I ako pogledate u Mlečni put, videćete Lindu u venčanici. Tamo ona živi, pokazujući put ptičicama.
Ona je srećna! Zimi gleda na Sever i maše Severnom svetlu koje tada dolazi, a on je ponovo pita da mu bude žena.
Ali iako on dolazi veoma blizu nje, srce do srca, ne može je odvesti. Ona mora zauvek ostati na nebu, obučena u belo, da bi njen veo pravio Mlečni put.
1 Mlečni put – Naša galaksija;
7545
2 Severna svetla (Aurora borealis) – Svetlo na noćnom nebu, vidljivo na severnoj zemljinoj hemisferi (Norveška, Finska, Island...);
75487549
3 Uko (Ukko) – Vrhovni Bog Finskog, Laponskog i panteona baltičkih naroda (Estonaca,Litvanaca, Letonaca...); Bog neba, gromovnik.
Zašto je more slano
Nordijska bajka
Nekada davno bila dva brata, jedan bogat, a drugi siromašan. Na Božić, siromašan brat ne imade ni parče hleba, pa se zaputi do brata da umoli malo hrane. Ovo ne beše prvi put da mu bogati brat pomagaše i ne beše baš srećan što ga ponovo vidi. Ali ipak reče:
»Ako učiniš šta tražim od tebe, daću ti celo rebro slanine.«
Siromašan brat reče da će učiniti sve što treba i mnogo se zahvali bratu.
»Evo slanine, a sad idi pravo u Pakao.«
»Šta rekoh da ću učiniti sad moram ispuniti.«- reče siromašni brat, uze slaninu i zaputi se u Pakao. Išao je ceo dan i u sumrak dođe do kuće u kojoj je sijalo jako svetlo.
»Možda je ovo mesto koje tražim.« - pomisli on pa priđe dugobradom starcu koji stajaše ispred kuće, sekući drva za božićnu vatru.
»Dobro veče«.
»Dobro veče i tebi, kuda si se zaputio ovako kasno?«
»O, idem u Pakao, samo ne znam pravi put do tamo.«
»Pa nisi pogrešio, jer ovo je Pakao. Kada uđeš u kuću svi će želeti da kupe tvoju slaninu, jer nema mnogo mesa u Paklu, a ti je nemoj prodati ni za šta osim za ručni mlin koji stoji iza vrata. Kada izađeš, ja ću ti pokazati kako se on koristi.«
Čovek se zahvali starcu za savet i pokuca na Đavolova vrata. Kada je ušao, sve beše kao što je starac rekao. Svi Đavoli i Đavolčići su se nadmetali ko će dobiti slaninu. Siromah reče: »Pa, moja žena i ja treba da imamo ovu slaninu za božićnu večeru, ali kad ste svi toliko zapeli, pretpostavljam da vam je moram dati, ali je neću dati ni za šta manje od tog mlina iza vrata.«
Isprva se Đavoli nećkaše, ali na posletku pristadoše. Onda siromah ode starcu koji ga nauči kako se mlin koristi. Mnogo mu se zahvalivši, siromah pođe kući. Iako je išao najbrže što je mogao, ipak je sat otkucao ponoć pre nego što stiže.
»Gde si dosad?« - upita ga žena.
»O, nisam mogao ranije doći, jer sam morao ići daleko po jednu stvar, a onda po drugu, ali sad ću ti pokazati šta sam doneo.«
I on stavi mlin na sto i naloži mu da prvo melje svetlo, pa stonjak, pa hranu, pa piće i dalje redom, dok nisu imali sve što priliči božićnoj gozbi. Njegova žena blagosiljala je srećnu zvezdu i ne prestajaše da pita muža odakle mu mlin, ali on reče: «Sve jedno je odakle mi mlin; vidiš da je dobar, a to je dovoljno da znaš.«
I on nastavi da melje hranu i piće dok ne beše dovoljno za dvanaest dana, a trećeg dana pozva sve prijatelje i rođake na gozbu.
Kada njegov bogat brat vide sve to, on beše pakostan, jer nije mogao da podnese da njegov brat ima išta. On reče ostalima:
»Na božićno veče bio je tako bedan da je došao na moja vrata i tražio zalogaj hrane u ime Boga, a sada priređuje gozbu kao da je grof!« A onda se okrenu bratu i upita: »Odakle, u ime Pakla, svo ovo bogatstvo?«
»Od iza samih vrata.« - reče siromašni brat.
Ali kasnije tokom večeri, kada je popio malo više, nije mogao više čuvati tajnu, nego iznese mlin i reče: »Evo, ovo me načini bogatim!« Pa naloži mlinu da melje još.
Videvši to, njegov brat odluči da će imati mlin po svaku cenu i nakon dužeg pregovaranja brat pristade da ga proda za trista zlatnika posle žetve. »Dotle ću imati dovoljno hrane i pića za narednih par godina.« - pomisli on.
Kada žetva prođe, bogati brad dobi mlin, ali ga siromašni brat ne uputi kako se on koristi.
Ujutro bogati brat reče ženi da ide na žetvu, a da će on spremiti večeru. I on zapovedi mlinu: » Melji haringu i čorbu i melji dobro i brzo!«
I mlin poče da melje. Na posletku napuni se cela kuhinja hranom i brat poče da okreće mlin da bi prestao da melje, ali uzalud. Uskoro se kuća toliko napuni hranom da se čovek umalo ne udavi u njoj. I tako on istrča sa sve mlinom, a hrana za njim.
U međuvremenu njegova žena i ostali žeteoci pođoše kući. Ali tek što zamakoše malo uzbrdo, videše haringe, čorbe i hlebove kako jure bogatog brata koji im doviknu: »Da Bog da svi imali po sto grla! Pazite da se ne podavite u hrani!«
I tako dotrča do bratove kuće i poče ga moliti da uzme mlin nazad.
»Celu parohiju progutaće haringe i čorba!« - reče on, ali on ne htede da uzme mlin dok mu brat ne plati još trista zlatnika.
I tako siromašan brat dobi i mlin i novac i ubrzo njegova kuća postade najbogatija u okrugu. Mlin je namleo toliko zlata da je čovek pokrio kuću njim, a kako je kuća bila na obali, videla se daleko preko mora. Svi koji su plovili tuda, pristajali bi na obalu da bi videli zlatnu kuću i čuveni mlin o kome su svi čuli priče.
Jednog dana dođe jedan kapetan i upita čoveka da li mlin melje so. Ovaj reče da mlin može mlesti sve. Kad to ču, kapetan reče da mora imati mlin po bilo kojoj ceni, jer je mislio da će ga to poštedeti dugih putovanja preko olujnih mora za isporuku soli. Na posletku brat pristade da proda mlin za mnogo hiljada zlatnika.
Kad kapetan dobi mlin, on požuri nazad na brod, ne upitavši kako se mlin koristi, jer se uplašio da se čovek možda predomisli. Kada je isplovio na pučinu, izvuče mlin i reče: »Melji so i melji dobro i brzo!«
I mlin poče da melje so dok se brod nije napunio, a kad kapetan htede da ga zaustavi, ne znaše kako. I tako je mlin mleo i mleo dok brod nije potonuo.
I dan danas leži mlin na dnu mora i melje so i zato je more slano.
Milisav u dubokom razmišljanju
Alek Marjano
Glava prva
Milisav postaje Mislisav
Odrasli se skoro nikad ne zapitaju o čemu deca razmišljaju. Odrasli uglavnom veruju da deca i ne znaju da razmišljaju. Odrasli čak misle da razmišljanje i nije za decu. Deca bez razmišljanja i premišljanja treba da urade ono što im se kaže. Ako im je baš stalo do razmišljanja, neka se do mile volje narazmišljaju kad rade zadatke. Neka porazmisle dobro i o tome kako uvek treba da budu dobra i poslušna.
Odrasli bi se zapanjili kad bi saznali da deca o svemu razmišljaju isto koliko i oni, a u nekim slučajevima i više od njih.
- Zar to dete, sa tolicnom glavicom, da razmišlja više od mene? – upitao bi preneražen čovek koji nosi najveću postojeću kapu, a i ta kapa je za dva broja manja nego što bi njemu pristajala.
Isto što i taj čovek rekla bi i žena sa najvećom glavom u gradu. Doduše, njoj je glava najveća zbog frizure, ali je ona uverena da onaj ko ima najveću frizuru, najviše i razmišlja.
A deca, bez obzira na veličinu glave, uveliko razmišljaju. Čak i u slučajevima kad izgleda da su im uši veće od čitave glave. Razmišljaju više od nekih odraslih koji imaju male uši a veliku glavu.
Milisav je od onda kad je počeo prvi put da tone u razmišljanje, u tom razmišljanju već bio otišao tako daleko da su ga ostala deca, iako se i sama upuštaju u svakojaka razmišljanja, prozvala „Mislisav“.
Nije Milisav spadao u one razmišljatore koji moraju prvo da sednu, stave prst na čelo i onda utonu u razmišljanje. Milisav je duboko razmišljao i u najnezgodnijim prilikama za razmišljanje. Događalo se, na primer, u igri da protivnički igrač stigne do lopte pre njega, iako je Milisav bio bliži lopti, a i brži od tog igrača.
- Što nisi odmah potrčao i šutnuo loptu, nego si dozvolio onom sporaću da je šutne pre tebe? – prekorevaju ga njegovi saigrači.
- Stao sam da razmislim šta bi bilo najbolje uraditi kad stignem do lopte: da je nekom dodam ili da sa njom pojurim prema golu. Zaključio sam da je bolje ako je nekom dodam, ali sam onda počeo razmišljati o tome kome da je dodam, jer su postojale tri mogućnosti! – objašnjavao je Milisav podrobno.
- Dok si se ti premišljao, onaj sporać se dogegao i šutnuo loptu bez ikakvog filozofiranja.
- Šutnuo je bez razmišljanja, pa je bez veze otišla u aut. Lopti prvo treba odrediti zamišljenu putanju, pa je tek onda uputiti tom putanjom. Glava mora da joj odredi pravac, a ne da se određivanje pravca prepusti nogama, kao što je to prepustio moj protivnik! – brani Milisav svoju razmišljajuću igru.
- Jeste njemu lopta otišla u aut, ali je i nama otišla unepovrat prilika da postignemo gol! - jadikuju oni.
- Od sada ću razmišljati i o tome kako ne treba da nam propadaju najpovoljnije prilike za postizanje golova! – obećava Milisav.
- To znači da ćeš od sada još sporije stizati do lopte. Džaba ti to tvoje toliko razmišljanje. Kad lopta ide po zemlji treba je šutnuti nogom, a kad ide visoko treba je udariti glavom. Obrnuto ne može, a ispada da bi ti hteo baš obrnuto! – kažu žalosno njegovi saigrači i dižu ruke od njega, iako Milisav može da igra odlično, što se i događa u onim retkim prilikama kad ga ne spopadne razmišljanje.
Ponekad je Milisav dobijao i pohvale što tako mali ume zrelo da razmišlja, ali je češće bivao izgrđen jer su njegova razmišljanja o odraslima ispadala uglavnom nezgodna po odrasle. Uostalom, i njegova prva razmišljanja su bila o tome kako su odrasli nezgodni.
Ako se desi da se neki dečak sudari sa vama na ulici, nemojte ga izgrditi što ne gleda kuda ide, jer to je sigurno Milisav u dubokom razmišljanju. Njemu se u tom duboko razmišljajućem stanju događa čak i da ugazi u neku plitku baru, a zbog jednog domaćeg zadatka zagazio je u svakojake komplikacije.
7575
Šumske životinje
Abdulah Abdu
U davna vremena, onda kad je postojao samo dan, desilo se da je sunce odjednom zašlo. Pao je mrak. Leopard, hijena, lav, slon, panter, ptica, zmija i gazela behu jako tužni, pa rekoše: “Kuda ćemo sada? Mi se plašimo mraka!”
Njihov vapaj čula šuma, pa im nežno reče: “Dođite meni, deco moja!” - i primi ih u svoje naručje.
Randa se igra
Zekerija Tamir
Na zidu svoje kuće Randa je nacrtala, kredom u boji, malog dečaka. Kada ga je malo bolje pogledala, videla je da je on namrgođena lica.
“Kako se zoveš, namrgođeni dečače?” - upita ga.
Dečak namrgođena lica joj odgovori:
“Zovem se Vidah. Zašto pitaš?”
“Želim da ti pomognem. Zašto si tako tužan?“
”Pa, zaboravila si da nacrtaš loptu kojom ću se igrati - reče Vidah.”
Randa se nasmeja i požuri da nacrta veliku loptu crvenim, plavim i belim bojama. Vidah se obradova, pa potrča da je uzme i poigra se njome. Tada će Randa tiho:
”Pusti i mene da se igram s tobom!”
Ali se Vidah ne složi s tim. Na to se Randa ozbiljno naljuti. Uze svoje krede i nacrta na zidu, pored Vidaha i šarene lopte, plavu reku s velikim talasima. Vidah je, igrajući se, bacio šarenu loptu visoko i ona pade u plavu reku. On poče plakati i kukati, dok su talasi odnosili loptu sve dalje od njega.
“Ne plači!” – reče mu Randa.
Ali Vidah nastavi da plače, sve dok se Randa nije sažalila, pa je na zidu, uz Vidaha, nacrtala bicikl. Čim ga spazi, on stade štucati od zadovoljstva. Odmah sede na bicikl, podvriskujući od veselja. No, njegove razdraganosti odjednom nestade; lice mu se ponovo namrgodi. Randa ga zapita:
”Šta ti je?”
”Gladan sam!” - odgovori Vidah.
”Idi kući i jedi!”
”Ali ja nemam kuće.” - tužno će on.
”Dobro, pa onda idi u restoran.” - reče Randa.
“Nemam novaca!”
Randa se nasmeja: “I ja sam gladna kao i ti.”
Ali je Vidah uporno nastavljao da ponavlja: ”Gladan sam, gladan sam...”
Randa je bila zbunjena i nije znala šta da radi. Posle kraćeg razmišljanja izvadi iz svog džepa maramicu, nakvasi je u vodi plave reke i njome izbrisa sve što je nacrtala na zidu kuće. Nestadoše tada i Vidah i šarena lopta, i plava reka i bicikl. Randa je stajala pored zida pognute glave, tužna što namrgođeni dečak nije imao šta da jede.
NjegovaWisost
26.4.2007, 18:55
Guska sa zlatnim jajima
Bio jednom jedan čovjek, koji je imao lijepu gusku. Ova guska je bila čuvena po tome što je nosila zlatna jaja. Ali je taj čovjek bio neobično pohlep, pa je mislio da je guska sva od zlata. Htio je da ima više od jednog zlatnog jajeta dnevno, pa je rasporio gusku. No, guska je iznutra bila ista kao i sve druge guske. tako je gramzivi čovjek zaklao gusku, koja je nosila zlatna jaja.
BORBA OKO LIJEPE PRINCEZE
U zemlji patuljaka živjela je princeza. Svi su je patuljci neobično voljeli. bila je jako lijepa, ali i vrlo okrutna. Najviše su je voljeli Kiki i Koko, dva patuljka iz jedne daleke zemlje iz bajke, dva velika prijatelja. Obojica su bili prinčevi i bili stalno uz nju. Molili su da se uda za jednog od njih, ali princeza nije htjela donijeti odluku. Godilo joj je da se njih dvojica stalno svađaju zbog nje.
Napokon im reče "Dobro, borite se za mene. Onoga koji pobijedi, uzet ću za muža."
Prinčevi obuku najbolja odijela, i naoružani šiljatim mačevima, stanu jedan nasuprot drugom. Mala princeza je sjela na jednu klupu da posmatra borbu. Smijala se od zadovoljstva kad je jedan drugoga ubo ili posjekao. Kikiju i Kokou je to bilo krivo. Napokon se zgroze nad takvim ponašanjem, pa stave mačeve u korice, duboko se naklone princezi i odu zagrljeni natrag u svoju zemlju. Princeza je ostala sama i nikad je više niko nije zaprosio. Svi su je vidjeli kako se smijala tuđoj patnji i bolu. Shvatili su da je ona vrlo lijepa, ali i jako okrutna
aerochivija
27.4.2007, 6:08
Laž za opkladu - Srpska narodna pripovetka
Laž za opkladu
Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao, da ne melje nigđe u vodenici, đe nađe ćosu. Kad dođe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi ćoso:
– Pomoz' Bog ćoso!
– Bog ti pomogao sinko.
– Bi li i ja mogao tu malo samljeti?
– Bi, zašto ne bi; evo će se moje sad izamljeti, pa onda melji koliko ti drago.
Ali dijete pomisli, šta mu je otac rekao, pa iziđe na polje, i pođe uz potok u drugu vodenicu. A ćoso brže bolje uzme malo žita, pa otrči drugim putem prije đeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dođe u drugu vodenicu, i vidi, da je i u njoj ćoso, a ono pođe u treću; a ćoso opet uzme malo žita, pa otrči drugim putem prije đeteta i u treću vodenicu, te zaspe; tako i u četvrtu. Kad se već đetetu dosadi, onda pomisli u sebi: valja da je u svakoj vodenici ćoso; pa sprti svoju torbu s leđa i ostane, da melje s ćosom. Kad se ćosino izamelje, i dijete zaspe svoje, ondak ćoso reče:
– Ajde, sinko da umijesimo kolač od tvoga brašna.
Dijete jednako drži u pameti, što mu je otac kazao, da ne melje u vodenici, đe nađe ćosu; ali sad već misli: što je tu je; pa reče ćosi:
– Ajde de.
Ćoso ustane, pa razgrne đetinje brašno u mučnjaku, a đetetu reče, da donosi vodu u pregrštima. Dijete stane donositi vodu, i ćoso počne pomalo zakuvavati; tako malo po malo dok se sve izamelje, i ćoso sve brašno zakuva, pa onda umijesi jednu veliku pogaču, pa razgrnu vatru, te je zapreću da se peče. Kad se pogača ispeče i izvade je iz vatre, pa prislone uza zid, onda ćoso reče đetetu:
– Znaš, sinko što je? Ovu pogaču ako podijelimo, nema ni meni ni tebi, već ajde da lažemo, pa koji koga nadlaže, onaj neka nosi svu pogaču.
Dijete pomisli u sebi: "Već se sad nema kuda", pa reče:
– Ajde de, počni ti.
Onda ćoso počne koješta lagati, ovamo, onamo, a kad se već izlaže i umori, onda mu dijete reče:
– E moj ćoso! Ako ti više što ne znaš, to je sve ništa; stani da ja tebi kažem jednu pravu istinu: Kad ja bija u mlado doba stari čovek, onda mi imadijasmo mnogo košnica, pa bi i ja svako jutro brojio, i sve bi čele prebrojio, a košnica ne mogu. Kad jedno jutro prebrojim čele, a to nema najboljega čelca; onda ja brže bolje osedlam pijevca, pa uzjašem na njega, i pođem tražiti čelca. Kad doćeram trag do mora, a to on otišao preko mora, a ja za njim tragom. Kad pređem preko mora, a to čovek uvatio moga čelca u ralicu, pa ore za sitnu proju. Ja povičem na njega: "To je moj čelac, od kud tebi moj čelac?" A čovek odgovori: "Brate, ako je tvoj, eto ti ga!" Pa mi da i čelca, i još punu torbu proje od izora. Onda ja uprtim torbu s projom na leđa, a sedlo s pijevca prebacim na čelca, te čelca uzjašem, a pijevca povedem u povodu, da se odmara. Kad budem preko mora, onda mi nekako pukne jedna uprta na torbi, te se sva proja prospe u more. Kad pređem preko mora, u tom stigne i noć, a ja onda sjašem s čelca, pa ga pustim da pase, a pijevca svežem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem spavati.
aerochivija
27.4.2007, 6:08
Kad ujutru ustanem, a to vuci došli, te zaklali i izjeli moga čelca; leži med po dolu do članka, a po brdu do koljena. Onda počnem misliti, u što ću pokupiti med. U tom padne mi na um, da imam jednu malu sjekiricu, pa je uzmem i zađem u šumu da ulovim kakvu zvjerku, da zgulim mješinu. Kad tamo, a to dvije srne skaču na jednoj nozi. Onda ja potegnem sjekiricom, te im prebijem onu nogu, pa i uvatim, te zgulim s nji tri mješine, i pokupim u nji sav med, pa pritovarim na pijevca, i odnesem kući. Kad dođem kući, a to mi se rodio otac, pa mene pošlju Bogu po vodicu. Sad ja počnem misliti, kako ću se popeti na nebo, dok mi pade na um ono moje proso, što se prosulo u more. Kad tamo dođem, a to ono palo na vlažno mjesto, pa uzraslo do neba; te ja uz njega ajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moja proja uzrela, pa je Bog požnjeo i umjesio od nje ljeb, pa udrobio u vruće mlijeko, te jede. Nazovem mu ja: "Pomoz' Bog!" A on mi odgovori: "Bog ti pomogao", i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesrećom udarila kiša, pa došlo more i svu proju poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem, kako ću sići na zemlju! Dok mi padne na um, da mi je dugačka kosa: kad stojim, do zemlje, kad sjednem, do ušiju, pa uzmem nož, pa sve dlaku po dlaku odrezuj, pa navezuj. Kad stigne mrak, a ja onda zavežem na dlaci jedan uzao, pa ostanem na njemu da prenoćim. Ali šta ću sad bez vatre! Kresivo sam imao, ali nema drva!
U jedan put padne mi na um, da imam u zubunu jednu šivaću iglu, pa je izvadim, te iscijepam, pa navalim vatru i sit se ogrijem, pa legnem pored vatre spavati. Pošto zaspim, a mojom nesrećom skoči varnica, te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju, te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo, amo, ne bili se kako izvadio, a kad vidim, da se neda, onda brže otrčim kući, te donesem motiku, te se otkopam, pa odnesem vodicu. Kad dođem kući, a to žeteoci žanju po polju. Prigrijala vrućina, voljani Bože! da pogore žeteoci. Onda ja viknem: "Kamo što ne dovedete ovđe onu našu kobilu, što je dva dni duga, a do podne široka, a po leđima joj vrbe porasle; neka načini lad po njivi". Brže bolje otrči moj otac, te dovede kobilu i žeteoci lijepo stanu žeti po ladu. A ja uzmem džban, pa odem na vodu. Kad tamo, a to se voda smrzla; onda ja skinem moju glavu, te njom probijem led, i zavatim vode. Kad donesem vodu žeteocima, a oni poviču: "Kamo ti glava?" Ja se mašim rukom, a to nema glave; zaboravio je na vodi. Onda se brže bolje vratim natrag; kad tamo, a to lisica došla, pa vadi mozak iz moje glave, te jede; a ja polagano ajde, ajde, te se privučem blizu, pa potegnem lisicu nogom u stražnjicu, a ona se uplaši, pa od straa ispusti tefter; kad ga ja otvorim, a to u njemu piše: meni pogača, a ćosi šipak!
Onda dijete ustane, pa uzme pogaču i otide kući, a ćoso ostane gledajući za njim.
Jednooki i dvooki
Japanska bajka
Na jednom odtrvu živeo je lenjivac po imenu Seki. Od jutra do mraka izležavao se na pocepanoj hasuri i nešto mrmljao.
»Što jednako ležiš i mrmljaš, Seki?« - korili su ga ljudi. »Bilo bi bolje da nešto radiš.«
Na to bi Seki odgovarao: »Svakog dana čitam molitve. Molim bogove da me izbave od siromaštva. Čim bogovi usliše moju molitvu, odmah će me usrećiti.«
Jednom prilikom lenjivac sazna da na susednom ostrvu žive jednooki ljudi. Lenjivac se silno obradova.
»Bogovi su mi uslišili molitve. Poslali su mi sreću. Poći ću na ostrvo jednookih, namamiću bilo koju jednooku nakazu u moj čamac i dovešću je ovamo.«
Susedi se začudiše: »A zašto ti je potreban takav čovek?«
»Staviću ga u kavez i pokazivaću ga za novac. Svako će hteti da vidi takvu nakazu.«
Lenjivac sede u čamac i uputi se na susedno ostrvo. Čim Seki prispe na obalu, odmah vide ono što je ztažio. U susret mu korača jednooki čovek.
»O, kakva sreća! Samo bogatstvo mi ide u susret!« - obradova se Seki.
Lukavi lenjivac se duboko pokloni jednookom i reče sa pritvornim osmehom: »Mnogo godina maštao sam da se sretnem sa tako prijatnim čovekom kao što si ti.«
Jednooki pažljivo pogleda svojim jedinim okom Sekija i reče: »Ja sam takođe maštao celog života da se sretnem sa tako prijatnim čovekom kao što si ti.«
Tada lukavi lenjivac reče: »Molim te da posetiš moju kuću. Sednimo u čamac i pođimo.«
Jednooki odgovori: »Sa zahvalnošću primam tvoj ljubazni poziv, ali pre toga te molim da ukažeš čast mome domu; moji rođaci će se obradovati kad te vide.«
»Sa radošću ću preći prag tvoje kuće.« - reče Seki i pomisli:»Sutra ćeš sedeti u kavezu, a meni će sa svih strana priticati novac.«
Samo što Seki uđe u kuću jednookog, a sa svih strana domaćinova braća povikaše: «Pogledajte, on ima dva oka! Kakva nakaza! Otkuda je došao?«
»Odmah ću vam reći, samo ga vežite što jače!« - naredi domaćin.
Seki ne uspe ni da se pokrene, a već je bio svezan.
Tada jednooki reče svojoj braći:»Radujte se! Našoj bedi je došao kraj. Posadićemo ovo čudovište u kavez i pokazivaćemo ga za novac. Svako će hteti da vidi dvookog čoveka.«
Ne prođe ni jedan sat, a Seki je već sedeo u kavezu. Odasvud su žurili stanovnici ostrva jednookih da vide čoveka sa dva oka. Svaki je plaćao gazdi po jedan srebrni novčić.
Tako je prošao lenji Seki. Eto šta se dešava onom ko drugome jamu kopa!
Neodlučna ptica Ku
Bajka Maja i Asteka
Priča o pticu Ku počinje još od postanka sveta, od onog dana kad je bog stvarao ribe i ptice. Pre nego što bi dovršio bilo koje živo stvorenje, bog bi prvo upitao kakav izgled ono samo želi da ima. Tako je i ovu pticu, kad je na nju došao red, upitao:
»A ti, draga moja, kako želiš da izgledaš?«
»Eh gospodaru, teško je reći tako odjednom... Nisam o tome još razmišljala...«
»Hoćeš li da ličiš na ovoga ovde?« - i pokaza joj carskog orla.
»O, on je suviše velik, gospodaru...«
»Evo ti onda kolibrija, jesi li njegovim izgledom zadovoljna?«
»Hm, ako dozvoliš da kažem, gospodaru, on je suviše mali...«
»Dobro, onda ćeš biti srednje veličine, nešto između goluba i jarebice.«- zaključi bog i zamahnu rukom. Ptica se nađe na njegovom dlanu. Bila je bednog izgleda i drhtala je jer još nije imala perja.
»Sada te moramo obući. Biraj. Pogledaj zopilota*!«
»Brrr, on je strašno crn!«
»Onda bela golubica?«
»Belo perje brzo se isprlja.«
»A papagaj?«
»Suviše upadljivo!«
»Teško je tebe zadovoljiti, draga moja. Ali ne mari, razmisli još malo pa ćemo to rešiti kasnije. A sada glas...«
No i sada nije bilo lakše. Neodlučna ptica nađe da je sovin glas suviše jeziv, slavujevo pevanje previše teško, pačje gakanje odviše prostačko. Najzad joj bog reče da i o tome još malo razmisli, pa pokuša da se s njome sporazume oko imena. Avaj, to je bilo još teže. Ime se ne može pozajmiti, mora se pronaći nešto novo. Bog je predlođžio stotine i hiljade imena na svih dvadeset i dva jezika kojima se u Anahuaku govorilo, ali ptica nikako nije mogla da se odluči.
»Slušaj draga,« - reče najzad svemogući- »moje strpljenje jeste neograničeno, ali me misli više ne služe. Pred sobom imam još dosta posla. Ostavljam ti ceo dan za razmišljanje, a uveče, kad završim sa ostalima, očekivaću te da mi kažeš šta si smislila.
Neodlučna ptica ode među svoje jednorodnike, ostale ptice, koje su gordo gladile svoje perje ili isprobavale svoje glasove, čas milozvučne čas neskladne. Pristizale su u takvoj množini da se goluždravoj jadnici zavrte u glavi. Ali još uvek je bila neodlučna. Zasenjena svim mogućim bojama ptičjeg perja, zamorena grajom oko sebe, ona pade pod neku stenu i odmah zaspa.
Kad se probudila, stigao je već novi dan, a bog beše otišao na drugo mesto da stvara životinje. Drhtala je od straha i hladnoće na jutarnjem vetru. Sada bi joj dobro došlo i najmanje pero, bilo ono belo, zeleno, crveno ili crno. Naterana glađu, ona izađe iz svog skloništa pod stenom i ugleda kako na mesnatom lišću pred njom svetluca divan plod. Htede da ga dohvati kljunom, ali je bodlje kaktusa nopala, na kome je plod rastao, svu izbodoše kao hiljadu žaoka. Ptica htede da jaukne, ali iz njenog grla ne izađe ništa osim nekog bednog krkljanja:
»Ku...ku...«
Plačući, ona se vrati u sklonište. Pošto joj je još uvek bilo hladno, poče da igra. Igrala je tako satima, kad najednom začu veseli smeh i pogleda naviše. Sa vrha stene podsmešljivo ju je posmatrala neka mala ptica oštrog pogleda.
»Dobar dan.«- reče ptičica. »Ja sam zenzotl** i živim u zelenoj šumi.«
»Ku...« - odgovori ptica bez imena.
»A ti? Kako se ti zoveš?«
»Ku....«
»Ku? Zoveš se Ku?«
»Ku! Ku!«- branila se uzludno ptica bez imena; zenzotl je više nije slušao.
»Bogme, to je ime kao i svako drugo. E pa, draga moja Ku, hoćeš li mi reči zašto toliko igraš pod tom stenom? Ja pevam... Slušaj...«
I pusti ćurlik koji je bio sličan šumu vodopada što poskakuje među stenama.
»Kuuuuuu!« - uzviknu bezimena ptica u znak divljenja.
»A znaš li ti da pevaš?«- upita zenzotl.
»Kuuu..ku-u-u...«- zajeca ptica.
»Ti plačeš? Hajde, hajde, draga Ku, kaži mi šta te to muči.«
I u lakom letu zenzotl se spusti pored svoje nove prijateljice.
»Ali zaboga, pa ti si sasvim naga, Ku! Ne smeš ostati tako! Zar nemaš perja?«
Jadna ptica, koja je tako dobila ime Ku, još jače zajeca.
»Slušaj Ku, pođi sa mnom u zelenu šumu. Tamo nas ima na hiljade i imamo perja više nego što nam je nužno. Uspećemo, valjda, da i tebe pokrijemo perjem!«
Čim stigoše u šumu, šenzotl poče da peva i sve ptice u ten oka doleteše, jer je milina slušati njegovu pesmu, pogotovo što ona sa sobom uvek donosi i novosti. Okupile su se tu razne ptice: mudra sova, zopilot, kolubri i ćuran, pa čak i tajanstveni kecal***, ptica čije perje u različitim zelenim prelivima služi kao ukras vladarima.
»Evo nas mali zenzlotle.«- rekoše svi u jedan glas, tako da je odjeknulo kao huk uragana.
»Braćo!«- povika zenzotl- »Evo moje nove prijateljice Ku koja je bez perja. Mislim da bi bilo dovoljno da joj svako od nas da po jedno pero da i ona bude odevena.«
»Ali takav sastav boja biće svakako ružan.«- primeti kecal. »Uh! Bila bi grozna!«
»Razmišljao sam ja i o tome.«- odgovori zenzotl. »Moramo birati samo sivo perje. Svako od nas ima bar nekoliko takvih pera na trbuhu ili pod krilima.«
»Ja imam samo belo perje.«- reče bela golubica.
»To će poslužiti za grudnjak.«
»A ja imam samo crno perje.«- progunđa zopilot.
»To će poslužiti za pojas. Hajdemo, prijatelji, na posao. Neka svako da po jedno pero!«
Istog časa perje poče da pada pred pticu Ku kao kakav sivi sneg. Bilo ga je u svim mogućim prelivima: svetlosivo, pepeljastosivo, mišje sivo, zelenkasto-sivo, beličasto-sivo, plavičasto-sivo, pa čak i obično, sasvim sivo.
»To je lepše od duge, a deluje mnogo ozbiljnije.«- reče mudra sova.
Nekoliko trenutaka kasnije ptica Ku je u nekoj bari sa divljenjem posmatrala svoje novo ruho. Prijatna toplota zagrejala joj je telo. Ona požele da se zahvali svojim dobrotvorima, pa širom otvori kljun i srca puna blagodarnosti viknu:«Kuuuuuuuuuuuu!«
Ali to beše tako strašan i tako neskladan uzvik da sve ptice u tili čas prhnuše i nestadoše, a ostade samo zenzotl koji je sažaljivo vrteo glavom. Ptica Ku briznu u plač.
»Ne plači.«- reče zenzotl-»Još će gore biti ako promukneš. Nije još sve izgubljeno. Moraš samo da vežbaš pevanje. Ja ću, evo odmah, početi da te podučavam.«
Ptica Ku se mnogo trudila i osam dana kasnije njen glas je postao sasvim pristojan i uravnotežen. Mada njeno »ku« nije bilo najmilozvučnija pesma, dobilo je neku setnu lakoću koja je bila prijatna uhu, naročito izdaleka.
»Dobro,«- rekao je tada zenzotl-»ja sada odlazim, draga moja Ku, vraćam se svojim poslovima koje sam u poslednje vreme suviše zanemario. A tebi više i nije potreban niko. Možeš biti ptica planinskih visova, ptica ravnica, ptica dana i noći, sada imaš sve za uspešan život.«
I zenzotl odlete kao strela. Gorda i zadovoljna ptica Ku uze zamah i polete ka svojoj novoj sudbini. Ala, avaj! Istog časa oseti da je potpuno nesposobna da odabere između planina i ravnica, dana i noći, šuma i pustara.
I tako, od tog vremena pa do danas, ona luta u predvečerje podnožjima planina ili ivicama šuma.
7689
Zopilot
7690
Zenzotl
Čudesni cvet
Vijetnamska bajka
Živeo jednom jedan mladić po imenu Do Lam, sam i neoženjen. Njegova njiva se nalazila na kamenitoj strani i on je morao da radi danju i noću kako bi dobio nešto ploda. Sunce ga je jako peklo u leđa i njegov znoj je kapao po kamenu, ali Do Lam nije prestajao da radi.
Prošlo je neko vreme, i najednom je usred kamena izrastao divan cvet. Imao je sveže zeleno lišće okrenuto suncu, a belo-ružičasti cvet prelivao se kao biser. Kada bi naleteo vetrić, cvetovi i lišće bi trepetali, ispuštajući zvuke koji su podsećali na najlepšu pesmu.
- Kakvo je to čudo - iznenađeno uzviknu Do Lam. - Iz kamena je izrastao tako divan cvet i još zna da peva.
Otada je cvet pevao Do Lamu svakog dana kada bi došao na njivu da radi. Ako bi se mladić umorio, cvet je još lepše pevao i Do Lamu bi se vraćale snaga i bodrost.
Jednog jutra Do Lam ugleda na njivi tragove divljeg vepra, koji je projurio poljem i zgazio cvet. Stabljika mu se prelomila i cvet je tužno visio. Mladić pritrča, ispravi cvet i reče:
- Divni cvete, ovde ima mnogo divljih svinja, svaka nesreća može da ti se dogodi, zato će biti najbolje ako te odnesem svojoj kući!
Onda Do Lam uzme motiku, iskopa cvet i ponese ga kući, pa ga ponovo posadi u kamenu stupu ispod svoga prozora.
Uveče, kada bi se vratio sa njive, mladić je pleo od bambusove trske korpice, kape, šešire, a cvet mu je ispunjavao sobu najprijatnijim mirisom i pevao najlepše pesme, tako da se mladić osećao srećnim.
Jedne noći u kolibi Do Lama zablistaše razne boje i svetiljka poče da gori jače. Mladić se beše tako udubio u svoj posao da to nije ni primetio. Divni cvet se najednom otvori i pojavi se divna devojka u beloj haljini. Zvonkim glasom, kao zvon zvona, pevala je divne pesme. Srebrna svetlost i prijatni mirisi ispunjavahu celu sobu, ali Do Lam, kao ni pre, nije ništa primećivao.
Najednom svetlost lampe blesnu kao munja i devojka u beloj haljini iskoči iz cveta, njene rumene usne su se smešile kao procvetala ruža. Ona priđe Do Lamu i stavi mu ruku na rame. Tek tada je mladić ugleda i, zapanjen njenom lepotom, ne mogaše ni reč da progovori, a kada pogleda na prozor, vide da tamo više nema cveta.
Onda su Do Lam i devojka u beloj haljini postali muž i žena. Izjutra su sada oboje odlazili u planinu i radili u polju, a kada bi pao mrak, oni su se veselo vraćali kući osvetljavajući put fenjerom. Uveče je Do Lam, kao i ranije, pleo bambusove kape i korpe, a žena mu je pomagala i pevala divne pesme.
Kada bi došao pijačni dan, Do Lam je odnosio svoje i ženine proizvode i prodavao ih, a za taj novac donosio kući pirinča i sve drugo što je bilo potrebno za život. Tako su dani dvoje mladih proticali radosno i srećno.
Već posle dve godine koliba Do Lama se pretvorila u divnu kuću. U velikim pletenim korpama čuvao se pirinač, a u velikom toru nalazila su se krda bivolica, ovaca i koza. Bogatstvo je zavrtelo glavu Do Lamu, i svaki posao, sem razmišljanja o samom sebi, poče da smatra nepotrebnim. Do Lam nije više hteo da radi u polju niti da plete šešire. Uzeo bi kavez sa pticama, corbi-kaljan, i odlazio da šeta.
Kada bi žena poslala Do Lama da kupi na pijaci konac za šivenje ili srp, on bi kupovao kokošku i vina a onda kod kuce jeo sve dotle dok ga ne bi zaboleo stomak.
Kada bi žena zamolila Do Lama da pođe na njivu da radi, on bi govorio kako ga bole noge, a kada bi mu uveče predložila da plete korpe i šešire, on bi se izgovarao da mu je oslabio vid, tako da ne može razlikovati bambusovu trsku od sopstvene ruke.
Jednom je žena kazala Do Lamu:
- Naš život još nije tako obezbeđen da bismo mogli živeti bez rada.
Te reči razjariše Do Lama, oči mu se napuniše krvlju. Rekao je samo jedno zlobno: "Hi!", pa i ne pogledavši ženu, dohvatio kavez sa pticama i pošao u šetnju.
I dok je jednom žena Do Lama sedela i radila, pod prozorom se pojavi divan cvet i iz njega izađe ptica šarenih krila i zlatnog repa, pa zapeva:
Uzalud se rascvetao mirisni cvet, uzalud lampa sjajnije sija, mladić je, avaj, postao lenj, lepotice, hajde sa-mnom, na moja krila!
Plamičak u lampi zasvetle jače, ptica ulete kroz prozor i spusti se pred noge lepotice. Ona sede na pticu i ova zamaha svojim šarenim i zlatnim krilima i odlete.
Šum krila razbudi Do Lama, koji je već spavao na mekoj postelji posle obilne večere. Čim je ugledao čudnovatu pticu kako mu odnosi ženu, Do Lam skoči sa postelje i jurnu za njom. Ali kad je ispružio ruku, mogao je ptici da istrgne samo jedno pero. Do Lam ga je gledao i čudio se kako blista.
No, Do Lam se brzo umirio. Sada ga više nije niko prekorevao zbog besposličenja, i po ceo dan je samo jeo i pio i šetao se sa kavezom u ruci.
Da ne bi oskudevao, Do Lam je prodavao jednu po jednu stvar i uskoro je rasprodao sve: pirinač, bivolice, krave, koze i svinje. Najzad mu je ostala samo jedna rogozina, koju je isto tako hteo da odnese na pijac, ali je sa iznenađenjem primetio da su s njene donje strane naslikane dve slike: na jednoj su Do Lam i njegova žena, kako rade na njivi i gledaju u pozlaćeni pirinač koji zri, a na drugoj se videla Do Lamina žena kako plete i Do Lam kako izrađuje korpice i šešire od bambusove trske. Kuća im je bila puna pirinča, a u toru bivolice, krave, koze i svinje.
Onda se Do Lam seti svoga nekadašnjeg života i zaplaka od tuge. Podiže oči ka nebu i zavika:
- Eh, Do Lam, sam si kriv za svoju nesreću!
Onda razbi kavez, pusti slavuja u prirodu, a sutradan je dohvatio motiku i uputio se na svoju njivu. Posle napornog rada na njivi, Do Lam je uveče, kod kuće, ponovo pleo šešire i korpice. I tako poce da se trudi kao i pre i da radi danju i noću.
Jednom je Do Lam našao pero koje je istrgao iz ptičjeg repa, stavio ga na dlan, ali ga vetar dohvati i odnese na kamenu stupu, gde je rastao divan cvet. Kada se seti cveta, Do Lam proli mnogo suza od tuge, i one pokapaše po kamenoj stupi.
Tada najednom Do Lam ugleda kako pero negde odlete a iz kamene stupe se pojavi pupoljak koji je sve brže rastao ka nebu. Onda iz njega poteče divan miris i ispuni sobu, a u isto vreme začu se i divna pesma:
Divni cvet se rascvetao, pušta nežni miris,
Lampa ponovo sjajno svetli,
Trudi se Do Lam dan i noć,
A devojka mu šalje pozdrav svoj.
Kada se pupoljak pretvorio u raskošan cvet i kada se cvet otvorio, Do Lam radosno ugleda kako iz njega izlazi lepa i mlada žena, u kojoj brzo prepozna svoju ženu.
Lampa zasija jace i žena u beloj haljini sede kraj Do Lama. Cvet odmah iščeze.
Od tog dana Do Lam i njegova žena se više nikada nisu razdvajali. Oni su s pesmom, kao i ranije, radili na svojoj njivi, a uveče pleli od bambusove trske šešire i korpice. I ponovo je potekao njihov srećan život, mirisan kao cvet i sladak kao med.
Poklon vetra Severca
Italijanska bajka
Neki seljak po imenu Đepone živeo je na imanju jednog sveštenika, na bregu izloženom naletima Severca, koji mu je uvek lomio voće i čupao povrće. Jadni Cepone je zato što mu je njiva bila na vetrometini često gladovao sa svojom porodicom. Jednog dana se reši da stane na put obesti vetra:
”Otići ću tom podivljalom vihoru koji mi radi o glavi.”
Oprosti se od žene i dece i krenu u goru.
Kad stiže do Ženevskog dvorca, pokuca na vrata. Vrata otvori žena Vetra Severca: ”Ko ste vi?“
”Đepone. Je li vaš muž kod kuće?”
”Otišao je da malo produva i promuva onaj bukvik. Brzo će se vratiti. Izvolite, uđite i malo ga pričekajte.”
Tako siromašak uđe u dvorac. Kroz jedan sat doćarlija posustali Severac.
”Dobar dan, Severu-Severce!” - pozdravi ga postradali seljak.
”Ko si ti?”
”Đepone.”
”Šta tražiš ovde?”
”Svake godine mi nemilice počupaš, polomiš, satreš, utamaniš useve, sam si toga svestan! Ti si vinovnik moje nesreće, izgladnjuješ i mene i moju porodicu.”
”Koji je cilj tvoje posete? Šta smeraš?”
”Da te zamolim, pošto ti najpre predočim koliko si mi naudio, da mi bar donekle nadoknadiš štetu koju si mi svojim divljanjem pričinio.”
”Na koji način da ti je nadoknadim?”
”Prepuštam tebi da sam odlučiš. Đepone ganu vetruštinu, pa mu ovaj reče:
”Uzmi ovu kutiju, pa kad ogladniš, otvori je, poruči šta hoćeš da jedeš i to ćeš dobiti. Ali da se nisi glavom šalio da je nekome ustupiš, jer ako to učiniš, tek tada ćeš dopasti bede i tavorićeš dane u nemaštini.”
Ubogi nadničar zablagodari sažaljivom pustahiji na razumevanju i ode. Na pola puta, u nekom čestaru, on ogladne i ožedne. Otvori kutiju i reče: ”Daj mi hleba, vina i prismoka!” - i iz kutije iskočiše hleb, boca vina i parče šunke. Đepone se slatko omrsi i pokvasi grlo, pa krenu dalje.
Ispred kuće zateče ženu i decu, koji mu, čim ga ugledaše, pohrliše u susret i obasuše ga pitanjima:
”Kako je bilo? Šta si uradio?”
”Sve je u najboljem redu.” - reče on i uvede ih u kuću. ”Posedajte za sto.”
Potom naredi kutiji:
”Daj hleba, vina i prismoka za sve koliko nas ovde ima!” - i tako svi omastiše brk.
Pošto se založiše i obed zališe dobrom kapljicom, Đepone reče ženi:
”Nemoj reći svešteniku da sam dobio ovu kutiju. Poželeće je i uzaptiće mi je.” –
”Neću ni da zucnem! Znaš ti mene! Usta imam, jezik nemam!”
Sveštenik pozva Đeponeovu snašu.
”Je li ti se vratio domaćin?”
”Vratio se.”
”Kako je prošao?“
”Dobro.”
”E, baš mi je drago. A šta je doneo?”
I tako, reč po reč, izmami ženi tajnu. Sveštenik potom smesta pozva Đeponea: ”Đepone, saznao sam da imaš neku dragocenu kutiju. Hoceš li mi je pokazati?”
Ubogi đavo je hteo zatajiti da ima takvu kutiju, ali nije imao kud, jer je njegova žena već sve bila izbrbljala; i tako, hteo-ne hteo, pokaza je i objasni čemu služi.
”Đepone” - reče mu njegov gazda – “daj meni tu kutiju.”
”A šta će onda biti sa mnom? Vi vrlo dobro znate da su mi usevi uništeni i da gladujem, da sam se ukuburio.”
”Ako mi ustupiš tu kutiju, daću ti žita koliko god budeš želeo, daću ti vina, sve što zatražiš i koliko god zatražiš. Ješćeš i pićeš do mile volje.”
Siromašak najzad pristade. I šta mu se desilo? Sveštenik mu na jedvite jade dade nekoliko džakova urodice. Đepone se opet nađe u oskudici, i to, istini za volju, krivicom svoje žene.
”Ti si kriva što sam ostao bez kutije.” - prebaci on ženi. “ Ne bi mi bilo krivo da me Severac nije opomenuo da nikom ne govorim šta sam od njega dobio na poklon! Ovako, nemam više obraza da mu iziđem na oči.”
Ali prevareni golja ipak sakupi hrabrosti i opet ode u Severčev dvorac. Pokuca, i na vratima se pojavi Vetrova žena: ”Ko je?”
”Đepone.”
Dopiri i Vetar: ”Šta želiš, Đepone?”
”Sećaš li se da si mi dao jednu kutiju ? E, tu kutiju je prisvojio moj gospodar i neće da mi je vrati, pa sada opet petljam, muči me nemaština, nikako da sastavim kraj s krajem.”
”Upozorio sam te da je čuvaš kao oči u glavi i nikome ne daješ. Sklanjaj mi se s očiju, više ne računaj na moju pomoć!”
”Molim te, smiluj mi se! Samo me ti možeš izbaviti bede.”
Vetar se i po drugi put sažali na Đeponea, izvuče iz fioke neku zlatnu kutiju i dade mu je.
”Otvori je samo kad dobro izgladniš. Inače te neće poslužiti.”
Oskudni najamnik se zahvali strpljivom Severcu, uze kutiju i krenu dolinom kući. Kad ga već od gladi izdade snaga, otvori kutiju i reče: ”Kutijo, daj nešto da se jede.”
Iz kutije iskoči nekakva ljudeskara sa štapom u ruci, poče da batina jadnog Đeponea i izdeveta ga na mrtvo ime.
Čim seljak dođe sebi, on zatvori kutiju i produži put sav prebijen. Ženi i deci, koji mu potrčaše u susret i upitaše ga kako je prošao, reče: ”Dobro; ovoga puta sam doneo još lepšu kutiju.”
Kad uđoše u kuću, pozva ih da posedaju za sto i otvori zlatnu kutiju. Sada iz nje iskočiše dve ljudeskare sa batinama i počeše da lemaju i mlate celu porodicu. Žena i deca briznuše u plač, zavrištaše, preklinjući ljudeskare da ih poštede, ali one su bile neumoljive i nemilice su ih tukle sve dok ih Đepone opet ne zatvori u kutiju.
”Sada pođi gazdi, brbljušo,” - reče nesrećni nadničar ženi – ”i obavesti ga da sam ovoga puta doneo još lepšu kutiju od one koju mi je on uzeo.”
Žena ode svešteniku i on poče da joj postavlja uobičajena pitanja: ”Je li se vratio Đepone? Šta je doneo?”
A ona mu odgovori: ”Vratio se, velečasni gospodine, i zamislite: doneo je još lepšu kutiju od one prve. Ova je od suvog zlata i, kad je čovek otvori, na trpezi mu se nađu takve poslastice da ih je milina pogledati. Ali tu kutiju moj muž ne bi rođenom bratu dao ni za živu glavu.”
Sveštenik odmah pozva Đeponea.
”O, drago mi je, Đepone, radujem se, sinko, što si se vratio živ i zdrav i dobio drugu kutiju. Hoceš li mi je pokazati?”
”Pokazaću vam je, ali se bojim da ćete mi i nju uzeti.”
”Neću, dajem ti reč da ti je neću uzeti.”
I Đepone mu pokaza kutiju, koja se sva sijala. Sveštenik nije mogao da se savlada, pa reče seljaku: ”Đepone, daj mi je, molim te, daj mi tu kutiju, i ja ću ti vratiti onu prvu. Šta će tebi zlatna kutija? Ja ću ti za nju dati onu prvu i još ponešto pride.”
”Dobro. Vratite mi onu prvu, a daću vam ovu.”
”Slažem se!”
”Samo, pazite, velečasni gospodine, ovu kutiju smete da otvorite jedino našte srca, ako ste pregladneli...”
”Došla mi je kao poručena.” - reče sveštenik. ” Sutradan će me posetiti moj profesor i mnogi drugovi sveštenici. Neću ih nuditi jelom sve do podne, a onda ću otvoriti kutiju i prirediti im gozbu.”
Ujutru su se svi sveštenici, župnikovi gosti, vrzmali oko kuhinje.
”Izgleda da danas nećemo ručati,” - gunđali su – ”na ognjištu je vatra zapretana, a od namirnica nigde ni traga.”
Ali oni gosti koji behu bolje obavešteni govorili su: “Videćete, u podne, kad posedamo za sto, naš domaćin će otvoriti jednu kutiju i na stolu će se naći sve što nam srce zaželi.”
Dođe domaćin i zamoli ih da pristupe trpezi. Nasred stola stajala je kutija, u koju svi željno upreše pogled. Sveštenik otvori kutiju i iz nje iskoči šest ljudeskara sa batinama u ruci, pa isprebija na mrtvo ime sve popove koliko god ih je tu bilo. Svešteniku u tom metežu ispade kutija iz ruku i ostade otvorena tako da šest batinaša produži posao. Đepone se bio sakrio negde u blizini, pa pritrča i zatvori kutiju. Da to nije učinio, niko iz popovske družbe ne bi izvukao živu glavu. Eto tako se završila njihova gozba. Đepone uze obe kutije, više ih nije davao nikome, pa je otada živeo kao bubreg u loju.
7858
Pesma za Milicu
Mala Milica nestašno me gleda,
male svoje ručice nikako mi ne da,
njima stalno neke igračkice dira,
bojankama svojim više ne da mira.
7859
Pesma za Dušana
Dušan odjutros piše deda-Mrazu,
jer želi na poklon da dobije stazu-
stazu do sunca, do ptičjih gnezda,
stazu do neba i treperavih zvezda.
7862
Pesma za Slađu
Od Slađe uvek volim da ukradem
poneki treptaj, pogled il' smeh.
Ponekad samo zauzvrat joj dadem
svoj pogled od onda kad prvi put je videh.
7863
Pesma za Vuka
Nije ovo onaj strašni vuk iz priče,
mada mu osmesi na njegove liče.
Naš je Vuk ponekad mio kao ptiče,
miran kao jagnje, nikada ne viče.
Veliki seken
Eskimska bajka
Živeli jednom starac i starica pa nisu imali dece. Jedina njihova imovina behu dva irvasa koja su pasla privezana duga;kim užetom odmah pokraj jarange, da ne bi pobegla u tundru. Susedi su imali mnogo dece, te su im starac i starica zavideli. Jednom se susedi odseliše iz toga kraja, i starcu i starici sasvim opuste život.
Onda će starac reći svojoj ženi:
- Udri u bubanj!
- Ne mogu da držim bubanj u rukama!
- Ja ću ga držati, a ti samo udaraj! - reče starac. - Mada više nismo kadri da udaramo onako kako smo to mogli u mladosti.
Tako i učiniše, te starica poče da udara u bubanj. Na njenu lupu pojaviše se đavoli.
- Šta tražiš od nas, stara? - upitaše oni.
- Stari i ja bismo hteli da imamo sina.
- Napravite dva tuljana od drveta pa ih bacite na put kada bude prolazio karavan đavola. Ujutru stara kuva čaj, a starac pravi tuljane.
Napravio starac tuljane, stavio ih pod jastuk i nije stigao ni da popije čaj, kad čuje kako se približava karavan. Prolazi pokraj jarange karavan đavola. Bacila starica na put drvenog tuljana i zaustavio se ceo karavan. Onda keli povikaše:
- Uklonite tuljana s puta!
- Ne, nećemo ga ukloniti!
- Uklonite ga, pa ćete opet biti hitri kao u mladosti!
- Ne, nije nam potrebno da budemo hitri kada smo ostareli.
- Onda ću vas načiniti bogatim! - reče predvodnik karavana.
- Ne, ne treba nam ni to, i za to smo vec ostareli!
- Pa šta onda hoćete?
- Sina!
- Dobro! Samo ja imam velike sinove, ako vam ih dam, pobeći će od vas. Bolje ih zatražite od kelija Sekena, njegovi su maleni.
Uklonili starac i starica tuljana te odjezdio karavan đavola. Uskoro se približi karavan kelija Sekena. Bacila starica tuljana na put, zaustavio se ceo karavan i irvasi sa čela počeli da guraju Sekena.
- Uklonite s puta tuljana - viče Seken - bićete opet hitri kao u mladosti!
- Ne treba nam to!
- Načiniću vas bogatim!
- Ne treba nam ni to!
- Pa šta onda hoćete?
- Sina!
Poveo ih Seken prema saonicama u kojima su se vozila deca. Hteo on da im da onoga što je tek prohodao.
- Ne - rekoše starac i starica - taj će pobeći od nas.
Seken htede da im da dete koje ume da sedi.
- Ne, uzećemo samo onoga kome još ni pupak nije otpao! - i starica ponese mališana u svoju jarangu, starac ukloni tuljana i Sekenov karavan ode.
Mališan rastao naglo kao u bajci, pa kada mu je bilo dve godine, otide da spava sa irvasima, tako da je u jarangu dolazio samo preko dana.
Jedne noći, došao mališanu keli pa će mu reći:
- Ustaj, Sekene, vreme je da pođeš Tanairginu po mladu!
- A kako ću naci put?
- Ja ću ti reći: doći ćeš na Mesec, pa na Sunce, zatim na sazvežđe Nauskatemkin, te ćeš se naći u jarangi Tanairginoj. On će baciti kamen, ti ćeš ga dočekati ustima, i kamen će se raspasti u paramparčad. Kada dođeš u jarangu, on će te ponuditi svakojakim đakonijama. Ko pojede više od Tanairgina, tome će i pripasti njegova kći-jedinica. Kada pođeš u gornju tundru, nemoj zaboraviti da rasporiš sebi trbuh, kako bi hrana koju budeš jeo propadala kroz tebe, Sunce i Zemlju. Kada te Tanairgin pošalje da čuvaš stado, ti napuni ogrtač-kamlejku puhačevim repovima pa ih prospi nasred stada. Kada na tebe nasrne divlji irvas, ti mu slomi rogove. Kada pođeš u gornju tundru, reći ćeš materi da se ne brine, moći će da te vidi kao maleni oblačak. Samo je zamoli da ništa ne govori starome!
Pošao Seken kući i rekao materi kako ide Tanairginu da se oženi njegovom kćeri.
- Nemoj ići - odgovarala ga je mati - tamo će te ubiti!
- Ne, neće me ubiti. Vratiću se kroz dva dana kao maleni oblačak.
- Dobro - pristade mati, i Seken pođe ka Suncu.
Polete Seken na Mesec, zatim na Sunce, na sazvežđe Nauskatemkin, i tada mu Tanairgin baci kamen. Seken ga dočeka ustima i polete na zvezdu. Prilazi on jarangi Tanairginovoj, kuca na vrata.
- Ko si? - pita domaćin.
- Ja sam Seken!
- Iz donje tundre?
- Da!
Ušao Seken u jarangu, starica Tanairginova raspalila vatru i počela da kuva čaj.
- Dok se čaj kuva, daj nam, ženo, nešto da pojedemo! - reče Tanairgin.
Donela im starica kita na velikoj drvenoj činiji. Pojeli njih dvojica kita, pa će domaćin zapitati gosta:
- Hoćeš li još da jedeš?
- Hoću! - odgovara gost.
Donela starica morskog konja. Pojeli i njega.
- Još? - pita Tanairgin Sekena.
- Daj još!
Sekenu pak sva hrana propada u rupu kroz Sunce i Zemlju.
Donela domaćica tuljana. Pojeli i njega. Donela drugog, pojeli i njega.
- Još? - upita starac.
- Još! - reče Seken.
- E, tebe čovek bogme ne može nahraniti! - I oni počeše da piju čaj. Tada domaćin reče:
- Sutra izjutra ćeš doterati celo moje stado pred jarangu.
Tanairgin je znao da je njegovo stado ogromno i da ga valja podeliti u grupe - tek tada je moguće doterati ga, pa i to ne može da učini jedan čovek.
Ujutru pošao Seken, napunio kamlejku puhačevim repovima. Primetio predvodnik stada Sekena pa se stuštio prema njemu kao vihor da ga smoždi. Zgrabio Seken irvasa za rogove, zavrnuo mu glavu i rogovi ostali u Sekenovim rukama a irvas šmugnu u stado. Onda Seken prosu na zemlju puhačeve repove iz kamlejke, a repovi se pretvoriše u nevidljive čobane te poteraše celo stado.
Izašao Tanairgin iz jarange pa upitao gde je divlji irvas.
Pokazao mu Seken rogove i rekao:
- Evo gde je!
Okrenuo se Tanairgin ne obelivši zuba. Posle nekog vremena bi priređena svetkovina. Razmišlja Seken kako bi došao do svoje mlade. "Stari keli mi je govorio da je drže u sanduku!" Onda će Seken reći Tanairginu:
- Daj mi vode!
- Idi u jarangu.
Ušao Seken u jarangu, pretvorio se u bubu sa svetlom mrljom na glavi pa počeo da mili po svim uglovima. Zavukao se u sanduk gde mu je mlada bila sakrivena, i opet se pretvorio u Sekena. Kad dođe veče, Tanairgin se seti Sekena pa pojuri u jarangu. Načulji uši, kad ima šta da čuje - njegova kci i Seken smeju se od sreće. Otvori otac sanduk, a kći već rodila dete.
Podelio stari Tanairgin stado na dva dela -jednu polovinu ostavio sebi, a drugu dao kćeri. Pošao karavan - na čelu Seken s kopljem u rukama, za njime - stado irvasa, a na začelju žena s detetom u toplim saonicama. Dugo je stajao stari Tanairgin i pratio pogledom svoju kćer, dok se karavan nije izgubio iz vida.
. . . Sedi Sekenova mati na rogovima irvasa i gleda u nebo. Vidi ona majušni-majušni oblačak. Stao oblak da se približava zemlji, kad vidi stara da neko stoji na oblačku pa zapeva od radosti:
- Treba skuvati čaj, žuri mi sin moj u goste.
Čuo starac ženu gde peva, pa ce je upitati:
- S kim to, ženo, razgovaraš?
- Tako, sama sa sobom.
Oblačak se već sasvim približio. Mati raspalila vatru, stavila čajnik i pošla da dočeka sina.
Seken skoči sa oblačka, zagrli mater pa pođe u susret ženi, a irvasi samo nailaze li nailaze, silaze sa oblaka u čitavim stadima. Najposle i tople saonice dodirnuše zemlju i zaustaviše se, te Seken izvede iz njih svoju ženu i dete. Uto čitavu okolinu obasja neka naročita svetlost.
Stoje starac i starica, samo zinuli od čuda. Mahnula rukom žena Sekenova - a pred njom se pojavila jaranga bela kao sneg. Ušla ona u jarangu, mahnula drugom rukom - kad svud unaokolo zablista bakarno posuđe. Sela ona nasred jarange - a pred njom se pojavilo belo ognjište, razbuktala se vatra u njemu i stao da kipi veliki kotao s čitavim irvasima.
Žena Sekenova podigla beli polog i pozvala stare. A onda Seken reče ocu:
- Otidi, oče, u susednu naseobinu, pa reci da je sutra kod nas praznik.
- Šta cu ja tamo, samo će mi se smejati i niko neće hteti da dođe?
- A ti ih pozovi, pa ako pođu - dobro jest, a ako ne pođu - nije važno!
Pošao starac da zove susede. Dolazi on u naseobinu, poziva u goste, a susedi mu se podsmevaju:
- Ta idi, molim te, stari, a gde su ti irvasi? Čime misliš da nas ugostiš?
- Moj sin je doterao čitavo stado. Nasmejaše se susedi:
- Mora da je vašljivac neki taj tvoj sin!
- Nije, nije, hajdete vi samo! Najposle bogati susedi iz radoznalosti pođoše smejući se:
- Dela, stari, vodi nas što pre!
Došli oni sasvim blizu, već se vidi jaranga.
- A gde ti je jaranga?
- Eto je!
- Ma jesi li ti pri čistoj svesti? Pa to je obična snežna čuka!
Priđu oni bliže, kad ono - odista jaranga! Uđoše, osvrću se, a pred njih izlazi Seken. Pozdravi ih i ponudi da sednu. Izašla iz pologa žena pa stala da poslužuje goste. A oni ni čaj da piju ni mesa da okuse, nego samo pilje u domaćicu. Vratili se susedi, skupili se u jedan polog pa rekli:
- Moramo ubiti Sekena.
A Seken leži kod kuće u pologu i veli ženi:
- Čuj, ženo, šta to oni zbore - hoće da me ubiju!
Ujutru došli bogati susedi, pa zovu Sekena u lov.
Pošao Seken s njima. Odveli oni njega daleko u tundru pa posedali da se odmore. Jedan od njih iskresao vatru iz kamena. Seken se nagnu da pripali, a drugi ga udari nožem u leđa. Pade na zemlju Seken. Bogataši skočiše sa svojih mesta, pa potrčaše prema njegovoj jarangi. Onaj sa čela povika:
- Ko prvi stigne, tome neka pripadne žena! Drugi povika:
- Ko drugi stigne, tome neka pripadne jaranga!
Trče oni, zadihali se. Onaj sa čela dotrčao pred jarangu pa seo na zemlju. Dotrčao drugi, pa i on seo ne ušavši u jarangu. Okupili se svi, kad imaju šta da vide - sedi Seken u jarangi i pije čaj. Ustali bogataši i pošli kući. Došli oni, pa će upitati najstarijeg među njima:
- Kaži nam, stari, ti koji si najviše živeo medu nama, ubili smo čoveka, a on oživeo. Šta to treba da bude? Promislio starac, pa rekao:
- Niste vi ubili čoveka nego njegovu senku.
Sutradan ujutru bogataši opet došli u jarangu Sekenovu. Ugledao ih Seken pa će im reći:
- Vidim, krenuli ste u lov. Povedite i mene!
- Mi smo po tebe i došli!
Pošli oni. Samo što se jaranga Sekenova izgubila iz vida, nasrnuli bogati susedi na Sekena, isekli ga na komade pa ove razbacali po tundri. Uto dolete gavrani pa sve iskljuju. Onda se bogati susedi nasmejaše pa rekoše:
- Čik sad pokušaj da oživiš!
Opet oni pojurili jarangi Sekenovoj sa uzvicima "Ko prvi stigne, tome neka pripadne žena, a ko drugi - tome neka pripadne jaranga".
Dotrčali pred jarangu, kad tamo - sedi Seken u pologu, pije čaj pa će im reći:
- Došli ste!
Okrenuše se bez reči i odoše. Kad su se malo udaljili, stadoše pitati jedan drugog: "Šta je ovo sad? Šta je ovo sad?" Rešiše da pozovu Sekena na svetkovinu, pa da ga bace u duboku jamu i zatrpaju zemljom.
Pozvali oni Sekena na svetkovinu. Došao Seken sa ženom i detetom. Za vreme igre domaćin mu dao bubanj i zamolio ga da nešto odsvira. Uzeo Seken bubanj pa tiho rekao ženi:
- Stavi dete na kolena! Čim ja padnem u jamu, a ti odmah pođi za mnom!
Pošao Seken da svira i pao u jamu. Žena - za njim. Padali oni, padali, pa najposle dospeli u donju tundru. A tamo sedi stari đavo pa će ih upitati:
- Šta tražite ovde?
- Nismo došli po svojoj volji, bacili su nas ovamo! Na to stari đavo reče svojim malim đavolčićima:
- Odvedite ih nazad na zemlju! A uz saonice odostrag privežite besnog irvasa!
Sede bogati susedi u jarangi, raduju se što su se otarasili Sekena. Stoji ispred njih najstariji među njima. Oni mu rekoše šta su učinili sa Sekenom. Zavrteo starac glavom, pa će im reci:
- Niste dobro učinili. Zato ćete se i sami loše provesti!
Oterali bogati susedi starca. Najednom - iz zemlje izmili bubica, a za njom irvasov rog. Sede susedi i posmatraju. Onda se pojavi drugi rog, za njime irvasova glava, vrat i najposle čitav irvas, saonice, na saonicama Seken sa ženom i detetom, a iza saonica na užetu - besni irvas. Onda besni irvas poče da se bacaka tamo-amo, te sve susede izgazi i zatrpa u zemlju. A Seken pođe s porodicom kući.
Tri zlatna kipa
Iz knjige "Istočnjačke priče u psihoterapiji" Dr Nosrat Peseškijan
Neki car hteo je da izmeri kolika je pamet i koliko je oštro oko vladara susedne države i da vidi jesu li tamošnji podanici oštroumni, te pošalje tom vladaru tri mala zlatna kipa. Kipovi su sasvim ličili jedan na drugog, a bili su i jednake težine, a ipak je trebalo izdvojiti onaj kome je vrednost najveća.
Vladar je, zajedno sa svojim dvoranima, zagledao kipove sa svih strana, ali nikome nije pošlo za rukom da uvidi i najmanju razliku među njima. Najmudriji ljudi u toj državi bili su spremni da stave ruku u vatru da se kipovi među sobom nimalo ne razlikuju. Već je bilo na vidiku: eto kraljevstva u kome niko nije dovoljno pametan da nađe u čemu se kipovi razlikuju, i to veoma rastuži vladara. Sva zemlja uzela je učešća u rešavanju zagonetke i svako je davao sve od sebe.
Kad su hteli već da dignu ruke, javio se neki mlad čovek koji je bio zatvoren u apsani i reče da bi on utvrdio razliku kad bi mu dopustili da vidi zlatne kipove. Vladar pošalje po njega i pokaže mu kipove. Mladić ih podrobno zagleda i najposle vide da svaki kip ima rupicu u uhu. Uzme tananu srebrnu nit i stane je gurati u te rupice. Kod jednog kipa nit izađe na usta, kod drugog na drugo uho, a kod trećega na pupak. Mladić razmisli malo pa reče vladaru: "Presvetli, mislim da rešenje zagonetke leži pred nama kao otvorena knjiga. Treba samo da tu knjigu pročitamo. Vidiš. kao što je svaki čovek drugačiji od ostalih, tako je i svaki od ovih kipova jedinstven. Prvi podseća na ljude koji onoga časa kad nešto čuju požure da to ispričaju drugima. Drugi kip nalikuje ljudima koji ono što im je rečeno na jedno uho prime, a na drugo puste. Treći kip je, pak, kao oni ljudi koji drže za sebe ono što čuju i to primaju k srcu. Gospodaru, prosudi prema tome vrednost ovih kipova. Kakvom bi čoveku poklonio poverenje? Onome koji ništa ne može da zadrži za sebe, onome kome tvoje reči znače koliko i vetar, ili onome koji je pouzdan čuvar tvojih reči?"
Šećerko
Grčka bajka
Jednom pre mnogo vremena živeo jedan kralj i imao ćerku. Mnogi su je iskali za ženu, ali ona nije htela nijednog, jer joj se niko nije svideo. Najzad se doseti da sama sebi načini čoveka.
Uze tri kile badema, tri kile šećera i tri kile mrvica, razbi bademe i sve to smeša u jedno, šecer, bademe i mrvice, lati se posla i načini od toga čoveka. Postavi ga pred kućnu ikonu i poče da se moli i klanja. Četrdeset je dana i četrdeset noći zazivala gospoda i on ga posle četrdeset dana oživi i nazvaše ga Šećerko Šećerković.
Bio je jako lep i ime mu se pročulo po celom svetu.
Za njega je čula i kraljica iz jednog jako udaljenog kraljevstva i zaželela da pođe da ga uzme. Načini tako zlatnu galiju sa zlatnim veslima i uputi se onamo gde je bio Šećerko.
Čim je stigla, reče mornarima:
”Onoga, što se od cela sveta izdvaja lepotom i gledom, ugrabite i dovedite ovamo na galiju.”
Kad je svet saznao da je prispela zlatna galija, svi pođoše da je vide, pa pođe i Šećerko.
Kad ga mornari opaziše, namah ga poznadoše i smesta ga zgrabiše - pa pravo sa njim na galiju.
Čeka uveče princeza da dode Šećerko, čeka, ali - uzalud. Pita ovde, pita onde, i sazna kako ga je jedna kraljica ugrabila i pobegla.
Šta ce sad, šta sad da radi?
Ode i načini tri para gvozdenih cipela i dade se na put ne bi li ga našla.
Od jednog mesta do drugog, i udalji se veoma od ovog sveta, pa se nađe kod mesečeve majke.
”Dobar dan, majčice.”
”U dobar čas, devojčice. Kako si mi ti, devojčice, stigla ovamo?”
”E, udes me doneo. Da nisi gdegod videla mog Šećerka, mog Šećerkovića?”
”Kako, kćeri? To ime prvi put čujem. Nego sedi dok se uveče ne vrati moj sin, on se kreće po celom svetu, možda ga je negde video.”
Kad uveče stiže Mesec, ona mu reče: “Dete moje, ova te devojka moli da joj kažeš da nisi gdegod video njenog Šećerka, njenog Šećerkovica.”
”Kako? Ne, nisam ga video, kćeri moja. Prvi put čujem to ime. Nego pođi do Sunca. Možda ga je ono negde videlo, zato što se još više kreće po svetu.” Prespava ona to veče kod njih, a ujutru joj dadoše jedan badem s rečima: ”Razbij ga ako dospeš u nevolju.”
Uze princeza badem i ode. Od jednog mesta do drugog, istrošila je jedan par cipela dok nije stigla do sunčeve majke.
”Dobar dan, majčice.”
”U dobar čas, devojčice. Otkuda ti ovde?“
”E, udes me doneo. Da nisi videla mog Šećerka, mog Šećerkovića?”
”Kako, kćeri moja? Nisam ga videla. Nego sedi samo dok se uveče ne vrati moj sin, možda ga je on video, jer on ide po velikom svetu.”
Dođe Sunce uveče, klekne pred njega princeza i reče: ”O Sunce, gospodaru moj i svetski putniče, da nisi video mog Šećerka, mog Šećerkovića?”
”Kako? Ne, nisam ga video. Jedino da odeš do zvezda, njih ima mnogo. Možda su ga one videle.”
Prespava ona to veče kod njih, a ujutro joj dadoše jedan orah s rečima: “Razbij ga ako dospeš u nevolju.”
Zatim joj pokazaše put, a ona se pozdravi s njima i ode. Od jednog mesta do drugog, istrošila je i drugi par cipela dok nije stigla kod majke sviju zvezda.
”Dobar dan, majčice.”
”U dobar čas, devojčice. Otkuda ti ovde?”
”E, udes me doneo. Da nisi videla mog Šećerka, mog Šećerkovića?”
”Koga, kćeri? Ne, nisam ga videla. Ali sedi dok se uveče ne vrate moja deca, možda ga je neko od njih videlo.”
Dođu uveče njena deca i ona ih upita: “Da niste videle Šećerka Šećerkovića?”
”Ne, nismo ga videle.” - odgovoriše zvezde. Tada su umeša jedna majušna zvezda i reče:
”Ja sam ga videla.”
”Gde si ga videla?”
”U onim tamo belim dvorima. Tamo ga, ždralovica, drži kraljica i pazi da kogod ne dođe da joj ga uzme.”
Prespava princeza to veče kod njih. Ujutru joj pokažu put, dadoše joj jedan lešnik s rečima: “Razbij ga ako dospeš u nevolju.”
Princeza krenu od jednog mesta do drugog, i stiže tamo gde je bio Šećerko.
Uđe u dvorac kao prosjakinja, vide Šećerka, ali ne reče ni reči.
U dvorcu je bilo mnogo gusaka. Ode ona do sluškinja i reče im: “Mogu li da se smestim tamo kod gusaka?”
Sluškinje odu do kraljice i kažu joj: “Gospođo kraljice, eno napolju neke prosjakinje koja pita može li da se smesti tamo kod gusaka. Šta da činimo?”
”Pustite je.” - reče kraljica.
I pustiše je. Prespava ona tamo to veče.
Ujutru, čim se probudila, razbije badem i pojavi se zlatno motovilo sa zlatnim stalkom, a mota zlatne kaleme.
Ugledaše ovo sluškinje i potrče kraljici da joj to kažu. Kad je kraljica to čula, reče: ”Što ne pođete da joj kažete da to dade nama? Šta bi ona s tim?”
Odu sluškinje i kažu joj: “Veli gospođa kraljica, što ti ne bi nama dala zlatno motovilo sa postoljem? Šta bi ti s njim?”
”Daću vam, ali da mi date Šećerka jednu noć.”
Odu sluškinje i reknu to kraljici.
”A što da joj ga ne damo.” - reče kraljica. “Šta će mu pa biti!”
Uveče, dakle, odmah posle večere, dade kraljica Šećerku nekakvo piće, a u tom je piću bilo nešto da ga uspava. Tek što ga je ispio, on zaspi, a sluškinje ga ponesu na rukama i odnesu kod prosjakinje i uzmu zlatno motovilo i stalak.
Kad sluškinje odoše, poče princeza da besedi Šećerku: “Zašto se ne probudiš? Pa zar te nisam ja načinila? Ja što sam istucala badem, pomešala ga sa šećerom i mrvicama. Ja što sam istrošila tri para gvozdenih cipela da dođem da te nađem, a ti mi sada ne kažeš ni reči. Svetlosti moja i oči moje. Zar ti nije mene žao?”
Celu je noć tako princeza besedila, ali kako da se Šećerko probudi!
Ujutro dođoše sluškinje, uzeše Šećerka, kraljica mu dade neko drugo piće i on se probudi.
Kad su sluškinje otišle, razbije princeza orah i odmah se pojavi zlatna koka sa zlatnim pilicima.
Videše sluškinje zlatnu koku sa zlatnim pilicima i otrčaše kraljici da joj to kažu.
”Trčite odmah,” - reče kraljica – “i kažite joj da to dade nama. Šta bi ona s tim! A ako zatraži da joj damo Šećerka, dobiće ga. Šta će mu biti? Šta mu je bilo sinoć kad smo joj ga dale?”
Dođu sluškinje i kažu joj: “Da nam daš zlatnu koku sa zlatnim pilićima? Šta bi ti s tim?”
”Da mi date Šećerka još jednu noć.”
”Daćemo ti ga.” - rekoše sluškinje. Kraljica ponovo dade nešto Šećerku te ga uspava, a čim je zaspao, uzmu ga sluškinje na ruke i ponesu do prosjakinje, uzeše zlatnu koku sa zlatnim pilićima i odoše.
Čim one odu, poče princeza ponovo besediti sve kao i prošle noći, ali kako da se Šećerko probudi! A ujutru ponovo dođu sluškinje, uzmu Šećerka i odu.
Prosjakinja tada razbije lešnik i otud se pojave strukovi karanfila sa zlatnim cvetovima. Čim sluškinje spaziše zlatne strukove sa zlatnim cvetovima, otrče kraljici da joj to kažu.
”Idite, recite joj da to da nama, šta bi ona s tim? A ako ponovo ushtedne Šećerka, dobiće ga.” - reče kraljica.
Odu sluškinje i kažu joj tako.
Ali nedaleko od mesta gde je boravila prosjakinja živeo je jedan krojač koji je šio noću i čuo sve reči koje je besedila prosjakinja. Sretne on tako Šećerka i kaže mu:
”Dozvoli, kralju moj, da te nešto upitam.”
”Samo izvoli.” - reče Šećerko.
”Gde ti s večeri spavaš?”
”A što me to pitaš? Kod kuće. Gde bih spavao?”
”Gospodaru Šećerko, već dve noći ne mogu oka da sklopim od one prosjakinje što živi tamo kod gusaka. Po celu noć presedi govoreci: "Šećerko, što se ne budiš? Tri sam para gvozdenih cipela istrošila da dođem i da te nađem, a ti mi sada ne kažeš ni reči."
Šećerko je ovo shvatio, ali ne reče ništa.
Ode i osedla svog konja i preko njega prebaci s obe strane vreće sa zlatnim florinima.
Uveče mu kraljica ponovo da piće, ali ga on ne ispi, vec se učini kao da je zaspao.
Smesta ga sluškinje uzmu i odnesu prosjakinji, a uzmu zlatne strukove karanfila sa zlatnim cvetovima.
Čim sluškinje odu, a princeza ponovo poče da besedi svoje jade, diže se Šećerko, zagrli je i u času uzjahaše na konja i krenuše na put.
Dođu ujutru sluškinje da uzmu Šećerka ali gde da ga nađu! Otrče plačući kraljici da joj to kažu. Poče tada i ona da kuka, ali šta da radi? Onda ona reče: “Načiniću i ja jednog čoveka!” i istog trenutka dade sluškinjama da razbijaju bademe, pomeša ih sa šećerom i mrvicama, načini od toga čoveka i počne da se klanja. Ali je umesto molitvi kazivala kletve, pa se posle četrdeset dana taj čovek ubuđavio i baciše ga.
Princeza i Šećerko dođoše u svoje kraljevstvo i poživeše dobro da ne može biti bolje. Bila sam i ja tamo i sve videla.
Šeherezada
1001 noć
U jednoj zemlji Dalekog istoka živeo je nekad jedan kralj, koji je svake noći uzimao novu ženu i sledećeg jutra naređivao da je pogube.
Posle nekog vremena ljudi su postali smrtno uplašeni, jer je dolazio red i na njihove kćeri da po jednu noć budu kraljice. Tada kćer kraljevog savetnika, koja je bila mudra kao i njen otac, zamoli oca: "Dozvoli da postanem kraljeva žena i da povedem sa sobom svoju sestru kao pratilju."
Njen otac je bio zapanjen ovom molbom , ali je znao da je njegova kćer toliko mudra da bi mogla učiniti i kraj tom strašnom kraljevom ponašanju.
I tako se njegova kćer Šeherezada venčala sa kraljem. Posle večere Šeherezada se obrati kralju: "želea bih da se oprostim sa svojom sestrom i poslednji put joj poželim laku noć. "Kralj se sa tim složi i dozvoli njenoj sestri da uđe. Kad je sela ona zamoli Šeherezadu: "Draga sestro, ispričaj mi poslednji put jednu od tvojih prelepih priča. "Šeherezada poče da priča jednu priču, a kada je završi, kralj je bio tako ushićen, da je hteo da čuje još jednu i ona mu obeća da će mu sledeće večeri ispričati novu priču. Kralju su se njene priče toliko dopale da joj je poštedeo život.
Tako su proveli hiljadu i jednu noć, za koje vreme kralj zavoleo Šeherezadu, a ona mu je podarila troje dece. Priče su prestale, ali kralj je nije pogubio. Ona je ostala kraljica svoje zemlje i svi su bili srećni.
Svetu se ne može ugoditi
Srpska bajka
Jedan čovek, idući iz varoši kući, jahao je na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak-petnaest godina, išao pored njega pešice. Susretne ih jedan čovjek, pa reče: To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dete da ide pešice; tvoje su noge jače od njegovih. Onda otac sjaše s magarca i posadi sina na nj. Malo dalje sretne ih drugi čovek pa reče: To nije lepo, momče, da ti jašeš, a otac da ti ide pešice, tvoje su noge mlađe. Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek, pa reče: Kakva je to budalaština ? Dva matora magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da čovek uzme batinu, pa da vas obojicu šćera. Onda sjašu obojica i pođu pešice, otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini. Sretne ih četvrti čovek, pa reče: Ala ste vi čudna tri druga! Zar nije dosta da dvojica idu pešice ? Ne bi li lakše bilo da jedan od vas jaše? Onda otac reče sinu: Mi smo obojica svakojako jahali na magarcu, sad valja da magarac jaše na nama. Pa obore magarca na zemlju, te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje, pa ga onda uzmu na kolac među se, i tako ga ponesu. A kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu sad još većma smejati i čuditi, onda otac, ujedanput bacivši magarca na zemlju i počevši ga drešiti, poviče: Ta onaj je svaki čovek luđi od ovoga magarca koji hoće svemu svetu da ugodi. Ja ću s mojim magarcem da činim kako sam i najpre po mojoj volji činio; i tako otidu kući.
7936
Pesma za Danicu
Kad u mrkli mrak ponekad zađem,
i stazu do svetla ne mogu da nađem,
ona je moja sjajna zvezdica,
uvek mila i nasmejana Danica.
7937
Pesma za Bojana
Od Bojana nema nestašnijeg dečaka-
zato ga i voli devojčica svaka.
Vragolastim očima on obara ih s nogu,
njegovim šalama odoleti ne mogu.
Tatej i Matej
Bajka lužičkih Srba
U gradu Kulovu održavao se godišnji vašar. Tatej i Matej u to vreme nisu imali nikakva posla. I tako se reše da idu u Kulov na vašar. Ali za to je bio potreban novac. Doseti se Matej i reče Tateju:
– Napravićemo limunadu. Nju ćemo tamo prodavati na čaše. Tako ćemo se lepo provesti i još zaraditi.
S punim balonom limunade, krenu oni na vašar. Ali da ne bi pali u iskušenje, ostave kod kuće sve pare. Balon su nosili naizmenično.
S početka je dobro išlo, ali ubrzo je sunce pripeklo takvom žestinom da su svaki čas brisali znoj sa čela. Jezik im se za nepce lepio. Tada reče Matej:
– Kako bi bilo da na ovoj vrućini popijemo po čašu limunade?
Ali Tatej, koji je baš tada balon nosio, osta čvrsto pri dogovoru i odgovori:
– Bez para niko neće ništa dobiti!
Dok je to izgovarao, oblizivao je usne, ali je hrabro produžio dalje. Tužni Matej, gunđajući, jedva je hvatao korak s njim. Ali slučaj je hteo da on, zavukavši ruku u džep, pronađe u njemu davno zaboravljeni groš. Kakva radost! Odmah mu sine kroz glavu: za groš se može limunada kupiti.
– Tatejiću, – uzviknu on – prodaj mi čašu limunade, imam jedan groš!
I Tatej mu natoči. Sad je Matej bio na redu da balon nosi. Nisu daleko odmakli, kad i Tatej kupi od Mateja čašu limunade za groš. A kad je Tatej balon poneo, zatraži Matej čašu limunade za groš, i to je tako išlo sve dok nisu stigli na vašar. A tada, kad im se za limunadu obratiše prvi kupci, balon je bio prazan.
Ali to ih nije nimalo uznemirilo, jer su se setili da su limunadu putem jedan drugom prodavali i da su za svaku čašu dobijali po groš. Zao se odmah upute u krčmu da te novce potroše. A tamo – iako su sve džepove pretražili, ne nađoše u njima više od jednog groša.
Lovac i šumski duh
Karelska narodna skaska
Lipo, hitri mladi lovac, pošao jednom sa dvojicom momaka u lov na irvase. Ceo dan su jurili na skijama kroz šumu, dok ih nije iznenadila noć, te su upravo pred sam mrak našli sklonište u osamljenoj šumskoj kolibi. Sutradan ujutro, pre nego što su dalje krenuli u lov, udari Lipo jednom skijom o drugu i reče:
»Danas ćemo uhvatiti divljači, jednu za jednu skiju, drugu za drugu, a treću za palicu!«
Tek što su lovci bili malo poodmakli, kad naiđoše na trogubi trag irvasa; a kad su pošli za tragom, ugledaju uskoro i divljač. Dva irvasa bila su se zakvačila rogovima, treći je stajao po strani. Tada Lipo reče:
»De momci, uhvatite ona dva, ti su za vas, a ja ću poteći za trećim!«
rečeno učinjeno. Lipo je trećeg irvasa progonio ceo dan do večeri, ali mu nijepošlo za rukom da ga stigne mada je bio dobar skijaš. Naposletku dospeše, i irvas i lovac, do jednog salaša u šumi. Irvas utekne u dvorište, a Lipo pojuri za njim.
U dvorištu je stajao domaćin, starac duge brade i vlasi od čupavih šumskih lišajeva.
»Oho!« - uzvikne starac. »Koji li je to žablji sin oznojio mog irvasa goneći ga?«
Na to Lipo stane pred starca, pozdravi ga i reče:
»Ja sam to bio, ali ga nisam stigao; spasao se ovde u dvorištu.«
Ovaj starac je bio, međutim, sam Tapio*, gospodar šuma i on odgovori:
»No, kad si do pred samo veče gonio mog irvasa, onda uđi u kuću i ostano ovde preko noći!«
Lipo uđe u Tapijevu sobu i pogleda visoko iznad sebe: tu je bilo losova i irvasa, a malo dalje medveda, lisica, vukova i svih mogućih vrsta šumskih životinja. Tapio mu dade da jede i primi ga ljubazno.
Sutra ujutro htede Lipo otići, ali ne nađe svoje skije. Zapita Tapia gde li su sklonjene, ali mu on odgovori samo ovo:
»Da li bi hteo ostati kod mene kao moj zet? Imam kćer jedinicu.«
»Vrlo rado.« - odgovori Lipo. »Ali ja sam siromašan.«
»O, za to ne treba da se brineš. Siromaštvo nije sramota. U nas ćeš naći sve što god budeš zaželeo.«
Tako mu da svoju kćer za ženu i hitri lovac Lipo ostade tamo kao Tapijev domazet.
Prošle su tri godine kad mu Tapijeva kći rodi sina. Sad je Lipa obuzela želja da se vrati u zavičaj te stane moliti gospodara šuma da mu pokaže put. Tapio odgovori:
»Ako mi napraviš skije po mojoj želji, pustiću te da ideš.«
Lipo ode odmah u šumu i lati se posla. Tada doleti jedna senica, sedne na granu i počne mu pevati:
Ćiju ći, pip-pip-pip!
Govori ti senica!
Jedna prosta ptičica:
Čvor, čvor, čvor!
Neka bude odostrag
Da ostavlja vidljiv trag.
Lipo se baci na senicu komadom drveta, uzviknuvši:
»Šta ti pijučeš, dangubo jedna!«
I on napravi skije tako vešto kako ih je uvek pravio, lepo ih ukrasi i odnese Tapiju. Ovaj ih brzo pogleda i onda reče:
»Ove skije nisu za mene!«
Sutradan ode Lipo opet u šumu na rad. I sada je na grani sedela senica i pevala:
Ćiju ći, pip-pip-pip!
Govori ti senica!
Jedna prosta ptičica:
Čvor, čvor, čvor!
Neka bude odostrag
Da ostavlja vidljiv trag.
»Zar si opet došla, ti blebetušo!«- uzvikne Lipo i baci se na nju iverom. Nije shvatio kako treba da posluša seničin savet, već je odeljao skije na svoj stari način, a onda ih odneo Tapiju.
»To nisu skije kakve su mi potrebne.«- reče Tapio.
Tako je trečeg dana Lipo opet morao u šumu, a senica mu je ponovo pevala:
Ćiju ći, pip-pip-pip!
Govori ti senica!
Jedna prosta ptičica:
Čvor, čvor, čvor!
Neka bude odostrag
Da ostavlja vidljiv trag.
Lovac pomisli u sebi: »Učini, Lipo, kako te savetuje senica; sigurno ne peva tako bez razloga.«
I on ostavi ozdo na skijama neodeljan grdno velik čvor i onda ih donese Tapiju.
»E, e, vidiš, to su skije za mene!«- reče šumski duh pošto ih je privezao. »Sad možeš i kući poći.«
Ispraćajući Lipa, reše mu: «Ja ću poći napred, a ti idi po mojem tragu i zanoći tamo gde na snegu budeš video otisak krpljica moje skijaške palice. Tamo podigni kolibicu i pokri je dobro da kroz krov ne bi mogle prodreti zrake zvezdanog neba.«
Tapio pohita napred i njegove skije ostavljale su zbog čvora vrlo jasan trag; Lipo, pak, sa ženom i detetom jurio je za njim po tragu.
Tek uveče ugledaše na snegu prvi otisak krpljica njegove skijaške palice, a uz otisak i pečenog losa za večeru. Oni naprave od omorikinog granja dobru kolibu, brižljivo je pokriju neprovidnim krovom i unesu u kolibu sanke i dete. U noći se dobro odmore, a sutradan ujutro nastave put; ponesu sa sobom malo losovog pečenja, kao hranu uz put.
Tek uveče nađu drugi otisak krpljica Tapijeve skijaške palice, a kraj njega pečenog irvasa. I te večeri podignu od omorikinog granja potpuno neprovidnu kolibu i uvuku u nju sanke s detetom. Odmore se u noći do idućeg jutra, a onda nastave put.
Te večeri nađu na snegu treći trag krpljica Tapijeve skijaške palice, a kraj njega dobro ispečena tetreba. Lipo uzvikne: »Gle, gle! Zavičaj kanda nije daleko, jer evo ga ovde samo tetreb!«
I tada podignu kolibu, ali to urade površno i pokriju je samo ovlaš, a zatim unesu u nju sanke sa detetom.
Legnu da spavaju; ali se u noći nebo razvedri i zrake sa zvezda prodirahu kroz neretko nabačeno granje i lišće na krovu.
Kad se Lipo digao ujutro iz sna, ne vide kraj sebe ženu. Istrči iz kolibe, ali je ne nađe, niti opazi kakav trag od skija. Sad Lipo nije više znao kojim pravcem da pođe dalje, jer je nestalo traga Tapijevih skija. Sedne s detetom pred kolibu, gledajući oko sebe. Utom prokasa kraj njega lakim kasom jedna košuta. Inače se ništa drugo nije dogodilo. Došlo je veče i Lipo je morao ostati tamo gde je bio. Ujutro je opet našao kraj kolibe pečena tetreba i opet je tuda prokasala jedna košuta.
Mnogo godina proveo je Lipo sa detetom u kolibi od omorikinog granja i svako jutro našli bi po jednog pečenog tetreba i svaki dan bi kraj njih prošla jedna košuta.
Dete se razvilo polako u dečaka. Jednog dana zamoli oca da mu napravi drvenu cev; možda bi se kroz nju mogao dogledati zavičaj.
Pošto je bio sasvim dokon, Lipo mu ispuni želju i kad dečak pogleda kroz cev, uzvikne odjednom: »Pa mi smo već sasvim blizu kuće i već sedimo na međi!«
I kad pođoše dalje, stvoriše se očas kod kuće.
Od ovog dečaka potiču Lapi**.
I to je pripovetki kraj.
*Tapio- Finski i laponski bog šuma. Brada mu je od lišaja, obrve od mahovine i uopšte, kompletno je sastavljen od drveća.
7949
** Lapi (Sami)- Starosedeoci Finske i nordijskih zemalja. Osnovno zanimanje im je uzgoj irvasa. Iz predanja Sama potiču Deda Mraz i njegovi irvasi :)
@MK- Nadam se da ćeš posebno uživati u ovome.;)
Vile i Vilenjaci
Izbor iz knjige »Vile i Vilenjaci« Brajana Frauda i Alana Lija
Mitovi i legende o vilinskom carstvu mnogobrojni su i raznovrsni, a često i protivrečni. Samo jedno je izvesno- da ništa nije izvesno. U vilinskom carstvu sve je moguće.
Poreklo Vilinskih stvorenja
Norveška mitologija kazuje kako su se crvi, koji su se pojavili iz tela diva Imira, preobratili u Svetle elfe (vilenjake) i Tamne elfe. Svetli elfi, koji žive u vazduhu, dobroćudna su, zadovoljna stvorenja, ali su Tamni Elfi, čije su područje podzemne oblasti, crnoputi, zli i štetočine.
(Nešto kasnija) islandska verzija iznosi da je Eva kupala svu svoju decu u reci kada je Bog oslovio. Zbog strahopoštovanja i bojazni, ona beše sakrila decu koju još nije bila okupala. Bog je upita da li su sva njena deca tu, a ona odgovori da jesu. On tada obznani da će deca koju je sakrila od njega biti sakrivena i od čoveka. Ta skrivena deca postadoše elfi i vile i poznata su u skandinavskim zemljama kao Ljudi Huldre.
Drugde se veruje da su vilinska stvorenja pali anđeli ili mrtvi neznabošci, koji nisu dovoljno dobri da bi bili primljeni u Raj, ali ni toliko rđavi da bi našli mesta u Paklu- osuđeni da žive »između«, u sumračnim područjima u Srednjem carstvu.
Vilinsko carstvo
Gde se nalazi »Vilinska zemlja«? Njen položaj je neuhvatljiv. Ona je ponekad upravo iza obzorja, a ponekad ispod naših stopala. Ipak, bilo je razdoblja kada se mislilo da je vilinska zemlja neka stvarna geografska oblast, iako joj se mesto često premeštalo.
Avalon je možda najčuvenije od vilinskih ostrva. Legendarni kralj Artur, kojeg je pesnik Lidgejt iz XV veka opisao kao »kralja krunisanog u Vilinskoj zemlji«, doveden je tamo, smrtno ranjen, da ga neguju četiri vilinske kraljice. Veruje se da Artur, sa svojim vitezovima, još uvek leži usred nekog vilinskog brda, u dubokom snu iz koga će se probuditi kada kucne čas nužde, da bi opet vladao britanskom zemljom.
Vilinska ostrva
Jedna od tema koje su se najduže održale i kojima se najčešće obraća evropska mitologija jeste ona o Ostrvima blaženih, ili Ostrvima srećnika, koja leže u zapadnim morima, dalje od sunčevog zahoda. Irci, izgleda, imaju više ostrva, ili više imena za ista ostrva, nego bilo ko drugi. Među najpoznatija vilenjačka ostrva spadaju: Tir Nan Og (Zemlja mladih), Tirfo Tuin (Zemlja pod talasima), Tire Nam Beo (Zemlja živih), Tirn Ail (Drugi svet), Mag Mor (Velika poljana), Mag Mel (Ugodna poljana), Tir Tairngir (Poljana sreće).
Ta ostrva predstavljaju, kako njihova imena nagoveštavaju, zemlje gde je sve u miru, sreći i obilju.
Vilinska konstitucija
Telo vilinskih stvorenja sastoji se od najsavršenijih stanja fizičke materije. Kada su vidljiva, ona su na eteričnom stupnju (stanje razređenije od gasovitog), a kada su nevidljiva, ona su na astralnom stupnju (stanje još istančanije nego eterično). Ona su u stanju da po želji menjaju stupnjeve, ali na istančanijim stupnjevima vidljiva su zamo za one koji su vidoviti. Građa njihovog obličja toliko je nežna i prozračna, da se može oblikovati samo takvim suptilnim pojmovima kao što su misao i osećanje.
Vilinska muzika i Vrzino kolo
Muzikanti vilinskog carstva poseduju magijsku veštinu, a mnoge pesme i melodije koje su danas nadaleko poznate među ljudima potiču iz vilinskog carstva.Vilinska stvorenja strasno vole muziku i istaknuti muzičari među ljudima izloženi su opasnosti da, zbog svoje nadarenosti, budu odmamljeni u vilinsku zemlju.
Vilinske melodije poznate su kao predivne i žalostive, a ipak razuzdane i hirovite, posedujući istovremeno neku kobnu draž za smrtnike. Čežnjiva vilinska melodija može uljuljkati slušaoca u poguban san; tada on, u najboljem slučaju, tone u neki setan zaborav, zauvek osluškujući nerazgovetnu, čeznutljivu muziku, neprestano podsećanje na nedokučivo.
Slično njihovoj strasti za muziku, vilinska stvorenja obožavaju i ples. Najuobičajenija je neka vrsta igre u krug, u kojoj čovečuljci, kada nemaju partnera, sami poskakuju i obrću se u pomamnom kovitlacu. Ljudska bića koja se pridružuju njihovim veseljima trebalo bi da se toga klone, jer to može izazvati krajnju iscrpljenost.
Vilinska stvorenja često igraju ukrug u travi; to se naziva Vrzinim kolom i ono predstavlja pogibelj za ljude koji tuda prolaze. Razuzdana čar vilinske muzike može ih neumitno navesti na kolo koje, poput vilinskog poljupca ili vilinske hrane i pića, može voditi večnom zatočenju u vilinskom carstvu. Ako ljudsko biće kroči u kolo, primorano je da se pridruži vilinskim stvorenjima u njihovom neobuzdanom đipanju. Može izgledati da igra traje samo nekoliko minuta, ili jedan sat ili dva, ili čak najviše čitavu noć, ali bi, u stvari, normalno trajanje iznosilo sedam godina, mereno našim vremenom, a ponekad i duže. Nesrećnog zatočenika može da izbavi neki prijatelj koji, dok ga drugi drže za peševe kaputa, prateći vilinsku muziku posegne u kolo (držeći jednu nogu čvrsto izvan kola) i izvuče igrača napolje.
Žitelji vilinskog carstva
Ovde su nabrojani samo neki od žitelja vilinskog carstva.
Mnoge Vile nastanjuju se u jezerima. Najpoznatija među njima je, svakako, Gospa od jezera. Gvraget Anun su velške vodene Vile, prelepe jezerske device, koje se povremeno udaju za smrtnike. Tuata de Danan (Narod Boginje Danu) su se posle poraza od Miležana nastanili u šupljinama bregova ili »utvrđenjima«, gde postadoše Tina Ši.
Oni veoma uživaju u borbi i hokeju na travi i vešti su šahisti. Leprekoni obično nose troroge šešire. U pojedinim prilikama primećeni su kako se obrću kao čigre na vrhovima svojih šešira. Kao i kod svih vilinskih stvorenja, važno je da ugledate Leprekona pre nego što on ugleda vas, jer tada on postaje pogodniji za saradnju, a možda ga možete i nagovoriti da vas odvede do nekog od njegovih skrivenih ćupova zlata. Posle svog dnevnog posla, Leprekon se prepušta noćnim lumperajkama, u kom stanju je poznat kao Klurikon. On pljačka vilinske podrume, a poznat je i po tome što u pijanom stanju preduzima razuzdane pljačkaške pohode po mesečini, jašući ovce ili ovčarske pse. Goblini su jedna vrsta majušnih, tamnoputih, pakosnih stvorenja- mada se »goblin« kao naziv upotrebljava kao opšti naziv za manje ugledne žitelje vilinskog carstva. Oni ponekad preuzimaju obličje životinja, što prikladno odražava njihovu podlu prirodu. Međutim, nisu svi Goblini prirođeno zli. Goblini nastanjeni u rudnicima obično su blagonakloni prema ljudima. Kucači koji nastanjuju kornvolske i devonske rudnike kalaja proizvode zvuke po kojima su dobili ime, ukazujući na bogate žile rude. Koboldi su nemačka verzija kucača. Oni nisu toliko korisni; skloni su da budu neugodni i pakosni, ometajuću rudare u poslu i upropašćujući njihov trud. Vihtlajni iz južne Nemačke ponašaju se ugl. na isti način. Oni najavljuju pogibiju rudara kucnuvši tri puta. Koblenai su velški rudnički goblini, rođaci kornvolskih kucača. Lupa njihovih pijuka i čekića donosi sreću i znak je bogatog nalazišta rude. Kepeci su niskog rasta, ali snažne građe, ponajčešće bradati i staračkog izgleda, ali to je stoga što dostižu zrelost kada napune samo tri godine, a brada im osedi do sedme godine. Žive u planinama Skandinavije i Nemačke, gde kopaju plemenite metale i od njih izrađuju oružje i oklope i druge proizvode koji obično poseduju magična svojstva. Piksiji su žitelji Kornvola. Oni igraju u senama kamenova stanaca ili pocupkuju na obalama uzburkanih potoka. Njihovi se praporci mogu čuti iz središta mnogih stena u vresištima. Često preuzimaju obličje ježa, poznatog u dijalektu kao »vražićak«. Svetlost lutalica (Will o' the wisp) se ponekad pojavljuje u nekim zabačenijim oblastima. To je neobična svetlost koja podseća na plamen kako treperi u daljini. Bogi je zajedničko ime za mnoštvo goblina najrazličitijih obličja. Neki od njih su opasni, neki tek pakosni, dok neki drugi poseduju moć da menjaju svoje obličje. Fuka je irski goblin koji se javlja u bezbroj nakaradnih, na životinje nalik obličja. Ponekad se javlja u obličju psa ili konja, pa čak i bika, ali obično je crn kao gar, sa usplamtelim očima.
Fuka se pojavljuje pred neobazrivim putnikom u obličju naizgled blagonaklonog, čupavog, pupavog ponija, prosto se nudeći da ga pojaše; ali kad putnik jednom usedne na njega, biće ponet raspomamljenim i zastrašujućim galopom preko najraskvašenijeg i najtrnovitijeg terena, da bi na kraju bio glavačke zbačen u kaljugu ili ćušnut u neki jarak. Dok se galopom udaljava, Fuka se zadovoljno kikoće. Pak je, zahvaljujući Šekspiru, najčuveniji od zlobnih Hobgoblina koji menjaju obličje. U bliskom je srodstvu sa velškim i irskim Fukom. Troui žive na šetlandskim ostrvima. Slični su skandinavskim Trolovima i, poput njih, zaziru od dnevne svetlosti. Često su viđani kako izvode neobičnu igru, pri kojoj se nahere postrance, zvanu »petlići«. Furije su otelotvorenje zime. Neke se preobraćaju, kao zima u proleće, od gnusobno ružnih starica u predivne device. Bogli su po prirodi zli Goblini, ali oni češće čine nažao lažovima i ubicama. Gvilion su velške planinske Vile koje imaju onespokojavajuću naviku da sede među stenama sa obeju strana planinske staze i bezglasno posmatraju putnike koji prolaze. Sirene namamljuju zaljubljene smrtnike svojim očaravajućim pesmama. One izazivaju oluje koje razbijaju brodove i najčešće se viđaju kako češljaju svoju dugu kosu, diveći se sebi u ogledalu. Meroui su irski stanovnici mora. Raspoznaju se od ostalih vilinskih bića po tome što nose crvene kape sa perajima. Ako bi im kape bile ukradene, ne bi se mogli više vratiti svojim prebivalištima u vodi. Brauni (Smeđoputi) je dlakom obrasli čovečuljak, naboran i mrka izgleda, visok oko šezdesetak santimetara, nag ili odeven u smeđu dronjavu odeću. Dok Brauni iz Visija nemaju prstiju na rukama i nogama, Brauni iz Nizija nemaju noseve. Brauni obično »usvaja« neku kuću, o kojoj potom vodi računa. On ima veoma razvijen osećaj odgovornosti i izići će noću da bi pripazio životinje na farmi, žnjeo, vrhao, kosio, prenosio poruke i, uopšte, učinio sebe neophodnim. Rado će obaviti nezavršene poslove služinčadi, mada će ih, oseti li da oni to zaslužuju, takođe i kinjiti zbog njihove lenjosti. U Škotskoj, Brauni pomažu pri pravljenju piva. Za sav svoj trud, Brauni ne očekuje ništa više do činiju pavlake ili najboljeg mleka i kolač premazan medom. Ako mu se ponudi bilo šta više, on će se uvrediti i otići. Buka je velška verzija Braunija. On će drage volje bućkati puter ako su kuhinja i ognjište dobro počišćeni, a činija pavlake postavljena uz naloženu vatru. Ako se prema njemu loše postupa, Buka će se rasrditi i prestaće da radi. Lupaće o zid, bacaće stvari, pa čak i ljude, kroz vazduh, štipaće one koji spavaju, uništavaće odeću, glasno će odavati tajne, urlikaće i tući one koji su ga ozlojedili. Buka ne podnosi trezvenjake i ljude sa dugim nosevima. Fenodere je vrsta Braunija sa ostrva Man. Revnostan radnik goleme snage, on obavlja mnoge poslove za farmere sa tog ostrva.
Njegova snaga i radinost ne mogu se, međutim, meriti sa njegovom pameću, koja je naročito došla do izražaja kada je jednom, stadom ovaca o kome se starao, opkolio zeca. Kilmulis je posebno ružan Brauni, koji se pojavljuje u mlinovima. Osobenost mu je ogroman nos i to što nema usta. Mada on vredno radi za mlinare, ipak uživa u tome da izvodi smicalice i stoga može više da smeta nego što pomaže. Šumski Elfi su sićušni čuvari drveća. Noge su im tanušne, a uši su im na gornjem delu zašiljene. Nosevi su im takođe šiljati, a usta velika.
Vilinska flora
Ime naprstak izvedeno je od naziva »vilinska rukavica« (foxglove(folksglove), jer vilinska stvorenja ponekad koriste njene cvetiće kao kape, a ponekad kao rukavice. Ovi cvetovi često se nazivaju i »goblinski naprstak«. Nije, može biti, neumesno imati u vidu da naprstak sadrži digitalin, sredstvo za podsticanje rada srca i izazivača neobuzdane, tmurne razdraženosti kakvu stvaraju i Goblini.
Jagorčevina poseduje jedinstvenu moć- ona čini vidljivim ono što je nevidljivo, a jedenje jagorčevine predstavlja siguran način da se vide Vile. Ako neko dodirne vilinsku stenu buketom sačinjenim od tačno određenog broja cvetova jagorčevine , otvara mu se put u vilinsko carstvo i prema vilinskim darovima, ali buket sa pogrešnim brojem cvetova otvara vrata u propast.
Žablju travu i rudaču vilinska stvorenja koriste da bi jahala na njima. Džon Obri, u XVII veku, tvrdi da magične reči »konj i krstina« čine da stabljike lete.
Majčina dušica- Da bi se videla vilinska stvorenja, mora se zgotoviti varivo u kome ima majčine dušice, čiji cvetovi moraju biti uzbrani u blizini one strane brega na kojoj se vilinska stvorenja često pojavljuju, i trave sa vilinskog prestola.
Jaglika- Njeni cvetovi su oduvek predstavljali isprepletenu vezu između sveta smrtnika i vilinskog carstva i onjima vilinska stvorenja posebno vode brigu.Ona se odlikuje moći da pronađe skriveno vilinsko blago.
Dan i noć koji je uspevao u Elizabetanskoj Engleskoj bila je mala viola tricolor, koju su podjednako voleli obični ljudi i vilinska stvorenja. Njega je Oberon koristio kao ljubavni napitak.
Zvončić je jedna od najmoćnijih među svim vilinskim cvetovima, a šuma u kojoj raste zvončić je krajnje pogibeljno mesto- mesto čarolija i čini koje su isplela vilinska stvorenja.
Detelina sa četiri lista razbiće vilinske čini.
Kantarion je još delotvorniji protiv čini, jer obezbeđuje zbiljsku zaštitu od vilinskih stvorenja.
Mnoga drveća predstavljaju skrovišta Vila i Vilenjaka. Ljudima koji su toliko nerazboriti da kasno noću prođu pored nekog naseljenog drveta ruke će biti izgrebane ili ištipane prstićima vilinskih stvorenja.
Posebnu moć poseduju tri gloga koji rastu blizu jedan drugom, pod oštrim uglom. Grane gloga mogu se okititi trakama ili krpicama, kao dar kojim se odobrovoljavaju vilinska stvorenja. Ostalo drveće, posebno omiljeno među vilinskim stvorenjima, jesu crni glog, leska, jova, zova i hrast (Vile rastu u starom hrastu).
Žalosna vrba tuguje,
Hrast, on praska,
Vrba hita
Ako tisa sporo kaska.
Uopšte uzev, treba se držati podalje od vilinskog drveća, jer je ono posebno ljubomorno čuvano.
Pečurka vilinskog prstena obeležava granicu omiljenih vilinskih mesta za igru. Savremena nauka je dokazala da su sami prstenovi često veoma drevni; neki od njih stari su više od šest stotina godina...
(...)
I ne vidiš li, zar, taj put stameni,
Koji padinom paprati obraslom hodi?
Put je to u Carstvo Elfa,
Kojem nas noćas sudba vodi.
Ali Tomase, progovoriti ne smeš,
Šta god čuo ili video ikad,
Jer reč li izustiš slučajno,
U zemlju svoju vratit' se nećeš nikad.
On kaput dobi od tkanine glatke
I par cipela od zelenog baršuna, pride,
I dok sedam godina ne prođe
Čestitog Tomasa na zemlji niko ne vide.
(Fransis Džejms Čajld: Engleske i škotske narodne balade)
Kresivo
Hans Kristijan Andersen
Vojnik ide putem: jedan, dva! Jedan, dva! Na leđa priprtio torbu, a sablja mu visi o pojasu. Vraća se kući iz rata. Idući tako, srete staru vešticu, veoma ružnu i odvratnu. Donja usna joj se obesila skoro do pojasa.
»Dobro veče, vojniče!« - pozdravi veštica. »Gle što imaš lepu sablju i veliku torbu! Baš si vojničina! A sada ćeš dobiti para koliko ti srce želi.«
»Baš ti hvala, stara veštice!«- odgovori vojnik.
»Vidiš li ovo veliko drvo?«- upita veštica pokazujući stablo pored njih. »Unutra je sasvim šuplje. Popećeš se na vrh i videćeš otvor. Spustićeš se unutra i bićeš duboko u drvetu. Svezaću ti uže oko pojasa pa ću te izvući kad to zaželiš.«
»A šta da radim u drvetu?«- upita vojnik.
»Treba da izvučeš novac!«- odgovori veštica. »Kad dođeš na dno drveta naći ćeš se u velikom hodniku. Osvetljen je stotinama svetiljki. Ugledaćeš troja vrata koja ćeš otključati ključevima koji su već u bravi. Kad uđeš u prvu prostoriju, videćeš veliki kovčeg. Na njemu sedi pas sa očima velikim kao zdelice. Ali ne boj se! Evo ti moja kecelja sa modrim kvadratićima. Prostri je po podu, brzo priđi i uhvati psa i stavi ga na moju kecelju. Otključaj kovčeg i uzmi novca koliko god želiš. Sav je od bakra. Ako više voliš srebro, onda uđi u drugu prostoriju. Tu sedi pas s očima kao mlinsko kolo. Ali ne plaši se, već ga uzmi i stavi na moju kecelju i uzmi srebra koliko želiš. Ako više volip zlato, treba da uđeš u treću prostoriju. Pas koji tamo sedi na kovčegu s novcem, ima dva oka, svako veliko poput okrugle kule. Taj pas je ogroman. Ali ne plaši se! Samo ga stavi na moju kecelju i uzmi zlata koliko želiš!«
»Sve to ne izgleda loše!«- reče vojnik zainteresovano. »Ali šta treba tebi da dam, stara veštice? A da i ti nešto želiš, to je očigledno!«
»Ništa«- nastavi veštica – »neću ni prebijene pare. Meni ćeš doneti samo staro kresivo, koje je moja baka zaboravila kad je poslednji put bila dole.«
»U redu.«- pristade vojnik. »Hajde, veži mi uže oko pasa!«
»Evo ga, a evo i moje stare kecelje sa modrim kvadratićima!«
Vojnik se uzvera uz stablo, spusti se unutra kroz otvor i nađe se u velikom hodniku u kome je gorelo stotinu lampi.
Otvori prva vrata. Gle, tu zaista sedi pas s očima velikim poput zdelica, uperenim u došljaka.
»Baš si pas i po!«- reče vojnik, ščepa ga i stavi na staru kecelju. Zatim iz kovčega uze bakrenog novca i natrpa džepove. Potom zaključa kovčeg, vrati psa na njegovo mesto i ode u drugu prostoriju. Tu je sedeo još veći pas koji je imao oči kao dva mlinska kola.
»Šta piljiš u mene?«- reče vojnik. »Mogle bi te oči zaboleti!«- pa uze psa i stavi ga na kecelju, pa kad otvori kovčeg i ugleda silne srebrnjake, istrese iz džepova sav bakreni novac te i njih i torbu napuni srebrom.
Tako uđe u treću prostoriju, kad tamo sedi pas s očima kao velika kula koje su se okretale kao točkovi.
»Dobro veče.«- pozdravi vojnik i instinktivno skinu kapu s glave, jer takvog psa još nikada nije video. Ali kad ga malo bolje pogleda, pomisli:«Dosta je gledanja!«- i ščepa ga, pa ga stavi na kecelju i otključa kovčeg. Bođe, koliko je tu bilo zlata! Mogao bi kupiti čitav Kebenhavn* i sve poslastice od čećera i vojnike od kositra, sve bičeve i sve drvene konjiće na svetu.
Sad vojnik izbaci sve srebrnjake kojima beše napunio džepove i torbu pa ih napuni zlatom i uz to još i kapu i čizme, tako da je jedva koračao. Psa vrati na kovčeg, zalupi vrata, a onda povika:«Sada me izvuci, stara veštice!«
»Jesi li poneo kresivo?«- upita ona.
»O, sasvim sam zaboravio!«- uzviknu vojnik.
Potom ode i uze kresivo.
Veštica zatim povuče konopac i vojnik se opet nađe na putu, s džepovima, čizmama, torbom i kapom punom zlatnika.
»A šta će ti kresivo?«- upita vojnik vešticu.
»To se tebe ne tiče!«- uzvrati ona. »Novac si dobio, a sad mi daj moje kresivo!«
»A, ne, ne!«- odgovori vojnik. »Odmah kazuj za šta će ti kresivo ili ću isukati sablju i odseći ti glavu!«
»Neću!«- siknu veštica.
A vojnik razdraženo zamahnu sabljom i otkide joj glavu. Veštica pade, a on sav novac zaveza u njenu kecelju, prebaci zavežljaj preko ramena, stavi kresivo u džep i ode u grad.
Bio je to lep grad. Vojnik izabra najlepši hotel, uze najbolje sobe, naruči najmilija jela. Sada je to mogao, jer je bio veoma bogat.
Sluga, koji mu je čistio čizme, čudio se da takav bogataš ima tako stare čizme, ali vojnik još nije stigao da ode u grad i nabavi nove. Već sutradan je kupio nove, divne čizme i fino odelo i od vojnika, pretvorio se u veoma otmenog gospodina. Ljudi su ga rado primali i pričali su o svemu čime se njihov grad mogao ponositi, pa i o kralju i njegovoj prelepoj kćerki.
»A gde bih je mogao videti?«- upita vojnik.
»Ne možeš je videti.«- rekoše mu. »Živi u velikom bakrenom dvorcu, opasanom ogromnim bedemima i kulama. Niko, osim kralja, ne sme ući kod nje, jer su joj prorekli da će se udati za običnog vojnika, a to bi za kralja bilo strašno!«
»Toliko bih želeo da je vidim.«- pomisli vojnik. Ali uzalud! Nisu mu dopustili da dođe ni blizu dvorca!
Živeo je veoma raskošno, odlazio u pozorište, šetao po kraljevskom vrtu. Siromasima je davao novac i zato su ga voleli. Znao je on šta znači biti siromah, u nevolji bez prebijene pare. Sada je bogat, nosi fina odela, ima mnogo prijatelja koji mu govore kako je on divan čovek, pravi plemić, a to se doskorašnjem vojniku veoma sviđalo.
Novac je trošio, a niotkuda nije primao i jednoga dana ostadoše mu samo dva zlatnika pa se morao odreći lepog hotela u kome je dosad živeo. Morao se preseliti u sobicu u potkrovlju i sam je čistiti i krpiti svoje čizme. Nijedan prijatelj mu više nije dolazio u posetu. Bilo je neprijatno peti se tako visoko!
Novaca nije imao ni za sveću, pa je sedeo u mraku. Odjednom se seti da je onim kresivom stavio u džep i mali komadić sveće. On ga izvuče, ali kad kresnu i pojaviše se varnice, odjednom se otvoriše vrata, a pas s očima velikim kao dve zdelice, koga je on video u prvoj prostoriji u drvetu, stade ispred njega i upita ga: »Šta gospodar zapoveda?«
»Gle, gle!«- pomisli vojnik. »Ovo je lepo kresivo ako pomoću njega mogu da dobijem ono što zaželim!«
»Trebalo bi mi malo novaca!«- reče on psu.
Pas odmah ode i ubrzo se opet vrati držeći u zubima kesu punu novca.
Vojnik tek sad shvati kakvo je bogatstvo to kresivo! Kad bi kresnuo jednom, pojavio bi se pas koji je sedeo na kovčegu sa bakrenim novcem; kad bi kresnuo dva puta, pojavio be se pas sa kovčega sa srebrnim novcem; a kada bi kresnuo tri puta, dolazio bi pas koji je čuvao zlato.
Naš vojnik se opet preseli u onaj lepi hotel, kupi lepa odela, a odmah mu se vratiše i svi prijatelji koji su ga opet cenili.
Vojnikove misli opet se vratiše princezi. »Ipak je smešno da ne smem videti princezu! Svi pričaju da je prekrasna, ali šta će joj lepota kad mora živeti sama i zatvorena u bakrenom dvorcu! Zar ja baš ništa ne mogu učiniti da bih je video? A kresivo?«
Kresnu jednom i gle! – pred njim se stvori pas s očima kao zdelice.
»Sad je, doduše, noć i kasno je,«- reče vojnik- »ali ja bih tako rado video princezu, makar samo na časak!«
Istog trenutka pas nestade, i pre nego što se vojnik snađe, pas se vrati s princezom na leđima. Ona je još spavala. To je zaista bila ona, jer je prava lepotica. Vojnik nije mogao da odoli, a da je ne poljubi.
Pas opet nestade s princezom. Kad je svanulo, kralj i kraljica su pili čaj, a princeza poče da priča kako je noćas sanjala čudan san: o nekom psu i vojniku. Na psu je jahala, a vojnik ju je poljubio.
»Gle ti nju!«- prosikta kraljica. »Kakve su to priče!«
Onda se kralj i kraljica dogovore da jedna stara dvorkinja, ubuduće, sedi kraj princezine postelje i uveri se da li je to zaista san, ili je nešto drugo posredi.
Vojnik opet požele da vidi princezu, kresnu i pas se pojavi i druge noći, uzevši princezu dotrča s njom. Ali stara dvorkinja nije oklevala. rzo obu kaljače, pa požuri za njim. Kad vide da nestadoše u nekoj velikoj kući, pomisli:«Sad znam gde je!« I komadićem krede nacrta veliki krst na vratima. Čim to uradi vrati se u dvor i leže da spava.
Vratio se i pas sa princezom, ali kad spazi krst na vratima kuće gde vojnik stanuje, uze komad krede i stavi krstove na sva druga vrata u gradu. Dobro se setio, jer sada dvorkinja neće moći da pronađe prava vrata.
Sledećeg dana svi rano ustadoše: kralj i kraljica, stara dvorkinja i svi službenici i svi požuriše da vide gde je to princeza bila prošle noći.
»Evo ovde!«- reče kralj kad ugleda prva vrata na kojima je bio nacrtan krst.
»Nije nego tamo, dragi kralju!«- reče kraljica kad vide druga vrata s krstom.
»Gle, i ovde ima jedan! I ovde!«- povikaše sa svih strana.
Kud god bi pogledali, svugde je bio krst na vratima. Uzalud su tražili pravi, ništa nije pomoglo.
Ali kraljica beše veoma mudra žena. Uze velike zlatne makaze, iseče nekoliko parčića svile i od njih saši lepu malu vrećicu. Vreću napuni krupno mlevenim brašnom, priveza je princezi na leđa, a kad to završi, napravi na vrećici malu rupu, tako da bi brašno sipalo celim putem kojim će ići pas s princezom.
Sledeće noći pas opet dođe, stavi princezu na leđa i s njom odjuri vojniku, koji se bio zaljubio u nju i rado bi se pretvorio u kraljevića samo kad bi mogao, i njome se oženio.
Pas ne primeti da brašno sipa za njim. Ujutru kralj i kraljica lako utvrdiše gde im je kćerka bila, pa zapovediše da uhvate vojnika i bace ga u tamnicu.
Vojnik se nađe u nevolji. Sedeo je u mračnoj, tamnoj i vlažnoj tamnici, a pomoći niotkuda. Rekoše mu:«Sutra će te obesiti!«
Veoma se uplašio, a kresivo je zaboravio u hotelu, a niko mu drugi nije mogao pomoći.
Kad svanu, on vide kroz rešetke na prozoru, da se svet skuplja da vidi kako će ga obesiti. Čuo je bubnjeve i video vojnike kako marširaju. Svi vu žurili. Mali obućarski šegrt, s kožnom keceljom i papučama na nogama, tako je trčao da mu je jedna papuča odletela čak do zida iza koga je vojnik sedeo i virio kroz rešetke.
»Hej mali! Ne žuri toliko!«- reče vojnik. »Ionako neće biti vešanja dok mene ne dovedu! Da li bi hteo da odeš u moj stan i da mi doneseš kresivo koje sam tamo zaboravio? Daću ti četiri novčića. Ako hoćeš, brzo trči!«
Ko ne bi uzeo četiri novčića! Mali obućar odjuri kao vetar, donese kresivo i dade ga vojniku.
Izvan grada su bila podignuta velika vešala. Oko njih su se postrojili vojnici i skupilo se mnogo sveta. Kralj i kraljica su sedeli na divnom prestolu naspram sudije i celog veća.
Vojnika dovedoše do vešala, ali kad htedoše da mu stave omču oko vrata, on reče da je stari običaj da se osuđeniku, pre nego se izvrši kazna, ispuni poslednja želja. On bi rado popušio lulu duvana. To mu je poslednja na ovom svetu.
Kralj mu to dozvoli i vojnik izvadi iz džepa kresivo i kresnu tri puta. Sva tri psa se odmah nađoše ispred njega: onaj s očima kao zdelice, zatim drugi s očima kao mlinska kola i treći čije oči behu velike kao kule.
»Sad mi pomozite! Spasite me vešala!«- zapovedi vojnik, a psi se odmah zaleteše među sudije i većnike, pa počeše da ih ujedaju: nekog za nogu, nekog za ruku, nekog za nos, a neke baciše i po nekoliko metara uvis.
»Nemojte mene!«- zakuka kralj, ali najveći pas dohvati baš njega i kraljicu i baci ih za ostalima. Vojnici se tada uplašiše, a narod povika:«mali vojniče, budi nam kralj i uzmi princezu za ženu.«
Staviše ga u kraljevsku kočiju, a sva tri psa su poskakivala ispred njega i vikala »Ura!« Dečaci su zviždali, a vojnici pozdravljali.
Princeza izađe iz bakrenog dvora i postade kraljica, čemu se veoma radovaše.
Svadbovalo se 8 dana, a psi su sedeli za stolom i gledali razrogačenih očiju.
*Kebenhavn- Kopenhagen, glavni grad Danske
aerochivija
17.5.2007, 10:33
JOVAN JOVANOVIĆ (ČIKA JOVA - ZMAJ):
POŠTENJE
Poštenje se ne mož' kupit,
jer ga pošten ne prodaje
ni za blaga sva golema.
A nepošten prod'o bi ga,
al' ga nema.
ALA JE LEP OVAJ SVET
Ala je lep
Ovaj svet,
Onde potok,
Ovde cvet;
Tamo njiva,
Ovde sad,
Eno sunce,
Evo hlad!
Tamo Dunav,
Zlata pun,
Onde trava,
Ovde žbun,
Slavuj pesmom
Ljulja lug.
Ja ga slušam
I moj drug.
PTICA U KAVEZU
Na prozoru kavez stoji,
U kavezu ptica mala,
A tužna je, vrlo tužna,
Tek što nije zaplakla.
Pa je pita hraniteljka
Kad grumečak njojzi dade:
"Šta je tebi ptico moja?
Izjadaj mi svoje jade!
Ti sad imaš lepu kuću,
Ja ti dajem lepo hrane,
Sad bi mogla pevat pesme
Da se ori na sve strane."
Iz kaveza ptica veli
Gledeć tamo u daljine:
"Imam svega, teško meni!
I ljudi mi dobro čine-
Isuviše imam svega
Što nemaju druge ptice,
Al najvećeg dobra nemam,
Nemam svoje slobodice!"
DEDA I UNUK
Uz'o deda svog unuka,
Metn'o ga na krilo,
Pa uz gusle pevao mu
Što je negda bilo.
Pevao mu srpsku slavu
I srpske junake,
Pevao mu ljute bitke,
Muke svakojake.
Dedi oko zablistalo,
Pa suzu proliva,
I unuku svome reče
Da gusle celiva.
Dete gusle celivalo,
Onda pita živo:
"Je li, deda, zašto sam ja
Te gusle celivo?"
"Ti ne shvataš, Srpče malo,
Mi stariji znamo:
Kad odrasteš, kad razmisliš,
Kašće ti se samo!"
GAŠA
Gašo, Gašo, tužan Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gaša htede stolar biti
- Težak mu je svrdo.
Posle htede kovač biti
- Gvožđe mu je tvrdo.
On je hteo i tkač biti
- Kidaju se konci.
I lončar je hteo biti
- Al' mu smrde lonci.
Zatim htede krojač biti
- Al' ga igla bode.
Što god Gašan poče radit',
Sve natraške ode!
Gašo, Gašo, lenji Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gašo, Gašo, tužan Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gaša htede pekar biti
- Vrele su mu peći.
Gaša htede mesar biti
- Al' je teško seći.
Prohte mu se čizmar biti
- Al' udara čiriš,
Još i ratar htede biti
- Al mu smeta kiriš;
Tad ćurčija htede biti
- Opet igla bode;
što god Gašan poče radit',
Sve sunovrat ode!
Gašo, Gašo, lenji Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gašo, Gašo, tužan Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gaša j' mnogo započinj'o,
Al' ni jedno ne dočinj'o.
E tako su leta prošla
- Gaši starost došla.
Sad gladuje i jauče,
Plače, viče, huče:
"O mladosti, lepo doba,
Ludo li ti prođe,
Kuku, lele, tužan Gašo,
Do čega li dođe!"
Teško svakom koji ne zna
Rada i zanata,
Gladovanje, jadovanje
Neradu je plata.
DETE I LEPTIR
DETE
Leptiriću, šareniću,
Hodi k meni amo!
Evo imam lepu ružu,
Omiriši samo.
LEPTIR
Ja bih došo, al se bojim
Kakve igle klete;
Stisnućeš me, probošćeš me,
Onda, zbogom svete!
DETE
Neću, lepko, neću, lepko,
života mi moga.
Samo hoću da izbrojim
Kolko imaš noga.
LEPTIR
E, pa to ti mogu kazat
I izdalje malko:
Leptir ima šest nožica,
- A sad zbogom, ranko!
aerochivija
17.5.2007, 10:37
JUCA SA VELIKOM JABUKOM
Kuma Anča jabuku
našoj Juci dala.
Jabuka je velika,
a Juca je mala.
Toj velikoj jabuci
u malenoj ruci
smejao se bratac njen,
zavideći Juci.
Juca veli: "Pa neka,
to je moja sreća;
kad pojedem jabuku,
biću s prsta veća."
U NOVOM KAPUTU
Dobio je kaput nov
Pa šeta po sredi,
Kad opazi sirotinju -
Ni da je pogledi.
Ko sam, ja sam - misli on -
Šta ja za kog marim!
Nek zavide koji dršću
U traljama starim!
Dva sirotna deteta
Stajala kraj puta,
Dva sirotna deteta,
Bez toplih kaputa.
Kad je holi kaputlija
Došo do njih blizu,
Oni su ga gledali, -
Zavideli nisu.
Moj oholko, tvom kaputu
Cena zdravo bledi, -
Čisto srce, bez zavisti,
Mnogo više vredi.
KAKO BI TO STAJALO
Kako bi to stajalo,
kad bi čovek zreo
najedared seo
na drvena hata
pa da se klimata?
Kako bi to stajalo,
kad bi stari deka
napio se mleka
pa zavijen u jastučak
prespavao ručak?
Kako bi to stajalo,
kad bi mesto đaka
spremila se baka
da u školu pođe,
među decu dođe?
Kako bi to stajalo?
Pogodit je vrlo lako.
Stajalo bi isto tako
ko što stoji Kržljaviću Ljubi
- cigara u zubi!
MALI KONjANIK
Điha, điha, četir' noge,
sve četiri krute!
Điha, điha, mi idemo
na daleke pute!
Sedlo mi je od marame,
uzda od kanapa,
a bič mi je od očina
prebijena štapa.
Rago jedna, baš si lenja,
zar te nije sram?
Al' kad nećeš ti da cupkaš,
ja ću cupkat sam.
KUCINA KUĆA
Naša kuca živi
U sopstvenoj kući,
Kuća joj je tolika,
Mogu i ja ući.
Jedanput sam ušo,
Ušao sam, bome,
I kuca se zdravo
Radovala tome.
Jedanput sam ušo,
Više neću ući,
Neka sedi sama
U toj svojoj kući.
Znate l' zašto neću?
- Ima mnogo buva,
Uf, toliko buva
Da vas Bog sačuva!
LAŽ
Da je plitko dno u laži,
To već svako zna.
Ja bih o njoj drugo reko:
Da i nema dna.
Jer kome se god u njojzi
Kupat dopadne,
Danas, sutra, prikosutra
U njoj propadne.
MATERINA MAZA
Ima dete u selu,
ime mu je Laza,
Al ga zovu drukčije-
Materina maza.
Kada sva deca ustanu,
On i onda spava,
Kad mu kažu: "Ustani!"
Njega boli glava.
Kad ustane, ne ume
Da se sam obuče,
Ne sme da se umije,
Ište vode vruće.
Kad ga žulji cipela,
On cipelu tuče,
Tad ga ruka zaboli,
Pa onda jauče.
Kad mu dadu jabuku,
On bi hteo šljiva,
Kad mu pruže pogaču,
Onda bi koljiva.
Kad se malo ogrebe,
Plače i zapeva:
"Jao, jao, pomagaj
Izaće mi creva!"
Kad je suvo, zamesi
blata pa se kalja,
Kad ga mati pokara,
Legne pa se valja.
Kad mu uspu tarane,
On bi jeo riba,
Kad se riba najede,
Tad ga "boli tiba".
Pa ga zato ne zovu
Po imenu: Laza,
Većem jadno, žalosno:
Materina maza!
aerochivija
17.5.2007, 10:53
MALI MAZA
"Neću ovo mleko",
Mali maza reko,
"Molim ono drugo,
jerbo je daleko."
MALI JOVA
Mali Jova jedio se
Što je tako mali,
Popeo se na stolicu
Pa se, visok, hvali.
Jedio se malo Jova
Što nema brkova,
Nagario nausnice:
"Sad sam čika Jova!"
Mali Jova silom htede
Da je čovek stari,
Pa metnuo preko nosa
Neke naočari.
Od kudelje napravio
Dugu sedu bradu,
A ogrno dedin prsluk
Da ga ne poznadu.
P' onda reče: "Poč mi dajte,
Vi, koji ste mali!"
A drugovi, kad videše,
Svi ga ismejali.
Mali Jova pokunji se
Od srama i stida,
A eto ti starog dede,
Pa mu prsluk skida:
"Dole, Jovo, sa stolice,
Skidaj naočari,
Utri brke, skini bradu,
Ti još nisi stari!"
MALI BRATA
Dočepo se mali brata,
očevoga sata,
a sat je od zlata,
pa ima i vrata,
ala je to lepo!
A na uvo kad ga metne,
tad se čuje neka zveka,
sat govori: tika- taka!
Brata misli hoće mleka,
ala je to mudro!
Zalio ga slatkim mlekom
nekoliko puti,
brata misli, sat se najo,
pa sad zato ćuti.
Al' se razumemo!
Sad su puni obadvoje,
i satić i brata,
obadvoje sada ćute,
a kad dođe tata,
al' će biti gužve!
NIJE PRAVO
Nije pravo, seko
Samo srčeš mleko,
A sirota cica,
To joj glad golica.
I ona bi htela
Zbog napitka bela.
Tebi dade mati,
Ti ćeš cici dati.
Da budete siti
I ciculjka i ti.
PAČIJA ŠKOLA
Jeste l' čuli, kumo,
verujte, bez šale,
otvara se škola
za pačiće male.
Tako je i bilo,
verujte, bez šale,
otvorila s' škola
za pačiće male.
Svi pačići došli,
na skamijam' stoje;
stari patak metno
naočari svoje.
Sve ih je upis'o
u katalog, male,
pa ih je proziv'o,
verujte, bez šale.
Pa se onda šet'o
s ozbiljnošću krutom;
učio ih, učio,
i knjigom i prutom.
Učio ih, učio
od srede do petka,
al' se nisu odmakli
dalje od početka.
Nije bilo uspeha
učiteljskom trudu,
cela muka njegova
ostade zaludu.
Ništa više ne nauči
pačurlija ta,
nego što je i pre znala:
Ga, ga, ga, ga, ga!
ŽABA ČITA NOVINE
Sedi žaba sama
na listu lokvanja,
od žarkoga sunca
štitom se zaklanja.
Da novine čita,
to vam slika kaže,
al' ne mož da nađe
što joj oči traže.
Znate već o čemu
žabe brigu vode:
hoće li se skoro
odseliti rode.
ZEKA, ZEKA IZ JENDEKA
Skoči zeka iz jendeka,
pa po snegu lako prti;
za njim skoči drugi, treći,
a za trećim i četvrti.
Po ćilimu belom skaču
jedan drugom na krkaču;
premetnu se preko njuške,
valjaju se poleđuške.
Gurkaju se u tom trku,
ćuškaju se u tom huku;
ko ih gleda ne mož znati,
igraju l' se il' se tuku.
Gledao ih lovac stari,
pucati mu beše žao,
uze listak knjige bele,
pa je zeke- nacrtao.
Zeka, zeka iz jendeka,
danaske si srećan bio!
Danas ti je, dece radi,
stari lovac oprostio.
Tamni vilajet
Srpska narodna bajka
Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj sveta, pošao u tamni vilajet, gde se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave onde ždrebad od kobila da bi ih kobile iz one pomrčine izvele. Kad su ušli u tamni vilajet i išli po njemu, sve su pod nogama osećali nekakvo ositno kamenje i iz mraka nešto poviče:
»Ko ovoga kamenja ponese kajaće se, a ko ne ponese kajaće se!«
Gdekoji pomisli:
»Kad ću se kajati, zašto da ga nosim?«
A gdekoji:
»Daj barem jedan da ponesem.«
Kad se vrate iz tame na svet, a to ono sve bilo drago kamenje. Onda oni koji nisu poneli stanu se kajati što nisu, a oni što su poneli što nisu više.
*vilajet- svet, zemlja, narod
Ponovo nađena nevesta
Bajka evropskog kulturnog nasleđa
Bio negda siromašni seljak koji je imao mnogo dugova. Poverioci su ga proganjali i ni dana ga nisu ostavljali na miru. Kad više nikakvih izgleda nije imao, seljak kupi uže i ode u šumu da se obesi. Ali tmo se iznenada pojavi čovečuljak u zelenoj odeći i reče:
”Daću ti grumen zlata, ako mi obećaš prvorođenog u svom domu. Za šesnaest godina ću ponovo doći na ovo isto mesto.”
Seljak u tome nije video nikakvo zlo. Štaviše, radovao se što će moći da isplati sve dugove. Zato se s čovekom pogodi, dobi grumen zlata i vrati se kući.
Ali ne prođe ni pola godine, a njemu se rodi dečak. On izraste u veoma lepog i mudrog momka. Zato ga otac posla na visoku školu. Uto i šesnaest godina prođe.
Koliko su se otac i majka radovali napredovanju svog sina, toliko su i tugovali očekujuči dan rastanka. Jednom se dečak ohrabri i zapita svog oca zašto je tako tužan. Otac mu na to odgovori:
”Oh, kad bih te mogao toga poštedeti! Ja sam te, u stvari, pre nego što si se rodio, obećao čovečuljku, a evo je došla i godina kada moraš otići od nas.”
I ispriča sinu kako se sve to dogodilo. Sin se isprva jako uplaši, ali se potom seti svog majstora, koji mu je svakad dobre savete davao. Zato ode k njemu i sve mu ispripovedi. Majstor je malo razmišljao, a onda ga posavetova:
”Kada u šumu, na ono odredeno mesto pođeš, ponesi sa sobom stočić. Na stočić stavi balon vina. Zatim, kad neko naiđe, reci: "Ko s dobrom namerom ide, neka priđe i mog se vina napije, a ko zle namere ima, nek prolazi!"
Momak postupi po savetu svog majstora. Odredenog dana uze stočić i balon vina pa oboje stavi na dogovoreno mesto. Nije dugo potrajalo, kad naiđe ceo puk vojske. Vojnici još izdaleka povikaše: "Skloni se s puta, skloni se s puta!" On se, pak, ne uplaši i reče:
”Ko s dobrom namerom ide, nek priđe i mog se vina napije, a ko zle namere ima, nek prolazi!”
A vojnici prodoše. Za njima naiđe drugi, a potom i treći puk vojske, i, mada su na njega neprestano vikali: "Sklon' se s puta, nesrećniče!" mladić se nije uplašio, već je i dalje ponavljao svoju rečenicu. I svi prodoše.
Uto naidoše pokrivena kola, sa crnim konjima. Mladić izreče svoju rečenicu:
”Ko s dobrom namerom ide, neka priđe i mog se vina napije, a ko zle namere ima, nek prolazi!”
A kola odoše dalje. Potom naidoše pokrivena kola, sa mrkim konjima, koja takođe ne zastadoše. Naposletku stigoše i pokrivena kola, koja su vukla dva konja zelenka. Na mladićevu rečenicu kola se zaustaviše, vrata na njima otvoriše i iz kola izađe prelepa devojka.
Ona priđe, ljubazno pozdravi mladića i maši se njegovog vina. Potom ga uze za ruku i uvede u kola.
Posle su jezdili dugo i dugo, preko gora i dolina, dok nisu dojezdili do lepog grada. Ali pred gradskim vratima ležao je veliki ognjeni zmaj s dvanaest glava. Strašno je siktao i iz svojih čeljusti izbljuvao vatru.
Devojka zadrhta i zamoli mladića:
”Uzmi svoj mač i ubij ognjenog zmaja. Ako ti to pođe od ruke, postaćemo verenici.”
Mladić istrže svoj mač i napade zmaja. Dugo se borio, sve dok mu nije sve glave odrubio. Potom su radosno ušli u grad. A nekoliko dana kasnije proslavi mladić sa svojom veoma lepom devojkom veridbu.
Ali ne prođe dugo, i mladić poče da žudi za svojim domom. Goreo je od želje da svojim roditeljima ispriča šta se sa njime dogodilo i da im svoju lepu verenicu predstavi. Najzad se oboje ukrcaše u pokrivena kola i odvezoše put njegovog zavičaja. Bilo je veče kad su stigli. Ali otac i majka ne prepoznaše svog sina, jer je sada bio veliki gospodin. Sin ih zamoli za konak. Otac odgovori:
”Možete kod nas da prenoćite, ali kreveta nemamo. Moraćete spavati na slami.”
Njima to nije smetalo. Kad polegaše, mlada skide s prsta soj zlatan prste, dade ga momku i reče:
”Ove noći ne smeš na mene pomisliti. Ako na mene pomisliš, izgubićeš me.”
Ali usred noći mladić se probudi, jer je na tvrdom ležaju spavao. Pri tom pomisli na svoju ženu, kako to da tvrdo spava na tako neudobnoj postelji. Potom ponovo usni.
Kada se u ranu zoru probudio, mlade više nigde nije bilo. Kraj njene postelje nađe gvozdene cipele i listić na kojem je pisalo: "Dok ove cipele ne podereš, nećeš me pronaći!"
Na to mladić ode tužan k svojim roditeljima, koji ga na svetlosti dana prepoznaše. Naširoko i nadugačko im je morao pripovedati šta je u meduvremenu doživeo. Ali mada su se njegovi roditelji silno radovali što im se sin vratio kući, on ipak ne ostade s njima. Posle nekoliko dana kupi sebi konja i kola i ode da traži svoju nevestu.
Putovao je i po noći i po danu, sve dok nije blago potrošio. Tada proda jednog od svojih konja. Sada je bez odmora i dalje po prostranoj zemlji jezdio. Nešto kasnije morao je prodati i drugoga konja, a sa njime i kola, ali od traganja nije odustajao, iako još ništa o svojoj izabranici nije saznao.
Ostavši bez kola i konja, sada je pešačio u teškim železnim cipelama. Ubrzo zaluta u velikoj pustari. Tamo iznenada nabasa na medveda i majmuna, koji su se oko nekakvog ogrtača i nekakvog sedla otimali i tukli. Začuđen mladić im priđe bliže i zapita zbog čega se tako krve.
”Eh – odgovori mu medved – to nije običan ogrtač! Ko se njime ogrne, postaje nevidljiv.
A i to sedlo je neobično. Ko ga usedne i izrekne "hop-hop", za trenutak će prevaliti mnogo milja u kome god pravcu hoće.”
Najzad medved i majmun zamoliće njega da im u ovom sporu bude sudija. Mladić se uputi sa njima na brdo. Tamo uze veliki kamen, skotrlja ga s brda i reče:
”Ko prvi ovaj kamen uhvati, njemu će pripasti ogrtač i sedlo!”
Medved i majmun potekoše za kamenom, ali kamen pade u jezero i nijedan ga ne dohvati. Zato on ogrnu ogrtač, usede u sedlo, povika "hop-hop" i, kao vetrom ponesen, polete u daljinu.
Ubrzo stiže jednog pustinjaka koji je imao šest stotina godina. Mladić ga upita: – Kako ću stići u grad Dreiberlin? I objasni mu da se tako zove grad njegove neveste.
Ali pustinjak zavrte glavom i odgovori:
”Za taj grad nisam nikada čuo. Ali možda će moj brat, koji je dvanaest stotina godina star, nešto znati o njemu.”
Mladić se zahvali i odjaha na svom čarobnom sedlu dalje. Kad naiđe na pustinjakovog brata, zapita ga: – Kako ću naći grad Dreiberlin?
Pustinjak se zamisli, ali odmah potom zavrte glavom i reče:
”Za taj grad nikada nisam čuo. Ali možda će za njega znati moj brat, gospodar svih vetrova, koji ima osamnaest stotina godina.
I on mu pokaza put. Mladić se srdačno zahvali i usede opet svoje čarobno sedlo. Ali ovoga puta morao je nekoliko časova da jaše pre nego što je stigao do gospodara vetrova. Ali ni on za taj grad nije znao. Ipak ga posavetova:
”Sačekaj časak da se vetrovi kući vrate. Možda će oni znati nešto.”
Mladić sačeka. Prvi stiže Vihor, koji je jako šumeo, ali ništa nije znao. Potom dolete Vetrić, koji je oštro fijukao. On je znao za grad Dreiberlin. Na to mu kaza gospodar vetrova:
”Odvedi mog mladića u Dreiberlin!”
A Vetrić upita mladića:
”A možeš li ti tako brzo trčati za mnom?”
Mladić usede svoje čarobno sedlo i stiže mnogo pre vetra na odredeno mesto. Još izdaleka začu u dvorcu svirku i vesele povike. A kada ode u dvorac i zapita sluge kakvo je to veselje, sazna od njih da mlada gospodarica danas proslavlja svoju svadbu.
Mladić ogrnu svoj čarobni ogrtač i zalupa na vrata svečane dvorane. Otac mlade gospodarice ustade od stola i izađe napolje, ali ne ugleda nikog. I dugi put zalupa mladić na vrata svečane dvorane. Ustade mladoženja, izabranik mlade gospodarice, otvori vrata, ali ni on ne ugleda nikog. I treći put zalupa mladić na vrata svečane dvorane. Sada mlada gospodarica ustade od stola i izađe napolje. Tada mladić odbaci ogrtač koji ga je činio nevidljivim. Ona ga odmah prepozna i s velikom radošću zagrli. Potom ga zamoli da se na časak negde skloni. Onda ona ode, pozva oca u drugu sobu i ispriča mu šta joj se napolju dogodilo.
Posle toga otac uđe ponovo u svečanu dvoranu i objavi gostima da se vratio verenik njegove kćeri. Zbog toga se novi mladoženja morao povući i mladiću ustupiti svoje mesto. Mladić tada sa svojom lepom izabranicom proslavi veliku i veselu svadbu.
Naga devojčica
Austrijska bajka
Bio jednom jedan trgovac koji je imao tri sina. Kad je putovao, radi kupovine robe, vodio je dva starija sina sa sobom, kako bi umeli da se snađu kad budu sami poslovali. Jednom kad je ponestalo robe, reče trgovac dvojici starijih sinova da pođu sami u kupovinu na Siciliju: »Vas to raduje, a meni je već dosadilo!
kad je najmlađi sin, Johan, čuo za to, zamoli oca da i on pođe. Dva starija brata nisu htela o tome ni da čuju, ali Johan nije popuštao. Najzad otac reče:«Neka pođe i on sa vama. Neće biti na odmet ako vidi malo sveta.«
Dade mu trista guldena da kupi šta mu se dopada i da dva starija brata ne bi morala i o tome da brinu.
Kad su stigli na Siciliju svratiše u neku gostionicu. Stariji brat reče sluzi da ih ujutru rano probudi, ali da najmlađi brat ne sme o tome ništa da zna. Gostioničaru reče da pripazi na njega da nikud ne izlazi, jer bi mogao da se izgubi u velikom gradu.
ujutru, kad se probudio, najmlađi brat vide da su njih dvojica već otišla. Kad je i on pošao ka izlazu, gostioničar pokuša da ga zadrži. Ali Johan reče: »ma šta, valjda toliko znam da čitam, da bih znao kuda da idem i kako ću se vratiti.«
Lutao je ulicama i na kraju izašao iz grada i stigao do groblja. Pred ulazom je stajala stolica na kojoj je bio leskov prut. Dok je Johan znatiželjno stajao i pitao se šta bi to moglo biti, naiđe sahrana. Ljudi izvadiše mrtvaca iz sanduka, položiše ga na stolicu i htedoše da ga šibaju. Johan ih upita zašto to čine. Oni odgovoriše: »Ostao je dužan sto guldena i zato će dobiti sto udaraca prutom!«
Johan na to reče: »Ja to ne mogu da gledam, platiću tih sto guldena.«
Oni na to pristadoše i pokopaše mrtvaca, a Johan pođe sa njima.
rastavši se od tih ljudi stiže u Šintersku ulicu. Tu ga napadoše neki psi, među kojima se nalazila i jedna bela pudlica. Čuvar dođe da pogleda šta je sa psima, a kad ugleda Johana kako stoji i gleda pudlicu, upita ga da li bi želeo da je kupi. Johan upita koliko košta.
»Pedeset guldena.«- reče čuvar.
Johan kupi pudlicu i krenu sa njom dalje. Posle nekog vremena dođe u Robovsku ulicu. Tu, na prozoru jedne kuće, spazi devojčicu. Imala je oko dvanaest godina. Devojčica se Johanu veoma dopade. Ali, kraj drugog prozora stajao je trgovac robljem i video kako Johan gleda devojčicu. Kad Johan upita koliko bi ona koštala, trgovac zatraži sto guldena. Johan dade novac, a trgovac mu dovede devojčicu odevenu samo u košulju. Pošto je bila neodevena, morao je da joj kupi haljinu koja je koštala pedeset guldena. Tako Johan potroši sav novac.
Kad je stigao u gostionicu njegova braća su se već bila vratila. Videvši Johana kako dolazi sa devojčicom i psom veoma se razljutiše i htedoše da ga ostave.
Ali gostioničar reče: «Zar ćete ga ostaviti samog ovde? Kako da se vrati kući bez novca? Ako je učinio nešto loše, otac će ga već kazniti.«
Tada brača popustiše i povedoše Johana sa njegovom devojčicom i pudlicom. Kad su stigli kući, videše da je otac kupio još dve radnje za dva starija sina. SVoju je namenio Johanu. Nije mu ništa zamerio što je kupio devojčicu i pudlicu.
»Možda će to biti njegova sreća.«- reče.
Potom je poslao Johana u neki strani grad u trgovačku školu, a devojčica je ostala kod kuće. Trgovac i njegova žena je veoma zvoleše, jer je bila pametna, dobra i vredna. Vremenom je postala najlepša devojka u gradu.
Kad je prošlo vreme koje je Johan morao da provede u trgovačkoj školi, roditrlji pođoše po njega. Devojka zamoli da povedu i nju. Kad stigoše u grad ona ih zamoli za dopuštenje da se prva pozdravi sa Johanom. Trgovcu i njegovoj ženi bi veoma drago što ga ona toliko voli.
Čim ga ugleda, devojka mu pade oko vrata, zagrli ga i poljubi. Kad su se vratili kući, videše roditelji da se devojka i Johan dobro slažu. Tada trgovac reče svojoj ženi:
»Bio bi greh kad im ne bismo dozvolili da se venčaju.«
Za kratko vreme bila je svadba, a potom Johan preuze trgovinu od oca.
Posle nekoliko godina, kad je ponestalo robe, pođe Johan na put. Žena mu reče da ne putuje na Siciliju, već u Carigrad. Dala mu je zastavu koju je trebalo pričvrstiti na brod. Pored toga, rekla mu je da, kad bude silazio sa broda, naredi da se puca iz tri topa.
Kad je stigao u Carigrad, Johan naredi da se puca iz tri topa, a i zastava je bila pričvršćena. To je čuo i video jedan oficir i odmah otišao do cara, rekavši mu da se neki trgovac usudio da učini ono što čini samo njegovo velilčanstvo. Car naredi da se Johan uhapsi i obesi.
Posle tri dana povedu Johana na vešala. Nosili su i njegovu zastavu. Za njima je išlo mnogo ljudi, među kojima je bila i neka otmena žena, koja je išla odmah iza zastave, pažljivo je posmatrajući. Videla je da je tolepa zastava načinjena od ljudske kože. U sredini je bilo nešto belo i njoj se učini da tu piše nešto na turskom jeziku. Kad je povorka već stigla do vešala, uze žena iz torbe belu maramicu i njome dade znak. Ljudi pažljivije osmotriše zastavu i videše da se u beloj mrlji nalazi tursko pismo koje glasi:
»Turski car treba da pokloni stranom trgovcu čitav brod pun najfinijeg baršuna i svile sa još mnogo skupocene robe, jer je trgovac otkupio carevu kćer iz ropstva. Ona je sad srećna trgovčeva žena.«
Kad je oficir to pročitao, javio je caru. Car dođe i naredi da se trgovac pusti na slobodu.
Uz to mu dade brod pun skupocene robe. Oficir reče da ne bi smeo da pusti svog zeta samog preko mora, jer ima mnogo gusara. Predložio je caru da mu da četu vojnika koju bi on predvodio. Car se složi s tim i oficir se ukrca s trgovcem na brod. Pritom je stalno mislio kako bi mogao doći do careve kćeri i postati njegov zet. Jedne noći, kad su bili na pučini, pozva on trgovca da mu pokaže morsko čudovište. kad se trgovac nagnu preko ograde, zgrabi ga oficir za noge i baci u more. Trgovac potonu, ali ponovo izroni. Utom se pojavi čudna ptica, pola lav pola orao i odnese trgovca u svoje gnezdo. To obradova oficira koji pomisli da će ga tamo pojesti njeni mladi.
Kad stiže trgovčevoj ženi, oficir joj reče da se njenom mužu dogodila nesreća i da ga je odnela ptica pola lav, a pola orao. »Ali, ako mi dozvolite, ja ću biti vaš zaštitnik. Možemo se i venčati.«
Međutim, trgovčeva žena reče: «Kod mene to neće ići tako brzo. Bili smo venčani sedam godina i ja ću sedam godina tugovati za svojim mužem.«
Oficir je morao to da prihvati.
Još nije bilo prošlo sedam godina, a on je već počeo sa pripremama za venčanje. Kad je došao svadbeni dan i sve već bilo spremno, donese ona ptica trgovca njegovoj kući i spusti ga ispred vrata. Čovek uđe u kuhinju i sede na klupicu. za tih sedam godina narasla mu je kosa i brada tako da ga niko nijeprepoznao.
Tada nevesta dođe u kuhinju da pogleda da li je sve u redu. za njom je išla bela pudlica koja se za tih sedam godina nije odvajala od nje. Ali sad skoči prosjaku u krilo, liznu ga ipoče mahati repom. Nevesta se začudi: »zaista je čudno. Pudlica se još nikada nije odvajala od mene, a sada ide prosjaku.«
»Svakako,«- reče prosjak-»poznaje me jer sam je kupio.«
Tada se nevesta doseti, izađe iz kuhinej i naredi da se pripremi kupatilo. Prosjaka okupaše, odsekoše mu kosu i obrijaše bradu. Prepoznavši ga žena se veoma obradova, zagrli ga i poljubi. Potom donese njegovo venčano odelo i reče:
»Opet ćemo slaviti kao pre sedam godina.«
Oficira uhapsiše. A ptica koja je sedam godina hranila trgovca bio je onaj isti mrtvac kojeg je Johan iskupio.
Biti srećanHerman Hesse
U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.
[/CENTER]
Patuljkova kuća
Bajka Maja i Asteka
Nekada davno živela je neka starica u kolibi koja se nalazila tačno na mestu gde se sada uzdiže građevina zvana »Patuljkova kuća«.*
Nesrećna žena tolio je žalila što nema poroda da je u nastupu bola i beznađa uzela jedno jaje, uvila ga u svoje bedne haljine i s najvećom brižljivošću sakrila ga u kut svoje kolibe. Svakog dana ga je brižljivo posmatrala, ali na jajetu nije bilo nikakvih promena. Ali jednoga dana, kad je požurila da vidi šta je sa jajetom, zatekla je razbijenu ljusku i pored nje sićušno setence koje joj je pružalo svoje ručice. jadna starica, van sebe od sreće, ljubila je bebu nazivajući je »svojim detetom«. Negovala je i hranila dete sa takvom nežnošću da je ono već sa godinu dana i govorili i hodalo baš kao odrastao čovek, samo je rastom ostalo maleno kao što je bilo kad se rodilo. Staričina ljubav prema detetu bila je tolika da je posle nekog vremena počela verovati kako će ono jednoga dana postati neki velmoža, pa možda čak i kralj.
To se verovanje toliko ukorenilo u njenoj mašti da mu jednog dana predloži da pođe u kraljev dvor i izazove kralja na odmeravanje snaga.
Patuljak je plakao i preklinjao je da ga poštedi tog iskušenja, ali kako je njegova majka to i dalje zahtevala, nije mu ostajalo drugo do da je posluša.
Pođe u dvor. Čim su ga stražari uveli kod kralja, patuljak mu uputi izazov. Pri pogledu na jadnog patuljka, kralj se prezrivo nasmeši i, kao prvi dokaz, zatraži od njega da podigne kamen od pedeset kilograma težine. Jadno dete vrati se majci, a ona mu reče: »Ako kralj podigne kamen, moći ćeš i ti.« Kralj podiže teški kamen, ali, začudo, i patuljak učini isto to bez vidnog napora. Nastaviše da se takmiče, ali sve što bi učinio kralj, učinio bi i patuljak bez ikakvog napora.
Neizmeran je bio kraljev bes kad je video da bedni patuljak ni u čemu ne zaostaje za njim. Zato mu naredi da za jednu noć podigne dvorac, inače će biti pogubljen.
Uplašeni patuljak se jecajući vrati majci da joj saopšti svoju novu nevolju, ali ga je ona hrabrila, uveravajući ga da će sve biti dobro. I zaista, sutradan ujutru i majka i sin su se probudili u velelepnom dvorcu, ovom istom koji i danas postoji. Kralj je bio zaprepašćen kad je ugledao divnu građevinu izniklu preko noći.
Onda kralj posla slugu da nakupi tvrdih plodova jednog drveta, pa da on i patuljak podele megdan gađajući jedan drugog u glavu.
Ovaj poslednji okršaj odigrao se pred dvorskim velikodostojnicima koji su sa nevericom gledali kako se plod koji je hitnuo kralj razbio o patuljkovu glavu a da ovome to nije ni najmanje naudilo. Pošto je kralj dao svoju reč da će pustiti da i patuljak oproba svoju snagu, nije se mogao povući. Već pri drugom patuljkovom udarcu kraljeva glava se rasprsnu u paramparčad, a prisutni pozdraviše patuljka kao gospodara i vladara.
A starica je tada nestala i niko nije saznao gde je ni šta je sa njom bilo.
*Patuljkova kuća- najviša piramida arheološkog nalazišta Uksmal u Meksiku
Stvaranje sveta
Po predanju Starih Germana
Na početku nije bilo ničega; ni peska, ni hladnih talasa. Nigde nije bilo ni Zemlje, ni neba iznad nje, samo zjapeći ponor Ginungagap, ali nigde trave. S južne strane praznine postojao je predeo koji se zove Muspelhajm; on je svetao i vreo i u njega ne može stupiti niko ko tu nije rođen. Tim krajem vlada Surd, koji čuva granice svoje carevine; u ruci drži plameni mač, a proročica veli da će on doći na krau sveta, pobediti sve Bogove i ognjem sažeći svet. -Sa severne strane praznine nastao je u pradavnini Nifelhajm; nasred toga predela leži bunar Hvergelmi, a iz njega izbijaju sve reke.
Reke izbijaju i iz Muspelhajma; one su ledene i zatrovane i zovu se Elivagar. Postepeno su se toliko udaljile od svojih izvora da se otrovna tečnost, koju valjaju u svome koritu, stegla kao zgura u vignju. A tu se našao i led koji je dolazio iz Nifelhajma; ni on nije mogao da napreduje dalje. Led koji je dopro do reka otrova počeo je da se topi i da se pretvara u inje, a s druge strane počele su da se lede otrovne vode- tako se sada na Ginungagap spuštao jedan sloj inja za drugim.
Onaj deo Ginungagapa koji je bio prema Severu ispunio se teškim i čvrstim materijama, injem i ledom, koji su izazvali sitnu kišu i vetrove; Južna polovina Ginungagapa, naprotiv, postala je mlaka od plamičaka i iskri koji su doletali iz Muspelhajma. Iz Nifelhajma je dolazilo sve što je oštro i hladno, a u blizini Muspelhajma je bilo toplo i svetlo; u samom Ginungagapu bilo je mlako kao u nekoj zavetrini. A kada je vreli vazduh naišao na inje, tako da je ono počelo da se topi i kaplje, nastalo je biće koje je imalo lik čoveka. Njegovo ime je Imir, on je praotac svih Divova inja. Evo šta oni sami pevaju o Imiru: »Od Imirova su roda svi Divovi. Iz Elivagara je kapao ljuti otrov, gomilao se dok nije nastao prvi Div: to je poreklo našega roda i zato su Divovi tako grubi!«
Taj Div ne pripada Bogovima, jer je bio zao kao i svi njegovi potomci. A dok je spavao, počeo je da se znoji; tada su mu levo, ispod struka, izrasli čovek i žena, a njegove noge su međusobno izrodile sina: tako je Imir došao do potomstva.
Inje se i dalje topilo, pa je iz njega nastala krava Audumla. Iz njenih vimena potekle su četiri reke mleka: to je bila Imirova hrana, a krava se prehranjivala lizanjem slanih stena prekrivenih injem. I dok je tako lizala, pojavila se prvog dana ljudska kosa, drugoga dana glava, a trećeg čitav čovek. Zvao se Buri; on je bio otac Bura, koji je uzeo za ženu Bestlu, devojku iz roda Divova.
Bur i Bestla imali su tri sina, koji su se zvali: Odin*, Vili i Ve. Odin i njegova braća zavladali su svetom i Zemljom, a Odin je najviši, najstariji i najmoćniji među njima; on živi večito i vlada Bogovima, velikim i malim- on je stvorio nebo, Zemlju i vazduh, a stvorio je i čoveka i dao mu telo i dušu; to je njegovo najveće delo.
Burovi sinovi su ubili Imira; iz njegovog tela je isteklo toliko krvi da se u njoj udavio ceo rod Divova inja. Spasao se, sa porodicom, samo jedan, koga Divovi zovu Bergelmi. On se, naime, dokopao čamca, pa se tako izbavio, a od njega je poteklo mlađe pokolenje Divova inja. O tome govori i pesma: »Rodio se Bergelmi nebrojene zime pre stvaranja sveta; znam samo toliko da se iskusni Div spasao čamcem.«
Tada su Burovi sinovi preduzeli ogroman posao: odvukli su Imira do sredine Ginungagapa, pa su stvorili Zemlju od njegovog tela, od krvi more i sve tekućice, od kostiju planine, a kamenje od zuba i polomljenih delova kostiju. Veći deo krvi, koja je istekla iz njegovih rana, upotrebili su za more u kome su ukotvili Zemlju. Zatim su uzeli lobanju i od nje sagradili nebo, koje su postavili iznad Zemlje na četiri šiljata vrha, a kod svakog podupirača su ostavili po Patuljka; oni se zovu: Austri, Vestri, Nordri i Sudri, odnosno Istočni, Zapadni, Severni i Južni. Onda su uzeli varnice iz Muspelhajma i postavili ih nasred Ginungagapa na gornjem i donjem delu neba da bi tako osvetlili Zemlju. Odredili su svim svetlostima njihovo stalno mesto i dali ime svemu što je potrebno za brojanje dana i godina: imenovali su noć i puni i mladi Mesec, jutro i podne, popodne i veče. Evo šta o tome peva pesma: »Sunce ne poznavaše svoj dom, Zvezde ne poznavahu svoje mesto, Mesec ne poznavaše svoju snagu, pre nego što Bogovi uspostaviše red.«
Zemlja je okrugla kao točak, a oko nje leži duboko more; Bogovi su odredili Divovima da žive na obalama tog mora. A nešto dublje na kopnu podigli su, zbog neprijateljskih namera Divova, bedem oko cele Zemlje; upotrebili su za to Imirove trepavice i bedem su nazvali Midgard. A mozak su bacili u vazduh i od njega stvorili oblake, kao što peva pesma: »Od Imirovog mesa stvorena je Zemlja, od krvi hučno more, planine od kostiju, drveće od kose, od lobanje svetli krov neba. A od njegovih trepavica sagradiše mudri Bogovi Midgard koji služi ljudskom rodu; od njegovog mozga, najzad, stvoreni su svi okrutni oblaci.«
Kada su jednom Burovi sinovi, Odin, Vili i Ve šetali morskom obalom, naišli su na dva drveta i stvorili su od njih prve ljude. Bili su isprva bez daha, bez volje, bez toplote, bez pokreta i lepog izgleda. Prvi Bog je dao dušu, drugi život, treći sluh i vid; prvi Bog je dao dah, drugi volju, treći toplotu i lep izgled. Čovek se zvao Ask (»Pepeo«), a žena Embla (»Brest«). Od njih potiču svi ljudi, a ljudima je određeno da žive među bedemima Midgarda. U početku su svi bili jednaki, ali je mnogo docnije jedan Bog utemeljio staleže.
Zatim su Bogovi u sredini sveta sagradili Asgard: tu stanuju Odin i njegova braća, kao i pokolenja koja su oni izrodili. Odinova žena je Frig**; od njih potiče rod Asa*** koji žive u starom Asgardu: to je rod Bogova. Njegova kći, a kasnije i žena, bila je Jerd: njihov sin je moćni Tor.****
Bogovi su sagradili most koji spaja Zemlju i nebo; taj most se zove Bifrost. Možda si ga video i ti, čitaoče, ali ga ti zoveš duga. On se preliva u tri boje, izuzetno je čvrst i sagrađen je veštije nego ma koja druga građevina; ali ma koliko da je jak, srušiće se most jednoga dana kada navale sinovi Muspela i prejašu preko njega: to nije krivicom Bogova, Bifrost je dobar most, nego ništa na svetu nije tako čvrsto da bi moglo izdržati nalet sinova Muspela koji pustoše sve pred sobom.
Pošto je bio sagrađen Asgard, Odin je postavio prestole za svoje namesnike i naredio im kako da upravljaju poslovima ljudi, a za mesto suđenja određena je tvrđava koja je kraj polja Ida. Tu su Asi prvo podigli svetilišta i visoke hramove u kojima je dvanaest prestola., kao i onaj posebni, na kome sedi sam Odin, otac Bogova i ljudi. Ova građevina najveća je na svetu i najbolje sagrađena; spolja i iznutra izgleda kao da je od suvog zlata. Ovu dvoranu su ljudi nazvali Gladshajm. –Bogovi su zatim podigli drugu dvoranu: to je bilo svetilište Boginja, a i to je bila sjajna i lepa zgrada; ljudi su je nazvali Vingolf.
Posle su sagradili zgrade u kojima su uredili svoje radionice; načinili su čekić, klešta i nakovanj, a onda i sve ostale alatke. Počeli su da prerađuju metal, kamen i drvo, a u naročito velikim količinama su upotrebljavali kovinu koja se zove zlato, tako da je od suvog zlata bilo sve što su metali na trpezu i sve što su stavljali na konje. Ovo vreme se zove Zlatno doba; ono je prošlo onog dana kad su se pojavile žene iz Jutunhajma (žene Divovi).
Pošto su uredili radionice, Bogovi su otišli na svoje sudijske stolice i počeli da upravljaju svetom.
Setili su se tada Patuljaka koji su bili nastali duboko ispod površine Zemlje, kao što crvi nastaju u mesu. Oni su, naime, prvo postali i oživeli u Imirovom mesu i do tada su bili obični crvi. Međutim, Bogovi su odredili da treba da dobiju ljudski razum i ljudski lik; mada su i dalje morali da borave u zemlji i u stenama. Glavni Patuljak je bio Motsogni, a odmah za njim je dolazio Durin. Neki Patuljci žive u podzemlju, drugi u stenju, a treći u tajanstvenim peščanim krajevima, s onu stranu močvarnih dolina.
*Odin- vrhovni Bog nordijskog panteona, bog rata, mudrosti, magije, poezije i još koječega; popularno nazvan »Bog obešenjak«;
**Frig- Boginja neba, Odinova žena;
***Asi (Asiri)- jedna grana nordijskih Bogova, koji potiču od Odina;
****Tor- nordijski Gromovnik, bog Oluje, Rata, plodnosti i još koječega.
Iz knjige »Predanja Starih Germana« koju je priredio Milan V. Dimić
Mrka Kapa
13.6.2007, 14:20
Domingova mačka
Priča iz Brazila
Nekada davno življaše jedan čovek koji je bio veoma siromašan. Bio je tako siromašan da je morao da prodaje jednu po jednu stvar iz kuće da ne bi gladovao. Posle nekog vremena, ne ostade mu ništa osim mačke. Mačka mu beše veoma draga I on joj reče: “O, Mačko, neka bude šta bude, od tebe se odvojiti neću. Radije ću gladovati.”
Mačka odgovori: „O, dobri gospodaru Domingo, budi spokojan. Nećeš gladovati dok god imaš mene. Ja ću otići u svet i doneti bogatstvo za nas oboje.
Tako je mačka otišla u džunglu i kopala i kopala. Svaki put bi iz zemlje iskopala nekoliko srebrnjaka. Mačka je nosila jedan deo novca kući svom godspodaru, kako bi ovaj mogao da kupi hranu. Ostatak srebrnjaka mačka je nosila kralju.
Sledećeg dana mačka je iskopala zlatnike i odnela ih je kralju. Dan posle toga, nosila je dijamante. „Odakle ti ovi bogati darovi? Ko mi šalje ovako divne poklone?“ upitao je kralj.
Mačka odgovori: „To je moj gospodar, Domingo.“
Ovaj kralj je imao prelepu kćer. Čuvši ovo, pomislio je da ovaj čovek, Domingo, mora biti najbogatiji čovek u celom kraljevstvu. Odlučio je da uda svoju kćer za njega. Dogovorio je venčanje i slavlje preko mačke.
„Ja nemam nikakvu odeću prikladnu za venčanje“, reče Domingo kada mu je mačka objasnila da treba da se oženi kraljevom kćeri.
„Ne brini za to. Ostavi to meni.“ odgovori mačka.
Mačka onda ode kralju o reče: „O kralju, desio se strašan požar u krojačkoj radnji gde su šili odelo za venčanje mog gospodara, Dominga. Krojaš i svi njegovi asistenti su izgoreli, kao i celo odelo mog gospodara Dominga. Ima li vaše veličanstvo nešto što može pozajmiti mom gospodaru da obuče na venčanju?“
Čuvši to, kralj se sažali i posla Domingu odelo za venčanje.
„Nemam palatu u koju bih odveo moju mladu,“ reče Domingo mački.
„Nije strašno. Ja ću se postarati za to.“ odgovori mačka.
Mrka Kapa
13.6.2007, 14:20
Mačka onda ode u šumu do velikog zamka gde življaše jedan div. Došavši do samog diva, reče mu: „O Najveći, želim da pozajmim tvoj zamak za mog gospodara Dominga. Hoćeš li biti tako ljubazan i pozajmiti mi ga na kratko?“
Div je ovim bio veoma uvređen. „Ne, nikako, neću pozajmiti svoj zamak ni tebi ni tvom gospodaru Domingu niti ikome drugom,“ viknuo je svojim najstrašnijim glasom.
„U redu, onda.“ odgovori mačka, a zatim pretvori diva u parče slanine za tren oka i proguta ga u jednom zalogaju.
Divov zamak je bio jedno čarobno mesto. Imao je jednu sobu popločanu srebrom, drugu prekrivenu zlatom, a treću dijamantima. Predivna reka je tekla kroz vrt. Dok su Domingo i njegova nevesta jedrili niz reku u kraljevskoj barci ka vrtu, videše mačku kako sedi na prozoru i peva. Posle toga, nikada je više ne videše. Nestala je u džungli i verovatno otišla da pomogne nekom drugom siromašku da postane bogat. Možda će jednog dana doći baš na tvoj prag. Ko zna?
Mrka Kapa
15.6.2007, 16:53
Bajka o ribaru i ribici
Aleksandar Puškin
U dalekoj
Zemlji nekoj,
iza brda, iza gora
na obali sinjeg mora
koliba je bila jedna
vrlo stara, trošna, bedna.
U njoj živi deda stari
krpi mrežu i ribari,
a baba mu ručak kuva
i kolibu ona čuva.
naokolo nigde sveta,
niko tuda da prošeta.
Trideset i više leta
žive oni tako sami,
deda peca, baba čami.
Jedno jutro (beše tmurno)
deda mrežu uze žurno.
Babi reče: -Ručak kuvaj,
kuću čuvaj,
a ja odoh po svoj čamac.
Poneo sam dobar mamac,
pa se nadam, neću kriti,
da će danas ribe biti.
Naveze se on na more
u osvitak bele zore.
Mrežu baca pa se sladi,
ruke trlja, bradu gladi,
ali mrežu – praznu vadi.
Zbog dužine, ostatak bajke u prilogu.
Kako je stvoren svet i Finska, zemlja jezera i junaka
Odlomak iz finskog narodnog epa »Kalevala«
U početku, kad još nije bilo videla na svodu nebeskom, ni Sunca, ni Meseca, ni Zvezda, kad nije bilo zemlje i kad je svuda okolo lebdeo samo vazduh, bezmeran, beskrajan, a ispod njega se prostiralo more, i ono bezmerno, beskrajno, Luonotari, lepoj čarobnici prirode, kćerki vazduha, dodija tolika bezobličnost i pustoš. Ona napusti svoje plavetno prebivalište, siđe na more i poče njime da tumara, dotičući stopalima bistru vodu. Ona se igrala penom i slanim kapima, spuštala se niz kreste velikih talasa i plela vence od algi kojima je ukrašavala plave vlasi. No uskoro joj dosadiše i te igre, pa leže na vale, glavu položi na belu penu, a kosa joj se rasplete i zapliva joj oko lica.
I tako se na Luonotar spusti tvrd san, te zaspa, a more ju je ljuljuškalo polako, polako da je iz sna ne prene.
I gle, na nebu se pojavi ogroman orao koji je doleteo ko zna odakle, iz nekih tajanstvenih vazdušnih predela. Orao je bio umoran i tražio je neko mesto na koje bi mogao sleteti. Nameravao je da svije gnezdo, a svuda pod sobom video je samo talase, talase, talase. Ptica je mahala krilima, posustala i njihov šum probudi čarobnicu. Ona otvori krupne, plave oči i u beličastom sjaju u koji je bio zaogrnut svemir, ugleda neku tamnu priliku, koja se nad njom bila nadvila. Onda polako izvuče jedno koleno iz mora i orao poče da nad njim kruži i da se spušta, šireći teška krila, dok naposletku na njega ne slete.
Luonotaru i orla dugo su njihali talasi i na kolenu čarobnice ptica svi gnezdo. Zatim snese u njega šest zlatnih i jedno gvozdeno jaje, pa na njih leže da izvede piliće. Jedan dan, dva dana, tri dana, orao je ležao na jajima i ona su se sve više zagrevala. Četvrtog dana, gnezdo se toliko zagreja da čarobnici opeče koleno. Ona se trže, jaja udariše jedno o drugo i razbiše se. Orao kriknu, raširi velika krila i odlete kroz prozračan vazduh.
No tada se u beskrajnom svemiru desi nešto zaista neobično. Kora zlatnog jajeta poraste, raširi se i rastavi na dva dela: od gornjeg dela postade nebeski svod, a od donjeg, neravna površina zemlje. Crvena žumanca se pretvoriše u nebeska videla, u Sunce, Mesec i Zvezde. Crni komadići gvozdenog jajeta pretvoriše se u mračne oblake koji počeše da se ganjaju iznad mora. I tako svet posta slučajno, a čarobnica je sva sijala u bezmerju stvorenog.
Ona je godinama plivala morem. Zatim joj se i novostvoreni svet učini sumoran i jednolik, pa napusti zborišta vodena i i ispliva na suvo. Luonotar tače vitkim prstima zemlju koja se još nije bila skorela i načini zatone i uvale, zatim srebrnim nogama izgazi tlo od ilovače i tako napravi bregove i doline, pa leže na sunce da osuši vlasi, raširi ruke i stvori prostrane ravni. Lepa, sjajno uobličena, tada se pojavi zemlja. No tamo gde je čarobnica položila glavu, od vode koja se cedila sa kose, nastala su jezera i reke, srebrni vodopadi. A onde gde je božanskim stopalima dotakla more, prišavši sitnim koracima obali, izronio je venac ostrvaca. Eto tako je postala Finska, neobična zemlja sa četrdeset hiljada plavih očiju, ovenčana ostrvima i grebenima.
Kako se rodio stari čarobnjak koji je znao sve pesme zemlje i neba
Odlomak iz finskog narodnog epa »Kalevala«
Još stotinu godina čarobnica lutaše pustim svetom i tek onda završi dela svoja. Zatim poče da je ubija samoća, jer na svetu još ne beše čoveka, duše žive, pa požele da zemlju nastani ljudima i zverinjem. Prvo biće koje je načinila, bio je Vainamoinen, finski junak koji se rodio već kao zreo čovek. On je, baš kao i čarobnica, njegova mati, godinama bludeo morskim talasima. Kad najzad dopliva do obale, među ostrva i jezera Finske, bio je već star, ali je znao sve pesme mora i glase vazduha i vode i svakojake čarolije.
Kopno koje mu je puklo pred očima, bilo je golo i jednoliko, bez bilja što nosi seme, bez žbuna, drva rodnog što rađa rod. To beše divlja pustolina u kojoj su na svaku grumen zemlje dolazila dva grumena leda. Vainamoinena to rastuži. On onda zapeva svoje čarobne pesme, drevne Rune, i njima dozva Sampsu, boga setve, koji siđe sa visina. Sampsa usliši čarobnjaka, odreši veliku vreću punu semenja koju je bio uprtio na rame i zaseja polje. On ga uzora, okopa, oplevi mlado bilje i uskoro zemlja pusti iz sebe gusto rastinje i njime obrasoše osušene močvare i obronci, doline i rečne obale. Najpre iznikoše tanušne travke poljske, a onda se razbokori žbunje i razgranaše se svakojaka drveta u šumi. Potom iždžiklja šiblje i mladice i najzad se razlistaše veliki hrastovi, borovi i jele okitiše se iglicama. No drveće beše tako bujno da kroz njegovo isprepleteno granje ne prodre ni zračak sunca: mračna i gusta šuma osvoji tundru i ne beše slobodne zemlje koju bi čovek mogao obraditi. Vainamoinen, Stari Mudrac, zabrinu se zbog toga.
»Kako će uspevati ječam i ovas,«- pitao se on-»kad svetlost ne može prodreti kroz granje i seme ispod zemlje sazreti? Gde će čovek gajiti pšenicu za nasušni hleb i hmelj za pivo?«
Kad to reče, stari čarobnjak načini sekiru i poče da obara najviše borove i jele. Jedan dan, dva dana, tri dana krčio je Vainamoinen prašumu dok nije posekao sve drveće, sem jedne bele breze. Kad je završio posao, na nebu se pojavi jastreb i upita ga:
»Zašto si poštedeo brezu, samo tu brezu u šumi? Zašto i nju nisi oborio sekirom, Stari Mudrače?«
»Tu brezu sam poštedeo zbog tebe,«-odgovori mu čarobnjak, -»da ti i braća tvoja imate drvo na koje ćete stati nogom dok odlećete i dolećete preko tundre, preko polja moga, da imaš gde skloniti glavu kad besni oluja, da imaš gde noću zanoćiti.«
Tako reče Mudrac, a jastreb kliknu, što je značilo da ga je razumeo, pa mu se pridruži i pomože mu da spali granje i debla oborenog drveća.
Kad se naposletku cela šuma pretvori u prah i pepeo i zemlja se ohladi, čarobnjak zaseja ovas i ječam i hmelj i pšenicu, koja smesta poraste i ozelene, a onda požute na letnjem suncu i isklasa. Čim dođe vreme žetve, na Vainamoinenovu njivu se sjatiše ptice da u nju unesu radost. Dolete i kukvica, sede na granu breze, pa upita starca:
»Zašto si poštedeo ovo drvo, samo ovu brezu? Zašto i nju nisi posekao sekirom kao bor, hrast, jelu?«
»Tu brezu sam poštedeo zbog tebe,«-odgovori joj čarobnjak, -»da ti i sestre tvoje na njoj svijate gnezda, da ti, kukavice, drugo moja, na njoj otpočinješ i zapevaš, radujući se letu.«
Tako reče Mudri i kukavica mu u znak zahvalnosti zapeva. Ona pevaše o dobroti starčevoj i lepim žitnim poljima, o pitomom hladu dalekih šuma, sjajnim vodopadima. Pevaše ptica o lepoti rada i zemlje rodne.
Još i danas na poljima Finske, kao u ta drevna vremena, kukavica peva na beloj brezi. Ona je prijatelj ratara i bodri ga dok obrađuje polje, najavljuje dolazak leta i veliča čovekovu pobedu nad zemljom, koju on i danas osvaja pedalj po pedalj, kršeći prašumu, obarajući hrastove, borove, jele i zasejavajući njive. Mukotrpan je trud ruku finskog ratara na tvrdoj zemlji, tundri koju kopa i ore, smrznutoj tundri izloženoj naletima severnog vetra. Mračne su i još neprohodne prašume koje krči njegova sekira. No kada kukavica zapeva na brezi, iz brvnare svoje ratar baci pogled na žuta žitna polja, seti se starog čarobnjaka koji ga je naučio kako da zemlju uzradi i, pridružujući se ptici krilatoj, i sam peva drevne Rune u slavu Vainamoinena.
Po neka reč i o našim starim Bogovima i običajima
Slovenski stari panteon je jedan od onih o kojima se najmanje zna, jer pisanih izvora takoreći da ni nema. Ipak, evo nešto malo upoznavanja sa starim Bogovima naših predaka, iz onoga o čemu se po malo zna, a po malo pretpostavlja.
Svetovid- Svetovit
Svetovid je jedno od najvećih slovenskih Božanstava. O njemu, na žalost, danas znamo premalo, a to malo saznajemo iz pesama i priča koje su se donekle sačuvale u narodnom predanju. Ono što se o njemu zna je da je pre svega bio ratnički Bog. Atributi su mu beli konj, mač, zastava, koplje, bela, crvena i purpurna boja i broj 4.
Najpoznatije slovensko svetilište bilo je podignuto u čast ovog Boga, a nalazilo se u Arkoni, na ostrvu Rujnu (danas Rigen), koje su Danci 1168. godine spalili prilikom pokrštavanja Zapadnih Slovena. Pouzdano se ipak zna da se u tom hramu nalazila statua Boga Svetovida, sa četiri glave koje gledaju svaka na po jednu stranu sveta. Danas se Svetovida sećamo na Vidovdan, 15. juna.
Isvara- Svarog
U skupu Bogova paganskog slovenstva, Isvarog je Bog-otac, drugačije nazvan Svarog. Neki smatraju da je poreklo imena ovog Božanstva od sanskritskog korena sva (sav, sve, svoj) i rok (rog) u bukvalnom smislu reči rog-hrana. Svarog je u Slavena imao imao značenje hrasta, snopa i hleba. Sloveni se Svarogu nisu molili, oni su ga videli noću gledajući u sazvežđe Veliki Medved, poistovećujući Mlečni Put sa putem u Raj. Praznik Žetve koji je postojao kod svih Slovena, imao je karakter praznovanja Boga Hrasta-Snopa. Ideja Boga-Oca je stara kao i sam svet. U poimanju ove ideje ostalo je mnogo iz paganske prošlosti. Tako su snop ili hrastić, grana hrasta bili obavezni atributi božićnih praznika. Ovo spajanje Snopa i Hrasta uz Božić, govore sami za sebe, jer su Božić i Koledin dan u davnim vremenima bili praznici skupa Božanstava, a naravno, najpre Boga-Oca Svaroga.
Perun-Varuna
Perun je Bog rata, groma, munje, kiše, oluje. Poznat pod imenima Peruna, Perkun, kod nemaca Donar, kod Skandinavaca Tor. Strela, Luč (Zrak) i Perun kao pojmovi su u vezi, pa tako Perun nije samo Bog Groma, već i Bog Sunca. Perun ispunjava jednu te istu ulogu- ovladava Silom kažnjavajući zlo udarom munje. Danas se Perun u Srba slavi 2. avgusta i naziva se Sveti Ilija. U narodu se još uvek čuva staro ime za hrast »grmik«- Perunovo drvo, jer grom uvek udara u hrast.
Jarobog- Jarila- Jarko
U slovenskim jezicima sačuvao se do današnjih dana glagol »jariti se«, besneti, doći u euforično stanje bezrazložne radosti; »jarovica«- prolećno stanje, »jar«- zelenilo, »jarovanje«- pevanje pesama o proleću, dok se još nije izgubila paganska obredna strana bogosluženja. Igre, plesovi, takmičenja, sviranje na frulama i guslama bili su simbol sjedinjenja ljudi sa nebom. Jarila- Bog proleća zamišljan je kao moćan i snažan mladić, brzonog, čija je glava prekrivena zvezdicama, žutim, belim, plavim prolećnim cvetovima oko kojih su letele pčele. Jarilin venčić stavljan oko glave označavao je prosidbu. Obred venčanja u pravoslavlju delimično je sačuvao tu ceremoniju gde su venci cveća zamenjeni krunama. Carska kruna imala je naziv »carski venac« (venac je označavao predlagati »vene«, tj. tražiti otkup za mladu). »Venčati« znači »spojiti vencima« bračni par. Jarila je pokrovitelj venčanih, Bog ljubavi u širem smislu te reči. On je prevashodno Božanstvo koje je slavila mladež, zajedničkom igrom »kolo«. Ali Jarila nije samo Božanstvo živih, već i mrtvih, jer se na Jarilin dan, na Veliki dan (kasnije je ovaj dan postao Uskrs), živi sastaju sa mrtvima preko bratske trpeze. Poznato je da su se tih dana kuvala i farbala jaja koja su se raspoređivala po travi kao cveće. Jarila je milostivo Božanstvo koje sjedinjuje ova dva sveta. On budi zelenilo, cveće i travu i usnule rođake. Dakle, on je Božanstvo večnog života i ljubavi i negacija smrti kao nestajanja.
Kupala
Kupala je Božanstvo o kome se najmanje zna, iako je bilo veoma značajno u Starih Slovena. Njegov period je letnja dugodnevica, polovina godine. On je Božanstvo dobrobiti, bogatstva i žetve, a njegovo se ime vezuje sa Žar-cvetom poznatim iz bajki. Njegov dan pada 21. na 22. jun i vezan je za letnju ravnodnevnicu.
Dažbog- Dajbog
U mnogim starim zapisima, Sloveni sebe nazivaju unucima Dažboga. Oni time podvlače svoje srodstvo sa Svarogom, ocem Dažboga. Dažbog u nekim odnosima asocira na »dažd« (kiša), što je i razumljivo ako se zna da je glavna briga zemljoradnika bila kiša koja je u sušnim vremenima predstavljala blagodat i spas. Reč »dažd« označava i glagol »davati«. Povezujući ova dva značenja, dobijamo Božanstvo u širem smislu, koje označava setvu, odnosno hleb. Dažbog je bio stalno prisutan i ljudi su mu se neprestano obraćali rečima, koje su se do danas sačuvale, »Daj Bože«. Priraštaj stoke, povećanje porodice, žetva, obilje plodova, sve je to bilo delo Dažboga.
Lada- darežljiva
Boginja Lada, darežljiva i milostiva uživala je kod drevnih slovenskih naroda veliku ljubav. Naročito su je poštovale žene, prinoseći venčiće i cveće na put gde se verovalo da je Lada darežljiva prošla. U narodu se dugo zadržalo sećanje na nju i noć uoči Božića, tj. Badnje veče, dugo se nazivalo »darežljivo veče«. Pevale su se Ladine ili Koledarske pesme i zimski Koleda je bio povezan sa Boginjom dobra, darežljivosti i ljubavi. Lada je predstavljana za vreme Kupalinih dana u praznicima Rusalije, što je označavalo početak mira, dobra, ljubavi u porodici, spokojstva, darežljivosti i uzajamne pomoći.
Horos- Hors
Horos je Božanstvo prolećnog sunca i zemljoradnje. U legendama sa juga Rusije nazivaju ga oračem nebeskih polja. Horos je dobroćudno Božanstvo, ili srećan skup dobrih osobina. Sve što se odnosilo na »horošij« (dobar), pripisivalo se ovom Božanstvu: dobar dan, dobar čovek, dobar posao, dobra žetva...
Veles- Božanstvo stočara
Veles je bio pokrovitelj stada, zvezdani pastir i nadahnjivač umetnosti. U »Pesmi o Igorovom puku« Veles je prikazan kao jedan od trojice braće Nove godine., koji nosi 2 torbe. U jednoj je drvena svirala, u drugoj zrnevlje. Ove dve torbe su znak ravnoteže Božanstva kome je u zadatak dodeljeno da na zemlji održava ravnotežu između dobra i zla, nudeći ljudima materijalna i duhovna bogatstva. Poklanjajući konoplju i vunu njegova se uloga vezuje za stočarstvo, a kao Bog stoke pominje se i u mnogim starim dokumentima. On je nebeski pastir koji predvodi zvezde, a zvezde su duše predaka. Kao zvezdano božanstvo vezuje se za osnove astrologije i poznato je da su mu se Sloveni obraćali u bajanjima u vreme zimske Kolede. Ovaj običaj sačuvan je i do danas pod nazivom »božićna i bogojavljenska gatanja«.
*Nastavak u sledećem broju, kad se naspavam.
Svaka čast za prevedene delove iz "Kalevale" :aplauz:
(nastavak iz prošlog broja)
Zemljobog ili Baba- Zemlja Sloveni su imali predstavu da je Zemlja- Baba, a Svarog- Deda koji živi u Svargi*. Kasnije je od ovog Božanstva postala Baba Jaga, koja je dobila i zao lik. Zemljobog, Božanstvo koje živi u nedrima zemlje, nastalo je najkasnije u verovanju slovenskih naroda, najverovatnije posredstvom uticaja skandinavskog sveta. Oni su u slovensko paganstvo uneli mnogo mračnih likova kao ipredstavu o podzemnom, »onostranom« svetu. Poznato je da su Sloveni verovali da njihovi preci obitavaju u Svargi, u plavim livadama Svaroga i da duše predaka noću svetle kao zvezde na nebu, a da je Mlečni put- put u Raj. Raduga (duga) je Rajduga koja povezuje ovaj svet sa onostranim svetom.
Vile- Rusalke
Vile ili Rusalke, svoje ime (verovatno) nose od olemena Vilki, Viljci, baltičkih Slovena. U slovenskim predanjima je zabeleženo: »Šito vilo motovilo, napred šiljak nazad Vile.« Motovilo je drvena cilindrična sprava za pletenje vune. Nit koja se tka, postepeno se namata na motovilo. Rusalka- Vila tka vreme iz vune Velesove i tako vreme neprekidno teče- odlazi. U verovanjima se sačuvao pojam »tkanje dana«; tako Vile- Rusalke nastavljau okretanje motovila vremena i vreme teče kao nit.
Siva- Siv- Božanstvo zime
Zima je praznik Koleda, a polarna zvezda Kolo Kolede spominje se u prvim knjigama iz astronomije. Sazvežđe Oriona, »Trozubac Kolede«, najstariji je naziv i simbol Sive. Zima kao povratak Koledinog Kola , odraz je čovekovog starenja i drevni Sloveni su u to vreme pripremali napitak koji je služio kao sredstvo protiv zimskih bolesti, surjanicu. Poznato je da su ovo jako piće od suvih šljiva, meda i ražane slame spravljali i Skiti koji su na isti način proslavljali zimskog Koledu. Slovenski običaj bio je da se Zima- Siva predstavlja statuom od snega kojoj je na glavu stavljan slameni šešir, a u ruke metla. Među likovima koji prate Zimu- Sivu, mogu se nabrojati Kostjanik- Mraz i Kostruba- takođe mraz koji »pali kao vatra«.
Uopšte, mala Božanstva povezana su sa ciklusom smene godišnjih doba i tradicija nam nije sačuvala sve detalje njihove delatnosti. Među mala Božanstva prolećnog ciklusa treba nabrojati Poljevika, ili Pol****ga, Travića, Cvetića i Rusalke. Stablić i Listić iz legendi ostaju do duboko u jesen. Jesenja Božanstva su Slameni, Žitić i Zrnić. Veliki i mali Ovseni (Jesenji) su praznici zahvalnosti Velikim i Malim Božanstvima koji pomažu zemljoradniku u prikupljanju žetve. Spožini, bez obzira što počinju leti, već označavaju početak ljudskog roda i žetve. Tih dana spravljao se med i surjanica za zimske praznike, a posle Ovseni sakupljao se hrastov list, atribut Svaroga. (Hrastov list čuvan je u kiselom kupusu i dodavan je jelima u jesen).
Pastir Volos
Volos je najosporavanije slovensko Božanstvo. Postoje mnoge verzije i teorije o njegovim delima- gdegod se veruje da su Veles i Volos jedno isto Božanstvo, gdegod (kod Rusa) da je Volos neka vrsta Demona, ali mi ;) smo izabrali da verujemo u ovu teoriju: da je Volos Zvezdani pastir. Napasajući stada u Svargi, on je bio istovremeno i pokrovitelj stada zemaljskih. Veliku ulogu u životu pastira igrala je Večernja ili Jutarnja zvezda, koja se naziva »pastušej«- Zvezda pastira. Otuda Pušan- Volos napasa zvezde dok sazvežđa postaju stada. Kao Božanstvo pastira, on im pomaže da pronađu izgubljene ovce, jer su njemu svi puteljci poznati. On sam kreće sa Mlečnim putem predvodeći svoja zvezdana stada.
Istovremeno, on je vesnik božanske volje na zemlji, a njegova životinja je ovan.
Vedro
Heroj neba i zaštitnik svetlosti bio je Vedro kod nekih Slovena. »Vedro« znači lepo vreme, vreme koje će potpomoći rod. Pagani su razumeli da je krava- trava izrasla zahvaljujuću suncu, nebu, kiši. Oni su znali da Zemlja- mati rađa travu uz pomoć sunca i kiše. Na isti način, posle kiše je moralo biti sunčano, to jest Vedro. Vedro posle kiše, koju daje Dažbog, greje majku- sunčevu zemlju koja rađa travu neophodnu kravama, koje daju mleko.
Koleda i folklorna simbolika
Koleda ne predstavlja odvojeno Božanstvo, već skup Bogova ili zbir likova Svaroga, sjedinjenih u jedno lice. U reči »koleda« (kolenda, kolo) sadržano je jedno veoma važno značenje za život drevnih Slovena koje obeležava princip vremena, odnosno promenu godišnjih doba. »Kolo«- krug (kao srpska narodna igra), označava vreme koje je takođe krug, čiji je izvor Svarog, koji je pokretač Točka Vremena.
Iz pisanih kineskih izvora saznajemo da su slovenski narodi u arijevskim zemljama negovali drevni običaj kotrljanja zapaljenog točka po snegu. Isti takav običaj upražnjavan je i na jugu Rusije, a sastojao se u tome da se točak umotan klasjem, premazan smolom i zapaljen, da bi ličio na Kolo- Sunce, kotrljao po snegu dok se sneg topio pod njim. Smisao ovog obreda bio je da objasni ulogu Svaroga, Is-tvaroga (tvor, tvar- stvaranje) početkom proleća (Vesne), kada je moć Zime rušena ognjištima i Koledom. Do danas su sačuvane pesme koje su se tom prilikom pevale (čuvene Koledarske pesme), a u kasnijem periodu, ovaj se obred poklopio sa praznovanjem Božića i elementi starog obreda pomešali su se sa novim.
Obred se satojao u paljenju ognjišta u dvorištu, pri čemu su se istovremeno od snega pravile 3 figure- tri Sneška, tri brata. Jedna figura predstavljala je Koleda, druga Zimu i treća Krišnjeg.** U koledarske dane rađao se Bog narastajućeg svetla na šta su asocirale sveća ili baklja u levoj ruci Krišnjeg, koja se palila pre ognjišta uz pesme i igre.
Pored prve figure, sa desne strane, odlagala se metla (kako bi se počistio sneg), sa leve strane Točak, u podnožje figure postavljao se prvi i poslednji snop, a ispred se posipalo zrnevlje. Na drugu figuru postavljale bi se grabulje i torba sa ovčijom vunom, dok se treća ukrašavala suvim rastinjem i zelenom granom. Na taj način, sve tri figure otelotvoravale su Leto, a način na koji su u dvorištu postavljane, bio je jednak magiji, odnosno prizivanju ovog godišnjeg doba. Pri zimskom obredu Koleda, prilikom gošćenja, služila se »braga« (domaća boza), surjanica, osur ili surja.
Kako smo već napomenuli, Koleda otelotvoruje protok vremena, smenu zime i leta, pa su u opisanim obredima zimska ognjišta bila obečežja zimskog rastojanja sunca od zemlje, a letnja- letnje ravnodnevnice na Ivandan. Na taj način, od zimskog Kola do Ivanovog ognjišta, završavalo se Kolo godišnjih doba. Koleda je takođe i jedan od likova Roda čiji je tvorac Bog od koga špotiču svi rođaci. Samim tim, Rod ima religiozan značaj, zbog najuzvišenije povezanosti sa tvorcem Svarogom, koji je bio predak, deda. Za vreme praznovanja Kolede ili Ivana Kupale (danas- Ivandan), bilo je neophodno da se svi rođaci okupe kako bi ih praznovali zajedno. Tom prilikom bi najstariji u rodu, deda, ustajao i krsteći se govorio: »Hvala Bogu, okupili su se zajedno svi Rođaci.«
Kućni Duhovi
U Slovena je verovanje u Kućne Duhove i Duhove uopšte bilo veoma rasprostranjeno- Kućnim se duhovima spravljala posebna hrana i posebno piće i uvek su bili dobrodošli da se goste. Kućni Duhovi čuvali su mir i blagostanje u kući, te je bilo veoma bitno lepo postupati sa njima. Prilikom pokršćavanje Slovena, mnogi stari običaji prilagodili su se novima, a verovanje u Kućne i ostale Duhove odžalo se sve do danas.
U prilogu je navedena narodna pripovetka, zapisana 1954. godine, koja pokazuje kako su se stari običaji sačuvali zajedno sa novima.
Upozorenje i to iskreno: Ne čitajte ako ste gladni!
Zimski Koledo- Gošćenje Boga rađanja
(Ruska narodna pripovetka, objavljena u zborniku »Saglasii«)
Pao je sneg i uveče se podigla snežna mećava da se ništa nije moglo videti. Kroz vejavicu su, kao nejasna senka, prošle sanke sa jednim konjem. To sveti Nikola sa Filipovkom prolazi, hoće mećavu da savlada, pravoslavne*** da spase i izvede na zvuk zvona u magli. Sneg je postajao sve gušći, vejavica sve jača i zato su rešili da sednu za večeru i dočekaju rođenje Hristovo. O tome su znale pitome krave, kada se u jaslama na rasutom snopu u klasju žita, neizreciva svetlost pojavila. Bogo- Majka sa Josipom novorođeno Sunce razuma- tek rođenog Isusa u jasle je položila. Krave su začuđenim pogledom gledalo na čudo nad čudesima, prestale da preživaju i okrenule svoje njuške jaslama da bi svojim toplim dahom ugrejale Dete- Reč Božju.
Životinje su ostale neme obožavajući svetlost rođenu od Svete Reči. Mudraci i pastiri su pristigli zajedno i najpre su se poklonili pastiri, a zatim mudraci sa zvezdom. U jasle su položili zlato, tamjan i mirisnu smolu kraj nogu gospodnjih, carske poklone Svedržiocu neba i zemlje. Kada su otišli, jasle su i dalje bile obasjane. Pitome krave, misleći da se to zapalila Majka Zemlja i dalje su stajale neme i nepomične. Odjednom ih je obuhvatilo oduševljenje i počele su radosno da muču i riču, saopštavajući svetu dolazak Spasitelja.
A u kući, stari znanci su se pojavili, oživeli, pokrenuli se. Prvi je iz ormana izašao kućni duh Baćuška, šiljate bradice, jednogodišnjak sa uštrikanim šalom i kosom nalik na seno, dok mu iz ušiju ispada pleva. Dugo je sedeo u uglu, oblizivao se na koljivo, na kuvani kompot, a u seniku, uoči praznika, ceo dan se valjao sa mačkom Vasjom. Mačak lenjivac, pa ga je Baćuška učio da lovi miševe i tako nakupio seno po sebi. Venčićem od prosa otresao je svoje kožne čizme, svetim uljem iz kandila namazao kosu, sa bragom domaćom natrljao slepoočnice, doterao se i izišao na trem da doziva druge kućne duhove.
-Izvolite! Na gošćenje Koledino u znak poštovanja Bogu Rađanja! U prostoriji pred Banjom!
Odozgo se nešto pomicalo, čuo se šum i pojavila se raščešljana brada u paučini. Potom se video štap, nos kao krompir, dugačka kosa- pojavio se Goreći duh, sav u prašini, sa vezom suvih pečurki zaboravljenih od prošle jeseni.
-Šta vičeš, Baća?- upita on.
-Silazi, silazi! Bogu Rađanja u prostoriji pred Banjom domaćini odaju počast!
-Pa što ljude uznemiravati uzalud? Cele godine ni gu gu, a odjednom- silazi?- progunđao je dedica, ali je nastavljao da silazi, nogu pred nogu.
-Opet stara priča- uvređeno će baćuška- umesto da odmah siđeš!
-Bole me kosti- bezubo prošuška Goreći duh- cele godine se grejem u dimnjaku.
-A pomišljaš li na devojke?-kikoće se Baćuška-Stari đavole, a kada se Maška do dimnjaka popela, počeo si da joj se udvaraš? I nije te sramota?
-A zbog čega sramota? Devojka je stvarno lepa!
-A za ćoravom Marfom nećeš potrčati? Hteo bi devojke!
-A šta će meni Marfa? Od nje možeš samo buve dobiti- dobrodušno odgovara Gorući- čak nisam siguran ni šta je ona, žena? Korak muški, snaga takođe, njuška rošava, a još kao da je mahovinom obrasla!
-Tebi treba bombona da se osladiš?
-Ma pusti! Baš treba da se vezujem sa ludom!
-Hajde, hajde, požuri u predsoblje. Tamo su Bogu Rađanja domaćini priredili u čast koljivo, kompot od višanja, med, testo sa šargarepom, prženu ribu! Matvej ju je ispod leda ulovio. List- riba masna!
-A šta će biti za piće?- pređe Gorući rukom preko brkova.
-Kako da neće biti! Kada je jednom rečenu da se Bogu Rađanja priprema čast, onda ne samo da ima da se popije, nego i da se napije! Braga, crna, precrna i miriše na šljivu, naliješ je u čašu, u njoj s prsta pena od čistog kvasca, hmelj pliva. Povučeš, čak klizi sa zviždukom.
-Sa zviždukom, ma nemoj?- začudi se Goreći-I sa slanim krastavčićima i pečurkama?
-Ma ne samo to! Ima ih kiselih u slanoj vodi, sa lovorovim listom, muskatom... a ribica pržena na suncokretovom ulju. Pored toga, masline, krastavčići, slana paprika i rano voće u vinskom sirćetu, krasno, prekrasno...
-Pa šta čekamo, idemo!- požuruje Goreći Dug- Livadski Duh će nam tamo sve požderati!
-Uplašio si se, tako sam i mislio. I da znaš da ih je već pojeo!
-Idemo, idemo! Prava je nesreća s njim, nasediš se u odžaku celu celcatu godinu, dođeš- a on tebi polovinu časti smaže!- zakašlja se- Cele godine... a kad siđeš s odžaka, on je već faširani plavi patlidžan s paprikom smazao! Zar? Da, a kada ga pitaju, on gleda iza sebe i govori: ».. ne znam, tu su negde ležali...«
Baćuška i Goreći brzo izađoše iz dvorišta, zaškripaše čizmama po snegu »hrup hrup« i iz dvorišta uleteše u predsoblje pred Banjom. Tamo su već sedeli Livadski Duh, Podrumski Duh, u uglu Slameni Duh i kraj prozora, skidajući paučinu rukom, Baštenski Duh.
-Zdravo braćo!- reče Baćuška.-Kako ste?
-Želimo ti dobro zdravlje Kućni Baćuška!- odgovoriše u horu. –Kako tvoja milost izvoleva živeti?
-Pa, sve je u redu. Evo, doveo sam vam Gorućeg, ljuti se na Livadskog.
-A zbog čega to? –odazva se Livadski –Šta hoće?
-A pamtiš li plavi patlidžan? Utamani li ga?
-Kakav patlidžan? Nikada ga u životu nisam video!
-A prošlu godinu si zaboravio?
-Pa ko će se u Novoj godini sećati stare!
-Šta je to braćo, šta se tamo dešava? –umeša se Slameni. –Ko staro pomene...
-... neka mu ispadnu oči! –prihvatiše ostali smejući se..
-Zdravo braćo, Bogu Rađanja niski poklon! Starim dedovima poštovanja, a gostima čast!-pokloni se Konjski Duh, ulazeći. –Poklon od naših konja vama! Neka zamiriše sveža trava!
-Ulazi, ulazi, brate, ali brzo zatvaraj vrata, hladno je... srećom, Mesec svetli, pa smo se ugrejali, inače- prava nesreća! Ujutro od Mraza crvenog nosa i drveće puca! Vidi kao da je sve smrzlo: na sekiri izrasla bela brada. Noću treba Koledinu bradu da tražimo. Kao med, hoćeš li da lizneš malo Koledine brade?
-Vidi, vidi, šta vi mislite, ko je Konjski? Mislite li da ne znam? Lizneš, pa ti se jezik tako slepi da vrelom vodom moraš da ga otapaš!
Kroz prozor je svetleo Mesec i njegovi crveno- žuti zraci kao vatra su osvetljavali predsoblje. Domaći duhovi sedeli su u krugu, povremeno na mesečevim zracima grejali ruke, trljali ih i kašljucali.
-A gde su Kravlji Duh, Ptičar, Zlatar? Gde je Zrnar, Senar, Kvasar, gde se oni hlade? Zar ne znaju? Zaboravili? –upita Baćuška Kućni.
-Pa oni su otišli sa Zrnarom, a ovaj sa Žitnim, Ovsenim... pa još od samih Spožinskih praznika broje zrna! Rade bez odmora, na pitanja ne odgovaraju, rukama mašu »odlazi- nije nam do tebe. Nema se vremena.«
-A gde je Koreni?
-U podrumu kore premeće, duva, čisti da se ne ubuđaju.
-Pa dobro, sačekaćemo ostale.
-Sačekajmom sačekajmo, a što ne bismo po brašku ispili? –gromkim glasom upita Konjski. –Kravlji nikako da stigne, a šta ćemo mi - da sedimo tako uzalud?
-Dobro, sipaj Livadski! Ove godine ćeš ti posluživati. Samo sa više pene!
Mali Bogovi uđoše, sedoše uz mesečevu vatru. Livadski je svakome nalio punu čašu od brezove kore, tako da je pena kao čipka padala preko ivice.
-Eh, veličanstveno! –prvu penu povuče Baćuška Kućni. –Ne bi bilo loše da i bradu umočimo! Šta kažeš, od čistog sena pravljena?
-Od sena i žitne slame. Video sam u jesen kako je gazda užareno kamenje bacao u bure, a kada je braga provrila kako treba, vedro suve drenovine je ubacio, dva vedra ječma, žita sa peći, hleba pečenog, list od ribizle, suve kruške, jabuke, med i hmelj, pa posle toga opet list od ribizle; a kada je odstojalo, dodao je suvo grožđe, višnje i kvasac. Kad je pena zašuštala, nalio je mleka, parčence istopljenog masla, malo hrastovog lista i lista jabuke. Cedio ga je braćo kroz rukohvat krzna, što se posle naziva vunom...
-Pa to nije prosta Braga, već Surjanica! –oduševljeno uskliknu Slameni, lupajući praznom drvenom čašom po stočiću. –Slava domaćinu! Sipaj još!
-Slava! Slava! –prihvatiše ostali.
Kada su pili po drugi put, došli su drugi rođaci Boga Rađanja.
-Slava Batki Kućnom! Bogu Rađanja!
-Slava! Slava! Slava! –odgovarali su ostali. –Gde ste vi u ovakvoj noći?
-Mi smo, slava Snopu i Šumskom, obišli dvorišta da se nešto nije desilo. Mećava kao da je počela, a Mraz- Crveni nos otišao je da spava. Snežić je kružio i prestao. Sada je svetlo od Meseca na dvorištu, vide se svi snežni nanosi. Mraz- Crveni nos govorio je da će on i brat Sivi nos ujutru dočekati Koleda. Zahladniće!
-U snegu je voda, a kada dođe dovde skupi stada i nastaje Vesna.
-Slava Koledi i Krišnom! Spavaju u snegu višnje, a doći će Jaro proleće, rascvetaće se obilno i bogato!
-A Koledo kotrlja točak ovamo, preko gora, dolina i belih snežina!
-Mi ćemo točak zapaliti i Zimu Suru progoniti!
-Surija goni Zimu i mećavu, Zimu ćemo oterati, a Koledu pozdraviti!
-Slava Krišnom i Koledi! Biće Surija u vodi, snegovi će se istopiti, nove trave izniknuti. Sve će biti na svetu u zelenom i u cvetu!
Posle ovoga, Baćuška reče svima:
-Eto, domaćini su nas počastili, treba mi njima da uzvratimo poštovanje. Ej, Vjaški, Zidni Bogovi! Naređujem vam da sa vašim Vjaščićima sve nadgledate, ne zevate da dvorište bude pusto, da u domu bude gusto! Ti, Koreni, čuvaj krompir da ga miševi ne razvlače! Slameni neka takođe pazi na imanje! Da se stogovi ne rastresaju, slama ne razbacuje.
-Brzo, brzo, Koleda i Krišni su pošli do krava, sada idu u predsoblje Banje. Šumski broji zvezde, nikako da shvati da je ove noći jedna zvezda više!
-Budite zdravi! –reče Koleda ulazeći. Za njim je išao mališa Krišni. –Dobro veče!
-Slava! Slava! Slava! –povikaše Mali Bogovi nazdravljajući čašama od šarene pene.
-Izvoli ovamo, u naš ugao. –reče Baćuška Kućni.
Koleda ubaci svoj točak sa sedam raznobojnih paoca, sa lampicom koja je gorela u kutijici, stavi u ugao štap i sedne, uzevši Krišnog sebi na kolena. Bio je odeven u crni vuneni kožuh. Krišni je bio u riđem. Baćuška im nali po veliku čašu Brage. Svi su pili, hvaleći mudrost Kolede i Šumskog, a onda, završivši pir, iziđoše na kristalni sneg da posmatraju zvezde.
*Svarga- Nebo; Mesto gde obitava Svarog;
**Krišnji- Krsni;
***Pravoslavni- oni koji slave pravu slavu.
Magareća mudrost
- Venecuelska bajka -
Bio jednom jedan ribar koji je iz mora vadio so i sunđere i prodavao ih na pijaci, te je od toga živeo.
Robu je nosio do trga na jednom magarcu. Uz put su uvek morali da prođu preko jedne bare.
Jednog jutra ribar natovari na magarca so. Ovaj uđe u baru na najdubljem mestu i zaglibi se. Malo-pomalo, so se topila, dok se magarac ne oseti sasvim olakšan, jer je izgubio sav teret, te se lako diže i izađe na suvo.
Sutradan ribar na magare natovari sunđere. Magarac, koji je sebe smatrao veoma mudrim namisli da ponovi ono što se desilo juče. Tako i učini. Ali sunđeri se natopiše vodom i tovar postade još teži, tako da ga je magare jedva donelo do trga.
Nagradna igra: Biramo najveću glupost
(iz knjige: "Kako da najlakše upropastite sopstveno dete")
Poštovani roditelji, obaveštavamo vas da je na prošlom sastanku ekološkog odbora osnovano Društvo za zaštitu životne sredine (ali i početka i kraja) detinjstva. Njegov glavni ( i zasad jedini) zadatak biće borba protiv gluposti koje nesmotreno izgovaramo deci ili pred njima. Prva akcija koju Društvo pokreće je nagradna igra "Biramo najveću glupost". Pozivamo sve zainteresovane da nam šalju svoje predloge koje ćemo uvrstiti u takmičarsku listu. Do tada, pročitajte gluposti koje su stigle na osnivačku skupštinu našeg Društva.
Predlog br. 2: 'Ajde, poljubi tetu!
Ova naredba je glupost zato što dete tera da pokazuje emociju koju možda uopšte ne oseća. Nije obavezno voleti sve tete, zar ne? Pa čak i kad vam donesu čokoladu. Zamislite da vama direktor naredi da poljubite knjigovođu?! Kao, " 'Ajde poljubi ovog čiku zato što ti je dao platu." ?!
Predlog br. 3: "Da li spavaš?"
Ali, molim vas, pa šta biste vi odgovorili? Naročito ako spavate.
Predlog br. 4: "Budi dobar i lepo se provedi"
Ova želja roditelja ili staratelja je glupost jer su te dve stvari najčešće nespojive. Ako se iskreno prisetite svog detinjstva, priznaćete da je najbolji provod bio jedino onda kada niste bili "dobri" (bar ne u onom značenju te reči koje roditelji ili staratelji obično imaju na umu).
Predlog br. 5: "Eh, voleo (volela) bih da mi je ova pamet, a one godine"
Ovo je glupost iz prostog razloga što je svaka pamet odlično prilagođena svojim godinama, barem dok ne prođe pubertet. Osim toga, jeste li zaista sigurni da biste voleli da ste mladost proveli kao dosadni, predvidljivi starčići koji samo gledaju kako se drugi provode? Ili ipak mislite da su gluposti koje ste radili bile tako slatke?
***
Citat sa osnivačke skupštine Društva za zaštitu životne sredine (ali i početka i kraja) detinjstva: "Jednom je neko rekao da nema glupih odgovora, već samo glupih pitanja. Neko drugi je, verovatno nekom drugom prilikom, rekao da papir trpi sve. Ovom, trećom prilikom, ja ću reći - ako već papir trpi sve (gluposti), deca ne moraju. Budite malo pažljiviji kada se obraćate deci i nemojte im govoriti ništa što biste sami proglasili glupošću, samo kada bi uloge bile obrnute".
N.M., predsednik Društva
Mrka Kapa
28.6.2007, 14:52
8911
Pesma za Katarinu
U Kaćinoj kosi noćas spava more
i u snu joj vile i ptice govore:
"Život je igra, lepa i duboka,
zato drži otvorena oba plava oka."
8910
Pesma za Žarka
Kada god mi malo toplih reči fali
i kada mi zatreba jedan osmeh mali,
Žarko svoje srce nesebično daje,
zato naše prijateljstvo tako dugo traje.
Kako su Indijanci otkrili ostrvo Nantaket
Mit Vampanoga Indijanaca
Pre mnogo, mnogo mesečevih izlazaka navadila se jedna ptica da doleće na južnu obalu poluostrva Keip Kod i otima Indijancima decu. U tim krajevima živeo je Indijanac po imenu Maushop. Čuo on za nesreću koja zadesi narod, razbesneo se i zakleo da će uhvatiti pticu. Pa dočekavši dan kada se ptica ponovo ukazala, Maushop pojuri zanjom, prepliva morski tesnac i stiže do ostrva Nantaket. Do tad Indijanci nisu ni znali da postoji takvo ostrvo. I tu, ispod velikog drveta, Maushop pronađe otetu decu. To ga toliko obradova da odmah posegnu za svojom lulom, ali u njoj ne beše duvana: sigurno se prosuo usput.
Maushop obiđe čitavo ostrvo dok ne nabasa na travu koju Indijanci često koriste umesto duvana. Napunivši lulu travom, Maushop zapali. Dim iz njegove lule protegnu se prema kontinentu.
Od tada, kada iz pravca Nantaketa doplove oblaci nad kontinent, Indijanci kažu: »Eto, opet Maushop raspalio svoju lulu.«
Skupljajući linkove za decu, setih se jedne jako simpatične knjige. "Olovka piše srcem", knjiga koju sam i kao dete mnogo voleo, a sada još više. Ponekad deca vide svet malo drukčije nego mi. :) Jako je simpatično, evo nešto za početak:
Avion i automobil nisu isti:
Kad gledaš avion zaboli te vrat a automobili se fino gledaju.
Begunac:
Begunac je jedan što ima brkove.
To sam ja što sam krao jagode pa sam posle bio begunac.
Kako se poznaje begunac
Ako ideš napred i sve brzo idešš i svi viču drž ga.
Bujica
Bujica je reka od buva.
Jedna životinja što leti po kući.
Jedna životinja što živi u džemperu.
Jedna olovka što piše zelenu bujicu.
Što neko priča pa ne može da zaustavi.
Vernost
Vernost je koliko vredino, ja nisam veran.
To je kad ti tata nešto kaže a ti mu ne veruješ pa te on povuče za nos i onda mu sve veruješ.
Vernost je što se majmun vere.
Vernost je veliki nos.
Vojnik
Vojnik je zato da viče razumem i da ga šišaju.
Vojnik je zato da se maršira i da bude rat.
Vuk i lisica
Vuk menja dlaku a lisica kokoške.
Nastaviće se, stigoh tek do V... :)
Nova Godina
(Ruska narodna pripovetka, objavljena u zborniku »Saglasii«)
Starac, Stara Godina, isušen, protegnuo se, seda kosa mu je požutela, žuta poprimila zelenu boju, stoji pogrbljen u bašti kraj ružinog žbuna, u snegu do kolena, hladno mu je, trese se i u sebi neprestano izgovara molitve. U ruci mu je sveća, kraj nogu hleb, na čelu venčić. Vreme je da starac umre, ali ga smrt ne uzima. U dvorištu stoje tri Sneška: Sneško-Zima, Sneško-Gospođa i Sneško-Masni. Kraj nogu Zime i Gospođe nalazi se snopovi, hrastovi štapovi, zelena klada- sve neumirući život koji živi pod snegom. Pred figurama je krug, očišćen sneg, nasuto zrnevlje za ptice. Zima drži kosu, Gospođa grabulje, a Masna metlu. Starac, Stara Godina tužno gleda na tri Sneška na koje se nekada osmehivao i sreće na putu Koleda kako kotrlja točak.
»Šta je, Stara Godino, još si živ?«
»Živ, prijatelju, vreme je da se umire, ali zemlja ne uzima.«
»A zbog čega stojiš u snegu?«
»To mi je naredba od Boga. Da u snegu stojim i čekam kraj.«
Prišao je Koleda, otkotrljao točak, a za njim Sveti Vasilij Veliki ide.
»Zdravo dedice Stara Godino! Da nisi možda video moju kćerku Melanku?«
»Eno je u kolibi, pravi varenike, mnogo čestita treba da ih napravi, svakom siromahu, nesrećniku po jednu vareniku da da.«
»A zašto tebi nije dala? Makar bi se ugrejao.«
»A već to, kako joj Bog naredi, često zaboravlja na starce.«
Sveti Vasilije Veliki ode, a za njim dotrča Melanka i vajka se:
»I kako da zaboravim na tebe, dedice Stara Godino, evo ti toplih varenika. Evo, jedi, razveseli svoju dušicu pred kraj.«
Jede Starac Stara Godina blagosiljajući varenike Melankine, krsti se, a lice mu se zasvetlelo, nos zaoštrio, obrazi od hladnoće pobeleli, a na brkovima i bradi zveckaju ledenice. Klanja se žbunu i priprema da legne u sneg, kad ulicom idu tri brata- jedan u belom, drugi u riđem, a treći u crnom kožuhu. Prvi nosi gusle i džak zrnevlja preko ramena, drugi hrastovim štapom u snegu pravi brazdu. Prvi sipa zrnevlje, a treći grabuljama zasipa sneg i čizmom zatrpava.
»Zdravo Dedice Stara Godino! Još si živ?«
»Živ sam Gospode, volja tvoja, ali došao mi je smrtni čas. Star sam i teško mi je da legnem. Oh, oh!«
«Hajde lezi, mi ćemo ti pomoći.«
Uzeše tri brata Starca Staru Godinu ispod ruke i pomogoše mu da legne na sneg. Prekrstio se starina drhtavom rukom, teško uzdahnuo, tri brata pođoše dalje, a u susret im ide Sveti Silvester:
»A gde je Stara Godina?«
»Umire, Sveti Silvestre, umire!«
»A psaltir ko će da mu očita?«
»Nikoga nismo vodeli, oče rođeni, očigledno neće imati ko da mu očita.«
»Ah, Gospode, šta se dešava! Pa idite vi dalje vitezovi! Ja ću mu očitati!«
Očita Sveti Silvester molitvu za umiruće, a Starcu kao da je postalo lakše, uzdahnu jedanput, drugi put, kad se na putu začu vika i dreka. To pijani zacrveneli Mladić Nova Godina, sa čašom u ruci ulete na trojci i viče:
»Gde je taj stari panj?!«
»Šta praviš buku, šta se dereš, nerazumniče?«
»Pa star je bio i umro, šta se to nas tiče?«
»Doći će i na tebe red!«
»Pa šta! Veseliću se i živeti hiljadu godina! Ovamo narode! Da se izljubimo! Ja sam Nova Godina, dojurio sam trojkom sa bubnjevima i zvončićima! Priđite, vaša je sreća u rogoznim vrećama koje sam doneo. Priđite i uzimajte!«
»Pa otidi makar do trga,«- savetuje ga Silvester, »da se vidiš sa umirućim ocem. Nečasno se ponašaš, to nije dobro.«
»Ej, šta je tamo? Pođimo braćo na trg! Igrajte, veselite se! Dodaj ovamo još slame, vatro gori jače- leto će biti svetlije! Svima vama sreće, žetve, hleba koliko želite! Zbogom ostajte, treba još na druga mesta stići!«
On uskoči u sanke, podižući u tami noći snežni vihor, i nestade. Za njim je došla Prva Nedelja sa Mesojedom:
»A Starac, Stara Godina, gde je? Da li je umro, dobričina? A šta je sa njegovim sinom, gde je on?«
»Bio pa otišao! Došao na trojci obloženoj brokatom, bunda medveđa, kapa vučja, rukavice od jelenske kože. Sedi sam na sedištu do kočijaša, a sanke pune poklona. Raspodelio poklone, izbesneo se, zapalio slamu i pošao dalje!«
»Ah, razbojnik, ah bitanga! Oca nije sahranio, a pijanči.«
Sleglo se uzbuđenje u narodu, svi su otišli na spavanje, a Prvi Dan je prošao i tri puta po tarabama lupnuo: «Otišla je Stara Godina. Nova je došla, razduvala sneg, nosi žetvu.«
Tri Sneška u dvorištu vodila su sledeći razgovor:
»Sada su svi ljudi pošli na spavanje. Evo i Novu Godinu su videli. Sve je krenulo ka proleću, od Božića do Uskrsa okrenuo se Točak. I Krišna kao da je porastao, a svetlost u njegovoj ruci kao da se pojačala. Kraj njega je seo stari Veles i na guslama zasvirao pesmu oledenicama, o tome kako će livade uskoro ozeleneti. Rođaci će se u grobovima protegnuti, pčele će zazujati, a bašte procvetati. A na nebu, po Mlečnom putu, Sveti Nikola sa Filipovkom vijugan a putu za Raj. Bog otac hiljadama zvezda krasio je nebo, a Mećava i Strib su iščezli. Sneg je prestao da pada, a Januar je krenuo po dvorištima da ljude probudi.«
Kada sam bio mali uvek sam voleo da citam price iz "Bajki azijskih naroda"
Evo jedne, posle cu prepisati jos :)
Japan:
Dva Lenjivca
Bio je vreo letnji dan. Lenjivac iz istocnog sela isao je od ranog jutra u zapadno selo. Za pojas su mu privezali torbu sa hranom da ne gladuje putem.
Lenjivac iz zapadnog sela isao je od ranog jutra u istocno selo. Na glavu su mu stavili kapu od slame, a da ne bi pala, vezali su mu je vrpcom ispod brade.
Kad oba lenjivca nekako dodjise do sredine puta izmedju istocnog i zapadnog sela, sunce je vec bilo visoko na nebu i nemilosrdno peklo.
Tada lenjivac iz istocnog sela odjednom oseti takvu glad da mu mrak padne na oci. Ali da bi nesto pojeo, trebalo je da razveze torbu, da izvuce lepinju i jos da je stavi u usta! Morao je da se zamisli. Mucan je taj posao, tako mucan da je bolje ostati gladan!
Odjednom vide da mu u susret ide covek sa slamnatim sesirom. Jedva vuce noge, a usta mu siroko otvorena.
,,A-xa, i on je sigurno ogladneo-pomisli lenjivac iz istocnog sela-Kako je samo zinuo, i sline mu teku''
Pomislivsi to, on rece:
-Hej, prijatelju, ako si gladan, dacu ti pola lepinje. Samo, budi dobar, pa se potrudi da odvezes torbu koja mi je za pojasom, izvuci otuda lepinju, izlomi je na ola i stavi mi polovinu u usta.
A lenjivac iz zapadnog sela mu odgovori:
-Hm! Bolje ti uradi ovo: zategni mi, molim te, vrpcu ispod brade. Celo vreme morao sam ici sa otvorenim ustima da mi sesir ne bi spao s glave.
Prvo, hvala na zahvalnicaam i rep, a sada kao sto sam i obecao idemo dalje. Ovo je jedan serijal od 3 price :)
Cejlon:
Dozivljaji velikog mudraca i njegovih pet ucenika
Kako je Veliki Mudrac izgubio cesalj
U nekom cejlonskom selu ziveo starac koji je sebe smatrao najmudrijim covekom na svetu. On je u to uverio i svoje seljake koji su ga zato i nazvali samo Velikim Mudracem. I petorica njegovih ucenika su bili uvereni u to da na svetu ne postoji covek pametniji od njega. Oni su bez pogovora slusali svog ucitelja i radili su samo ono sto im je on govorio. A ono sto im on nije govorio, oni nikada nisu radili. U selu su petorici ucenika dali ove nadimke: prvog su zvali Lice kao palacinka; drugoga-Crvenolik, treceg-Ovan (on bese tako okrugao i naduven), cetvrtog-Duga palma, a petog-Tanak prut.
Jednom prilikom Veliki Mudrac pomisli da mu je pet ucenika malo i poce da ocekuje nece li mu doci ko iz grugih sela da se kod njega uci umu-razumu. Ali posto niko vise ne dodje, on skupi svoje decake i rece im:
- Posto ucenici ne dolaze k nama, mi sami treba da podjemo k njima. Spremajte se za put.
I oni izidjose iz kuce. Jedan ucenik je nosio kisobran Velikog Mudraca, drugi-njegovu torbu sa stvarima koje su mu bile potrebne za put.
Ucitelj ukrasi glavu cesljem, ali ga putem izgubi. Ucenici videse kako cesalj pade na zemlju, ali mirno prodjose kraj njega. A kad Veliki Mudrac opazi da ga je izgubio, oni onda rekose: -Ucitelj nam nije nista rekao, a mi se sami nismo usudili da podignemo njegov cesalj.
Veliki Mudrac podje natrag, a ucenicima rece: -Ubuduce znajte, ako nekakva stvar padne na zemlju, treba je podici.
Ucenici nadjose cesalj i i donesose ga ucitelju, a potom svi podjose dalje, pazljivo skupljajuci sve sto je padalo na zemlju. Posle izvesnog vremena Veliki Mudrac sede na kamen i gurnu ruku u svoju torbu. On je voleo da zvace lisce duvana i limuna, i to je svuda nosio sobom. Ali toga puta on nikako nije mogao da ih pronadje u gomili starudija kojima je bila napunjena torba.
Rasrdivsi se, on upita ucenike na koji je nacin u torbu dospelo to djubre, a oni mu odgovorise: -Nisi li nam, Veliki Mudrace, rekao da skupljamo sve sto padne na zemlju?
Veliki Mudrac bese veoma ponosit: eto, kako su poslusni njegovi ucenici!
On uze parce palmovog lista i iglom ispisa na njemu spisak predmeta koje treba skupljati u slucaju ako se ispuste:,, Cesalj, torbu, kisobran, stapic, kaput i tkaninu"
Ucenici savesno procitase taj spisak, a potom ga stavise u torbu.
Kako je Veliki Mudrac izvukao kozu iz bede
Koza nekog seljaka htede da se napije vode i zavuce glavu u cup s vodom i zaglavi je. Uplasena ona poce da bezi oko kuce sa cupom na glavi, glasno blejeci.
Njen gazda priveza je za drvo i poce da razmislja kako da joj pomogne. Tada se seti Velikog Mudraca i odmah otrca kod njega za savet.
-Kako je moguce da ucitelj ide peske kroz selo!-rekose ucenici seljaku- idi i dovedi slona.
Seljak ode, dovede slona, a Veliki Mudrac se pope na njega i podje seoskim ulicama, a svi njegovi ucenici podjose za njim.
Kad stize do vrata koja su vodila u seosko dvoriste, pokaza se da su ona vrlo uska i niska za slona.
-Moracemo da sklonimo ogradu-rece Veliki Mudrac.
Domacin se slozi i ucenici se odmah prihvatise posla. Najzad, ucitelj dodje do nesrecne koze i ne silazeci sa slona rece: -Znam kako cu najbolje da uradim. Najpre odsecite kozi glavu.
Verujuci u uciteljevu mudrost, seljak ga poslusa.
-A sada treba izvuci glavu iz cupa-produzi Veliki Mudrac- a zato je potrtebno da razbijete cup.
Cup su razbili i iz njega ispade kozina glava.
-Sve je u redu!-rece mudrac seljaku.-Hteo si da oslobodis kozu iz cupa. Sad je uzmi.
Rekavsi to, on okrenu slona prema svom domu i nastavi da gladi bradu.
-Istinu govoreci, ne znam sta bi bez mene uradila ta glupa seljacina.
A ucenici su isli za svojim uciteljem, ne prestajuci da se dive njegovoj mudrosti.
Kako su petorica "pametnjakovica" sahranjivali Velikog Mudraca
Da bi zastitili svoje useve od divljih zveri i ptica, seljaci na CEjlonu su gradili male kolibe na kraju polja pa su u njima provodili svu noc, drzeci u pripravnosti buktinju: vatrom i kricima plasili su nocne posetioce.
Jednom Veliki Mudrac rece ucenicima da naseku drva za strazarevu kolibu. Na drvo se pope Lice kao palacinka. On je hteo na svaki nacin da nasece drva sa samog vrha; stoga sede na vrh drveta i oce a sece. A drugovi ovog "pametnjakovica" stajali su dole i cekali, dok su grane padale na zemlju.
Neki seljak prolazio tuda i cim ugleda ovaj prizor, povika:
-Ej ti, budalo, sada ces poginuti!
tek sto izusti, lice kao palacinka se srusi dole i, uzdisuci, poce a trlja modrice. Posto se povrati, rece: -drugovi, taj covek je neobicno pametan. On ume da predskazuje dogadjaje. Hajde da ga nesto upitamo.
I oni svi potrcase za seljakom; stigavsi ga, upitase ga:
-Ti si tako mudar. Vidovit si. Budi dobar pa nam kazi kada ce nas ucitelj umreti.
-Vas ucitelj!-ponovi seljak-O, smrt ce mu doci onoga dana kad bude osetio da mu se glava hladi.
Ucenici ispricase sve to Velikom Mudracu, ali ovaj prsnu u smeh i rece: -Videcete da se predskazanje seljakovo nece obistiniti.
A sam odluci da, kupajuci se, nikad ne kvasi glavu.
Ali jednom prilikom, usavsi u reku, on zaboravi na svoju odluku, pa se sav zagnjuri u vodu. Tada mu padne na pamet seljakovo predskazivanje i Veliki Mudrac poce da doziva svoje ucenike: -Brzo me izvucite iz vode! Odnesite me odavde!
Lezeci u postelji, on se obrati ucenicima poslednjim recima:
- Prirodno je da svako ko je ziv treba nekada da umre. Od smrti se niko ne moze sakriti. Vi se secate redskazanja onog mudrog coveka. Eto, ja osecam kako mi se glava hladi. To je smrt dosla po mene. Ne placite, bolje mislite na to kako cete me sahraniti.
Ucenici zaplakase oko uciteljeve postelje, ali im on strogo rece:- Zar niste culi. Dosao mi je smrtni cas. Spremite sve sto je neophodno za sahranu.
Ucenici odmah prestadose da placu i pocese medjusobno da se savetuju kako da sahrane ucitelja sa pocastima koje mu dolikuju. Zatim stavise Velikog Mudraca na nosiljku pokrivenu belom tkaninom i ponesose ga na groblje. Cetvorica su nosili nosiljku, a najpametniji ucenik, Tanki prut-bese na celu povorke.
Na nesrecu, niko od ucenika nije znao gde se nalazi groblje.
Sa nosiljkom na ramenima lutali su seoskim ulicama, sve dok ne dodjose do nekakve raskrsnice. Tada se ucenici zaustavise i pocese da se savetuju, kojim putem mogu da stignu do groblja. I odjednom, Veliki Mudrac se podize sa nosiljke i rece im:-kada sam bio ziv, prema groblju je vodio ovaj put.
Ucenici se zagledase u "mrtvo" telo, pa u strahu spustise nosiljku i svak pobeze na svoju stranu. Otuda se nikada vise nisu sreli...
aerochivija
7.7.2007, 3:49
Ovo su citati Ive Andrića preuzeti iz teksta “O ZAGONETCI DETINJSTVA IVE ANDRIĆA”, koji je napisao Dragutin Ognjanović (1933-1999).
Integralni tekst, osim što možete videti ako posetite http://www.zmajevedecjeigre.org.yu/detinjstvo/br4_99/andric.html
možete preuzeti i u priloženoj arhivi.
“Mali ljudi koje mi nazivamo deca, imaju svoje velike bolove i duge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju, upravo, gube iz vida. A kad bismo mogli sa se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost".
"Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao.”
"Trpeti, živeti i nadživeti - to znači pobediti samog sebe i sve oko sebe.”
"Nas su učili u detinjstvu kako se dočekuje i prima život i sve ono što on donosi i nameće, kako se čovek održava u životu, izbegavajući nemir duha i tela, i sve razlike i štete, kako se podnosi bolest i svako zlo i, najzad, kako se dočekuje smrt kojom svaki život završava. Dakle, čitav jedan defanzivan sistem.”
"Vaspitanjem bi trebalo od samog početka suzbijati u detetu to bolesno osećanje krivice, a ponekad mi se čini da bi takve ljude trebalo kažnjavati upravo zbog njihovih uobraženih grehova i prestupa..."
"Sa početkom samog postojanja i prvim pokretom u majčinoj utrobi, postavlja se za nas pitanje - izlaza. A kad se oslobodimo te tamnice, to je samo prividno oslobođenje, jer sa prvim zrakom smene svetlosti, počinje novo i dalje, sve življe traženje izlaza".
"Svi se mi, koliko god nas od žene rođenih ima, izbavljamo i spasavamo i to od prvog trzaja u majčinoj utrobi do onog poslednjeg zeva kojim uzalud hvatamo još malo vazduha..."
"Deca se igraju svega onoga od čega kasnije strada njihova duša i telo: rata, svatova, trgovine, žandara i hajduka".
"Kad su posle prve scene, akrobacija i šala, počeli da savijaju ćilim i pripremaju mesto za iduću scenu, dete je udarilo u plač... Dete je plakalo gorko i glasno i umirilo se tek kad su se pojavili konji i bele mazge s praporcima i plavim vrpcama upletenim u grivu.”
"Plač nejakog deteta u kolevci i gunđanje i pesimizam starca pri kraju života istog su karaktera i porekla".
"Njega je od detinjstva mučilo čudno osećanje: da je sve najbolje i najvrednije u životu bilo i prošlo, pre nego što je na njega došao red da živi, da su za njega i njegovo vreme ostali ogrisci lepe gozbe".
"Sve sto sam gledao u detinjstvu - ljude, stvari i mesta - sve to nije nikad moglo da zadovolji moju žeđ za lepotom i savršenstvom."
"Nikad čovek da se izleči i oslobodi detinjstva."
Nisam najbolje shvatio... sve ove pesme (i druga dela) iz ove teme... kako ce da budu prezentovana toj deci? Da li ce to sve da se snimi na hard disk? Mozda da se sve to odstampa, pa da se napravi neka knjizica? Mada, to nije bas prakticno.
Takodje, nesto razmisljam... da li ce deca uopste da procitaju ove pesme? Cisto sumnjam. Ja kad sam bio mali nisam mogao da se skoncentrisem da procitam neku pesmu, mada su mi bajke, basne i druge price bile strasno zanimljive. Zato je mozda bolje da krenemo da skupljamo bajke/basne, posto vidim da su skoro sva dela ovde pesme (iskreno, nisam citao celu temu).
Nisam najbolje shvatio... sve ove pesme (i druga dela) iz ove teme... kako ce da budu prezentovana toj deci? Da li ce to sve da se snimi na hard disk? Mozda da se sve to odstampa, pa da se napravi neka knjizica? Mada, to nije bas prakticno.
Sve na HD.:D
A da li će dobre duše zaposlene u domu i da im to čitaju, to ćemo još da vidimo.
A da li će dobre duše zaposlene u domu i da im to čitaju, to ćemo još da vidimo.
Morace, ako su dobre duse :)
@caine, ima da citaju :dzavo:
ali ozbiljno, kako ljude naterati da citaju ovo deci? Treba ih i poduciti kako da koriste kompjuter (posto verovatno ne znaju). Ne mozemo da damo kompjuter u neki dom gde ce biti zanimljiv 2 dana i onda da ga rasture i upropaste deca.:)
Mislim da bi bilo lepo da neko napravi ove price kao neku prezentaciju ili neki zanimljiv Flash programcic, samo da klikcu i biraju price, a ne u Wordu ili negde drugo.:)
Evo jedne kratke, sad sam ustao :)
Indija:
Lav i zec
U sumi zvanoj Madhura ziveo je neki lav po imenu Pingala. To je bio vrlo prozdrljiv lav i vec je rastrgao mnoge zivotinje. Da bi ga nekako ukrotile, zivotinje se osavetovase i odlucise da mu svakodnevno odredjuju po jednu od njih koju ce on pojesti.
Dodje tako red i na zeca. Ali on ne podje lavu, mada su mu zveri rekle:- Idi, inace ce lav opet poceti da nas sve redom jede.
- Od danas zivotinje vise nece ici lavu- rekne zec i stade namerno odugovleciti svoj odlazak. U podne on resi da ide lavu pa podje ne zureci se. kad stize, lav ga odmah scepa. Kako sad da se spase?
Tad zec rece lavu:- O, gospodaru, posao sam ovamo sa cetiri druga zeca, ali putem nas presrete tvoj neprijajetlj, pa sam stoga zakasnio.
Cuivsi to, lav ga upita:- Ko je taj neprijatelj?
Lukavi zeka je samo to i hteo, pa dovede lava do izvora i pokaza mu njegov lik u vodi. Glupi lav, videci svoj lik, skoci japosno u izvor pa se tu utopi.
Mislim da bi bilo lepo da neko napravi ove price kao neku prezentaciju ili neki zanimljiv Flash programcic, samo da klikcu i biraju price, a ne u Wordu ili negde drugo.:)
Mozda da se napravi nesto kao enciklopedija na dvd-u? Mada ne znam koliko je (i da li je to komplikovano)... ako nekog ne mrzi da to isprogramira :)
Naleteo sam na zbirku ''Najlepse bajke sveta''', pa rekoh da postavim ovde najkracu bajku...
Devetoglava Ptica
Nekada davno ziveli su u nekoj dalekoj zemlji kralj i kraljica, koji su imali samo jednu kcer.
Jednog dana dok je princeza kao i obicno setala po vrtu, odjednom pocne da duva strasna oluja koja podize devojku u visinu kao slamku. Neobicnom i strasnom olujom se posluzila cudesna devetoglava ptica da bi otela devojku i odnela je u svoju pecinu.
Ocajni kralj i kraljica su pokusavali na sve nacine da saznaju sta se dogodilo njihovoj kceri. Kralj posalje glasnike da po citavoj zemlji razglase ovakvu poruku: Ko spase i vrati princezu bice nagradjen bogato i ozenice se njome.
U blizini dvora ziveo je jedan mladic koji je, videci neobicnu oluju, netremice gledao sta se dogadja i video cudoviste - pticu kako je odnelo princezu u svoje skloniste. Ali, skroviste ptice je bilo u jednoj nepristupacnoj pecini koja se nalazila nasred jedne strme stene, kojoj se nije moglo prici.
Resen da spase princezu, dodje do strme stene, obilazeci je sa svih strana. Pokusavao je da smisli kako da joj pridje i sta da uradi. Iduci tako i razmisljajuci naidje na nekog coveka. Covek ga upita, sta to trazi, a mladic mu onda isprica kako je devetoglava ptica odnela princezu u onu pecinu. Nepoznati covek resi da mu pomogne. Pozva svoje prijatelje i zajedno isplanirase kako da mladic dodje do pecine.
Spustise mladica konopcem u jednoj korpi, do samog otvora one pecine. Mladic udje u pecinu, i odmah spazi u uglu pecine princezu. Cudoviste - ptica je bilo povredjeno i princeza mu je ispirala ranu. Cim ga ugleda princeza mu brzo mahne rukom da se sakrije. I on to hitro ucini. A cudovistu je tako godilo, sto mu je devojka ocistila ranu, da su mu uskoro redom zaspale sve njegove glave. A mladic tada skoci iz prikrajka i svojim macem vesto ubi cudoviste pa povede lepoticu do one korpe i htede da je posalje gore svojim novim poznanicima.
''Bolje bi bilo, da najpre izvuku tebe, pa onda mene'', rece ona, sluteci opasnost.
''Ne'', odlucno ce on. ''Ja cu da cekam ovde, dok god ti ne budes na sigurnom.''
Princeza ne pristade odmah na to, ali posle duzeg navaljivanja ipak popusti i sede u korpu. Ali pre toga uzme svoju dugacku snalu, slomi je na pola i pruzi njemu jednu polovinu, a drugu ponese sa sobom. Osim toga otkine mu jos deo svoje marame i rece mu, da oboje dobro cuva. Onaj drugi covek izvuce potom devojku i povede je pravo prema dvoru, a mladica ostavi u pecini, da uzalud vice i preklinje.
Mladic ostade zarobljen u pecini, pa kad mu ne preostade nista drugo, poce da razgleda skroviste onog mrtvog cudovista. I gle, nadje tu kosti mnogih i mnogih lepotica, koje je ono otela, i koje su sve jedna za drugom poumirale od gladi. A na jednom zidu bila je ekserima prikucana riba, Mladic je dodirne zacudjen, a ona se smesta pretvoriu coveka, koji poce da se zahvaljuje mladicu sto ga je spasao.
Zbog toga su odlucili da se pobratime i svecano obecaju jedan drugom da ce se u svakoj prilici uzajamno pomagati.
Potom svako krene na svoju stranu sa nadom da ce se uskoro ponovo sresti.
Posto je mladic osteio veliku glad, ponovo se uputi ka otvoru pecine, razmisljajuci, sta bi ucinio, ali nigde ne ugleda nista drugo osim golog kamena. Najednom, opazi kako jedan zmaj lize one stene. Onda i mladic pokusa to isto, i istog trena nestade njegove gladi, kao da je rukom odnesena. On se iznenadi pa upita zmaja, kako da se izbavi iz nevolje. Zmaj prinese glavu svome repu i time mu pokaze da se popne na njega.
Mladic to poslusa i odmah se popne zmaju na ledja, a zmaj ga onda za tren snese na zemlju i nestade istog casa.
Mladic tada nastavi pesice, i na putu nadje oklop neke kornjace, pun bisera. A bili su to carobni biseri. Dovoljno je bilo baciti samo nekoliko zrna u vatru, pa da se ona potpuno ugasi. A da ih bacis u reku, voda bih se odmah razdvojila, i preko recnog korita bi mogao da predje i pesice. On ti pokupi onaj biser, i nesto kasnije put ga nanese na obalu mora.
Mladic baci tu zrno bisera u vodu, i more se za tren razdvoji, a on na njegovu dnu ugleda morskog zmaja, koji odmah povika:
''Ko to remeti moj mir i neovlasceno ulazi u moje carstvo?''
''Nasao sam neki biser'', odgovri mu mladic, ''pa sam bacio jedno zrno u more, i od toga se, eto, voda razdvojila.''
''Kad je tako'', blago ce zmaj, ''dodji kod mene u more i budi neko vreme moj gost.''
Tada mladic vide, da je to onaj isti zmaj, koga je sreo u onoj pecini. A uz zmaja opazi i istog onog mladica, s kojim se bio pobratimio. Bio je to zmajev sin.
''Ti si spasao mog sina i pobratimio se s njime'', nastavi zmaj.
''Prema tome, i ja sam tvoj novi otac.''
I oblino ga pocasti jelom i vinom.
Jednog dana sapnu zmajev sin mladicu:
''Moj je otac odlucio da te nagradi. Ali ti ne uzimaj ni novaca, ni drago kamenje, vec trazi onu malu suplju tikvicu, sto stoji onde; s njome mozes da stvoris sebi, sta god hoces.''
I zaista, stari ga zmaj pozove i upita, sta zeli kao nagradu, a on postupi onako, kako mu je savetovao prijatelj.
U pocetku zmaj nije hteo da mu da tikvicu, ali konacno ipak popusti. Mladic se tada zahvali, pozdravi se s njime i izadje na kopno.
Kad je stupio na kopno oseti glad, i odmah se pred njim stvori stolic pun biranih jela, sve boljih od boljih. On se najde, i napije, pa potom nastavi put, i posle izvesnog vremena umori se od pesacenja. Opet se, odmah, stvori pred njim jedan magarac, i on ga uzjase. Ubrzo zatim dosadi mu i klimanje na magarecim ledjima, i tada se na putu stvore kola, pa kad mu i njima bi dosta drmanja, on uzviknu:
''Da mi je samo jedna noslijka, onda bi bilo sve kako treba!''
Zelja mu se odmah ispuni, i nosaci ga odnesu sve do onog grada, u kome su vladali roditelji princeze koju je on spasao.
Kad je, pre toga, onaj prevarant doveo lepoticu iz pecine, poceli su na dvoru da pripremaju svadbu, ali devojka nikako nije pristajala na taj brak i neprekidno se branila recima:
''Ovo nije onaj pravi. Ja cu cekati svoga pravog spasioca, koji ima drugu polovinu snale i deo marame.''
A kako se taj nije dugo pojavljivao, kralj postade nestrpljiv, pa jednog dana povika:
''Sutra neka bude svadba!''
Princeza, sva zalosna, ode tada u grad i poce da obilazi ulice i trgove, trazeci pravog mladica. A upravo tada pronesu njegovu nosljku bas pored nje. Spazi ona u njegovoj ruci onaj deo svoje marame, pa mu, sva srecna, priskoci i odvede ga svom ocu. Onda pokaze jos i drugu polovinu snale, pa kad sastavise oba dela na mestu loma, videse da savrseno odgovaraju jedan drugom. Kralj, se tada uveri, da je njegova kci govorila istinu, pa kazni onog zlotvora, a potom priredi veselje i svadbu.
I onda su oni ziveli srecno, do kraja zivota.
The End - kineska bajka
ALA SU TO GRDNE MUKE
Ala su to grdne muke,
tako gledat u jabuke!
Jabuke su tako blizu,
samo usta da zagrizu.
A lepe su, rumene su,
a slatke su, medene su,
samo ruke da su duže,
kad bi mogle da se pruže!
Ala da je trska kaka,
il udica i pecaljka;
ili vetar da nasrlja,
pa da koju dokotrlja.
Ala su to grdne muke,
tako gledat u jabuke!
PATAK I ŽABE
Ako ste dokolni,
Pročitajte ovo:
Stari patak ukraj bare
Držao je slovo.
Slušale ga žabe
Velike i male,
Slatke su mu reči
Jedva dočekale.
Govorio patak
o vrlini mira,
I da niko nikog
Ne treba da dira.
Svako ima prava
Da slobodno živi,
Niko ne sme tlačit one
što mu nisu krivi.
Sloga, mir i ljubav
Blagoslov je pravi,
Zato neka niko
Nikoga ne gnjavi.
Slušale su žabe
Ovo krasno slovo,
Kad patak ućuta,
Desilo se ovo:
Jedan žabac mali
Pobliže je stao-
A patak ga zgrabi,
Pa ga progutao.
Iz ovog se nešto
i naučit dade:
Hulje lepo zbore,
Al nitkovski rade.
CIGANIN HVALI SVOGA KONJA
Gledaš, je li, moga konja,
Gospodaru stari?
Ne znaš je li konj il ptica
Lastavica?
Skidaj naočari
Ne možeš se nagledati,
Već hajde pazari!
Ti još pitaš za Putalja,
Da li valja?
Nemaj brige!
Da ne valja, ne bi bio
On kod Cige.
Ne možes ga u carevoj
Naći štali,
Samo Ciga što ne ume
Da ga hvali.
Da ga pospe suvim zlatom,
Ko ne štedi,
Još i onda jedan dukat
Više vredi.
Ako imaš, jede seno,
Zob i slamu,
Ako nemaš, on ne ište,
Ne treba mu.
Nemoj da mu gledaš zube,
Moj golube,
Ni ja mu ih nisam gledo,
Nemoj ni ti,
Taj ne može ostariti.
Što ga duže teraš, kume,
Sve je mlađi,
Pa de sad mu
Para nađi!
A što pitaš: hoće l moći
Kakav jendek da preskoči.
Jendek, jendek, - kakav jendek?
Taj se nije još rodio,
Koj on nije preskočio,
Preskoči ga tako lako
Kao da je pile neko,
I to uzduž, ne popreko.
Ja ga jašem bez sedla,
Sedlasta mu leđa,
Za pasoš ga ne pitaj,
Jer, to njega vređa.
Idi, kume, idi, idi,
Još me pitaš: kako vidi;
To je da se pripoveda:
Vidi ostrag ko i spreda,
Vidi noću ko na danu,
A na danu ko u noci,
Takve su mu oči.
A što pitaš, moj prijane,
Ima l mane,
Ta zato ga i prodajem,
Moj prijane,
Jerbo nema mane,
Takvi konji nisu za nas,
Za Cigane.
A brzina kakva mu je?
Malko je brži od oluje.
Sad ćeš čuti,
Kazaću ti:
Jednom sam se iz Erduta
Vraćo s puta.
Mada nas je pljusak vijo,
On se nije umorio.
Munja sevne, a on rže,
Pljusak brzo, a on brže;
Pljusak pišman na mog hata,
Pa ga hvata,
A Putalj ga preko gleda,
Pa se ne da.
Pljusak leti da polije,
Tek što nije!
Kad stigosmo pod šatora,
U ciganski dvorac lep,
Na mom konju sve je suvo,
Pokiso mu samo
Rep.
Jovan Jovanović Zmaj
DETE I LEPTIR
Dete:
Leptiricu, sarenicu,
hodi k meni amo!
Evo imam lepu ruzu,
pomirisi samo.
Leptir:
Ja bih doso, al se bojim
kakve igle klete;
stisnuces me, probosces me,
p' onda, zbogom svete!
Dete:
Necu, lepko, necu, lepko,
zivota mi moga.
Samo hocu da izbrojim
kol'ko imas noga.
Leptir:
E, pa to ti mogu kazat
i izdalje malko:
Leptir ima sest nozica,
- a sad zbogom, ranko!
STRAŠLJIVAC
Ko se boji sam u sobi -
to je rdjav znak,
koga plasi pomrcina
ili prazan mrak,
ko veruje u vestice,
lep mi je to djak!
Taj mi nece nikad biti
Srbin, ni junak.
Svaka cast Simketu na danasnjem izboru!!:n_klanja:
Gavran i lisac
Vetric je pirkao blago preko njiva, bio je prijatan osuncan dan. Raspolozen gospodin gavran Gavra, otmeno odeven i gord na svoj izgled, imao je danas razlog vise za raspolozenje: kotur sira dopao mu je kljuna, neprimecen ga nabavio na obliznjem salasu.
Izdasno je Gavrin sir rasprostirao svoj miomiris, lako je privukao braca- Liscevu osetljivu njusku, zazeleo je braca da poruca sira. Prisao je drvetu na kome se Gavra sepurio, pa odozdo slatkim glasom progovorio:
- Ooo! O, kako divno izgledate, gospon Gavro, predivno ste odeveni, to se zbilja retko vidja! Verujte, nisam dosad sreo nikog ko bi se sa vasom lepotom mogao meriti...Ne znam, samo, kakav vam je glas, mozda nije u skladu sa tom divotom, ali ako jeste- pricacu od danas svima da ste prvi medju prvim pticama kod nas!
Gospon Gavri su te laskave reci silno prijale, tako su lepo zvucale, tako ugodne uhu bile! A glas? Sad ce on vec zapevati, nek se cuje nek se zna, videce braca- Lisac da je i glas gavranov ravan njegovoj lepoti.
- Gra-graa! -krestavo je odjeknulo preko njiva, a sir je- sta bi drugo?-iz kljuna je sir ispao pravo u braca- Lisceve sape. Sad je braca postigao sta je hteo i posramljenom gavranu kazao:
Gubitak ovaj nek te ne pece,
jer s malo sira pouku stece:
Laskavcu, pamti, puni se gusa
od lude glave koja ga slusa!
Jos basni na ovom (http://www.bgdconsulting.com/basne/) sajtu.
Kako je Tor bio nevesta diva Trima i kako je povratio čekić
Nordijski mit
Razjario se munjobija Tor kada se probudio, a kraj njega nije bilo moćnog čekića Mjelnira.* Protresao je glavom, odmahnuo kosom i nestrpljivo pipao rukom oko sebe. Prve reči koje je prozborio bile su:
»Čuj, Loki**, šta ti imam reći, a što još ne sanja niko od ljudi sa Zemlje, ni od Bogova na nebu: Toru je otet čekić!«
Otišli su do veličanstvenog dvorca Boginje Freje, Njerdove kćeri i Frejeve sestre. Prve reči koje je Tor prozborio bile se ove:
»Pozajmi mi, Frejo, košulju od sokolovih pera da bih mogao da povratim čekić koji mi je ukraden!«
Freja odgovori: »Rado ću ti dati košulju; pozajmila bih ti je pa makar bila i od zlata ili od svetlog srebra!«
Košulju je obukao Loki, pa je odleteo tako brzo da su zahujala pera; ostavio je za sobom dvore Asa i uskoro stigao u domovinu divova. Na brežuljku je sedeo Trim, gospodar divova; pravio je psima trake od zlata i gladio grivu konjima. Kada je ugledao Lokija, rekao mu je: »Šta ima novo kod Asa***, šta ima novo kod Elba? Zašto putuješ sam u zemlju divova?«
Loki odgovori: »Zlo je snašlo Ase, zlo je snašlo Elbe; nisi li ti sakrio Torov čekić?«
Trim uzvrati: »Sakrio sam Torov čekić osam milja pod zemlju; niko ga neće dobiti pre nego što mi dovedete Freju za ženu!«
Odleteo je Loki tako brzo da su zahujala pera; ostavio je za sobom domovinu divova i pohitao dvorima Asa. Tor mu je izašao u susret do dvorišta i prve reči koje je prozborio bile su ove: »Donosiš li vesti da se isplatio trud? Ostani u vazduhu dok mi predaješ dug izveštaj! Ko sedi lako zaboravi šta je trebalo da kaže, a lako laže onaj ko leži.«
Loki reče: »Donosim vesti da se isplatio trud: čekić je kod Trima, vladara divova; niko ga neće dobiti ako mu ne odvedemo Freju za ženu.«
Otišli su do veličanstvenog Frejinog dvorca. Prve reči koje je Loki prozborio bile su ove: »Ukrasi se, Frejo, nevestinim velom, nas dvoje moramo putovati u zemlju divova!«
Zapenušila je Freja od strašnog besa, zadrhtao je zamak Asa od njenogagneva, spala je Brisingamen, čarobna Boginjina ogrlica:
»Morala bih poludeti od želje za mužem pre nego što bih pristala da s tobom otputujem u zemlju divova!«
Svi Asi pohitaše na zborište, a došle su na savetovanje i sve Boginje. Savetovali su se slavni Bogovi kako da povrate Torov čekić. Uzeo je reč Hejmdal, najbeloputiji od svih Asa koji je poznavao budućnost kao Vani****:
»Ukrasimo Tora nevestinim velom, stavimo mu široku ogrlicu Brisingamen. Pružite mu prsten sa koga zveckaju ključevi, obucite mu ženske suknje koje će mu pokriti kolena. Učvrstite mu široke kamenove na grudima i nagizdajte mu glavu dragocenim ukrasima!«
Odgovorio je Tor, najjači među Asima: »Nazvaćete me ženom, svemoćni Bogovi, ako se okitim nevestinim velom!«
Tada Loki reče: »Ćuti, Tore, ne brbljaj koješta! Uskoro će divovi carovati u Asgardu ako ne povratiš čekić!«
Tada se Tor ukrasio nevestinim velom i širokom ogrlicom Brisingamen. Pružili su mu prsten sa koga zveckaju ključevi, obukli su mu ženske suknje koje su mu pokrile kolena, učvrstili su mu široke kamenove na grudima i nagizdali mu glavu dragocenim ukrasima. Tada Loki reče: »Poći ću s tobom preobučen u sluškinju; nas dvojica moramo putovati u zemlju divova.«
Hitro su doterani domu vitorogi jarci, upregnuti su pred rudu brzi trkači. Planine su pucale, zapalila se zemlja kada se Tor, Odinov sin, vozio u domovinu divova.
Tada reče Trim, vladar divova: »Ustanite divovi, pripremite klupe; dovoze mi kao nevestu Freju, Njerdovu kći. Na mome imanju ima mnogo zlatorogih krava i kao gavran crnih volova koji raduju divove; imam mnoge dragulje i mnogo sjajnog nakita, samo mi je još nedostajala Freja.«
Rano su se okupili te večeri. Divovi su posluženi pivom. Tor je sam pojeo celog vola i osam lososa, uz to sve slatkiše namenjene ženama, a popio je i tri bačve medovine. Tada reče Trim, gospodar divova:
»Videste li igde tako proždrljivu nevestu? Nikad ne videh nevestu koja proždire ovakve zalogaje, ni devojku koja pije više medovine!«
Pored tobožnje Freje sedela je lukava sluškinja koja je umela da odgovori na Trimove reči: »Već osam noći Freja nije ništa okusila, tako je žarko žudela za dvoranom divova!«
Zadigao je Trim nevesti veo, hteo je da ukrade masan poljubac, ali je užasnut ustuknuo celom dužinom dvorane: »Zašto tako strašno sevaju Frejine oči? Čini mi se da bije iz njih oganj!«
Pored tobožnje Freje sedela je lukava sluškinja koja je umela da odgovori na divove reči:
»Već osam noći Freja nije sklopila oka, tako je žarko žudela za dvoranom divova!«
Stupila je u dvoranu Trimova stara sestra, htela je da izmoli poklon od neveste. Rekla je:
»Dopusti da ti skinem s ruke prstenje od žeženog zlata, tako ćeš zadobiti ljubav starice, njenu ljubav i svu blagonaklonost.«
Ali tada prozbori Trim, gospodar divova: »Donesite sada čekić da posvetimo nevestu; položite Mjelnir u krilo device, neka bi boginja vernosti blagoslovila naš brak!«
Toru je zaigralo srce u grudima kada je neumoljiv ratnik ugledao čekić. Prvo je ubio Trima, vladara divova, a zatim je umlatio čitav njegov rod. Ubio je i Trimovu staru sestru koja je molila poklon od neveste; dobila je udarce umesto darova i obradovao ju je čekićem umesto prstenovima.
Tako je Tor, Odinov sin, povratio čekić.
Iz knjige »Predanja Starih Germana«, koju je priredio Milan V. Dimić
*Mjølnir [Mjelnir]- čuveni Torov čekić;
**Loki- prepredenjak iz roda divova, Odinov dobar drugar;
***Asi, Asiri [Æsir]- Jedna grupa nordijskih Bogova;
****Vani, Vanir- Jedna grupa nordijskih Bogova, veoma bliskih prirodi.
aerochivija
10.7.2007, 7:59
...Nisam najbolje shvatio... sve ove pesme (i druga dela) iz ove teme... kako ce da budu prezentovana toj deci? Da li ce to sve da se snimi na hard disk? Mozda da se sve to odstampa, pa da se napravi neka knjizica? Mada, to nije bas prakticno...
"Spakovao" sam prvu stranu ove teme (uz izvesne dopune) u tri arhivirana .pdf dokumenta (nisam mogao u "komadu" zbog ograničenja kilobajtaže). Koliko će vam se svideti dizajn, to je drugo pitanje...
"Spakovao" sam prvu stranu ove teme (uz izvesne dopune) u tri arhivirana .pdf dokumenta (nisam mogao u "komadu" zbog ograničenja kilobajtaže). Koliko će vam se svideti dizajn, to je drugo pitanje...
Uf, nema šđčć itd. nego neke zagrade i linije, pokusaj to da sredis :)
Inace svaka cast :)
aerochivija
11.7.2007, 6:25
Nastavljam „uređivanje“ ove teme Foruma u e-book. Danas je na redu bila druga strana. Na ovoj strani, osim unetih postova korisnika, Simke je priložio veliku zbirku poezije Ljubivoja Ršumovića. Naravno, nisam smeo, niti ću ubuduće propuštati da unosim priložene tekstove/slike svih koji su svoje parčence duše podarili ovoj temi.
Uostalom, downloadujte, unzipujte, pogledajte, pročitajte i šaljite sugestije na PM, kako ne bismo spamovali temu komentarima koliko se kome dopada ovo što radim. Ukažite na svaku slovnu grešku, na tehničke i druge nedostatke, kako bih, uz vašu pomoć, sve što je ovde postovano pretočio u, verujem, lepšu formu od teksta odštampanog na belom papiru.
Hvala vam unapred!
aerochivija
11.7.2007, 6:27
I još dva zipovana dokumenta, i to je kompletna druga strana. Najverovatnije sutra u sitne sate ovde će osvanuti i treća strana ove teme u .pdf formi.
aerochivija
12.7.2007, 2:45
Aerochivija is not failed. Samo ću na kratko odložiti dalje postovanje pdfova.
Aerochivija is not failed. Samo ću na kratko odložiti dalje postovanje pdfova.
Ako stvarno za ozbiljno planiraš da sve pretočiš u pdf, možda da priložimo i neke slike uz ove bajke? Jel bi to bilo preveliko cimanje za tebe?
Mali princ - odlomak
Tada se pojavi lisica:
- Dobar dan - reče lisica.
- Dobar dan - učtivo odgovori mali princ, koji se okrete, ali ne ugleda nikoga.
- Ja sam ovde - reče glas ispod jabukovog stabla.
- Ko si ti? - zapita mali princ. - Veoma si lepa...
- Ja sam lisica - reče lisica.
- Dođi da se igramo - predloži joj mali princ. - Tako sam tužan...
- Ne mogu da se igram - reče lisica. - Nisam pripitomljena.
- Ah? Oprosti - reče mali princ.
Ali, razmislivši malo, on dodade:
- Šta to znači "pripitomiti"?
- Ti nisi odavde - reče lisica, - Šta tražiš?
- Tražim ljude - reče mali princ. - Šta to znači "pripitomiti"?
- Ljudi imaju puške i love - reče lisica. - To je veoma neprijatno! Oni gaje i kokoške. Jedino su zbog toga zanimljivi. Ti tražiš kokoške, zar ne?
- Ne - odvrati mali princ. - Ja tražim prijatelje. Šta znači "pripitomiti"?
- To je nešto odavno zaboravljeno - reče lisica. - To znači "stvarati veze"...
- Stvarati veze?
- Naravno - reče lisica. - Ti si za mene još samo mališan nalik stotinama hiljada drugih dečaka. I nisi mi potreban. A ni ja tebi ne trebam. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada drugih lisica. Ali, ako me pripitomiš, bićemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svetu, Ja ću za tebe biti jedina na svetu...
- Počinjem da shvatam - reče mali princ. - Postoji jedna ruža... Mislim da me je pripitomila...
- To je moguće - rece lisica. - Na Zemlji se svašta može videti.
- Oh! To nije na Zemlji - reče mali princ.
Lisica je izgledala veoma radoznala.
- Na nekoj drugoj planeti?
- Da.
- A da li ima lovaca na toj planeti?
- Nema.
- To je zanimljivo! A kokošaka?
- Nema ni njih.
- Ništa nije savršeno! - uzdahnu lisica.
Ali lisica se vrati na svoju misao:
- Moj život je jednoličan. Ja lovim kokoške, a ljudi love mene. Sve su kokoške nalik jedna na drugu, a svi ljudi su medusobno slični. Dakle, pomalo se dosađujem. Ali, ako me ti pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Poznavaću bat koraka koji će se razlikovati od svih drugih. Drugi koraci me teraju da se skrivam pod zemljom. Tvoji će me, kao muzika, pozivati da izađem iz jazbine. A zatim, pogledaj! Vidiš li tamo dole žitna polja? Ja ne jedem hleb. Žito je za mene nekorisno. Žitna polja me ne podsećaju ni na šta. A to je tužno! Ali tvoja kosa je boje zlata. Biće veličanstveno kada me budeš pripitomio! Žito, koje je zlatno, podsećaće me na tebe. I ja ću voleti šum vetra u žitu...
(sledi nastavak)
Mali princ - odlomak (nastavak)
Lisica ućuta. Dugo je gledala malog princa:
- Ako ti se sviđa... pripitomi me - reče ona.
- Hoću rado - odgovori mali princ - ali nemam mnogo vremena. Moram da pronađem prijatelje, da upoznam mnoge stvari.
- Čovek upozna samo one stvari koje pripitomi - reče lisica. - Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju sasvim gotove stvari kod trgovaca. Ali kako nipošto nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako želiš jednog prijatelja, pripitomi me!
- Šta treba da učinim? - zapita mali princ.
- Treba da budeš veoma strpljiv - odgovori lisica. - Sešćeš najpre malo dalje od mene, eno, tamo na travu. Ja ću te posmatrati krajičkom oka, a ti ćeš ćutati. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, moći ćeš da sedneš malo bliže...
Sutradan se mali princ vrati.
- Bolje je da se vraćaš u isti čas - reče lisica. - Ako dolaziš, na primer, u četiri sata posle podne, od tri sata ću početi da se radujem. Što se čas tvog dolaska bude više približavao, biću sve srećnija. U četiri sata već ću biti uznemirena i zabrinuta; otkriću cenu sreće! Ali ako budeš dolazio bilo kad, nikada neću znati za koji čas da pripremim svoje srce... Potrebni su obredi...
- Šta je to obred? - zapita mali princ.
- I to je nešto odavno zaboravljeno - reče lisica. - To je nešto zbog čega se jedan dan razlikuje od ostalih dana, jedan čas od ostalih časova... Na primer, postoji obred kod mojih lovaca. Oni četvrtkom igraju sa seoskim devojkama. Četvrtak je zato veličanstven dan! Prošetam se do vinograda. Da lovci igraju bilo kad, svi dani bi ličili jedni na druge, i ja nikada ne bih imala praznika.
Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se približi čas odlaska:
- Ah! - reče lisica... - Rasplakaću se.
- To je tvoja krivica - reče mali princ. - Ja ti nipošto nisam želeo zla, ali ti si htela da te pripitomim...
- Naravno - reče lisica.
- Ali ti ćeš se sada rasplakati! - reče mali princ.
- Sigurno - odvrati lisica.
- Znači da time ne dobijaš ništa!
- Dobijam - reče lisica - zbog boje žita.
Zatim dodade:
- Idi i ponovo pogledaj ruže. Shvatićeš da je tvoja jedina na svetu. Vratićeš se onda da se oprostiš sa mnom i ja ću ti pokloniti jednu tajnu.
(sledi kraj)
Mali princ - odlomak (kraj)
Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
- Vi nimalo ne ličite na moju ružu, vi još niste ništa - reče im on. - Niko vas nije pripitomio, a ni vi niste nikoga pripitomile. I moja lisica je bila takva kao vi: bila je samo lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje stvorio svog prijatelja, i ona je sada jedina na svetu.
A ruže su bile veoma zbunjene.
- Vi ste lepe, ali ste prazne - reče im on još. - Čovek ne može umreti za vas. Svakako, neki obični prolaznik bi poverovao da vam je moja ruža slična. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno, zato što sam je ja zalivao. Što sam je stavljao pod stakleno zvono. Što sam je zaklanjao od vetra. Zato što sam poubijao gusenice sa nje (sem dve ili tri radi leptira). Zato što sam nju slušao kako jadikuje, ili se hvali, ili ponekad čak i ćuti. Jer je to moja ruža.
I on se vrati lisici:
- Zbogom - reče on...
- Zbogom - reče lisica. - Evo moje tajne! Ona je veoma jednostavna. Dobro vidimo samo srcem. Suština je nevidljiva očima.
- Suština je nevidljiva očima - ponovi mali princ da bi zapamtio.
- Upravo zbog vremena koje utrošiš na svoju ružu ona ti je toliko dragocena.
- Upravo zbog vremena koje sam utrošio na svoju ružu... - reče mali princ da bi zapamtio.
- Ljudi su zaboravili na tu istinu - reče lisica. - Ali ti ne treba da je smetneš s uma. Ti si odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu...
- Ja sam odgovoran za svoju ružu... - ponovi mali princ da bi zapamtio.
Antoan de Sent-Egziperi
Crtezi
I tako nekad sebe damo
za oci jedva upoznate,
I na rastanku cutimo samo
Mrva, jako lepo... Ja inače obožavam Miku Antića. Takođe je lepo videti kako ti, kao novi član, aktivno učestvuješ u ovoj temi... Stariji članovi neka prate tvoj primer ;)
Mika je genijalan i cak i meni uvek drugacije *sedne*, tako da ne zamerite na tackicama... Inace, jedino sto mogu da poklonim kao *parcence moje duse* je ovo malo stihova koje posaljem ovde i lepo je osetiti slicnu energiju, i znati da je neko to cenio. :D
Još odlomaka iz knjige "Olovka piše srcem" :) :
Glava
Glava ide sa nogama a jede sa rukama.
Glava se zaglavi kada obučeš džemper.
Glava ima brkove, za muškarca, da se ženi.
Glava ima i rogove, ako je stoka. :opanachke
Ima jedan Branko što ima glavu, pa ga svi zovemo glavonja.
Glasan i tih
Tiho se dobija kad pričaš viceve pa naidju devojčice.
Gomilati
Kad se neko golica pa se posle miluje. :)
Gomila se znanje što nisi naučio.
Gomilati, to je nešto sramotno. :)
Doleteti
To ja kad se penješ na drvo pa padneš odozgore pa doleti tvoj roditelj da te prebije što si se penjao. :) :)
Država
Država je što moj tata kupuje lutriju pa se ljuti. :) (!Ovo shvatih tek sada :) )
Zavist
Zavist je kada te zavijaju sa zavojem.
Zima i leto
Zimi te grde što se ne kupaš a leti se kupaš pa te grde.
Izvaliti
Moj tata kad čita novine.
Narod se na plaži izvali.
Dodju nam gosti pa ja nešto kažem i svi se smeju što sam izvalio.
Pita te učiteljica a ti samo izvališ oči.
Iznenadjenje
Kad 'oćeš da jedeš kolače a ono ih pojeli razni u kući. :)
Kad ti neko podmetne nogu a ti slomiš ruku.
Kad nekog potegneš kamenom, a on kukavica pa pušti krv.
Kad dodju gosti pa neće da idu najviše se iznenadiš. :)
Izobilje
Izobilje to je neko bilje
što se nabije u zemlju
pa posle samo izbije
i ima neko lišće
i to se bilje jede
ali nije lepo
zato što je spanać.
Izobilje je kada te izbiju na livadi.
Izobilje je što izbijemo nekom iz glave.
Ispariti
Kad si bez para ti si ispario.
Džemper se ispari pa se štrika čarapa.
Još kafa i dosta za danaske
Kafa je jedno jelo za odrasle, služi i za rastenje repova na deci.
Kafu najviše izmišljaju gosti
zato što oni dodju pa svašta izmišljaju. :)
E moram još kravu
Ima razne krave.
Tako ima jedna krava
što uvek dodje kad imamo goste
da traži nešto od mame. :D
________________________________________
Biće još...
SA MISINOG AUTOMOBILA SPAO JE TOCAK ALI MISA NIJE UMEO DA GA NAMESTI PA SE ODVEZAO DO SERVISA ZA OPRAVKU. MOZES LI DA KAZES STA JE OVDE GLUPO?
KAKAV JE MISA?
§ Glup je sto je isao u servis kad se tamo popravljaju televizori
§ Sto je isao u grad sa povredjenim autom a nije svirao
§ Glup je sto nije ugasio auto nego ga terao gasom
§ Glup je sto je vozio kola kad ne ume da upravlja putem
STA JE MISA MOGAO DA URADI?
§ On je mogao lepo da sidje iz auta I da namesti svoj tocak a ne tako da vozi pa da mu se svi smeju kako je zaboravio tocak ne bi ni bio glup
§ Glup je put ja ne znam tacno zasto
STA JE JOS GLUPO?
§ Glup je covek zato sto ne ume lepo da tera nego ide po jarugama I tako dalje pa mu posle otpada tocak
§ Glup je auto zato sto ide na tri tocka
§ Glup je tocak sto se odmestio
ZASTO SVE OVO NIJE MNOGO GLUPO?
§ To jos nije mnogo glupo ako mu se I poslednji tocak otkaci on ce onda da se prevrne u jarak I to ce biti mnogo glupo
§ Nista nije glupo kad taj moze da sisa na tri tocka!
Knjiga "Kako raste pamet"
Neko je spomenuo "olovka pise srcem", a to je prva iz kolekcije, koju mi je neko "posudio" I nikad nije vratio, tamo ima jos boljih stvari. Budimir Nesic izabrao je neke najzanimljivije odgovore koje su deca davala na razna pitanja. Vrlo simpaticno, iskreno,naivno, ljupko. Kad me moj sestric pita (u trenutcima kad totalno podetinjim sa njim) "Sto si ti tako luda??!" ja mu kazem "Pusti me, zivot mi tako lepsi!?"
Biti ce toga jos!
Eto, jos jutros sam napisala sve ovo, pa me sestric "odveo" na bazen i ne stigoh da posaljem. A sada sednem za comp, i nadjem prethodnu poruku sa odlomcima iz knjige "Olovka pise srcem". Sjajno!:D
Ostavila sam u originalu ono sto sam jos jutros napisano, iako se skroz podudara sa porukom prethodnika!;)
Opet Skandinavija...:a_whistli
Kako su Divovi oteli Boginju Idun*
Predanje starih Germana
Pošli su jednom preko planina Odin, Loki i Heni. Naišli su na stado goveda, uzeli su jednog vola i počeli da ga peku. Kada su mislili da je ispečen, ugasili su vatru, ali je meso bilo sirovo. Posle nekog vremena ugasili su vatru ponovo, ali je meso i dalje bilo sirovo. Počeli su da se pitaju kako je to moguće. Uto se razlegao glas iz krošnje hrasta nad njima i rekao je da je on kriv što pečenje neće da uspe. Pogledali su naviše i videli orla i to prilično velikog. Orao im je rekao: »Ako mi date bogat udeo u mesu, imaćete pečenja!«
Pristali su na takvu pogodbu, pa je orao sišao sa hrasta i spustio se kraj vatre. Za početak je uzeo oba buta i obe plećke. To je naljutilo Lokija, pa je dohvatio neku veliku motku, zamahnuo svom snagom i udario njome orla po zadnjici. Orao je od umora odmah uzleteo: motka se čvrsto zalepila za orlovu zadnjicu, a drugi kraj je Loki grčevito obujmio rukama. Ptičurina je letela tako nisko da su se Lokiju noge vukle po kamenju, hridima i korenju iščupanih stabala, a činilo mu se da će mu se ruke iščašiti iz ramena. Zato je vikao i ponizno molio orla da ga poštedi, ali mu je ovaj odgovorio da ga neće pustiti ako se ne zakune da će izvesti is Asgarda boginju Idun i ne donese njene jabuke večne mladosti. Loki se zakleo, orao ga je oslobodio i on se vratio saputnicima. Ne priča se ništa više o njihovom putovanju.
Ugovorenog časa izmamio je Loki Idun iz Asgarda u šumu; rekao je da je pronašao beskrajno dragocene jabuke koje će joj se dopasti, pa je nju zamolio da ponese svoje jabuke i uporedi ih. Tako je ona pošla sa njim. U tom trenutku je u liku orla došao div Tjazi, jer to je bio on, pa je odleteo s njom u svoj dom u zemlji divova.
Asima je teško pao nestanak Idun i njenih jabuka. Ubrzo su osedeli i ostareli. Okupili su se zato i pitali jedan drugoga ko je poslednji put video Boginju. Međutim, svi su je poslednji put videli kada je sa Lokijem napustila Asgard. Tada su napali Lokija i zapretili mu mukama i smrću ako ne izbavi Idun iz zemlje divova. Uplašen, Loki je pristao da pođe u Frejinoj košulji od sokolovih pera koja nosioca pretvara u pticu. Doleteo je do staništa diva Tjazija baš kad je ovaj izveslao na more, pretvorio je Idun u orah i odleteo sa njom. Ali kada je Tjazi vratio i video da nema zarobljenice, obukao je svoju košulju od orlovih pera i pohitao za beguncima.
Asi su iz daljine primetili da doleće soko sa orahom, a za njim orao. Prikupili su gomilu strugotina i potpalili ih. Orao nije mogao da se zaustavi dovoljno brzo, uleteo je u oganj, perje mu se zapalilo- priskočili su Asi i ubili diva koji je neoprezno prodro iza rešetkastih vratnica Asgarda.
Međutim, Skadi**, kći diva Tjazija, oboružala se svom ratnom opremom i odlučila da osveti oca. Asi su hteli da se izmire sa njom, pa su joj u znak iskupljenja ponudili muža iz roda Asa i to po njenom sopstvenom izboru.; međutim, morala je da bira samo po nogama. Među mnogim nogama Bogova videla je i par nogu retke lepote. Rekla je:
»Biram ovoga, jer sigurno ništa nije ružno na Baldru!***«
Ali bio je to Njerd.****
A sem toga, bili su se obavezali Asi da će je nasmejati. Mislila je da im to neće poći za rukom. No, Loki je znao kakve skarednosti mogu nasmejati ženu iz plemena divova. Tako je on i naveo Skadi na smeh i izmirenje je bilo potpuno. A da bi je sasvim odobrovoljio, uzeo je Odin Tjazijeve oči, bacio ih na nebeski svod i od njih stvorio dve zvezde.
Ne može se reći da je brak Njerda i Skadi bio naročito srećan i dugotrajan.
Treba još napomenuti da se Tjazijev otac zvao Alvaldi i da su njegovi sinovi, kada su hteli da podele nasledstvo, uzeli po onoliko zlata koliko im je moglo stati u usta; zato se u pesničkom poređenjima zlato naziva govorom ili jezikom divova.
*Idun- Boginja večne mladosti. Udata je za Bragija, Boga poezije. Ona čuva stablo sa zlatnim jabukama koje održavaju Bogove večno mladima;
9301
**Skadi- Boginja zime. Po njoj je cela Skandinavija dobila ime;
9300
***Baldr (Balder, Baldur)- Bog nevinosti, lepote, radosti, čistote i mira;
****Njerd- Bog mora.
Kako je junak Finske izašao kao pobednik iz prvog nadmetanja u pevanju
Odlomak iz finskog narodnog epa »Kalevala«, koji je zapisao Elias Lönnrot
Na severu Finske prostire se zemlja koja je od nje još hladnija, još goletnija. U toj zemlji žive Laponci, koji u snegu dube kuće, bave se lovom i ribolovom i pokrivaju se krznom soba, severnog jelena. U tom kraju sob se koristi u razne svrhe: on vuče saonice, daje mleko, od njegovog krzna se prave ogrtači. Danas je Laponija pripojena Finskoj i Finci, visoki i plavi, štite omalene i smeđe Laponce sa severa i pomažu im u borbi za život, koja je naročito teška u predelu večnog snega. No, kad se Vainamoinen rodio, Laponija je još bila divlja zemlja, a njeni stanovnici- surovi, svirepi ratnici kojima je vladala Krezuba Veštica. Pa ipak, sve do Laponije pronese se slava starog pevača. Znalo se da tamo dole, u Zemlji Jezera*, živi neki mudrac koji zna sve Rune, čarobne pesme zemlje i neba, i mnogi ratnici, mnogi lovci zaželeše da ga upoznaju i da se s njim nadmeću u pevanju ili u rukovanju oružjem. I tako, posle nekog vremena, dogodi se da jedan mladi Laponac, po imenu Đukainen, izađe pred majku i reče joj:
»Majko, spremi mi najbolje sanke, najbržeg konja i najlepše odelo. Idem u Finsku.«
»Finska je daleko, sinko, šta ćeš tamo?«- upita ga majka.
»Želim da vidim starog Vainamoinena i da ga pozovem na takmičenje. Ne mogu verovati da je pametniji i hrabriji od mene!«- odgovori mladić.
»Čuj me, sine, i počuj! Vainamoinen je star, mnogo pamti, iskusniji je od tebe, mlada i zelena! Savladaće te jer zna svakojake čarolije, sputaće ti noge i ruke, nećeš se više vratiti u Laponiju!«
Tako je mladića opominjala njegova stara, mudra roditeljka. No jogunasto momče se tada obrati ocu:
»Oče,«- reče mu on, -»daj mi najbolji luk, najgipkiji korbač, najvernijeg psa, najbritkiji mač. Idem u Finsku da se nadmećem sa Starim Mudracem.«
»Šta to čujem, sinko?« -upita ga otac. »Vainamoinen zna Drevne Rune, kako se usuđuješ da se s njime ogledaš? Pobediće te čarolijama, ismejaće te, živ se nećeš vratiti u Laponiju!«
No uporni momak nije hajao za ono što su mu govorili otac i majka. On obuče svečano ruho, stavi na glavu šubaru, opasa se sjajnim pasom. Zatim spremi saonice od suvog zlata, ukrašene srebrom, a korbač beše posut biserjem; uze luk, opasa mač i krenu u nepoznato. Roditelji čuše samo fijuk njegovog biča i videše kako sanke nestaju u mećavi. Stajali su zaprepašćeni na pragu kolibe, a onda majka briznu u plač, jer je u duši strahovala da joj se sin više neće živ vratiti.
9305
Đukainen (Joukahainen)
Za to vreme je Đukainen, neposlušni sin, jurio po ledu, a svud oko njega su se dizali oblaci snega. Jedan dan, dva dana, tri dana jurile su saonice po snegu, a bič pucketao. Kad bi četvrtog dana, presrete ga Vainamoinen u saonicama u kojima se vozio samo prazničnim danima. Vozio je polako i ozbiljna lica i pevao svoje Rune: brada mu je bila duga i bela, a držanje kraljevsko. Đukainen ošinu svog divljeg ata i besno nasrnu na starca, zaslepljen mržnjom i zavišću. Saonice se sudariše, razbiše se, ali Vainamoinen zadrža hladnokrvnost i upita mladića:
»Ko si ti, o stranče, što voziš tako ludo, što razbi sanke moje, sanke praznične?«
»Ja sam Đukainen, mladi Laponac. A ko si ti što mi pute preseče, te stadoh?«-upita izazovno mladić.
»Kad si ti mlad, skloni mi se sa puta, jer ja sam star.« -opomenu ga Stari Mudrac.
»Sada se ne gleda ko je mlad, a ko star, no ako si ti Vainamoinen, ogledaj se sa mnom u veštinama, zapevaj svoje Rune. Dohodim čak iz daleke Laponije da se ogledam sa tobom! Putujem već tri sneva i tri noći. Nećeš me pobediti, izlapeli starče! Ima li ičeg što ti znaš, a što ja ne bih znao?«
Tako je govorio Đukainen, glupi, oholi mladić, a Vainamoinen se osmehnu i reče:
»Ko kaže da ja nešto znam? Ja sam samo običan pevač koji jedino ume da oponaša pesmu kukavice. Moje znanje je oskudno! No zato, čujmo tebe!«
Tada Đukainen sa prezirnim i nadmenim osmehom na licu, zapeva kako je najbolje znao i umeo. Pevao je o kolibama zatrpanim snegom i dimu koji se vije u vazduhu i o fokama koej se kližu po ledenim pločama.
»Pa to znaju i deca!«-progunđa starac. »Zrelog čoveka, čoveka koji je odista mudar, to ne zadovoljava.«
Đukainen se rasrdi, opet zapeva i reče:
»Ja znam pesme o nebu i o moru i o postanju zemlje. Video sam Bogove kako brode morima i kako stvaraju zalive i zatone. Video sam Boga Sampsu* kako obrađuje zemlju i kako iz nje izrasta prva breza, video sam...«
No starac ga prekide:
»Mladiću, dosta laži! Izmišljaš koješta! Ni ti, ni otac tvoj, ni bilo ko od nas ne beše još došao na svet kad su postojali zalivi i zatoni. A sa Bogom Sampsom sam bio samo ja, stari Vainamoinen, kad je izrasla prva breza. Umukni kad ti kažem i vrati se otkud si došao!«
Tada mladićevo srce usplamte u gnevu, jer shvati da je učinio što ne valja činiti.
»Ako moje pesme nisu dovoljno ubedljive,«-povika on,-»onda ću s tobom ukrstiti mač. Nije tvoja zasluga što znaš više od mene, jer ti si veoma star. No sada ćemo videti koliko vrediš, je li ti ruka snažnija od moje. Šta će ti pesme? Mač je glavni; njime, a ne pričama, čovek se bori i pobeđuje. Brani se, starče!«
»Okani me se,«-opet će Mudri spokojno,-»ne želim da se borim sa tobom, jer si još mlad i zelen, gotovo dete! Bojim se da ću te poraziti i doći ti glave!b Pođi svojim putem, mali Laponče, i pusti mene da prođem. Vrati se u svoje selo majci i ocu.«
9306
Vainamoinen (Väinämöinen)
»Odbijaš borbu, jer se plašiš!«-viknu Đukainen, mahnu glavom i gusta crna kosa mu se rasu po ramenima. »Ne budeš li se sa mnom borio, zapevaću čarobne Rune i zgaziću te kao crva. Pozvaću dva diva, koji će izići iz zemlje i smrviti te.«
Tako je vikao Đukainen, razmetljivi glupak. Tada Vainamoinena izdade strpljenje i zapeva svoje pesme.
Glas mu je bio silan kao brujanje najvećih orgulja. Od njega zemlja zadrhta. Iz Lapončevih ruku izlete mač i zapara nebo, prometnuvši se u munju. Zatim mu sa ramena odlete luk, poraste i razape se na nebu kao dotak neviđena duga. Skrhane saonice otkotrljaše se u močvaru i pretvoriše se u stenu, a na obali korbač pusti koren, izraste i razlista se kao nežna trska. Pod mladićem, koga je obuzela strava, otvori se zemlja i proguta ga sve do ramena.
"Avaj meni!«-viknu momak. »Oprosti mi što ti nisam poverovao da si ti odista Vainamoinen. Izbavi me zla!«
I koprcao se, mahao rukama, pokušavajući da se iskopa, ali ilovača mu je slepila noge i što se više borio, sve više je upadao u žitki glib. Tada se seti reči majčinih, reči mudre starice: »Sputaće ti ruke i noge, više se nećeš živ vratiti u Laponiju!«
»Pomozi, Vaino, spasi me! Daću ti sve što zaišteš ako me odavde izbaviš. Imam dva divna luka i oba ću ti dati ako me spaseš!«-vapio je.
»Šta će mi tvoji lukovi?«-reče čarobnjak i nasmeja se. »Ja imam stotine, hiljade lukova! Zidovi doma moga prepuni su lukova i strela! Drugo mi nešto ponudi pa ću videti mogu li dozvati u sećanje neke Rune kojima bih te spasao ove nedaće!«
»Pomozi mi, Stari Mudrače, i oprosti mi!«-preklinjao ga je Đukainen, dok su mu ruke i šake tonule u blato. »Ako mi pomoć pružiš, pokloniću ti sve srebro i zlato koje je dični roditelj moj u boju zadobio!«
»Šta će mi tvoje zlato i srebro?«-prezirno reče Vaino. »Svo zlato što na dnu reke počiva, biće moje ako zapevam jednu Runu, sve srebro što se krije u nedrima zemlje biće moje ako izgovorim tri čarobne reči. Podaj mi drugo nešto!«
9307
Borba Vainamoinena i Đukainena
»Pomozi mi Vaino.«-preklinjao ga je mali Laponac, koji je već bio upao u blato do grla. »Ako nađem milost pred tobom, daću ti za ženu svoju sestricu, valjanu i lepu devicu koja će ti kuću voditi, odeću tkati, sobove musti i pogače mesiti! Oslobodi me, Vaino. Zapevaj brzo svoje Rune!«
Kad Vaino ču te reči, zadovoljno se nasmeši. Misao da će pored sebe, u usamljenoj starosti, imati mladicu koja će ga razgaliti svežinom i mladošću, toliko mu se dopala da ga odmah prođe jarost koja ga beše spopala zbog drskog Laponca. On zapeva jednu čarobnu Runu i zemlja se rastvori, ta zemlja koja je mladića bila uklještila bokovima od blata i on se oslobodi njenog pritiska. Vaino zatim zapeva drugu pesmu, i kamen se prometnu u nove saonice, a duga pade s neba, dobi opet svoju pravu meru i spusti se Đukainenu na rame. Vaino zapeva treću pesmu i mač ponovo sevnu u mladićevim rukama, a korbač se pokorno odvoji od zemlje i lišće pade sa njega. Sve je bilo spremno, konj je nestrpljivo udarao kopitom o tlo. Mladi Laponac pritegnu dizgine pa ne obazirući se uteče preko snega prema severu.
Stari Vaino ostade sam i utonu u sanjarije o mladoj nevesti koja će uneti radost u njegov sumorni dom i koju će slaviti, natpevajući se sa kukavicom, dok bude sedeo pod brezom.
9308
*Sampsa (Sampsa Pellervoinen)- Finski Bog plodnosti, čiji zimski san onemogućava rast kukuruza i ječma. Najčešće se pojavljuje kao vitak mladić koji nosi korpu oko vrata.
Umjesto gluposti
Kad se nocu smirim I ocekujem san,
slusam zadnja auta kako zvizde kroz grad
umjesto gluposti,
s plafona silazis ti.
Uz tihu muziku opet skupa smo mi.
Nemam pojma koji je dan, bas me briga sta se u svjetu zbiva,
samo da te ubili nisu,
da si u meni jos uvjek ziva.
Zelim da stotinu dana ne svane dan, kad se nocu privuces I gurnes me u san, ja sam nalik
cistom zidu, ti si slika I ram,
ja prazna tisina,
ti najlepsa muzika sto znam.
nista lepse izmedju nas no sto je
pjesma I stih.
Nepresusni si izvor moj ljepsi od svih.
Mi necemo promjeniti svjet,
prave su davno dozivjele kraj,
ali uvjek ce ih biti za nas
ljubavi
znaj….
Miladin Sobic
Samo po neka reč za ostale učesnike ove akcije... Dugo sam razmišljala da li da postavim ovu bajku ovde. Budući da je uvek bila moja omiljena, smatram da je sebično da je ne podelim sa drugima kojima takva vrsta pažnje znači veoma mnogo. Ipak, bajka je veoma tužna. Sećam se da sam lila krokodilske suze kad sam je prvi put pročitala u devetoj, desetoj godini. A ja sam imala koga i da mi kaže po koju lepu reč; ova deca nemaju tu privilegiju. Sa druge strane, stojim iza toga da me je ova bajka naučila više mudrosti nego većina knjiga koje sam kasnije u životu pročitala... Na posletku sam odlučila da je ipak postavim ovde, a ostali neka odluče da li će ona biti uključena u naše forumsko parčence duše. Hvala. :)
Srećni Princ
Oskar Vajld
Visoko iznad grada, na izdignutom stubu, stajala je statua Srećnog Princa. On je bio pozlaćen tankim listovima zlata, za oči je imao dva sjajna safira, a veliki rubin sjajio mu je na balčaku mača.
Njemu su se ljudi veoma divili. »Lep je kao vetrokaz,«- primetio je jedan od gradskih većnika koji je želeo da stekne reputaciju zato što ima ukus za umetnost, »samo nije ni približno toliko kortistan.«- dodao je, plašeći se da ljudi ne pomisle da je nepraktičan, što zaista nije bio.
»Zašto ne možeš da budeš kao Srećni Princ?«- pitala je razborita majka svog sinčića koji je plakao za Mesecom. »Srećni Princ nikada ni ne sanja da plače za bilo čim.«
»Drago mi je da postoji neko na ovom svetu ko je posve srećan.«- promrmljao je razočaran čovek dok je piljio u divnu statuu.
»Izgleda kao anđeo.«- govorila su crkvena deca koja behu izašla iz katedrale u sjajnim skerletnim ogrtačima i čistim belim pinaforama.
»Kako znate?« -upitao je nastavnik matematike, -»Nikada niste videli ni jednog.«
»Ah! Ali jesmo, u snovima.« -odgovarala su deca, a nastavnik matematike se namrštio i pogledao ih strogo, jer nije odobravao da deca sanjaju.
Jedne večeri tuda je proletela mala Lastavica. Njeni prijatelji su otišli u Egipat pre šest nedelja, ali ona je ostala, jer je bila zaljubljena u najlepšu Trsku. Srela ju je u rano proleće kad je letela do reke za velikim žutim moljcem i toliko ju je privukao njen vitak struk da se zaustavila da popriča sa njom.
»Da li da te volim?« -upitala je Lastavica, koja je volela odmah da bude načisto, a trska joj se duboko naklonila. Tako je ona letela oko nje, dodirujući vodu svojim krilima i praveći srebrne talasiće. To je bilo njeno udvaranje i trajalo je celo leto.
»To je besmislena privrženost,« -cvrkutali su druge laste, -»ona nema novaca, a ima daleko previše rođaka.« I zaista je reka vrvela od trski. Onda, kada je došla jesen, oni su odleteli.
Pošto su otišli, ona se osetila usamljenom i počinjala je da se zamara od ljubavi svoje dame. »Ona ne priča,« -rekla je, -»i bojim se da je koketa, pošto stalno koketira sa vetrom.« I, naravno, kad god bi vetar dunuo, Trska bi izvodila najgracioznije naklone. »Priznajem da je prizemna,« -nastavila je, -»ali ja volim putovanje, a moja žena, stoga, treba takođe da voli da putuje.«
»Da li ćeš poći sa mnom?« -konačno ju je upitala, ali Trska je odmahnula glavom, bila je previše vezana za svoj dom.
»Bila si neozbiljna sa mnom!« -viknula je. »Odlazim Piramidama. Zbogom!« -i odlete.
Ceo dugi dan je letela, a u sumrak je stigla u grad. »Gde ću se smestiti?« -reče. »Nadam se da je grad izvršio pripreme.
Onda je videla statuu na visokom stubu. »Ovde ću se smestiti,« -viknu, -»to je lepo mesto sa dosta svežeg vazduha.« I to rekavši, spusti se tačno između stopala Srećnog Princa.
»Imam zlatnu spavaću sobu.« -reče sebi meko sebi dok je posmatrala naokolo i spremila se da ide na počinak; ali baš kada je spuštala glavu ispod krila, velika kap vode pade na nju. »Kakvo čudo!« -viknu, -»Nema niti jednog oblaka na nebu, zvezde su prilično vedre i sjajne, a ipak pada kiša. Klima Severne Evrope zaista je strašna. Trska je volela kišu, ali to je bila samo njena sebičnost.«
Onda još jedna kap pade.
»Kakva je korist od statue ako ne može da odbije kišu?« -reče ona. »Moram potražiti dobar sulundar na dimnjaku.« -i spremi se da pođe.
Ali pre nego što je raširila krila, treća kap je pala, i ona pogleda nagore i vide –Ah! Šta je videla?
Oči Srećnog Princa bile su pune suza i one su kapale niz njegove zlatne obraze. Lice mu je bilo tako lepo na mesečini da je mala Lasta bila ispunjena sažaljenjem.
»Ko si ti?« -upita.
»Ja sam Srećni Princ.«
»Pa zašto onda plačeš?« -upita Lasta. »Prilično si me nakvasio.«
»Dok sam bio živ i imao ljudsko srce,« -odgovori statua, -»nisam znao šta su suze, jer živeo sam u palati Sans-Souci, gde tuzi nije dozvoljeno da uđe. Preko dana igrao sam se sa drugarima u bašti, a uveče sam vodio ples u Velikoj Hali. Oko bašte bile su veoma visoke zidine, ali nikada se nisam zapitao šta je iza njih, sve oko mene je bilo tako lepo. Moji dvorani zvali su me Srećnim Princom i zaista, srećan jesam bio, ako je zadovoljstvo sreća. Tako sam živeo i tako sam umro. A sada kad sam umro, postavili su me tako visoko da mogu da vidim svu ružnoću i bedu moga grada i iako je moje srce napravljeno od olova, ja ne mogu da se oduprem da ne zaplačem.«
»Šta, zar nije od čistog zlata?« -reče Lasta za sebe. Bila je previše učtiva da bi iznosila opažanja naglas.
»Daleko,«, -nastavila je statua tihim melodičnim glasom, »daleko u maloj ulici nalazi se sirotinjska kuća. Jedan od prozora je otvoren i kroz njega mogu da vidim ženu koja sedi za stolom. Njeno lice je mršavo i ispijeno, i ima grube crvene ruke, izbodene iglama, jer ona je švalja. Ona veze gospodinovu krunicu* na satensku haljinu za najlepšu Kraljičinu deverušu, koja će je nositi na sledećem balu. U krevetu u uglu njen mali dečak leži bolestan. Ima temperaturu i traži narandže. Njegova majka nema ništa da mu da osim rečne vode, pa on plače. Vrapče, Vrapče, mali Vrapče, nećeš li joj odneti rubin iz mog balčaka? Moja su stopala pričvršćena za postolje i ja nemogu da se krećem.«
»Mene čekaju u Egiptu.« -reče Lasta. »Moji prijatelji lete iznad Nila i razgovaraju sa velikim lotosovim cvetovima. Uskoro će poći na počinak u grobnicu Velikog Kralja. Kralj lično nalazi se tu, u svom obojenom kovčegu. Obavijen je žutim platnom i balzamovan začinima. Oko njegovog vrata je lanac od bledo-zelenog žada, a njegove su ruke kao uvelo lišće.«
»Lastavice, Lastavice, mala Lastavice,« -reče Princ, -»nećeš li ostati sa mnom jedno veče i biti moj glasnik? Dečak je tako žedan, a majka tako tužna.«
»Mislim da ne volim dečake.« -odgovori Lastavica. »Prošlog leta, kada sam odsela na reci, bila su tu dva bezobrazna dečaka, vodeničarevi sinovi, koji su sve vreme bacali kamenje na mene. Nikada me nisu pogodili, naravno, mi laste letimo predobro za takve stvari, a pored toga, ja potičem od familije poznate po svojoj okretnosti; ali ipak je to bio znak nepoštovanja.«
Ali Srećni Princ je izgledao tako tužno da se Vrabac sažali. »Veoma je hladno ovde,« -reče, -»ali ostaću sa tobom jednu noć i biti tvoj glasnik.«
»Hvala ti, mala Lastavice.« -reče Srećni Princ.
Tako je Lasta izvukla veliki rubin iz Prinčevog mača i odletela sa njim u kljunu preko krovova grada.
Prošla je pokraj kule od katedrale, gde su stajale statue belih mermernih anđela. Prošla je pokraj palate i čula zvuke plesa. Prelepa devojka izašla je na balkon sa svojim dragim. »Kako su lepe zvezde,« -rekao joj je, -»i kako je divna moć ljubavi!«
»Nadam se da će moja haljina biti gotova za državni bal,« -odgovorila je, -»naredila sam da se na njoj izvezu gospodinove krunice, ali švalje su tako lenje.«
Prošla je iznad reke, i videla lanterne na brodskim jarbolima. Prošla je iznad geta i videla stare Jevreje kako se pogađaju među sobom, i mere novce u bakarnim vagama. Na posletku je stigla do sirotinjske kuće i provirila unutra. Dečak se trzao u groznici u svom krevetu, a majka beše zaspala, toliko je umorna bila. Uskočila je unutra i položila veliki rubin na sto pored ženinog naprstka. Onda je preletela nežno iznad kreveta, hladeći dečakovo čelo svojim krilima. »Kako se sveže osećam,« -reče dečak, -»mora biti da se oporavljam.« To reče i utonu u san.
Tada je Lastavica odletela nazad Srećnom Princu i rekla mu šta je uradila. »Zanimljivo je,« -primetila je, -»ali osećam se prilično toplo sada, iako je tako hladno.«
»To je zato što si učinila dobro delo.« -reče Princ. I malia Lastavica se zamisli, a potom zaspa. Razmišljanje ju je uvek činilo pospanom.
Kada je zora svanula, odletela je do reke i okupala se. »Kakav izvanredan fenomen!« -reče profesor ornitologije koji je prelazio preko mosta. Lastavica usred zime!« I napisao je dugačko pismo o tome lokalnim novinama. Svi su ga citirali; bilo je prepuno reči koje nisu mogli razumeti.
»Večeras idem u Egipat.« -reče Lastavica i bila je veoma raspoložena zbog te pomisli. Posetila je sve javne spomenike i dugo je sedela na crkvenom tornju.
Gde god je išla, Laste su cvrkutale i govorile jedna drugoj: »Kakav unikatan stranac!« Tako je Lasta bila veoma zadovoljna sobom.
Kada je Mesec izašao, vratila se Srećnom Princu. »Imaš li neku poruku za Egipat?« -upita, -»upravo krećem!«
»Lastavice, Lastavice, mala Lastavice,« -reče Princ, -»nećeš li ostati sa mnom još jednu noć?«
»Čekaju me u Egiptu.« -odgovori Lasta. »Sutra će moji prijatelji uzleteti do Druge Katarakte. Nilski konj piruje tamo među vezlicama, a na velikom granitnom tronu sedi Bog Mnemnon. Celu noć on gleda zvezde, a kada jutro zasija on ispušta usklik sreće i onda zaćuti. Uveče žuti lavovi dolaze do oboda reke da piju. Njihove su oči kao zeleni berili, a njihova rika je glasnija od rike Katarakte.«
»Lastavice, Lastavice, mala Lastavice,« -reče Princ, -»daleko preko grada vidim mladića u potkrovlju. On se naslanja na sto prekriven papirima, a u čaši pokraj njega je buket uvelih ljubičica. Njegova je kosa smeđa i čvrsta, usne su mu crvene kao nar i i ma velike sanjive oči. On pokušava da završi komad za direktora pozorišta, ali njemu je previše hladno da bi više pisao. Nema vatre u kaminu, a glad ga je načinila slabim.«
»Sačekaću još jedno veče.« -reče Lastavica koja je zaista imala dobro srce. »Da mu odnesem još jedan rubin?«
»Avaj! Nemam više rubina,« -reče Princ, »Sve što mi je ostalo su moje oči. One su napravljene od safira koji su donešeni iz Indije pre par stotina godina. Izvuci jedan i odnesi ga mladiću. On će ga prodati draguljaru i kupiti hranu i drva za ogrev i završiti svoj komad.«
»Dragi Prinče,« -reče Lastavica, -»to ne mogu učiniti!« -i poče da plače.
»Lastavice, Lastavice, mala Lastavice,« -reče Princ, -»učini kako zapovedam!«
I tako je Lastavica iskopala Prinčevo oko i odletela u studentovo potkrovlje. Bilo je laku ući tamo, pošto je na plafonu bila rupa. Kroz nju je proletela i ušla u sobu. Mladić je zario glavu u šake, pa ne beše čuo lepršanje krila, a kad je pogledao nagore, video je prelep safir pohranjen na uvele ljubičice.
»Počinju da me cene!« –uzviknuo je, -»Ovo je od nekog obožavaoca. Sada mogu da završim svoj komad.« -i beše veoma srećan.
Sledećeg dana Lasta je odletela do luke.
Sela je na jarbol velikog broda i gledala mornare kako vuku velike kovčege konopcima. »Izbacuj ga napolje!« -vikali su kako je koji kovčeg pristizao.
»Ja idem u Egipat!« -vikala je Lasta, ali nikoga nije bilo briga, a kada je Mesec izašao, vratila se ona Srećnom Princu.
»Došla sam da se oprostimo.« -reče mu.
»Lastavice, Lastavice, mala Lastavice« -reče Princ, -»nećeš li ostati sa mnom još jednu noć?«
»Zima je,« -odgovori ona, -»i ledeni sneg uskoro će stići. U Egiptu Sunce greje zelene palme, a krokodili leže u blatu i lenjo gledaju oko sebe. Moji drugari prave gnezdo u hramu Balbeka, a ružičaste i bele golubice ih posmatraju i guguću među sobom. Dragi Prinče, moram te napustiti, ali te nikada neću zaboraviti i sledećeg proleća doneću ti dva divna dragulja umesto ovih koje si dao. Rubin će biti crveniji od ruže, a safir će biti plav kao Veliko More.«
»Na skveru dole,« -reče Srećni Princ, -»stoji mala devojčica sa šibicama. Ispustila je šibice u oluk i one su upropašćene. Otac će je tući ako ne donese kući novac i ona plače. Nema cipela ni čarapa i njene ručice su gole. Izvuci drugo moje oko i daj joj ga i otac je neće tući.«
»Ostaću još jednu noć sa tobom,« -reče Lasta, -»ali ne mogu ti iskopati oko. Bićeš prilično slep tada.«
»Lastavice, Lastavice, mala Lastavice« -reče Princ, -»učini kako zapovedam!«
I tako je ona iskopao i drugo Prinčevo oko i odletela sa njim. Preletela je pored devojčice i tutnula joj dragulj na dlan. »Kakvo lepo parče stakla!« -uskliknu devojčica i otrča kući smejući se.
Onda se Lasta vrati Princu. »Sada si slep,« -reče, -»pa ću ja zauvek ostati sa tobom.«
»Ne, mala Lastavice,« -reče siroti Princ, -moraš otići u Egipat.«
»Ostaću sa tobom zauvek.« -reče Lasta i zaspa na Prinčevom stopalu.
Ceo sledeći dan sedela je na Prinčevom ramenu i pričala mu priče o stvarima koje je videla u čudnim zemljama. Pričala mu je o crvenim ibisima, koji stoje u dugačkim redovima na obalama Nila i hvataju zlatnu ribu svojim kljunovima; o Sfingi, koja je stara kao sam svet i živi u pustinji i sve zna; o trgovcima, koji hode polako pokraj svojih kamila i nose perle od ćilibara u rukama; o Kralju Mesečevih Planina, koji je crn kao abonos i obožava veliki kristal; o velikoj zelenoj zmiji koja spava na palminom drvetu i ima dvadeset sveštenika koji je hrane medenjacima; i o pigmejima koji plove preko velikog jezera na pljosnatom lišću i uvek su u ratu sa leptirima.
»Draga mala Lastavice,« -reče Princ, -»pričaš mi o čudnim stvarima, ali najčudnije od svega je patnja muškaraca i žena. Nema veće misterije od mizerije. Leti iznad moga grada, mali Lasto, i reci mi šta vidiš.«
I tako je Lasta letela iznad velikog grada i videla bogate kako se vesele u svojim prelepim kućama, dok su siromasi sedeli pred kapijama. Letela je iznad mračnih staza i videla bleda lica gladne dece kako gledaju ravnodušno na crne ulice. Pod svodom mosta, dva mala dečaka ležala su jedan drugom u naručju, pokušavajući da se ugreju.
»Kako smo gladni!« -govorili su. »Ne smete tu da ležite!« -vikali su stražari i oni odlutaše dalje u kišu.
Onda je Lasta odletela nazad i rekla Princu šta je videla.
»Ja sam pokriven finim zlatom,« -rekao je Princ, »moraš ga skinuti, list po list, i dati ga siromašnima; živi ljudi uvek misle da ih zlato može usrećiti.«
List po list finog zlata skidala je Lastavica, sve dok Princ nije ostao tmuran i siv. List po list finog zlata nosila je ona siromašnima, a dečija lica postajala su rumenija i smejali su se i igrali na ulici. »Sad imamo hleb!« -vikala su.
Onda je došao sneg, a za njim i mraz. Ulice su izgledale kao da su načinjene od srebra, bejahu tako svetle i blistave; dugačke ledenice kao kristalni bodeži visile su sa nadstrešnica, svi su išli obučeni u krzna, a mali dečaci nosili su skerletne kape i klizali se na ledu.
Sirotoj maloj Lastavici bivalo je sve hladnije i hladnije, ali nije htela da ostavi Princa, toliko ga je volela. Uzimala je mrvice ispred pekarevih vrata kad on nije gledao i pokušavala je da se ugreje mašući krilima.
Ali na posletku, znala je da mora umreti. Imala je taman toliko snage da još jednom sleti na Prinčevo rame. »Zbogom, dragi Prinče,« -promrmljala je, -»da li ćeš mi dopustiti da ti poljubim ruku?«
»Drago mi je da konačno ideš u Egipat, mala Lastavice,« -reče Princ, -»predugo si ostala ovde, ali moraš me poljubiti u usta, jer ja te toliko volim.«
»Ne idem ja u Egipat.« -reče Lastavica. »Idem u Kuću Smrti. Smrt je brat Sna, zar ne?«
I poljubivši Srećnog Princa u usta, pade mrtva kraj njegovih stopala.
U tom trenutku čudan prasak začuo se iz unutrašnjosti statue, kao da je nešto puklo. Istina je da je olovno srce prepuklo na dvoje. Sasvim sigurno, bio je to strahovito jak mraz.
Rano sledećeg jutra, Major je šetao skverom u društvu dva gradska većnika. Dok su prolazili pokraj stuba, pogledao je nagore u statuu: »Bože moj! Kako otrcano izgleda Srećni Princ!«
»Otrcano, zaista!« -uzviknuše gradski većnici, koji su se uvek slagali sa Majorom, i popeše se gore da ga pogledaju.
»Rubin je ispao iz njegovog mača, nema mu očiju i više nije zlatan;« -reče Major, -»u stvari, izgleda malo bolje od prosjaka!«
»Malo bolje od prosjaka!« -rekoše gradski većnici.
»I ovde je mrtva ptica pokraj njegovih stopala!« -nastavio je Major. »Zaista moramo izdati proglas da pticama nije dozvoljeno da umiru ovde.« I gradski zapisničar napravio je belešku.
I tako su srušili statuu Srećnog Princa. »Pošto više nije lep, nije više koristan.« -rekao je profesor umetnosti na Univerzitetu.
Onda su istopili statuu u peći, a Major je održao sastanak Korporacije da bi odlučili šta će učiniti sa metalom. »Moramo imati drugu statuu, naravno,« -rekao je, -»i to će biti moja statua.«
»Moja statua!« -reče svaki od gradskih većnika i svađahu se. Kada sam poslednji put čuo o njima, još uvek su se bili svađali.
»Kakva čudna stvar!« -rekao je nadglednik u livnici. »Ovo slomljeno olovno srce neće da se istopi u peći. Moramo ga baciti.«
I tako ga baciše na hrpu prašine gde je ležala i mrtva Lastavica.
»Donesite mi dve najvrednije stvari iz grada.« -reče Bog svojim anđelima, a anđeli mu donesoše olovno srce i mrtvu pticu.
»Dobro ste odabrali,« -reče Bog, -»jer u mojoj rajskoj bašti ova mala ptica pevaće zauvek, a u mom gradu od zlata Srećni Princ će me slaviti.«
*Gospodinova krunica- vrsta cveta.
Ako Srecni Princ moze da necemu nauci decu, da im usadi malo mudrosti, naravno da treba bude deo zbirke :) Uostalom, ''nije zivot sto i poljem proci'' (dobro, nekom i jeste, ali to nije poenta :)), a nema boljeg nacina da ta deca to nauce, nego kroz bajke :)
U svakom slucaju, ako zagusti, valjda ljudi koji tamo rade mogu da pomognu :)
Ponekad nas obuzima osecaj tuge koji ne uspevamo da obuzdamo. Uvidjamo da je carobni trenutak tog dana prosao, a da nismo nista ucinili…
Treba da slusamo ono dete koje smo nekad bili I koje I dalje postoji u nama. To dete se razume u carobne trenutke… Mozemo ugusiti njegov plac, ali ne mozemo ucutkati njegov glas, jer ako se radjamo iznova I nismo kadri da posmatramo svet s onom istom bezazlenoscu, onda zivot gubi svaki smisao.
Obratimo paznju sta nam govori dete koje smo sacuvali u svom srcu. Nemojmo se stideti zbog njega. Nemojmo dopustiti da to dete oseti strah, zato sto je napusteno I zato sto ga gotovo nikad ne slusamo. Dozvolimo mu makar na kratko "da drzi uzde" u svojim rukama. Ucinimo da to dete oseti ljubav, ponovo. Ucinimo mu po volji - cak I ako zahteva od nas da se ponasamo drukcije nego sto smo navikli, cak I ako drugima to bude izgledalo glupo… Imajmo na umu da je ljudska mudrost ponekad ludost. Ako budemo slusali dete koje nosimo u dusi, nase oci ce povratiti sjaj. Ako izgubimo dodir s tim detetom, izgubicemo dodir sa zivotom.
P. Koeljo
aerochivija
21.7.2007, 7:03
Ljudi su, od kako postoje, uglavnom isti – surovi i neosetljivi. A život je težak. Nije potrebno da kažem više Vama, kojima smo ovu temu posvetili. Drugi su to odavno umesto mene rekli, bolje i lepše nego što bih sam umeo.
U narednim redovima prenosim vam te vajkadašnje mudrosti. Mislim da su utoliko vrednije, jer potiču sa naših prostora.
Vi, koji ovo budete čitali jednoga dana, znajte da ipak ima onih koji su spremni da učine koliko mogu da vam život bude lepši. Ne samo na ovom Forumu, nego svuda na svetu.
Ako vas neke od ovih priča podsete na nepravde koje ste sigurno doživeli, i izazovu gnev, nemojte da dozvolite da se gnev pretvori u mržnju, prema bilo kome, ili prema bilo čemu - mržnja truje i ubija najviše onoga ko mrzi. Naprotiv, stegnite zube, i onako puni adrenalina uzmite dobru knjigu, pročitajte je i naučite nešto, napravite policu, saksiju za cveće, uradite nešto na računaru, očistite svoju sobu...
Jer, Život je borba neprestana – umiru samo oni koji mrze i koji su se predali.
aerochivija
21.7.2007, 7:05
Dr Laza K. Lazarević
SVE ĆE TO NAROD POZLATITI (odlomci)
...Čitalac će se vrlo ogrešiti ako pomisli da je Blagoje kakav čangrizalo, - bože sahrani! Sada je on samo u grozničavom stanju od nestrpljenja, pa traži samo sebi zanimanja. Pristao bi on sad i da se bije, i da ga biju - samo da mu prođe vreme. Nije on, inače, bio baš ni vrlo razgovoran čovek, i večerašnje njegovo upravo napadanje na svakoga koga sretne beše samo očajnički pokušaj da razagna čamu. Zbog toga on opet juriša na kapetana:
- Jeste li videli onoga s nogom?
- Koga s nogom?
- Ta onoga bez noge?
- Koga bez noge?
- Ta onoga sa štakom?
- Koga sa štakom?
- Sa štakom! Onoga što su mu doktori odsekli nogu!
- A što su mu odsekli?
- Pa, kažu, hteo je da umre od rane što je dobio na Javoru, pa mu onda odsekli nogu, pa sad ide bez noge... Zar vi ne znate onoga s nogom?
- Ne znam - reče kapetan - nisam ga video.
- Pa sve prosi pred crkvom!
- Hm!
- Uh, Bože! - Blagoje se strese. - Ovakav badrljak amo! Bolje bi mu bilo sto puta da je umro! A on ništa - živ! Pa još puši! Ništa mu, kaže, ne škodi!
- Pa dabogme!
- Samo to mi se ne dopada što prosi.
- Pa mora da jede!
- Znam! Ali on kad je u ratu izgubio nogu, treba da mu se plati! Lepo da mu kažu: Na ti, brate! Hvala tebi koji si za nas prolevao krv, i take stvari... Čovek je, u neku ruku, to se vidi - kako da kažem? - izgubio nogu, ide na štaci! Sad njemu treba da jede, da pije. Hoće, bogme, i lulu duvana... Čovek je...
Kapetan se oseti pozvan da objasni kazandžiji položaj invalida:
- To je lepo što je on za svoju zemlju osakatio sebe. Ali zato on ne može tražiti sad da bude savetnik. Vidite: svaki onaj koji je prolio krv za svoju zemlju treba da se računa u srećne, jer se odužio svojoj majci, svojoj zemlji. Svaki je dužan svojoj zemlji, zemlja nije nikome ništa...
- E, znam i ja te vaše filozofije! Znam ja, ako ćeš, i "zemlja jesi, u zemlju oditeši"! Ali daj ti, brate, štogod u živa usta! Vidite: to je čisto..., kako da kažem?..., to je strašno pogledati! Dovde odsečeno, - a čovek hoće hleba! Pa sad zar da prosi? Mora! Ne može da ore, ne može da kopa! Pa još, može biti, ponekiput slabo što i naprosi. Bre, da je meni vlast, ja bih i znao šta bih radio! Ja bih lepo iz kuće u kuću. Uđem, unutra sedi gazda i jede pitu od oraha. - "A, ti jedeš pite?" - "Jedem!" - "A je li krv jeftinija od pite? A kamo onome onde s nogom?" - "A šta me se on tiče?" - "Ha, ne tiče te se, je li? Daj ovamo, doktore! Jedan, dva, pet, - koliko ih treba! Dede seci! Secite mu noge ovde! Jok, ne pitam ja treba li ili ne treba: seci ti samo! Tako! Sad vidi kako je onome onde! Ha sinko!"...
aerochivija
21.7.2007, 7:06
...Kako beše tek zora i putnici neodlučno stajahu na obali, to i nehotice svi obratiše pažnju ovoj sceni.
Kapetan otrča napred u mehanu da probudi Blagoja. Svet se raskloni u dva reda puštajući invalida: krasnog, jedrog momka, s muškim licem i žalostivim osmejkom oko usana. Sve beše u njega: i snaga, i zdravlje, i lepota, i opet - ničega ne beše! Sve ličaše na razlupanu skupocenu porculansku vazu.
On pođe polako napred. Za njim pristade kapetanica s majkom i detetom, pa onda ostali svet, svi ćuteći kao u nekom svečanom sprovodu.
U taj par gologlav Blagoje istrča iz mehane:
Kapetan poskoči i dohvati ga za ruku:
- Stani! On je teško ranjen! Zdravo teško!
- Kako teško? Ko to kaže?... Evo, evo pisma!... Njegov drug Jole...
Zverajući na sve strane, Blagoje protrča pored invalida i zaustavi se na kraju publike:
- Pa gde je?
- Tata! - viknu vojnik milostivno okrećući se na jednoj nozi i podupirući se štakom. - Tata! Ta evo me!
Blagoje se kao munja brzo okrete. Stade pred sina. Gleda ga, gleda - pa onda tresnu o zemlju.
Niko ne mišljaše da ide svojim poslom. Svi priskočiše, poprskaše ga vodom. Dama s kučetom i zembilom turi mu nekakve kapljice pod nos. Brzo ga povratiše i digoše na noge. On se prvo obrisa od vode kojom su ga polivali, pa onda zagrli sina, ali tako naglo kao da se bojao da će mu pobeći!
Dugo ga ne pusti. A i kad se odvoji, on ga gledaše pravce u oči, ne smejući nikako spustiti očiju dole gde je nekad noga bila.
- Hvala Bogu, samo kad si ti živ! Sve će opet dobro biti. Ovo, - on rukom napipa štaku - ovo će narod pozlatiti! Je li tako, braćo?
Svi priskočiše odobravajući.
- Eto ja, - reče kapetan - ja prvi dajem... - on stade preturati špagove, ali nađe samo nekoliko krajcara, - ja evo dajem sahat i lanac. Na!
- Hvala, gospodin-kapetan! - reče vojnik, isto onako pozdravljajući kapetana. - Drži, tata! Ja nemam ruke.
- Evo i ja ti dajem moju ćilibarsku lulu. Vredi dva dukata - reče Stevo praktikant.
- Hvala, braćo! Drži, tata!
- Evo ti da kupiš duvana! - reče Marinko magazadžija i pruži mu nekoliko dukata.
Vojnik, s mukom pridržavajući štaku, skide kapu i podmetnu je magazadžiji da turi u nju novce.
- Hvala, braćo. Drži, tata!
Blagoje uze kapu u obe ruke, metnu u nju sahat, lulu i dukate.
Narod poče redom spuštati u kapu. Među putnicima beše i braće Rusa, sa onom, kako oni vele, "širokom naturom". Oni nemilice davaše.
Vojnik se zahvaljivaše neprestano sa: "hvala, braćo!, hvala, braćo!", ali mu glas postajaše sve više i više zagušljiv. Te dve reči počeše dobijati odsudan ritam, kao u slepaca na vašaru, i on kao da sad prvi put oseti sa svom snagom nepokolebljivog uverenja da je bogalj i prosjak. I najzad prosuše se tihe, krupne suze, kao majska kiša...
aerochivija
21.7.2007, 7:09
...
- Gle, gle ti njega - reče Blagoje. - Zbog tak'e sitnice plače! Pa šta mi je to? Jedna noga! E, hej! Sve će to opet... - on umalo ne reče "narasti", ali se opet ustavi: - Sve će to opet... Ama je li ti ja kažem da će to sve narod pozlatiti?!
Pa onda ujedared i sam briznu u plač:
- A što će mi sve ovo?
On baci preda se kapu s poklonima i kao lud pogleda u nebo, kao da odozgo čeka odgovora.
- Hajdemo-te odavde! - reče kapetanica. - Ovde je nesreća, a mi... - ona pogleda u obe noge svome mužu i u pune obraščiće svoga deteta... - mi smo, hvala Bogu, srećni i presrećni!
Tada su odveli Blagoja i sina s poklonima na karucama u varoš. Ljudi dobra srca činili su im donekle poklone, ali sve se na svetu ogugla. Sve izbledi: i oduševljenje, i ljubav, i dužnost, i sažaljenje, i ne možeš ga više poznati, kao ni Topuzova vranca koji je nekad dobijao svaku trku, a sad okreće suhaču.
Kapetan je opet ozidao kuću na istom mestu u Knjaževcu. Pokrio je, istina, kao što se kaže, hartijom, ali mu je žena vesela, i sinčić zdrav, i čupa ga već za brkove. I Blagoje je još donekle govorio: "Sve će to narod pozlatiti!" Posle je okrenuo na: "Sve će to tebi Bog platiti!" Naposletku se propije i tu skoro umre. A njegov sin prima izdržavanje iz invalidskog fonda i - prosi!
Možete mu, ako ćete, udeliti.
Ovo je moj prilog!
(Kraj)
Kompletna pripovetka je u priloženoj arhivi.
aerochivija
21.7.2007, 7:10
Milovan Đ. Glišić
PRVA BRAZDA
Uvrh sela Velike Vrbice, čak gore - već pod planinom Vratarnom - vidi se odovud, s Latkovačkih pogledi, skromna seoska kućica i uz nju dve-tri zgradice.
To je kuća udovice Mione. Pokojni Sibin Džamić poginuo je u drugome ratu iza Jankove klisure.
I sad se pričaju priče o Sibinovom junaštvu i kuraži. Ko ga god spomene u Velikoj Vrbici, svak će reći: "Bog da ga prosti!..."
Njegova Miona ostade samohrana s troje siročadi. Dva sinčića i jedna kći. Sve jedno drugom do uveta. Najstarijem, Ognjanu, beše tek sedam godina.
Seosku kuću ne može zadesiti grđa nesreća nego kad ostane bez muške glave.
Ta je nesreća zadesila još mnoge kuće u ovome kraju. Mnoga udovica žalila je i prežalila svoga domaćina. Posle godinu-dve dana neka se preudade; neka ode u rod i odvede svoju decu tuđem ocu. Sibinova Miona ne htede se ugledati na svoje, po nesreći, druge. Otresita i vredna žena prihvati u svoje ruke i teške ratarske poslove...
Mioni se sve činilo - doći će Sibin, pa kako će mu pogledati u oči kad zateče svoju kuću rasturenu i pustu!...
Pokojni Sibin ima dosta braće i bratanaca, odeljaka. Svi su vredni, otresiti, dobrodušni ljudi. Nema dana kad se koji od njih ne svrati kući Mioninoj - da joj pomogne štogod.
Najviše je pomagao Mioni mlađi brat Sibinov, Jelenko.
Ne jedanput govorio je Jelenko svojoj snasi:
- Zašto me, snaho, ne poslušaš? Što ne prećeš u našu kuću? Vidiš li, jadna ne bila, da ne možeš izići nakraj s tom dečicom!... Kud ćeš, jadnice, pre? Da imaš sto ruku, opet ne bi mogla tako sama stići da sve uradiš... Što ne dođeš barem dok ti dečica stanu na snagu?...
- Ne mogu, dešo! - odgovorila bi mu Miona uzdahnuvši.
- Ama što ne možeš, snaho? U našoj kući bilo bi ti i lakše i rahatnije...
- Kako bih ja, bolan dešo, mogla ugasiti ovo ognjište, gde su se ova siročad prvi put vatre ogrejala?... Šta bi rekla posle svojoj deci kad bi me zapitali: "Čija je, nano, ona kuća što je zarasla u korov i zovu, te niko ne sme ni danju u nju ući?... " Kad bih tako učinila, mene bi sapreo onaj hleb i so, što sam pojela u ovoj kući s pokojnim Sibinom!... Sačuvaj, bože!... Nikad, dešo, nikad!...
Jelenko samo slegne ramenima, pa zajmi ralo i volove, te ode na njivu da uzore Mioni koliko joj treba za usev.
Ti dobri ljudi pomagali su joj svakad u težem radu poljskom - što već ne može da savlada slaba ženska ruka. Oni joj uzoru malo njive, poseju i srede kao sebi. Ostalo radi sama Miona. Sama okopava, plevi, žanje. Nikad se neće požaliti da joj je teško. Hoće i u tome da joj pomognu. Njoj čisto bude krivo. Obično im odgovori:
- Hvala vam! Gde je bilo teže tu ste mi pomogli. Ovo već mogu polako i sama!...
aerochivija
21.7.2007, 7:11
Prolazila godina po godina.
Miona se već navikla na samotinju i teret. Čisto sad ne bi verovala da može biti i drukčije! Deca joj poodrasla. Ognjan uzeo petnaestu godinu. Ide u školu. Veliki je đak. Dušanka navršila trinaestu. Ona uveliko odmenjuje majku u kućevnim poslovima. Ako Miona zorom podrani na njivu da užanje koji snop više, ili ode na livadu da poplasti ono što je Jelenko juče pokosio - neće u podne, kad se vrati kući, ostati bez ručka. Dušanka se brine o tom, kao kakva matora reduša. Ume čak i pogaču da umesi... Najmlađi, Senadin, uzeo je devetu godinu. Još gradi ponekad pucaljke od zove, ali je kadar da pričuva jaganjce i da istera ovce na popas. Vajdica je i od njega.
Hvala bogu, dečica su Mionina zdrava i vesela, razborita i vredna. Odevena su kao iz najbolje gazdinske kuće. Mioni je puno srce kad ih pogleda.
- Tići moji lepi!... - šaputala bi često, uzdahnuvši. - Bože jaki, molim ti se, podrži me u zdravlju i snazi dok mi ne ojačaju ova krila moja!...
Dobar je bog. On je saslušao ovu usrdnu molitvu samohrane udovice.
Ljudi iz sela divili su se durašnosti Mioninoj. Svud su je hvalili i njome ukorevali svoje domaćice kad bi se malo olenile. Samo jedno im beše za čudo: kako je mogla tako samohrana odvojiti od kuće Ognjana i opremiti ga u školu! To su joj kao i zamerali.
I sam Jelenko prekoreo je jedanput Mionu zbog toga. Beše se svratio sa svojim stricem, starim Jezdimirom, pa posle razgovora o svemu i svačemu, reći će snasi:
- Vala, svak ti se živi čudi kako se dajaniš... Jesi vredna, jesi pametna. Samo si nešto sludovala...
- A šta to, dešo? - upita Miona i pogleda Jelenka malo začuđeno.
- Što ono dete ne ostavi kod kuće, da ti barem štogod pomogne? Toliki imućniji i zadružniji ljudi, pa nisu kadri odvojiti svoje dece... Ti se ionako sirota i mučenica, pa...
- Ne dam ja, dešo, da mi deca budu poslednja u selu! - odgovori Miona i zamplami se malo u obrazu. - Pokojni Sibin, bog da ga prosti, često je govorio kako će, ako dočeka, školovati Ognjana. Ja sam mu ispunila želju... Kad sam se mučila toliko godina, neće mi zar biti ništa ako se pomučim još neko vreme...
- Ono jest, snaho - poče stari Jezdimir. - Sve je to lepo i krasno: ali, opet, ti si, eto, sama u kući, pa ti je zauvar makar i mala pomoć i olakšica...
- Ta Ognjan će mi sad o Petrovudne izučiti i ostati kod kuće... Ako bog da zdravlja, daću odmah na jesen i Senadina. Neću ja da mi deca budu slepa kod očiju!... - odgovori Miona tako pouzdano i odsečno da joj ni Jelenko ni Jezdimir ne umedoše reči reći.
Prozboriše još dve-tri o drugim stvarima, pa se digoše i odoše.
Muž žena! - reče čiča Jezdimir polako, pošto odmakoše od kuće Mionine.
aerochivija
21.7.2007, 7:13
...Nastao je časni post. Zima već prevalila. Ne duva više oštra ustoka ni hladni sever. Sad se beli vetar igra golim granama visokih bukava - pošav od Župe, pa sve do Željina, Nerađe i Kopaonika. Sneg svud gotovo okopneo. Samo, onaj na Suhome rudištu ne haje za beli vetar: on će se rasplinuti tek posle - kad pripeku junske vrućine.
Na sve strane razmileli se vredni ratari. Oru njive, popevajući i nadajući se dobroj godini.
Tek u podne stiže Miona iz čaršije. Išla je tamo zorom da obiđe Senadina.
Ona je održala svoju reč. Ognjan je o Petrovudne dovršio četvrti razred, a Senadin je odmah po Preobraženju pošao u prvi.
Taman Miona ozdo uz voćnjak, a Dušanka ispade iz kuće. Stutoljila nešto u lepu šarenu torbičicu, pa sve nekud žuri.
- Kud ćeš ti, Dušanka?
- Enede! Zar i ti dođe!... - odgovori Dušanka gotovo kao i zbunjena. - Baš dobro, da ne ostane kuća sama... Eto, ja pošla tamo do brala...
- E? A gde je on?
- Na njivi tamo iza laza... Reče da mu odnesem ručak.
- A zar neće doći kući da ruča?
- Neće.
- A što?
- Otišao je s volovima i ralom...
- E! - čisto uskliknu Miona. - Pa što mi odmah ne kažeš, vesela bila? Daj meni tu torbicu! Ja ću mu odneti...
- Neka, nano, ti si umorna... Odneću mu ja... Pa, onda...
- Šta, čedo?
- Rekao mi brale da ti ne kažem odmah. "Hoću", veli, "da obradujem nanu..."
- O, bog mi ga obradovao!... Nisam ja, dete, umorna! Ta nisam ni osetila kad sam došla... Eh, baš ti ne valja posao - što mi odmah ne kaza! Vidiš ti njega!... Daj mi tu torbicu! Podne je eto prevalilo!... A je li otišao odavno?...
- Pa i nije. Tek ako je sad stigao na njivu... Miona brzo uze torbicu od Dušanke, zagleda šta je spremljeno, pa ode žurno.
Dušanka osta pred kućom - gledeći čisto začuđeno za svojom majkom.
Njiva iza laza nema više od dana oranja. Zemlja potakša; kad je dobra godina, rodi dve-tri krstine jarice.
Ognjan taman obrazdio prvu brazdu, pa hoće da ovrati... kad eto ti mu majke.
- Nuto moga matorca kako mi radi!...- kliknu Miona radosno, pritrčavši, pa uze grliti i ljubiti Ognjana.
Ognjan se malo iznenadi.
- Pa srećan ti rad, domaćine moj! - nastavi Miona. - Gle, gle! Kako je to krasna brazdica, pa kako je duboka!... O, mene lude! Govorim koješta, a ti si umoran, rabotniče moj!... Dela, evo... evo, seja ti spremila i ručak...
Tu Miona brzo povadi iz torbice što je spremljeno. Prostre torbicu, pa razredi po njoj: malo soli, luka, nekoliko pečenih krompira, tanku pogačicu, zastrug mežganika, pa i čuturicu, govoreći:
- E, gle ti Dušanke! Spremila ti i čuturicu vina. Matorka moja! Zna ona šta valja umornu čoveku... Ustavi ralo, sine! Dosta si mi radio!
I suze joj grunuše...
aerochivija
21.7.2007, 7:15
- Šta ti je, nano? - reče Ognjan sednuvši. - Ti plačeš?
- Ništa, sine, ništa! Eto smejem se!... Dela uzmi - gladan si, znam... Bogami, i ja se zabavih malo dole u čaršiji... Da znaš kako učitelj hvali Senadina!...
- Sedi i ti, nano, da ručamo zajedno - reče Ognjan lomeći i njoj parče pogačice.
- Neka, sine! Ručaću ja kod kuće... Dušanka me čeka - odgovori Miona stojeći i kao dvoreći sina. - Ti misliš i ja sam umorna. Nisam, Ognjane! Mogu ja vazdan stojati, sinko!... Ama uzmi! Neka, stići ćeš. Ne moraš ti sve danas uzorati...
E, gle ti njega! Baš ore kao matorac! Kaže meni Dušanka... A ja mislim - šali se, vrag jedan!...
I opet joj suze udariše. Ona ih briše rukavom i smeje se.
Ognjan se čisto zbunio. Neki plamen udario mu u lice. Zausti da rekne nešto, pa baš ne ume.
Miona ga opet nudi.
Poče da ćereta s njime kao dete... sve stojeći. Reče kako će očuvati šenicu s te njive - samo za blage dane. Mesiće od nje česnicu, kolač za krsno ime. Najlepše je brašno od staroga žita.
- Samo ako dobro rodi - reče Ognjan. - Znaš i sama, nano, da nam je ova njiva ponajtakša... Žito se gotovo svakad izglavniča...
- O, rodiće, sine!... Mora roditi! Ta ovake zemlje nema ni u Moravi! Ovde nikad nije bilo ni glavnice ni ljulja... Videćeš ti kako će tu biti dobra pšenica!...
Ognjan poruča, pa se diže te prihvati opet ralo i ošinu volove...
Miona stoji i gledi sina kako kao petlić opskakuje, tegleći za ručicu i navijajući ralom čas na jednu čas na drugu stranu. Rad je težak, a detinja ruka još nejačka.
Nekoliko puta Miona htede da pritrči i da mu pomogne... ali nešto ne smede. Ni sama ne zna zašto!
Pribra torbicu, pa pođe polako kući.
Osvrtala se nebrojeno puta i gledala Ognjana. Videla je - kad je uzorao čak i treću brazdu!...
Obuze je neka čudna radost. I plače joj se - i smeje joj se. Ne zna ni sama zašto... Malo, pa tek prozbori onako sama: "Ta red je jednom da i mene bog obraduje!... I zar ja nisam srećna? Ko to kaže!... Te kako sam srećna! More, imam ja sina! Imam domaćina, hej... Neće meni više poslovati tuđe ruke... Aja!... Nema niko ovakvog detića. Eno ga ore!... Ne može bolje ni Jelenko!... Momak je to!... Još godinu-dve, pa ću ga i oženiti - ako bog da! O, ta i moja će kuća propevati!..."
Dušanka ne pamti da je ikad videla majku veseliju nego tad - kad se vratila s njive iza laza...
Došla je kući pevušeći neku veselu pesmicu.
aerochivija
21.7.2007, 7:16
Dr Laza K. Lazarević
PRVI PUT S OCEM NA JUTRENJE (odlomci)
...Pio je vrlo malo, i to samo vino. Rakiju, i kad ogleda za kupovinu, ispljuje, pa nakiseli lice. Ni za kafu nije bogzna kako mario... Pa šta je radio svu noć po mehančinama? pitate vi.
Nesreća, pa to ti je! Da je pio, čini mi se, ni po jada. Nego... Videćete!
To je mojoj majci pola veka ukinulo. Plače nekih puta da svisne. A nikome da se pojada.
Jedanput dođe on, tako, docne kući... Ništa!... Sutradan - ništa... Kad, moj brate, opazi majka da on nema sahata! Prekide se žena, pita ga:
- A gde ti je, Mitre, sahat?
On se namrgodio. Gleda na stranu, kaže:
- Poslao sam ga u Beograd da se opravi.
- Pa dobro je išao, Mitre.
- Valjda ja nisam ćorav ni lud; valjda ja znam kad sahat ide i kad ne ide!
Moja mati šta će, ućuta.
Kuka posle s mojom sestrom: "E, teško meni! Daće sve što imamo, pa pod starost da perem tuđe košulje!"
Jedanput opet - jali je bilo deset, jali nije - a njega eto iz kafane. Nakrivio jednu astrahansku šubaru, preko prsiju zlatan lanac s prsta debeo, za pojasom jedan srebrnjak iskićen zlatom i dragim kamenjem. Uđe on, a kao da mu se nabrala koža oko levog oka. Nešto je dobre volje.
Kako uđe, izvadi sahat iza pojasa, kao sanćim da vidi koliko je.
- Zar si povratio?... - trže se. - Zar ti je već opravljen sahat?
- Opravljen! - kaže on.
- A kakav ti je to lanac?
- Lanac kao svaki lanac - kaže on, ali nekako mekano, nije da se izdire.
- Znam, - kaže moja mati - a otkud ti?
- Kupio sam!
- A ta šubara? To ima samo u Miće kaznačeja.
- Kupio sam i nju!
- Prodao ti?
- Prodao!
- A kakav...?
Ali tu moj otac pogleda nekako preko oka moju majku. Ona umuče.
On se uze skidati. Gledam ispod jorgana. Izvadi iza pojasa jedan zamotuljak kolik pesnica pa baci na sto, i ono zveknu: sam samcit dukat, brate!
- Na, - reče - ostavi ovo! - Pa onda iziđe u kuhinju. Moja mati uze onu hartiju nekako samo s dva prsta, kao kad diže prljavu dečju pelenu.
- A šta ću - kaže sestri - s ovim novcima? Ovo je prokleto!... Ovo je đavolsko!... Ovo će đavo odneti kako je i doneo!...
Kao što vidite, nema tu sreće ni života!
I tako je moja mati bila nesrećna, i mi smo svi uz nju bili nesrećni...
Nekad, pričala mi je mati, bio je on sasvim drugi čovek; a i ja se sećam, kao kroz maglu, kako me je često držao na krilu dok sam bio sasvim mali, pravio mi od zove svirajku i vodio me sa sobom na kolima u livadu. Ali, kaže majka, otkako se poče družiti s Mićom kaznačejem, Krstom iz Makevine ulice, Olbrektom apotekarom i još tako nekima, sve se okrenu i pođe kako ne treba...
aerochivija
21.7.2007, 7:18
... Dođoše oni, velim. Stojan odmah uz ognjište, pa peci kafu.
Zapališe četiri sveće. Udari dim od duvana kao iz dimnjaka. Piju kafu, ćute kao Turci, samo karta klizi, i čuješ kako zveči dukat.
To je bila strašna noć.
Mi se s majkom zatvorili u drugu sobu. Ona više ne plače. Ni sestra. Ispijene u licu, oči upale pa gledaju strahovito uplašeno. Prema ovome je ništa ono kad mi je stric umro.
Nekoliko puta ulazio je naš otac u našu sobu. Bio je sav znojav. Razdrljio džemadan, raspučio košulju pa mu se vide guste crne dlake na grudima. Namrčio se kao Turčin.
- Daj još! - veli mojoj majci.
Ona stegla srce. Ćuti kao kamen, otvara kovčeg pa šakom sipa u njegovu, a on vezuje u maramu.
Gleda uzvereno i na stranu, odlaže nogama kao ja kad me društvo čeka napolju, a ja stojim dok mi seša ne odseče hleba. Uzima novce, glavu okrenuo na drugu stranu, pa kad prođe, progunđa kao za se: "Još samo ovo!" I onda čisto beži iz sobe. Ali "još ovo", uđe ti on, čini mi se, peti put u našu sobu, a tako oko tri sahata po ponoći.
- Daj! - veli majci, a došao u licu kao zemlja.
Mati pođe kovčegu, a noge joj klecaju, sve se navija. Onda ja videh, ispod jorgana, kako se onaj moj veliki otac strese i kako se prihvati za peć.
- Brže! - kaže majci, a odlaže nogama i rukavom briše znoj.
Mati mu pruži.
- Daj sve! - reče on.
- Poslednjih deset dukata! - reče ona. Ali to ne beše više glas, ni šapat, već nešto nalik na ropac.
On skopa one novce i upravo istrča iz sobe.
Moja mati klonu kraj kovčega i onesvesti se. Sestra vrisnu. Ja skočih iz postelje. I Đokica skoči. Sedosmo dole na patos kraj nje; ljubismo je u ruku: "Nano, nano!"
Ona metnu ruku na moju glavu i šaputaše nešto. Onda skoči, upali svitac pa prižeže kandilo pred svetim Đorđem.
- Odite, deco, molite se Bogu da nas izbavi od propasti! - reče ona. Glas joj zvoni kao zvono, a oči svetle kao večernjača na nebu.
Mi potrčasmo njoj pod ikonu i svi klekosmo, a Đokica klekao pred majku, okrenuo se licem njoj, krsti se i, siroče, čita naglas onu polovinu Očenaša što je već bio naučio. Onda se opet krsti i ljubi mater u ruku, pa opet gleda u nju. Iz njenih očiju teku dva mlaza suza. One behu upravljene na sveca i na nebo. Tamo gore beše nešto što je ona videla; tamo njen Bog kog je ona gledala i koji je nju gledao. I onda joj se po licu razli nekakvo blaženstvo i nekakva svetlost, i meni se učini da je Bog pomilova rukom, i da se svetac nasmeši, i da aždaja pod njegovim kopljem ze'nu. Posle mi zablesnuše oči, Pa padoh ničice na kraj njene haljine i na njenu levu ruku, kojom me pridrža, i molih se po stoti put: "Bože, ti vidiš moju majku! Bože, molim ti se za babu!" I onda, a ne znam zašto "Bože, ubij onoga Zelembaća!" ...
aerochivija
21.7.2007, 7:19
... Ujedanput škljocnu brava. Moje majke nesta s prozora. Ja pretrnuh.
Vrata se od velike sobe otvoriše. Na pragu stajaše on, moj otac!
Fes malo zaturio, pa mu viri ispod njega kosa i pada mu visoko čelo. Brkovi se opustili, lice potamnelo, pa ostarelo. Ali oči, oči! Ni nalik na one pređašnje! Čisto posuknule, utekle u glavu, upola pokrivene trepavicama, polako se kreću, nestalno i besmisleno gledaju, ne traže ništa, ne misle ništa. U njima nešto prazno, nalik na durbin kome su polupana stakla. Na licu nekakav tužan i milostivan osmejak - nije to nikad pre bilo! Takav je izgledao moj stric kad je pred smrt iskao da ga pričeste.
Polako pređe hodnik, otvori vrata od naše sobe, promoli samo glavu unutra, pa se, ne rekavši ništa, brzo povuče. Zatvori vrata pa iziđe na ulicu i lagano se uputi kum-Ilijinoj kući.
Pričao mi je posle Toma, kum-Ilijin sin, da se moj otac s njegovim zatvorio u jednu sobu, da su nešto dugo polako razgovarali, da im je posle doneto hartije i mastila, da su nešto pisali, udarali pečate i tako dalje. Ali šta je to bilo, to se ne zna niti će ikad iko znati.
Oko deset i po sahata mi smo svi ležali u postelji, samo mati što je sedela s rukama u krilu i beznačajnim pogledom gledala u sveću. U to doba škripnuše avlijska vrata. Mati brzo pirnu u sveću, pa i sama leže u krevet.
Meni je ispod jorgana kucalo srce kao da neko bije čekićem u grudima.
Vrata se otvoriše i moj otac uđe. Obrte se jednom-dva po sobi, pa onda, ne paleći sveće, skide se i leže. Dugo sam još slušao kako se prevrće po krevetu, pa sam posle zaspao.
Ne znam koliko sam tako spavao, kad osetih nešto mokro na čelu. Otvorim oči i pogledam: pun mesec gleda pravo u sobu, a njegov paučinast zrak pao na lice moje majke. Oči joj zatvorene, lice kao u nekog teškog bolesnika, a grudi joj se nemirno dižu.
Više nje stoji moj otac. Upro pogled u nju i ne miče se. Malo posle priđe našem krevetu. Gleda nas sve, gleda moju sestru. Dođe opet nasred sobe, opet pogleda uokrug, pa prošaputa:
- Spavaju! - Ali se trže od svog šapata i kao da se oka meni nasred sobe. Dugo je tako stajao ne mičući se, samo što opazim pokatkad kako mu se'nu oči, gledajući čas na nas čas na mater.
Ali mi nijedno ni uvom da maknusmo!
Onda on pođe porebarke na prstima čiviluku, a ne skida oka s nas; skide pažljivo onaj srebrnjak, turi ga pod džube natuče fes na oči, pa brzo i celom nogom stupajući iziđe napolje.
Ali tek što se vrata pritvoriše, a moja se mati ispravi u krevetu. Za njom se diže i sestra. Kao kakvi dusi!
Mati brzo ali pažljivo usta i pođe vratima; za njom prista i seša.
- Ostani kod dece! - prošaputa majka, pa iziđe napolje. Ja skočih pa i sam pođoh na vrata. Seša me uhvati za ruku, ali ja se otrgoh i rekoh joj:
- Ostani kod dece! ...
aerochivija
21.7.2007, 7:22
... Noć je bila u boga divota! Nebo se sija, mesec se cakli, vazduh svež - nigde se ništa ne miče. Onda videh babu kako se nadviri nad prozor od momačke sobe, pa opet ode dalje. Stade najzad pod krov od ambara, pa izvadi pištolj.
Ali u istih mah, ne znam otkud, stvori se moja majka uz njega.
Prenerazi se čovek. Upro pogled u nju pa bleji.
- Mitre brate, gospodaru moj, šta si to naumio? Moj otac uzdrhta. Stoji kao sveća, šupljim pogledom gleda moju majku, a glas mu kao razbijeno zvono.
- Idi, Marice, ostavi me... Ja sam propao!
- Kako si propao, gospodaru, Bog s tobom! Što govoriš tako!...
- Sve sam dao! - reče on pa raširi ruke.
- Pa ako si, brate, ti si i stekao! Moj otac ustuknu jedan korak, pa blene u moju mater.
- Ama sve, - reče on - sve, sve!
- Ako će! - reče moja mati.
- I konja! - reče on.
- Kljusinu! - kaže moja mati.
- I livadu!
- Pustolinu!
On se primače mojoj majci. Gleda je u oči, čisto prožiže. Ali ona kao jedan božji svetac.
- I kuću! - reče on, pa razrogači oči.
- Ako će! - reče moja mati. - Da si ti živ i zdrav!
- Marice!
- Mitre!
- Šta ti to veliš, Marice?
- Velim: da Bog poživi tebe i onu našu dečicu! Nije nas hranila ni kuća ni livada, nego ti, hranitelju naš! Nećemo mi biti nijedno gladni dok si ti međ nama!
Moj otac kao da se malo zanese, pa se nasloni laktom na rame materino.
- Marice, - poče on - zar ti?... - Zagrcnu se, pa pokri oči rukama i ućuta.
Majka ga uhvati za ruku:
- Kad smo se mi uzeli, nismo imali ništa osim one ponjave, jedne tepsije i dva-tri korita, a danas, hvala Bogu, puna kuća!
Ja vidim kako ispod babina rukava kanu kap i blesnu spram mesečine.
- Pa zar si zaboravio na čardak pun šišarke?
- Pun je! - kaže otac glasom mekanim kao svila, a rukav prevuče preko očiju i spusti ruku.
- Pa šta radi ona moja niska dukata? Što će onaj ležeći novac? Uzmi ga u trgovinu!
- Uložićemo u žito!
- Pa zar smo mi neki prestari ljudi? Zdravi smo, hvala Bogu, a zdrava su nam dečica. Molićemo se Bogu, pa raditi.
- Kao pošteni ljudi!
- Nisi ti neki tunjez, kao što ima ljudi. Ne dam ja samih tvojih ruku za sav kapital Paranosov, pa da je još onoliki!
- Pa ćemo opet steći kuću!
- Izvešćemo našu decu na put - kaže mati.
- Pa me neće mrtvog kleti... Otkad ih nisam video!
- Hodi da ih vidiš! - reče mati, pa ga kao neko dete povede za ruku.
Ali ja u tri koraka već u sobi. Samo što prišaptah mojoj sestri: "Lezi!", pa povukoh jorgan na glavu.
Upravo njih dvoje stupaju preko praga, a na crkvi grunuše zvona na jutrenje. Gromko se razleže kroz tihu noć i potrese se duša hrišćanska. I kao talas suvo granje, tako njihov zvuk odnosi bolju i pečal, kida uze taštine, a skrušena duša razgovara se s nebom...
- Sine, ustani da idemo u crkvu!...
Kad sam išao lane u Beograd po espap, video sam u Topčideru Peru Zelembaća u robijaškim haljinama - tuca kamen!
(Kraj)
Kompletna pripovetka u priloženoj arhivi
aerochivija
21.7.2007, 7:26
Ovde prilažem arhiviranu pripovetku Milovana Đ. Glišića, "Glava šećera". "Nezgodna" je za postavljanje u odlomcima...
Baldrova smrt
Predanje Starih Germana
Tužna je i tragična povest o Baldrovoj smrti. Evo kako se to zbilo:
Baldr, najbolji među Bogovima, bio je odjednom mučen teškim snovima koji su nagoveštavali neku nesreću. Ispričao ih je zato Asima i oni su svi došli na sudijske stolice i počeli da se savetuju zašto tako teški snovi muče Baldra.
Najzad je ustao Odin, stari stvaralac sveta, osedlao je svog osmonogog konja Slajpnira i odjahao naniže u dubine Niflhela (Svet Senki). Tu mu je iz pećine izašao u susret pas Garm. Grudi su mu bile umrljane krvlju, lajući je progonio oca svih čarolija. Odin je jahao dalje, zemlja se tresla; stigao je ubrzo pred visoke dvore Hel, vladarke podzemnog sveta magle.
Odin je upravio konjica ka istočnim vratnicama, znao je da se tu nalazi humka veštice; lukavoj ženi pevao je čarolije za oživljavanje sve dok joj se glas nije oteo sa usana:
»Ko je taj čovek koga ne poznajem, koji me nagoni da koračam teškim putevima? Pokrio me je sneg, tukla me je iša, kapala je na mene rosa, mrtva sam odavno.«
Pobojao se Odin da ženi iz roda Divova oda svoje pravo ime, plašio se da mu onda ne bi rekla istinu, pa je zato odgovorio: »Zovem se Vegtam, Valtamov sam sin! Govori mi o podzemnom svetu, jer i sam poznajem gornji: za koga su postavljene klupe ukrašene svetlucavim prstenjem, za koga su pragovi prekriveni žeženim zlatom?«
A Vegtam znači »naviknut na putovanje«, dok Valtam znači »naviknut na borbu«. Međutim, proročica ovako odgovori:
»Za Baldra je ovde pripravljena medovina, štit pokriva penušavo piće, nestaće nada sinova Asa! Nerado zborih, sada bih htela da ćutim.
Odin: »Ne ćuti, proročice, reci mi još, onome ko pita odgovori do kraja: ko će proliti Baldrovu krv i Odinovom sinu pripremiti kraj?«
Proročica: »Slavnu biljku prineće Hed, on će proliti Baldrovu krv i Odinovom sinu pripremiti kraj. Nerado zborih, sada bih htela da ćutim.«
Odin: »Ne ćuti, proročice, reci mi još, onome ko pita odgovori do kraja: ko će osvetiti odvratno delo, na lomaču staviti Baldrovog ubicu?«
Proročica: »Rind će roditi Valija u zapadnoj dvorani; star samo jednu noć boriće se Odinov sin; neće se očešljati, ni ruke oprati, pre nego što Baldrovog neprijatelja ne stavi na lomaču. Nerado zborih, sada bih htela da ćutim.«
Odin: »Ne ćuti, proročice, reci mi još, onome ko pita odgovori do kraja: čije će kćeri bezmerno plakati i svojim uzdasima slati jedra do pod samo nebo?«
9557
Odin, vrhovni Bog nordijskog panteona, sa svojim vukovima Frekijem i Gerijem i gavranovima Huginom i Muninom.
9560
Odin sveotac.
9558
Slajpner (Sleipner), Odinov osmonogi konj, Lokijev sin.
Proročica: »Ti znaš, dakle, da će Egijeve kćeri, morski talasi, toliko plakati za Baldrom i toliko uzdisati da će uzburkano more uzdići jedra brodova do pod samo nebo! Nisi ti Vegtam, kako mišljah do sad, Odin si ti, stari stvoritelj sveta!«
Odin: »Nisi ni ti mudra žena, ni proročica: tri diva nosila si u krilu.«
Proročica: »Jaši kući, diči se svojom slavom! Neće me opet posetiti neki čovek pre nego što se oslobodi Loki, reši veza, pre nego što nemani dođu da sruše Bogove!«
Tako se završilo Odinovo putovanje u Niflhel i njegov znameniti razgovor sa duhom proročice. A kada se vratio u Asgard², opet su Bogovi i Boginje otišli na svoje sudijske stolice, pa su odlučili da zaštite Baldra od svake ozlede. Frig je zaklinjala sve stvari na svetu da neće nauditi Baldru i na to su se obavezali vatra i voda, gvožđe i svi metali, , kamenje, zemlja, drveće, bolesti, životinje, ptice, zmije otrovnice.
A kada je to bilo učinjeno i obznanjeno, Baldr i Asi počeli su da se zabavljaju ovako: Baldr bi stao nasred polja na kome su održavana savetovanja, pa bi ga ostali Asi gađali strelom i kamenom, udarali mačem i topuzom; ali ma šta preduzeli, njemu nije bilo ništa, a Asi su se radovali tome.
Međutim, kada je to video Loki, njemu se to nije dopalo. Otišao je u Fensali do Frig, koja ga nije bila prepoznala jer se pretvorio u ženu. Onda je Frig upitala tu ženu da li zna čime se to zabavljaju Asi na poljani za savetovanje. Žena je odgovorila da svi gađaju Baldra i dodala da njemu niko ne može da naudi.
Tada Frig reče: »Baldra neće povrediti ni neko metalno, ni neko drveno oruđe; tako su mi se zaklele sve stvari!«
Ali žena upita: »Zar su ti se zaklele baš sve stvari?«
Frig odgovori: »Na zapadu od Valhale raste grančica imele; učinila mi se premlada da joj tražim zakletvu.«
Žena je odmah otišla, opet se pretvorila u Lokija koji je došao do grančice imele, odlomio je i pohitao polju na kome se obično održavaju savetovanja. Tu je spazio Hedra** koji je stajao po strani od ostalih muškaraca, jer on je bio slep. Tada mu se obratio Loki:
»Zašto ne gađaš i ti Baldra?«
On odgovori: »Jer ne vidim gde je Baldr, a nemam ni oružje.«
Tada Loki reče: »Treba da učiniš kao svi drugi i da mu tako ukažeš svoje poštovanje. Ja ću ti pokazati pravac u kome treba da odapneš strelu, a kao strelu uzmi ovaj prut.
Hedr uze grančicu imele i odape je prema Baldru, u pravcu koji mu je pokazao Loki. Strela je proburazila Baldra i on je tako pao da ga ni zemlja nije živa dočekala; bio je to najkobniji hitac strelom koji je ikad odapeo neki Bog ili neki čovek.
9574
Asgard, prebivalište Bogova (Asa).
9561
Friga (Frigg), Boginja ljubavi i plodnosti, Odinova žena i Baldrova majka.
9562
Loki, prerušen u ženu, odlazi kod Frige.
A kada je pao Baldr, zavezao se jezik svim Asima i bespomoćno su se spustile sve ruke koje su htele da ga pridrže; zgledali su se međusobno i svi su bili ispunjeni istom mržnjom prema krivcu. Ali niko nije smeo da se sveti, jer se to dogodilo na najsvetijem mestu mira. A kada su Asi pokušali da govore, navrle su im suze umesto reči i niko nije uspeo da izrekne ma i jednu reč o svom bolu. Ipak je najteže bilo Odinu zbog ove nesreće, jer on je najbolje predviđao šta su sve izgubili Asi Baldrovim padom.
Međutim, kada su se Bogovi opet pribrali, progovorila je Frig i upitala ko među Asima eli da osvoji svu njenu naklonost i ljubav i ko je spreman da odjaše u Hellheim (pakao) i pokuša da govori sa Baldrom i ponudi Boginji Hel otkupninu, ne bi li pustila Baldra da se vrati domu u Asgard. Za to putovanje se javio smeli Hermod, Odinov sin. Dovedoše Slajpnerał; Hermod uzjaha konja i odjaha u podzemlje.
Za to vreme su Asi uzeli Baldrovo telo i odneli ga do mora. Htedoše da otisnu na more Baldrov brod Hringhorni, najveći brod na svetu i da ga zapale kao lomaču za Baldra.* Ali brod nije ni hteo da se pomeri sa mesta. Onda su poslali glasnika u zemlju divova i ozvali enu koja se zvala Hirokin. Odazvala se ena iz roda divova i dojahala na vuku, a zmije su joj sluile umesto uzda. Kada je stigla, skočila je sa vuka i Odin je naredio četvorici ratnika medveđe snage da drže životinju, što im je pošlo za rukom tek kada su je oborili na tlo. Tada je Hirokin prišla provi broda i gurnula ga samo jednim zamahom, ali tako snažno da su se zapalili drveni valjci preko kojih se kotrljalo korito lađe i da su zadrhtale sve zemlje.* Sada se po svom običaju razbesneo Tor*; latio se čekića i najradije bi ženi raspolutio glavu, ali su ga svi Bogovi zamolili da je poštedi. Izneto je onda na brod Baldrovo telo, a kada je to videla njegova žena Nana, kći Nepa, prepuklo joj je srce od bola, te je umrla i ona. Preneli su je na lomaču, te je plamen progutao i njeno telo. Tor je stajao kraj broda i osvetio je lomaču Mjelnirom. Među noge mu se nekako upleo patuljak koji se zvao Lit, a Tor ga je udario nogom i gurnuo u vatru, tako da je izgoreo i on.
9563
Tor "Munjobija", bog ratnika, plodnosti i još koječega. Veliki neprijatelj divova. Svojim čuvenim čekićem Mjelnirom (Mjřlnir) presudio je mnogima, a kada je išao u boj grmljavina ga je pratila; toliko se Tor radovao bitkama. Vikinzi su često nosili repliku Torovog čekića oko vrata, jer je on donosio sreću.
9566
Torovi čekići iz X veka, pronađeni u Švedskoj.
Ovo spaljivanje su posmatrali mnogi ljudi. Treba prvo reći da su kolima došli Odin i njegova žena Frig, u pratnji Valkira i gavranova; zatim se dovezao Frej kolima u koje je bio upregnut vepar Gulinbursti; i Hajmdal je dojahao na pastuvu koji se zove Gultop; i Freja je došla sa svojim mačkama. Došli su ovamo i mnogi ledeni divovi i divovi planina. Odin je na lomaču položio zlatan prsten draupni. On je imao tu osobinu da svake devete noći s njega spadne osam drugih, isto tako teških prstenova. Na lomaču je odveden i Baldrov pastuv, sa sedlom i uzdom.
A evo šta se zbilo sa Hermodom: jahao je devet noći kroz mračne i duboke doline u kojima ništa nije mogao videti, pa je stigao do reke Gjala i prejahao preko mosta na toj reci, mosta koji je pokriven žeženim zlatom. Devica koja čuva most zove se Modgud; ona ga je upitala kako se zove i kog je porekla, pa je dodala:
»Juče je preko mosta prejahalo pet stotina poginulih ratnika medveđe snage, ali most pod tobom jednim ječi isto tako glasno kao pod njima svima. Ti nemaš bledilo mrtvaca, zašto onda jašeš ovim putem koji vodi u pakao?«
Hermod odgovori:
»Treba da odjašem u pakao i tu pronađem Baldra; jesi li ga videla na putu za pakao?«
Rekla mu je devica da je Baldr na konju prešao most na reci Gjala, ali da put za pakao vodi još dalje naniže i prema severu. ermod je produžio dok nije dojahao do vratnica Helhajma. Tu je sjahao sa pastuva, čvršće pritegao kolan, opet uzjahao i obo konja mamuzama. Pastuv je prešao vratnice tako silnim skokom da ih kopitima nigde nije dodirnuo. Zatim je Hermod odjahao do dvorane Hel, sjahao sa konja, ušao u dvoranu i tu, na počasnom sedištu, ugledao je brata Baldra. Hermod je ovde zanoćio.
Izjutra je zamolio Hel da Baldru dozvoli povratak s njim; pričao joj je o velikoj žalosti Asa. Međutim, Hel mu je odgovorila da će tek proveriti da li svi tako iskreno vole Baldra kako on to kaže: ako sve stvari na svetu, žive i mrtve, budu oplakale Baldra- vratiće se on Asima; ali ako se ma i jedna stvar usprotivi ili odbije da plače za njim- onda će Baldr morati da ostane kod nje.
Tada je ustao Hermod i Baldr ga je otpratio pred dvoranu i dao mu prsten draupni da ga preda Odinu kao znak njegove ljubavi, a Nana je poslala Frigi povezaču i druge darove i Fuli zlatan prsten. Onda je Hermod na povratku jašući prešao isti put, a kad je stigao u Asgard ispričao je sve što je video ili čuo.
9567
Valkire- Odinove ratnice koje dovode pale junake u Valhalu.
9568
Hajmdal (Heimdall)- Čuvar mosta Bifrost (duga) preko koga prelaze Valkire sa ratnicima na putu za Valhalu. Njegov rog Gjalahorn začuće se samo jednom- kada sinovi Muspela pođu na Asgard na dan Ragnaroka.
9569
Hermod traži od Boginje Hel da vrati Baldra Asima.
Asi su odmah poslali glasnike na sve strane sveta sa molbom da sve stvari plačem iskupe Baldra iz pakla. Svi su zaplakali, ljudi i životinje, zemlja i kamenje, drveće i svi metali, kao što se i ti, čitaoče, možeš uveriti ako ove predmete naglo preneseš iz hladnoće u toplotu. Ali kada su se glasnici, po obavljenom poslu vračali, naišli su na pećinu u kojoj je sedela žena iz roda divova, koja se zvala Tek. Zamolili su je da plačem iskupi Baldra iz pakla, a ona im je odgovorila:
»Suve suze točiće Tek zbog Baldrovog spaljivanja. Ni živo, ni mrtvo, nije mi drago Odinovo dete, neka zadrži Hel plen koji joj pripada!«
Ljudi, međutim, naslućuju da je to u stvari bio Loki, najgori među Asima.
Iz knjige "Predanja Starih Germana", koju je priredio Milan V. Dimić.
9570
Baldrov pogreb. Vikinzi su imali običaj da svoje mrtve polože u brod, koji su potom gađali zapaljenim strelama i tako je junak ispraćan u Valhalu (prebivalište palih heroja u Asgardu).
9571
Po verovanju starih Germana, ceo svet počiva na Igdrasilu (Yggdrasil), jasenu sveta. Svih 9 svetova držaće moćni Igdrasil sve do Sumraka Bogova (Ragnarok).
Bravidžija Tijung Vanara
Indonezijska bajka
Pre nekoliko vekova,u jednoj od država na ostrvu Javi, vladao je radža Mundang Vangi, sin Prabua Mundanga Vangija. On se isticao neobičnom surovošću.
Jednom ode radža Mundang Vangi u planine da lovi. Tamo srete pustinjaka, koji predskaza. da će mu žena roditi tri sina i da će ga najstariji sin ubiti.
Čuvši prorocanstvo pustinjaka, radža se razbesni. Glasom isprekidanim od gneva, on naredi svojim pratiocima da ubiju pustinjaka. Ali među njima se ne nađe ni jedan koji bi se usudio da izvrši to naređenje. Pa i sam radža nije imao hrabrosti da ubije svetog starca. Zato reče, obraćajući se pustinjaku:
- Kad već niko nema smelosti da te ubije, naređujem ti da se odmah čistiš odavde. Svejedno mi je na koju ćeš stranu krenuti, samo ovde da nisi ostao. A ja se zaklinjem da ću ubiti svog sina čim se rodi.
I danju i noću razmišljao je radža o pustinjakovom proročanstvu. A kad mu se rodio sin, radža naredi jednoj od dojilja da uzme bebu od majke čim ova zaspi i da je donese k njemu. Kad dojilja predade dete radži, ovaj zapovedi vernom robu da ubije dete na morskoj obali i da ga baci u vodu.
Rob nije imao hrabrosti da se ogluši o radžinu zapovest. On donese dete na morsku obalu, a kad prispe tamo, poče dozivati Kjaja Belorongu, boga mora:
- O, Kjaje Beloronga, svemoćni bože mora! Moj gospodar, radža Mundang Vangi, naredio je da ubijem njegovog novorođenog sina. Ja nemam srca da izvršim ubistvo. Molim te, šta da radim s detetom?...
Iz dubine mora, koje je valjalo visoke talase, razleže se gromovit glas Kjaja Beloronge.
- Radžin robe! Vidim da nemaš tako svirepo srce kao tvoj gospodar. Ostavi to novorođenče u prvoj pećini na koju naiđeš. Zatim se vrati radži i reci mu ovako: "Gospodaru moj, tvoja volja je ispunjena! Sin ti je sada pod vlašcu Kjaja Beloronge." Radža ce se obradovati i neće se više raspitivati šta si uradio sa detetom. Ne boj se, ja ću uzeti dete pod svoju zaštitu.
Rob ostavi dete u prvoj pećini na koju naide, a zatim se vrati svome gospodaru.
Kada radža Mundang Vangi poče da ispituje roba, ovaj odgovori:
- Gospodaru moj, ispunio sam tvoju volju. Sin ti je sada u vlasti Kjaja Beloronge.
- Vrlo dobro. Idi! - progovori radža.
Sledećeg dana u dvorcu svi tugovahu. Radžina žena uplašeno se probudi izjutra i vide da su joj ukrali sina. Nemavši snage da izdrži gubitak, ona se teško razbole i te iste noći umre.
Posle nekoliko meseci, radža Mundang Vangi zaboravi na svoju pokojnu ženu i uze sebi novu - princezu iz države Pedžadžaran. Ona mu rodi dva sina. Starijem dadoše ime Raden Tanduran, a mlađem Arja Babangan. Radža je veoma voleo te sinove i radovao se što njegov prvi sin nije među živima. Više ga se nije ni sećao. Međutim, kad je rob ostavio novorođenče u pećini, Kjaj Beloronga posla tamo ribara koji nije imao dece. On je već odavno molio boga Bramu da mu pošalje dete. Prišavši pećini, ribar ču plač novorođenčeta. Zaustavi se kod ulaza da bi odredio otkuda dolazi plač. Zatim uđe u pećinu i u mračnom uglu, na gomili suvog vodenog bilja, ugleda dete. Videvši ga, ribar se silno začudi i obradova. Podiže ga i zavi u parče tkanine. "Vidi se da mi ga je poklonio sam bog Brama", pomisli ribar, "svemoćni milostivi Brama!"
I on ponese dete svojoj kući. Žena, koja je sedela pored ribarske kolibe, zacčdi se primetivši da joj muž ide vrlo lagano, sa nekakvim zavežljajem u rukama. Ona potrča u susret da mu pomogne i još iz daleka povika:
- Šta ti to nosiš, Kajmane?
- Malog dečaka! - doviknu muž. - Malog dečaka koga nam je poklonio Brama.
Njegova žena Rasula isprva nije razumela o čemu to on govori. Ali kad joj muž pokaza dete, ona uzviknu van sebe od radosti:
- Ah, mali dečak! Svemoćni Brama je uslišio naše molitve.
Tako ribar Kajman i njegova dobra i plemenita žena Rasula počeše da podižu i vaspitavaju najstarijeg sina radže Mundanga Vangija.
Prošlo je mnogo godina. Radža Mundang Vangi je dosta ostareo, ali je ostao isto onako svirep. Oba njegova sina, Raden Tanduran i Arja Babangan, takođe bejahu veoma surovi.
Ali je zato najstariji radžin sin, ribarevo posvojče, imao dobro srce i dobru narav. Bio je uz to i naočit dečak.
- On je sigurno potomak radža - šaputao je ponekad Kajman svojoj ženi. - Pogledaj kako ima zlatastu kožu, kako je stasit i lep. Sigurno su ga ukrali neprijatelji njegovog oca i sakrili u pećinu. Pričekaj, saznaćemo vremenom ko je on.
- Samo da nam ga niko ne otme - odgovarala je Rasula.
- Svejedno, ja hoću da saznam da li je on odista radžin sin - govorio je ribar.
Radoznalost ga je toliko mučila da krete u šumu da porazgovara s pustinjakom. Ali pustinjak ne htede ništa da mu ispriča o dečakovom poreklu, već samo reče:
- Odvezi ga u Pedžadžaran, neka tamo izuči kovački zanat. Zasad ti ništa više ne mogu reći.
Kajman odveze svoje posvojče u Pedžadžaran i dade ga na kovački zanat. Posle nekoliko meseci svi uvideše da dečak vrlo lako savlađuje zanat, i tada se ribar uveri da je njegov posinak odista potomak radža.
Nekoliko godina kasnije dečak se već pročuo po celoj zemlji svojom veštinom, a ljudi su visoko cenili predmete koje bi on izradio. Glasovi o mladom kovaču stigoše do radže Mundanga Vangija; on zažele da ga poseti i da pogleda njegov rad.
Došavši u kovačnicu, radža zateče čuvenog kovača kako stoji pored nakovnja i beše zapanjen spazivši mladićevo lice jarko osvetljeno plamenom. Radža htede da kaže nešto, ali zamucnu i ne progovori ni reči. Mladi kovač je ličio na pokojnu ženu Mundanga Vangija, kao jaje jajetu. Veoma uznemiren, radža postoja neko vreme ćuteći, a zatim progovori:
- Kako se zoveš, kovaču? Tvoji roditelji su, verovatno ljudi otmenog roda?
Mladić odgovori s poštovanjem:
- To ne znam, gospodaru moj. Čika Kajman me je našao u pećini kad sam bio još sasvim mali. Uzeo me je k sebi u kuću, podigao i vaspitao sa svojom suprugom Rasulom, dobrom i plemenitom ženom. Ja ih smatram svojim roditeljima.
Radžu duboko uzbudiše mladićeve reči. Ne govoreći ništa, on izađe iz kovačnice, žurno se zavuče u svoju nosiljku i naredi robovima da požure koliko igda mogu. Radža se nadao da prispe u dvorac još pre zalaska sunca i stiže tamo u poznu noć. Odmah zapovedi da mu pozovu roba kome je, pre mnogo godina, bilo naređeno da novorođenče baci u more.
Čim se stari rob pojavi pred radžom, ovaj uzviknu gnevno:
- Dede, priznaj kako si onda izvršio moje naređenje? Da li si bacio u more dete koje sam ti naredio da ubiješ?
Glasom drhtavim od straha, stari rob progovori:
- Tvog najstarijeg sina odneo sam na morsku obalu, ali nisam imao srca da ga ubijem. Tada sam dozvao Kjaja Belorongu, a on je...
- A on je poslao ribara da spase mališana! - strašno zaurla radža. Glas mu na trenutak postade kreštav od besa. Mundang Vangi naredi svojim zarobljenicima da ubiju starog roba.
- Gledajte da izvršite kako treba moju naredbu - dodade radža. - A ako postupite kao on, svima ću vam poskidati glave!
Stari rob pade ničice pred radžu, kao da zahvaljuje za smrtnu presudu. On je već odavno želeo da umre, jer mu je postao nepodnošljiv život sa toliko lišavanja i patnji. Sada je radosno očekivao smrt - ona je značila radžinu zahvalnost za verno služenje, za život proveden u ropstvu. Bez pogovora je pošao za mladim zarobljenicima, kojima je bilo naređeno da ga ubiju.
Posle ubistva starog roba, Mundang Vangi zapovedi da mu dovedu Kajmana. Ratnici i robovi krenuše po ribara sa nosiljkom, da bi ga što pre dopremili u dvorac. Očekujuci Kajmana, radža uznemireno šetaše po sobi.
Čim ribar iziđe pred njega, radža ga upita bez uvijanja:
- Reci mi, ribaru, gde si našao dečaka koga si vaspitavao kao princa? Šta znaš o njegovom poreklu?
- Gospodaru moj - odgovori ribar s poštovanjem - dečaka sam našao u pećini kad je bio još sasvim mali. Ležao je tamo i zacenjujuci se plakao od gladi. Odakle se obreo, ne znam. On je jak, stasit mladic, dobrog srca i čiste duše. Koža mu je zlataste boje, a to znači da je potomak radža. Zato sam ga vaspitavao, gospodaru moj, kao da je princ.
- Tako, dakle! Ispada da si ga ti, prost ribar, ne znajući ništa sigurno o tom detetu, dao na kovački zanat, kao što se obično čini sa prinčevima - progovori radža ljutito. - I to samo zato što ima kožu svetliju od tvoje? To uopšte nije dokaz da je iz roda radža. Mnogi ljudi imaju tako svetlu kožu.
- Veoma moguće, gospodaru moj - odgovori ribar. - Ali ne kazuje samo to o njegovom otmenom poreklu. Njegov glas, držanje, pokreti, sve to jasno svedoči da je on sin radže.
Mundang Vangi progovori podsmešljivo:
- Kovač koga sam video jutros ne liči nimalo na princa. A sad se vrati u svoje selo!
Kajman se s poštovanjem pokloni i oprostivši se od radže, napusti dvorac. Ponašanje Mundanga Vangija veoma ga je zbunilo. Otkud sad, najednom, da se radža interesuje za vaspitanje njegovog posinka? Ribar nije ništa razumeo. A kad o svemu tome ispriča supruzi, glupa žena, takode, ne shvati ništa.
- Ti, najbolje, pitaj o tome pustinjaka koji živi u zemlji Kedu - reče ona mužu. - On će, naravno, umeti da ti objasni zašto se radža zainteresovao za našeg posinka.
Sledećeg dana ribar se uputi u zemlju Kedu. Pustinjaka je našao u jednom od hramova. Razume se da Kajmanu nije moglo pasti ni na kraj pameti da je sveti starac onaj isti pustinjak koji je pre mnogo godina prorekao radži Mundangu Vangiju da će ga ubiti njegov najstariji sin. Otada se starac nalazio u izgnanstvu i živeo u hramu. Ali Kajman, razume se, o tome nije ništa znao. On ispriča pustinjaku svoju priču i upita ga zašto je radža Mundang Vangi poslao po njega, običnog ribara, robove sa nosiljkom.
- Otkuda odjedanput tolike počasti meni? - upita on.
- Zašto se radža tako uporno raspitivao za poreklo našeg posinka? Ja i žena jednostavno ništa ne razumemo. Zato sam i došao ovamo da mi objasniš u čemu je stvar. Uz to sam primetio da naš posinak glasom i pokretima mnogo podseća na Mundangu Vangija. Može biti da je sin robinje, radžine naložnice, i zato su ga bacili u pećinu. Reci mi, sveti starče, šta je to? Jesu li tačne moje slutnje?
- Najpre se ovde dobro odmori - odgovori pustinjak.
- Vidim da si se mnogo umorio od puta. A ja ću se potruditi da za to vreme dokučim zašto radža Mundang Vangi toliko želi da sazna kako se kod tebe obreo tvoj posinak.
Dva dana i dve noći proveo je Kajman u hramu kod pustinjaka. Druge noći starac reče:
- Ribaru, ja sam našao odgovor na tvoje pitanje. Vetar mi je pomogao da odgonetnem tu tajnu. Sova i ptica celan-džang obavestile su me svojim kricima. Golubica mi je šapnula o tome na uvo, a kolutovi pare iz začaranog kotla ispričali su mi da je radža Mundang Vangi naredio da se njegov najstariji sin ubije na obali mora, jer sam ja prorekao da će radža pasti od njegove ruke. Radžin rob kome je bilo naredeno da izvrši ubistvo nije imao hrabrosti da to učini i ostavio je novorođenče u pećini. Nemoj misliti da je tvoj posinak rob po rođenju.
Ne, on je sin Sudarne Andini, prve žene radže Mundanga Vangija. Predstoji mu da zauzme mesto svog oca i upravlja zemljom. Ali ni u kom slučaju mu ne govori ni reči o tome, jer još nije došlo vreme za to; njegov brat Raden Tanduran još uvek je jak i uživa ljubav naroda. Čuvaj svog posinka kao oči u glavi. To je sve što ti mogu reći. U selo se ne vraćaj odmah. Idi najpre u Pedžadžaran da se vidiš sa svojim posinkom.
Ribar se uputi u Pedžadžaran, i to ispade kao poručeno, pošto je tamo dospeo i radža Mundang Vangi. Radža je već znao da je kovač, Kajmanov posinak, niko drugi do najstariji princ. Mundang Vangi dođe na pomisao da ga ubije i zato odluči da se posluži lukavstvom.
Spazivši mladića, radža mu se obrati nežno:
- Dobro jutro, kovaču!
- Dobro došao, gospodaru moj - odgovori kovač.
- Došao sam da te pitam hoceš li pristati da mi prodaš taj kavez za tigrove - reče radža Mundang Vangi. - Hteo bih da znam da li je dovoljno čvrst da smestim dva tigra.
- Deset tigrova ne bi moglo da slomi šipke tog kaveza - odgovori kovač.
- Ali pre nego što ga kupim, hteo bih da te zamolim da ga još jedanput pogledaš iznutra. Da li su dovoljno čvrste šipke i zadnji zid? Šta ga znaš - tigrovi su jake životinje, još može i nesreća da se dogodi. Tako, dakle, zavuci se ti u kavez i još jedanput ga pažljivo pregledaj.
Kovaču ne beše ni na kraj pameti da Mundang Vangi smišlja prevaru. On se nije bunio i pođe u kavez. Baš tada se pojavi Kajman. Kad vide kakva opasnost preti njegovom posinku, on mu brzo priđe i šapnu na uvo:
- Ne idi sam u kavez! Radža je veoma ljut na tebe! Reci mu da i on uđe zajedno s tobom...
- Hej, starče, šta se to došaptavaš? - povika radža s mržnjom u glasu. - Zar ne znaš da te mogu ubiti zato što si došao nepozvan tamo gde se nalazi tvoj radža. Hajde, gubi se odavde i da te više nisam video. - Zatim se on ponovo obrati kovaču:
- A ti izvršavaj moju naredbu i ulazi u kavez! Kovač se osmehnu i odgovori:
- Nego ti, gospodaru moj, nisi još video kakav sam veliki i čvrst katanac napravio za taj kavez. Hoceš li da ga pogledaš? - A gde je taj katanac? - upita radža Mundang Vangi.
- U kavezu - odgovori kovač. - Evo, pogledaj, kako se lako i prosto zaključava.
- Unesite me u kavez - naredi radža svojim robovima. - Hoću da ga razgledam iznutra.
Čim se radža našao u kavezu, Kajman priskoci, zalupi vratašca i zaključa ih. A zatim se obrati robovima:
- Odnesite vašeg radžu zajedno s kavezom na obalu mora. Uradite ono o čemu mašta ceo narod. Sami se izbavite od ropskih okova, a ljudi će vas dobro nagraditi.
Robovi počeše isprva da se kolebaju, bojeći se ostalih radžinih pratilaca. Ali kad im ribar zajamči da im radžini doglavnici neće ništa učiniti, robovi podigoše kavez u kome je besneo radža i ponesoše ga tamo gde im ribar beše naredio. Došavši do morske obale, oni krenuše prema pećini u kojoj je pre mnogo godina ribar našao novorođenče.
Mundang Vangi je bio besan i istovremeno je drhtao od straha pri pomisli na to šta može Kajman da učini s njim. Vikao je izgubljenim glasom:
- Pustite me! Robovi moji, ne slušajte toga čoveka! Ja, vaš radža, obećavam da ću vas obasuti dragocenostima! Pustiću vas sve na slobodu. Moći ćete da odete kud god želite!
Ali robovi nisu obraćali pažnju na radžu. Oni su činili samo ono što im je nalagao ribar.
Kad uneše kavez u pećinu, Kajman se obrati radži Mundangu Vangiju i reče:
- Postoji li na svetu tako svirep otac koji je naredio da se ubije njegov novorođeni sin i baci u more? Jesi li čuo za takvog?
Radža Mundang Vangi se razbesne još više i ništa ne odgovori ribaru.
Jedan od robova, sin starog roba koga je radža pogubio, progovori:
- Svirepi otac o kome ti govoriš je glavom i bradom Mundang Vangi! Radža je predao svog sina mom ocu i rekao mu: "Karno, odnesi novorođenog princa na morsku obalu. Tamo ga ubij, a leš baci u vodu". Moj otac je odneo novorođenče, ali nije imao srca da ga ubije. Rastrzavan strahom i sumnjama, obratio se Kjaju Belorongi. Bog mora mu je odgovorio: "Radžin robe, ti nemaš tako svirepo srce kao tvoj gospodar. Ostavi dete u prvoj pećini na koju naiđeš". I moj otac je poslušao Kjaja Belorongu...
- A ja sam našao mališana u pećini, poneo ga kući i vaspitavao kao rođenog sina - nastavi ribar priču roba. Zatim se opet obrati radži Mundangu Vangiju: - A ko je hteo da baci u kavez svog ponovo pronađenog sina da bi ga tigrovi rastrgli ?
- Upravo radža Mundang Vangi! - uzviknu mladi rob.
Radža je već bio van sebe od besa. Usta mu se pokriše penom, a oči izgledahu kao da će svakog časa iskočiti iz duplji. Zavijao je i urlao poput tigra. Najzad se opruži na pod kaveza i izdahnu.
Ribar svom posinku dade ime Bravidžija Tijung Vanara. Sada je on već mogao da vlada državom umesto Mundanga Vangija. Radžine sinove iz drugog braka - Raden Tandurana i Arju Babangana - izgna van granice zemlje. Zbog toga izbi bratoubilački rat, ali Bravidžija Tijung Vanara uspe da savlada svoje neprijatelje.
Bravidžija ne vladaše dugo, jer se Raden Tanduran vrati s ogromnom armijom i ponovo osvoji zemlju.
Sa svim robovima svog oca, Bravidžija Tijung Vanara ode u šumu. U toj šumi ne beše nikakvog voća osim madža-drveća, koje rađaše gorke plodove. Dok življahu u šumi, hraniše se samo tim plodovima. Tamo Bravidžija Tijung Vanara osnova državu, kojoj dade ime Madžapahit, jer u tim šumama beše mnogo madža-drveta sa gorkim plodovima.
Tako postade velika država Madžapahit.
Svetlost na kraju sveta
Ostrvo,sijajuće i sjajno
Večno stoji,u moru samo
Od kamena i peska i uvala
Ostrvo drveća lišeno
Ostrvo malo.Tačka u moru širokom
Od sve zemlje poslednje
Putnik na usamljenom ostrvu je
Poslednji,usamljeni čovek
Od Bogova je tu,nikad da ne ode
Život ceo da ostane
Kazna za večnost,briga o večnom svetlu
Svetionik visok i sjajan
Beo,što stoji na kraju sveta
Brodove i mornare štiti
Od kamenja koje ih razbiti može
Ne dolazi ništa,ipak
Iz blistavog mora plavog
More koje se proteže široko
Sve je što čovek vidi
Jednog dana na litici visoko,ipak
Ptica zakriči i slete
Albatros koji pogledom seče
Zašto?Zbunjen duboko
Čuvar koji je poslat?
Od Bogova prokletstvo poslato
Stojeći,kričeći u njega gleda
Otet koji mu je život
Godine svake dolazi da ga gleda
Iznad njega stvorenje
Prokletsvo ne,već uspomena
Koja ga je volela žene
Pod zvezdama u noći
Legao bi i gledao dugo
Prema mesecu i zvezdama
Umiruću izmaglicu sunčevu
Vreme i svetlost Orionova
Ispuni radošcu čoveka našeg
Medju zvezdama vidi ljubav svoju
Sećajući se glasa njenog
Sijanje zvezda iznad
U srce ga dira i dotiče
Ona negde od gore ga gleda
I zna da se nikad rastati neće
Dan dobar,dan loš
Ludilo,sunce i vrelina
Gledajući preko mora zamišlja zemlju
Albion njegov voljen
Litice bele,trava zelena
Igraju se i trče deca
"Moja zemlja" zaplaka on
Tako daleko....
Očiju uplakanih i crvenih
On hita preko mora
Igrajući se sa sudinom svojom
Kući svojoj
U moru dubokom i plavom
Izbacila ga voda
Probudjen viče,od znoja hladan
Albion...to je san...
(nastavak)
Život je na ostrvu takav
Patnje i iskušenja život
Dan dobar,dan loš
A nekim danima i nada je čak...
Svetlost na kraju sveta
Blistavo u daljini gori
Obasjava čoveka svetlosti zlatni sjaj
U patnji svojoj
Pedeset godina stoji i čeka
U patnji koja obuzima ga
Sećajući se noći jedne
Uz smešak mali
Kosa njena,duga i crna sija
Lepota tamna očiju njenih
Meka koža i zagrljaj topli
Uspomena ne umire nikad...
Godinama beše to,seća se jasno
Zivot koji je živeo jednom
Beskrajna ljubav ,za životom želja
Obećali su jedno drugom
Ljubav i smeh,pak
Poput kratkog su uzdaha bili
Noći jedne mračne,dušu njenu dotakla je
Smrti senka…
Bogovi sažaljenje osećaju
I svetlost čoveku daju
Žena tvoja videti te može
Za jednu noć samo...
Čovece mladi razmisli dobro
Cena za to postoji
Brinuti se za svetlost na kraju sveta
Gde ti ostati moraš
Od ljubavi i svega udaljen biti moraš
Sam moraš biti
Na ostrvu malenom,ostrvu što sija
U sredini mora
Čuvaću svetlost za noć jednu
Sa ženom koju volim...
Zarida čovek,očiju suznih
Za Bogove iznad
Noći te beše
Ljubav se vratila njegova
U ruke njegove se baci,polako padoše u krevet
U ljubavi i žudnji dubokoj
Utopljen svako,u zagrljaju svom...
Ljubavlju ispunjena,noć je duga bila
Svet za njih postojao nije
Pod svetlošću blistavom probudi se on
Ljubav i život njegov otišli su bili
Na noge je skočio,u more je gledao
Svetionik na kamenu
Cena koju je platio
Da večno živi sam..
Pedeset godina je prošlo
Duše jedne još video nije
Ali sa njim ljubav njegova je tu
U svakom malom snu..
My Dying Bride
Pesma sa albuma Light At The End Of The World - Svetlost na Kraju Sveta
Lyrics by Aaron Stainthorpe
Zaista sam se potrudio da prevedem kako valja,ne zamerite mi ako negde zvuci previse plasticno ne poznajem engleski bas toliko dobro :D
Tctctc.. Metal od malih nogu. :D
(nastavak)
Zaista sam se potrudio da prevedem kako valja,ne zamerite mi ako negde zvuci previse plasticno ne poznajem engleski bas toliko dobro :D
Daj Bože da ti je plastičan prevod, inače će se desiti: :D
-------------------------------------------------------------------------
Vesti:
Izvor B92:
Neverica zbog obdaništa:
Još uvek se ne zna uzrok ponašanja dece i njihovih vaspitača u obdaništu koje je obolelo od bolesti čije poreklo još nije utvrđano.
Nadležni misle da je reč o novom virusu koji ubija apetit i za sada se rešenju problema ne nazire kraj.
Da potsetimo, deca su pre izvesnog vremena prestala da jedu i da se interesuju za bilo kakav vid zabave; postala su akutno depresivna i nemaju interesovanja za ništa drugo sem da gledaju u zemlju pognute glave. Iz nezvaničnih izvora saznajemo da su deca saopštila vaspitačima zašto ne žele da jedu i izgubila interesovanje i da se tom prilikom virus proširio i na vaspitače, kao i na prvu interventnu medicinsku ekipu koja je došla i posedevši malo sa decom, takođe sela na pod i zagledala se u prazno.
Vlada je za 14 sati sazvala hitnu sednicu i po očekivanjima analitičara biće proglašeno vanredno stanje.
Kasnije ćemo uključiti prof. dr Bobana Krsmanovića koji i sam tvrdi da je bolovao od iste bolesti. :rofl::dzavo:
Šalim se... dobar je prevod... Keep it up :)
U izmagalici stajala je ona…
Sedam kamenova pored puta
Ispod oka jeseni gledajućeg
Iskrivljeno drveće ispred se pruža
Poruku vetra prenoseći
Sa promrzlim rukama jašem uz zvezde...
Besno je vetar hujao
Mom vrancu davajući polet
Oblaci sto zaklanjahu mesec
Sijahu svetlost belu...
Pored jezera prolazeći što ga dobro znam
Blizu sam....ali ipak daleko tako
Dolazim...
Vidim senku njenu što u tami stoji
Poput noći koja kao dan da čeka
Tiho stoji smejući se prisustvu mom
Svetlost jedina sveća je crna
Probija se tama
Sveća dok se gasi
U ruci hladnoj njenoj
I poput duše usamljene
Nestaće polako...
U noći je dodirujem
I krv mi se ledi
Dolazeće zore,nadahnut
Poljubac pomračenje koji donosi
I progovori ona
Zauvek i jednom
Hladno mi je tako...
U izmaglici mesečinom posutoj
Stajala je ona...
Opeth,album Orchid,pesma In Myst She Was Standing
Lyrics by Mikael Akerfeldt
Dakle,opet se nadam da neki stihovi nisu ispali previse banalno :opanachke
aerochivija
9.8.2007, 5:06
U filmu „Kum III“, Albino Lučani, odnosno Papa Jovan Pavle I http://en.wikipedia.org/wiki/Pope_John_Paul_I govori Majklu Korleoneu kako je Hrist dve hiljade godina oko hrišćana, ali nije ušao u njih.
Čini mi se da slična priča važi i za Njegoša i „Gorski vijenac“ - dugo su oko nas, ali su slabo u nama.
Pošto su sve naše poruke, kao i ovi redovi namenjeni vama, deco, nadam se i želim da o svemu što budete čitali dobro razmislite, da imate sreću da vam neko dobro objasni ono što ne razumete, i da drugima prepričavate ove redove zato što su na vas uticali da budete dobri, i još bolji ljudi, a ne zato da biste „ispali pametni“ u društvu.
Neću govoriti o istorijskim događajima opevanim u „Gorskom vijencu“, jer ih je ovo delo nadraslo i postalo vanvremensko. Retko koristim krupne reči, ali bih se usudio da kažem da je „Gorski vijenac“ svojim najvećim delom postao univerzalni kodeks časti, slobodoljublja i čovečnosti.
Ovde ću navesti pojedine stihove iz „Gorskog Vijenca“ ne navodeći čije su to reči u samom delu. Njegoš je svoje misli izrekao kroz usta mnogih ličnosti ovog epa, a nadam se da će citati biti dovoljni da vas zainteresuju da pročitate kompletno delo, priloženo na kraju ove poruke.
Петар II Петровић Његош
Горски вијенац (делови)
Из грмена великога лафу изаћ трудно није,
у великим народима генију се гњ'јездо вије.
***
Без муке се пјесна не испоја,
без муке се сабља не сакова!
Јунаштво је цар зла свакојега,
а и пиће најслађе душевно,
којијем се пјане покољења.
Благо томе ко довијек живи,
имао се рашта и родити..!
***
У добру је лако добро бити,
на муци се познају јунаци!
***
Великаши, проклете им душе,
на комате раздробише царство,
српске силе грдно сатријеше;
великаши, траг им се утро,
распре сјеме посијаше грко,
те с њим племе српско отроваше;
великаши, грдне кукавице,
постадоше рода издајице.
***
Вук на овцу своје право има
ка тирјанин на слаба човјека.
Ал' тирјанству стати ногом за врат,
довести га к познанију права,
то је људска дужност најсветија!
***
Пиј шербета из чаше свечеве,
ал' сјекиру чекај међу уши!
Страх животу каља образ често;
слабост'ма смо земљи привезани,
ништава је, него тврда веза.
Али тице те су најслабије
лови свјетлост лисичијех очих,
него орла кријући гледају.
За врснијем братом али сином
пусти гласи милост утроструче;
нађено је драже негубљена;
иза туче ведрије је небо,
иза туге бистрија је душа,
иза плача веселије појеш.
aerochivija
9.8.2007, 5:10
Чашу меда јошт нико не попи
што је чашом жучи не загрчи;
чаша жучи иште чашу меда,
смијешане најлакше се пију.
***
Ћуд је женска смијешна работа!
Не зна жена ко је какве вјере;
стотину ће промијенит вјерах
да учини што јој срце жуди.
***
Боже драги, чудна договора!
Би ли ово ђеца пословала?
Не смијемо чинит што чинимо,
не смијемо јавит што је јавно;
неке мисли на врат товаримо
ка да посла до мислит немамо,
ка да чинит што треба не знамо.
Кад сам годе много размишљава,
вазда ми се поса повукова.
Ко разгађа, у нас, не погађа.
***
Ко на брдо, ак' и мало, стоји
више види но онај под брдом...
***
Треба служит чести и имену.
нека буде борба непрестана,
нека буде што бити не може -
нек ад прождре, покоси сатана!
На гробљу ће изнићи цвијеће
за далеко неко покољење.
***
Дивљу памет а ћуд отровану
дивљи вепар има, а не човјек.
Коме закон лежи у топузу,
трагови му смрде нечовјеством.
***
Будале су с очима слијепе,
које виде, а залуду виде;
требају им за просте потребе,
ка осталој исто животини.
***
Млади синко, лијепи Владико
само собом ноћас је весело,
а душу сам натопио капљом
па се стара игра поврх вина
ка блиједи пламен по ракији.
То ми каткад старцу буди кости,
спомене их на младе године.
***
Св'јет је овај тиран тиранину,
а камоли души благородној!
Он је состав паклене неслоге:
У њ ратује душа с тијелом,
у њ ратује море с бреговима,
у њ ратује зима и топлина,
у њ ратују вјетри с вјетровима,
у њ ратују живина с живином,
у њ ратује народ с народом,
у њ ратује човјек с човјеком,
у њ ратују дневи са ноћима,
у њ ратују дуси с небесима.
Т'јело стење под силом душевном,
колеба се душа у т'јелу.
Море стење под силом небесном,
колебљу се у мору небеса;
волна волну ужасно попире,
о бријег се ломе обадвије.
Нико срећан, а нико довољан,
нико миран, а нико спокојан.
Све се човјек брука са човјеком:
гледа мајмун себе у зрцало!
***
Мртву главу не диже из гроба
ни прекова бистра џефердара.
Здраво твоја глава на рамена,
ти ћеш пушку другу набавити
а у руке Мандушића Вука
биће свака пушка убојита!
aerochivija
9.8.2007, 5:17
Uz „Gorski vijenac“, nekako prirodno, nadovezuje se i delo Marka Miljanova Popovića, „Primjeri čojstva i junaštva“. Nekoliko odlomaka ovde postavljenih, kao i u slučaju „Gorskog vijenca“, neka samo budu razlog za čitanje cele knjige, priložene uz ovu poruku.
Јунаштво је сачувати себе од других, а чојство је сачувати друге од себе.
Милован Јаничин Вујошевић, из Брскута, река је:
“Ја сам, тако ми душе, свакога чоека мога на мејдан добит!”
Питали су га:
“Како, стрико Миловане?”
Милован:
“Ласно, душе ми! Он се наиједи, па ме псује, скачући и дрктећи од иједа! Ја не говорим ништа. Кад сјутрадан, он ка квасан, стиди се и каје од својије ријечи! Ето, ја добио, а он изгубио!”
***
Марко Ђељошев, Затрепчанин, сједио је на Корита Отска, код убла, ђе стока воду пије. Код њега је било још дружине. Један сирома, по имену Пој Уља, вадио је воду из убла, да му пије стока. Марко с дружином ругали су се сиромау и дражили га. Он, пошто му досадише ругањем, оном штругљом којом је воду вадио и стоци сипа, удари Марка у главу, те крв низ њега проточи. Други су кћели да га убију, но Марко не даде, говорећи:
”Не би ли се ми сиромау ругат; што смо тражили, оно смо и нашли!”
И тако Пој Уља остаде неизмлаћен тојагама, као што ћаше да бјеше ударио најгорега, но уби најбољега, те му проби ка мајчино млијеко!
***
Два Зећаниина, један од браства Лајковића а други Кликовац, чували су годинама овце заједно на Цијевну. Љубили су се као два брата. Послије виђе Лајковић да није Кликовац добар чоек ни вјеран друг. Рече му:
“Нијесам мога промислит да можеш такав бит; али нећу ти ништа друго рећ ни учињет, тек само сломићу они ваган из којега смо заједно јели двадесет година, да се не трује ко од њега, ка што си ти отрован!”
И тако сломи ваган и бачи га у воду Цијевну, ради знака ништавне љубави.
***
Века Илинчића — онога који не уби Перуту Дрљевића — уби Ровчанин Радован Кукорога, па утече. Ровчани уфатише Радована и даше га Морачанима, ка зликовца да га убију, ма Морачани га не убише, но га поведоше а Века мртвога понесоше код Илинке, мајке Векове, ту да га убију и Века освете ђе му мајка гледа. Мишљау: лакше ће јој срцу да будне кад ће гледат ђе јој Веков крвник мре.
Рекоше јој:
“Ево крвник Веков, да га овђен убијемо!”
Илинка на брзу руку узе комат љеба, даде му говорећи:
“Јеђи, Радоване, па иди дома! Ја кад не гледам Века живога, нећу ни да гледам тебе мртвога!”
Па се окрену на Морачане и рече им:
“Немоте га који убит!”
Љеб му је дала на брзу руку за знак да не уитају и да га не иубију, јер на со и љеб није обичај нитко да убије.
Počnite od sebe
Dok sam bio mlad i beskrajno maštovit, sanjao sam o tome da promenim svet. Kada sam odrastao i postao mudriji, otkrio sam da se svet neće promeniti, pa sam donekle suzio svoj vidik i odlučio da promenim samo svoju zemlju.
Ali, i to je, izgleda, bilo neizvodljivo.
Kada sam ušao u godine duboke starosti, u poslednjem beznadežnom pokušaju odlučio sam da promenim samo svoju porodicu, one koji su mi najbliži. Ali, gle, nisam uspeo da promenim bilo koga od njih.
I sada, dok ležim na samrtnoj postelji, odjednom shvatam: "Da sam samo sebe najpre izmenio, onda bih promenio i svoju porodicu."
Njihova inspiracija i ohrabrenje omogućili bi mi da poboljšam svoju zemlju, a ko zna, možda i čitav svet.
Nepoznat autor,natpis na grobu anglikanskog biskupa u kriptama Vestminsterske opatije
Iz edicije "Melem za dušu"
Sta reci:
STA NAJRADIJE JEDES?
-Volim sve a najvise pasulj sa dokolenicom.
-Volim i slatko od sljivovice.
-Meso od pileta sa drskicom.
-Najsladje jedem kupusa od salate.
-Sta drugo nego kuvano jaje na oko.
-Najvolim da ne jedem. A kad moram kazem da nisam gladan, da me boli srce ili uvo i da imam krajnike u stomaku.
-Volim dzigericu i druge unutrasnjice.
KO SI TI?
-To me pitaju mama i tata kad me tuku, a ja im odgovaram da sam njihovo dete.
-Mnogo sam fina devojcica i lepo pisem po cistom zidu
-Ja sam deda jer se zovem kao on.
STA SANJAS?
-Sanjam razne sanove u boji.
-Jednom sam sanjala da sam velika i debela. Posle sam se probudila i dobila batine. Mama je rekla: Ovo nije dedina posteljina u koju mozes da piskis kad hoces?
-Sanjam da sam Pepeljuga i da je moj princ lepsi od njenog.
-Nije lepo sanjati. To rade samo oni sto ce da idu u puno razreda i da nose kravatu, a posle ipak dodju kod tate da traze pare.
STA JE KARAKTER?
-To je sport. Moj brat je karakterista.
-To sam video u zooloskom vrtu. Ima rogove, ali nema rep.
STA JE SLOBODA?
-Sloboda je kad pitam mamu smem li da uzmem cokoladu a ona kaze: Uzmi slobodno!
STA JE DETINJSTVO?
-To je moj zivot kad sam bio mali.
-To dobijemo kad se rodimo, pa posle prodje
-Detinjstvo je kad gledas slike pozutele boje.
STA JE PUBERTET?
-Neizleciva je to bolest. I doba kad ti brkovi i nesto drugo porastu preko noci.
-Pubertet je zivot sastavljen od gluposti
-To je kad prestanes biti devojcica i slobodno mozes da se sminkas
-Kad sam sa dedom stalno pricamo o devojkama iz tog puberteta
STA JE ODGOVORNOST?
-To je nesto sto svi traze, a niko ne zna sta je. Ne znam ni ja.
-Cuo sam da je to nesto jako tesko sto ne moze svako da nosi.
-Odgovornost je kada ja trazim sladoled a tata odgovara "Ne moze!"
-Odgovornost je kad odgovaras druga da ne uci i nagovaras ga da se igra.
KAKO SE PRAVE BEBE?
-One se prave od babica u porodilistu.
-Sramota me da kazem jer je to bezobrazan posao.
-Prave se nocu zato zmure kad se rode.
-To je jedan glupav posao za koji se prima deciji dodatak.
-Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako ko voli.
-Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni pa si dzabe bio dobar.
STA JE HOBI?
-Te stapice sam jeo kad sam bio mali.
-Moj hobi je da kvarim televizor
-Hobi mog dede je laganje babe i hvatanje riba.
-Hobi je nesto besplatno sto te skupo kosta.
STA JE SUNCE?
-Ko gleda u sunce,a ne zmuri ima da mu se razboli uciteljica.
-Najlepse sunce je na moru. Ono tamo stanuje i cim dodjemo pita koliko imamo para.
-Ja sam babino sunce. Valjda jesam jer me i mama tako zove.
STA JE HOROSKOP?
-Tamo sam isao da gledam Hari Potera
-To je nauka zbog koje se ne ide u skolu.
-Horoskop je ono kad su deca isto obucena i pevaju istu pesmu u vise glasova.
STA JE VEROISPOVEST?
-Ko ima veroispovest uvek je cist, ne laze i redovno sece nokte.
-Ne znam za sta to sluzi al to dobijes cim se rodis
KO JE PATRIJARH?
-On je predsednik muskim i zenskim popovima.
-On je isto sto i Sveti Sava samo sto je ziv
-Kad je Bozic ili Uskrs on peva, ali nije snimio CD.
-Patrijarh je onaj sto se krsti kad mu mi masemo.
STA JE POLITIKA
-To je lepa rec za pokvarene poslove.
-To su ljudi koji cudno pricaju da bi drugi mislili kako su pametni.
-To je kad cike u odelima lazu pred puno sveta a ovi im pljescu.
STA JE EVRO?
-Evro je kad na televiziji pobedi "Lane moje"
-To je isto sto i evrokrem samo u manjoj tegli.
-Cuo sam kad je mama rekla komsinici da je gledala Evra sa onoga svijeta
-To su najskuplje pare koje se kupuju kad primis platu.
STA JE JUGOSLAVIJA?
-Jugoslavija je ovo gde zivimo ali vise ne postoji.
-To je drzava iz koje su nastali Srbi u rasejanju.
-Kad nesto imas pa nemas, onda je to Jugoslavija
-To je sestra od nekog Jugoslava, al je ja ne poznajem.
STA JE PRESTONICA?
-Tako zovu Beograd na televiziji.
KO JE SLOBODAN MILOSEVIC?
-To je dasa sto je jednom bio glavni.
-To je cika kome se sudi na televiziji kad nije bolestan.
-On je bio puno dobar, ali ga ne vole zbog zene.
-Njega su odveli jer je tukao policiju
STA JE NACIONALNI INTERES?
-To je nesto sto se stalno izdaje.
-nasi susedi to imaju, a mi imali pa dali njima
-To je ma gde otisao da budes Srbin.
STA JE KOMUNIZAM?
-To su matorci kojima vicu bando crvena
-To je neko pusto ostrvo za neplivace.
-To je samo za odrasle. Decu od toga boli stomak.
-To je moj deda kad je bio mlad i lud.
-Ja nemam komunizam jer redovno pijem mleko.
KO JE DOKTOR NAUKA?
-To je doktor koji leci nauku.
-Doktor nauka je naucno-fantasticno bice.
-To je onaj sto ne nosi beli mantil nego odelo pa je smesan.
-On ti ne kaze da otvoris usta, samo on prica.
-To je neki sto se maskira pa ne znas da je doktor.
STA JE KULTURA?
-To je pozoriste, a mene cesto vode u kulturu.
-To se dobije u kuci i nosi se gde god da ides.
-To se sadi na selu pa se posle prodaje na pijaci u gradu.
STA JE GENOCID?
-To su oni filmovi sto se prikazuju posle ponoci.
-To je nesto iz poznavanja prirode.
-Genocid nasledujemo od mame i tate.
STA JE KLONIRANJE?
-To je kad se klovn nervira.
-To se radi na ovcama, a posle ce na nama.
STA JE MAFIJA?
-Kad se kradu tresnje to nije mafija.
-To je jedan gospodski, vrlo placen posao.
STA JE SOVINIZAM?
-Sovinizam je kad se neko zove Specjalni Izaslanik Visokog predstavnika Ujedinjenih nacija
STA JE DROGA?
-Moj deda se drogira. On je dijabolicar i svaki dan daje sebi drogu iz sprica.
STA JE PRES KONFERENCIJA?
-To je kad jedni pitaju,a drugi sede i piju Jelen pivo.
-Na to se teraju novinari.
-Ko god hoce nesto da slaze on napravi tu konfernciju
STA JE AEROBIK?
-To je stocni aerodrom.
-Kad trcis uz muziku a nisi balerina.
-Da bi dobio aerobik moras biti puno debeo.
-U to veruju samo ruzne tete.
GDE JE AMERIKA?
-To su oni sto ne znaju gde je Srbija.
-Tamo su ziveli kauboji i indijanci, ali su se poubijali pa sad zive samo glumci.
ZA STA SLUZI KOMPJUTER?
-On sluzi da mama i tata ne spavaju vise zajedno
Duzi post,ali nisam izdrzao :tapsh::rofl:
Deca su cudo!Radost sveta!
Vilovska kočija
Srpska narodna bajka
Bio tako jedan car i imao je kćer koja se nikad u svom vijeku nije smijala. Car je zbog toga bio jako žalostan, pa dade razglasiti po svemu svijetu da će onome ko mu nasmije kćer dati je za ženu, i još uz to po svoje carevine. Kad taj glas pukne po svijetu, stanu se kupiti sa sviju krajeva najbolje šaldžije i komedijaši, ali svijem bude badava. A bile su na jednoj njivi dvije žetelice i za njima dečko vezivao snoplje, pa kad su se nešto zaspominjali, reče mali materi:
»Mati, idem ja lijepo nasmijati carevu kćer.«
A ona mu reče:
»Odlazi, beno, ta išli su tamo pametni ljudi pa nijesu ništa mogli učiniti, a da ti to učiniš!«
Ali se mali nikako ne htjede okaniti, nego zakala pa hajde. Otišao je on tako već dosta daleko od kuće, kad al' za njim cestom ide kočija bez konja, i sviralica u njoj svira. On se obazre i opazi to a kočija sama ide, i u njoj sede tri djevojke, i jedna svira u sviralu, a kočija ide. Kad one dođu do njega, reče im on:
»Pomoz' bog, posestrime!« -a one reku:
»Bog pomogao, pobratime! Jesi li ti nas pobratio?«
»Jesam,«- reče on, -»a da li ste vi moje posestrime?«
»Jesmo.«-reku one (a to su bile Vile).
Kad se tako pobrate, iziđu one iz kočije, pa mu reku:
»Eto ti kočije, a eto ti sviralice, pa kud god okreneš sviralu pa staneš svirati, kočija će na onu stranu ići, a kad prestaneš svirati, ona će stati.«
Kad on to čuje, sjede u kočiju, pa stane svirati, a kočija se krene te hajde, i tako dođe do jedne birtije, i tu ga uhvati noć. On dakle sad uđe s kočijom u avliju, pa stane, te uđe u kuću i zaište večeru, a kad večera, otide pa leže u kočiju spavati. A bile su u toga birta tri kćeri, pa kako su imale navadu gole spavati, svuku se i tu noć pa legnu, a na njegovoj kočiji bile su tri zlatne jabuke, pa od njih udari svjetlost u okna. Djevojke spaze te jabuke, pa se stanu dogovarati da ih od njega ukradu. Što reku, to i učine: sađu u avliju, uhvati svaka za jednu jabuku, ali kako su uhvatile, tako im ruke prionu. Kad se ujutro svanulo, ustane on i vidi ih, ali ga ni brige nije, nego uzme sviralicu pa stane svirati, kočija okrene ići, a njih tri uza nj skakati.
Idući tako, udare pored jedne kasarne, a tu su baš soldati čistili robu, pa kad vide cure da skaču, uhvati svaki svoju za grudi, i odmah i njima ruke prionu te i oni počnu skakati uza njih. Naš junak se obazre pa vidi, ali ga ni briga nije, nego samo jednako svira, i kočija ide.
Kad je već bio blizu careva dvora, udari ispred jedne kuće, a tu je planinka kruh zapretavala, pa kad vidi onu krkaču oko kočije, izleti van pa onijem loparom opali jednoga soldata po leđima, te i onaj lopar prione, a s njim i baba.
(...)
I tako sve skupa dospije u carev dvor. Kad to vidi careva kći, počne se smijati još izdaleka da se nije moglo smagati, a car kad to vidi, stane mahati rukom na njega da ustavi kočiju. On ustavi kočiju, pa dođe k caru, a car mu reče:
»Ti si rasmijao moju kćer, koja se još nikad nije nasmijala, sad je tvoja!!
Pa ga ustavi kod sebe, te ga vjenča s njome i dade mu po svoje carevine, još i sad caruje, ako nije umro.
Čobanče prevarilo popa
Srpska narodna pripovetka
Putovao nekuda pop podalje iz svoje nurije, pa dođe u neznano selo. Iznad sela nađe jedno čobanče, pa želeći da u dobru kuću dođe u konak, upitaće čobanče:
»Ko u ovome selu najbolje stoji, dijete?«
»Petar kovač,«- odgovori dijete, -»povazdan je uz nakovanj.«
«Ne pitam te to, nego ko je u ovome selu najjači.«
»U moga strica: vo Zimonja. Nema u cijelu selu nijednoga vola da mu more dobosti ja utegnuti.«
»Ama, ne pitam te ni to, no ti meni kaži ko je najstariji u ovom selu.«
»Dub nasred sela, što se poda nj iskupljaju seoska goveda.«- odgovori mu dijete.
Pop se na to naljuti, pa će djetetu:
»Hajde, dijete, s đavolom!«
»I ti, pope, s bogom!«- reče mu dijete.
Pošto se pop odmače od djeteta, predomisli se, pa će mu doviknuti:
»Ne bilo ti, dijete, ono što ti rekoh!«
»Ni tebi, pope, ono što ja tebi rekoh!«- doviknu mu dijete, a pop se ugrize za gubicu.
Usud
Srpska narodna bajka
Bila dva brata zajedno u kući, pa jedan sve radio, a drugi jednako besposličio i gotovo jeo i pio. I bog im da te steku u svačemu: u govedima, u konjima, u ovcama, u svinjama, u čelama i u svemu drugome. Onaj koji je radio jednom pomisli u sebi: »Što bih ja i za ovog lenjivca radio? Bolje da se odelim, pa da za sebe radim, a njemu šta drago!« I tako jedanput reče svome bratu:
»Brate, nije pravo, ja sve radim, a ti ni u čemu ne pomažeš, nego samo gotovo jedeš i piješ. Ja sam naumio da se podelimo.«
Ovaj ga stane odvraćati:
»Nemoj brate, ta dobro nam je obojici, ti imaš sve u rukama- i svoje i moje, a ja sam zadovoljan kako god ti uradiš.«
Onaj drugi ostane pri svome, i tako se privoli i ovaj, pa mu reče:
»Kad je tako, da ti je prosto, eto deli sam kako znaš.«
Onda onaj podeli sve po redu, pa svak svoje uzme preda se. Neradin uzme za stoku govedara, za konje konjušara, za ovce ovčara, za koze kozara, za svinje svinjara, a za čele kovandžiju, pa im reče:
»Ostavljam sve svoje dobro na vama i na bogu.«- pak stane živeti kod kuće kao i pređe.
A onaj drugi brat trudio se oko svoga dobra sam kao i pređe, čuvao i nadgledao, ali napretka nikakva nije video, nego sve propast, od dana na dan sve gore, dokle tako ne osiromaši da već nije imao ni opanaka, nego išao bos. Onda reče u sebi: »Idem k bratu svome da vidim kako je u njega.« I tako idući, naiđe na livadi na stado ovaca; kad tamo, a kod ovaca nema čobana, nego jedna prelepa devojka sedi pa prede zlatnu žicu. On, nazvavši joj »pomoz bog«, zapita je čije su joj ovce, a ona mu odgovori:
»Čija sam ja, onoga su i ovce.«
»A čija si ti?«
Ona mu odgovori: »Ja sam tvoga brata sreća.«
Onda se on ražljuti, pa joj reče: «A da gde je moja sreća?«
Devojka mu odgovori: »Tvoja je sreća daleko od tebe.«
»A mogu li je naći?«- zapita on, a ona mu odgovori: »Možeš, potraži je.«
Kad on to vidi i čuje da su ovce brata njegova dobre da ne mogu bolje biti, ne htedne dalje ni ići da gleda drugu stoku, nego odande upravo otide k bratu. Kad ga brat ugleda, ražali mu se i zaplače:
»Kamo se od toliko vremena?«- pa videći ga gola i bosa, odmah mu da jedne opanke i novaca.
Posle toga, pošto su se nekoliko dana počastili, digne se onaj brat da ide kući svojoj. Kako dođe kući, uzme torbu na rame i u nju hleba, i štap u ruke, pa pođe u svet da traži svoju sreću. Putujući tako, dođe u jednu veliku šumu i, idući kroz nju, nađe jednu sedu matoru devojčuru pod jednim grmom gde spava, pa izmahne štapom pa je opali po stražnjici, a ona se jedva digne i jedva otvori oči od krmelji, pa mu progovori:
»Moli se bogu što sam zaspala, a da sam budna bila, ne bi ti dobio ni tih opanaka.«
Onda joj on reče:
»A ko si ti da ja ne bih dobio ovih opanaka?«
A ona mu odgovori:
»Ja sam tvoja sreća.«
Kad on to čuje, stane se busati:
»I ti li si moja sreća, bog te ubio! Ko tebe meni dade?«
A ona se odmah uteče:
»Mene je Usud tebi dao.«
On je onda zapita:
»A gde je taj usud?«
A ona mu odgovori:
»Idi pa ga traži.«
I u taj mah nestane. Onda čovek pođe da traži usuda. Idući tako, dođe do jednoga sela, i vidi u selu veliku gazdinsku kuću i u njoj veliku vatru, pa pomisli u sebi:
»Ovde valja da je kako veselje ili slava.«- pa pođe unutra.
Kad on unutra, a to na vatri veliki kazan, kuva se u njemu večera, a pored vatre sedi domaćin. Čovek onaj, ušavši u kuću, nazove domaćinu: »Dobar veče!« A domaćin mu prihvati: »Bog ti dobro dao!- pa mu reče da sedne do njega, pa ga stane pitati odkuda je i kuda ide, a on mu sve pripovedi kako je bio gazda, i kako je osiromašio, pa kako sad ide usudu da ga pita zašto je siromah. Potom zapita domaćina zašto toliko silno jelo gotovi, a domaćin mu reče:
»E, moj brate, ja sam gazda i svega imam dosta, ali svoje družine nikako ne mogu nasititi, sve kao da ala iz njih zija; samo ćeš videti kad stanemo večerati šta će raditi.«
A kad sednu večerati, sve je grabilo jedno od drugoga i onaj veliki kazan sa jelom za tili čas prođe. Posle večere dođe reduša te pokupi sve kosti na jednu gomilu, pa ih baci za peć, a on se stade čuditi gde mlada baci kosti za peć, dok ujedanput izađu dve stare oklepane vešti, suhe kao aveti, i počnu sisati one kosti. Onda on upita domaćina:
»Šta ti je ono za pećkom, brate?«
A on mu odgovori:
»Ono je, brate, moj otac i mati, kao da su se okovali na ovome svetu, ne hteše crći jedanput ovoga sveta.«
Sutradan na pohodu reče mu domaćin:
»Brate, opomeni se i mene, ako gde nađeš usuda, i zapitaj ga kakva je ovo nesreća te ne mogu svoje družine nikako da zasitim, i zašto mi otac i mati nikako ne umiru.«
On se obeća da će ga pitati, pa se oprosti sa njime i pođe dalje da traži usuda. Idući tako, posle dugoga vremena, jedno veče dođe u drugo selo, pa se zamoli u jednoj kući da ga prime na konak. Oni ga prime i upitaju ga kuda ide, a on im kaže sve po redu što je i kako je. Onda mu oni počnu govoriti:
»Zaboga, brate, kad tamo ideš, pitaj i za nas: zašto nam se goveda ne dadu, nego sve natraške idu. On im se obreče da će pitati usuda, pak sutradan pođe dalje. Idući tako, dođe na jednu vodu pa počne vikati:
»O vodo, vodo, prenesi me!«
A voda ga upita:
»Kuda ideš?«
A on joj kaže kuda ide. Onda ga voda prenese, pa reče:
»Molim te, brate, pitaj usuda zašto ja nemam roda u sebi.«
On obeća vodi da će pitati, pa onda pođe dalje. Idući tako zadugo, najposle dođe u jednu šumu, i onđe nađe jednoga pustinika, pa ga upita ne bi li mu mogao kazati šta za usuda.Pustinik mu odgovori:
»Idi ovud preko planine, pa ćeš doći baš pred njegov dvor, ali kad iziđeš pred usuda, ništa ne govori, nego što god on radi, ono radi i ti, dokle te god on sam ne zapita.«
Čovek zahvali pustiniku, pa pođe preko planine. Kad dođe u usudove dvore, ima šta i videti: u dvoru kao da je carevina, tu su sluge i sluškinje, sve se užurbalo, a usud sedi sam za gotovom sofrom pa večera. Kad čovek to vidi, sedne i on za sofru pa stane večerati. Posle večere legne usud spavati, legne i on. Kad bude oko ponoći, stane strašno tutnjiti, i iz tutnjave čuje se glas:
»O usude, o usude, rodilo se danas toliko i toliko duša, podaj im šta ćeš.«
Onda usud ustane, pa otvori sanduk s novcima, i stane bacati po sobi sve same dukate, govoreći:
»Kako meni danas, tako njima doveka.«
Kad ujutru dan osvane, ali nema onih dvorova velikih, već mesto njih srednja kuća; ali i u njoj opet ima svega dosta. Kad bude pred veče, sede usud za večeru, sedne i on s njim, a niko ne govori ni reči. Posle večere legnu spavati. Kad bude oko ponoći, počne strašno tutnjiti, i iz tutnjave začuje se glas:
»O usude, o usude, rodilo se danas toliko i toliko duša, nego daj im šta ćeš.«
Onda usud ustane i otvori sanduk s novcima, ali nema dukata, nego srebrni novci i gdekoji dukat. Usud stane prosipati novce po sobi, govoreći:
»Kako meni danas, tako njima doveka.«
Kad ujutru dan osvane, ali nema ni one kuće, nego mesto nje stoji manja, i tako je usud svaku noć radio, a kuća mu se svaku noć smanjivala, dok najposle od nje postane mala kolebica, te usud uzme motiku i stane kopati; onda i onaj čovek uzme motiku te stane kopati, i tako su kopali vas dan. Kad bude uveče, uzme usud komad hleba, pa odlomi od njega polovinu te da i njemu. Tako večeraju i posle večere legnu spavati. Kad bude oko ponoći, opet počne strašno tutnjiti, i iz tutnjave začuje se glas:
»O usude, o usude, danas se rodilo toliko i toliko duša, podaj im šta ćeš.«
Onda usud ustane i otvori sanduk, pa stade prosipati sve same džidže i gdekoji marjaš nadničarski, vičući:
»Kako meni danas, tako njima doveka.«
Kad ujutru svane, a koleba se pretvori u velike dvore kao što su bili prvi dan. Onda ga usud upita:
»Šta si došao?«
On mu kaže sve po redu svoju nevolju i da je došao da ga pita zašto mu je dao zlu sreću. Onda mu usud reče:
»Ti si video kako sam prvu noć dukate prosipao, i šta je posle bilo. Kako je meni bilo onu noć kad se ko rodio, onome će onako biti doveka. Ti si se rodio sirotinjske noći, ti ćeš biti siromah doveka. A tvoj se brat rodio sretne noći, on će biti sretan doveka. Nego kad si se zakanio i toliko si se trudio, kazaću ti kako ćeš se pomoći. Ima u tvoga brata kći Milica; ona je sretna kao i otac joj. Kad otideš kući, a ti uzmi k sebi Milicu, pa što god stečeš, kaži da je njezino.«
Onda on zahvali usudu, pa mu opet reče:
»U tome i tome selu ima jedan bogat selja i sveg ima dosta, samo je nesretan u tome što mu se čeljad nikad ne mogu da nasite: izedu na jedan obrok pun kazan jela, pa im je i to još malo. A otac i mati onoga seljaka kao da su se okovali na ovome svetu, ostareli i pocrneli i osušili se kao aveti, a ne mogu da umru. On me je molio, usude, kad sam kod njega bio na konaku, da te pitam šta bi to bilo.
Onda mu usud odgovori:
»To je sve zato što ne poštuje oca i matere; njima baci iza pećke da jedu, a da ih metne u začelje, pa prvu čašu rakije i prvu čašu vina njima da da, oni ne bi ni polak onoga jeli, i duše bi se one oprostile.«
Potom on opet zapita usuda:
»U tome i tome selu, kad sam noćio u jednoj kući, tužio mi se domaćin kako mu se goveda ne dadu, nego sve natraške idu; pa me molio da te pitam šta bi to bilo.«
A usud mu odgovori:
»To je zato što on o krsnom imenu najgore zakolje; a da zakolje što najbolje ima, sve bi se štrkljala goveda.«
Onda ga on zapita i za vodu:
»Šta bi to bilo da ona voda nema roda?«
A usud mu odgovori:
»Zato nema što nije čoveka nikada udavila; ali ne šali se, ne kazuj joj dok te ne prenese, jer ako joj kažeš, odmah će te udaviti.«
Onda on zahvali usudu, pa pođe kući. Kad dođe na onu vodu, voda ga zapita:
»Šta je kod usuda?«
A on joj odgovori:
»Prenesi me, pak ću ti onda kazati.«
Pošto ga voda prenese, on potrči, pa kad odmakne podaleko, a on se osvrne pa poviče:
»O vodo, o vodo, nisi nikad čoveka udavila, zato roda nemaš!«
Kad voda to čuje, a ona se razlije preko obale, pa za njim, a on beži, pa jedva uteče. Kad dođe u ono selo k onome čoveku što mu se goveda nisu dala, on ga jedva dočeka:
»Šta je, brate, zaboga! Jesi li pitao usuda?«
On mu odgovori:
»Jesam, i usud kaže: kad slaviš krsno ime a ti zakolješ najgore; a da zakolješ što najbolje imaš, sve bi ti se štrkljala goveda.«
Kad on to čuje, reče mu:
»Ostani, brate, u nas, eto do našega krsnog imena nema tri dana; pa ako bude istina, da ti dam jabuku.«
On ostane onda do krsnog imena. Kad dođe krsno ime, domaćin ubije najboljeg junca, i od onoga časa marva se stade štrkljati. Posle toga domaćin mu pokloni petoro goveda, a on mu zahvali i pođe dalje. Kad dođe u ono selu k onome domaćinu što je imao nesitu čeljad, domaćin ga jedva dočeka:
»Kako je, brate, zaboga! Šta veli usud?«
A on mu odgovori:
»Usud veli: oca i matere ne poštuješ, nego im bacaš za pećku da jedu; a da ih metneš u začelje, pa prvu čašu rakije i prvu čašu vina njima da daš, ne bi ti čeljad ni pola toliko jela, a otac i mati bi ti se upokojili.«
Kad domaćin to čuje, kaže ženi, a ona odmah umije i očešlja svekra i svekrvu, pa ih lepo preobuče, a kad dođe veče, domaćin ih posadi u začelje i prvu čašu rakije i prvu čašu vina njima da. Od toga časa ne mogaše čeljad ni polak jesti koliko su donde jela, a sutradan i otac i mati prestave se. Onda mu domaćin da dva junca, a on mu zahvali pa pođe kući. Kad dođe u svoj zavičaj, stanu ga sretati poznanici i pitati:
»Čija su ti to goveda?«
A on svakome odgovaraše:
»Braćo, Milice, moje sinovice.«
Kako dođe kući, odmah otide bratu svome, pa ga stane moliti:
»Daj mi, brate, Milicu da je moja. Vidiš da nemam nikoga.«
A brat mu odgovori:
»Dobro, brate, evo ti Milice.«
On uzme Milicu pa je odvede kući, i posle toga steče mnogo, ali je za sve govorio da je Miličino. Jedanput iziđe na njivu da obiđe žito, a žito lepo, ne može lepše biti. Na to udari onuda jedan putnik, pa ga zapita:
»Čije je to žito?«
A on se prevari, pa reče: »Moje.«
U koji mah on to reče, žito se upali i stane goreti, a on, kad to vidi, potrči za čovekom:
»Stani, brate, nije moje, nego je Milice, moje sinovice.«
I tako se žito odmah ugasi, i on s Milicom ostane srećan.
aerochivija
18.8.2007, 3:32
...Usud veli: oca i matere ne poštuješ, nego im bacaš za pećku da jedu; a da ih metneš u začelje, pa prvu čašu rakije i prvu čašu vina njima da daš, ne bi ti čeljad ni pola toliko jela, a otac i mati bi ti se upokojili...
Ulmawen, hvala ti jer si me ovom pričom podsetila na jednu našu narodnu pesmu:
Марко Краљевић и бег Костадин
Коње јашу до два побратима,
Бег Костадин и Краљевић Марко,
Бег Костадин беседио Марку,
"Побратиме, Краљевићу Марко,
Да ти мени о јесени дођеш,
О јесени, о Дмитрову данку,
А о моме крсноме имену,
Па да видиш части и поштења,
А и лепа, брате, дочекања,
И господске ђаконије редом."
Ал' беседи Краљевићу Марко:
"Не хвали се, беже, с дочекањем!
Кад ја тражих брата Андријаша,
Ја се десих у двору твојему
О јесени, о Дмитрову данку,
А о твоме крсноме имену:
Видио сам твоје дочекање,
И видих ти до три нечовештва."
Ал' беседи беже Костадине:
"Побратиме, Краљевићу Марко,
Та каква ми нечовештва кажеш?"
Вели њему Краљевићу Марко:
"Прво ти је, брате, нечовештво:
Дођоше ти до две сиротице,
Да ј' нахраниш хлеба бијелога
И напојиш вина црвенога;
А ти велиш двема сиротама:
- "Ид'т одатле, један људски гаде!
Не гад'те ми пред господом вина!"
А мени је жао, беже, било,
Жао било двеју сиротица,
Па ја узех до две сиротице,
Одведох их доле на чаршију,
Нахраних их хлеба бијелога
И напојих вина црвенога,
Па покројих на њих чисти скерлет,
Чисти скерлет и зелену свилу,
Па их онда послах двору твоме;
А ја, беже, гледам из прикрајка
Како ћеш их онда дочекати;
А ти узе једно сирочади,
Узе њега у лијеву руку,
Друго узе на десницу руку,
Однесе их удворе за столе:
"Јед'те пијте, господски синови!"
Друго ти је, беже, нечовјештво:
Што су били стари господари,
Ша су своју хазну изгубили,
И на њима стари скерлет беше,
Оне мећеш у доњу трпезу;
А који су нови господари
И одскора хазну заметнули,
И на њима нови скерлет беше,
Оне мећеш у горњу трпезу,
Пред њих носиш вино и ракију
И господску ђаконију редом.
Треће ти је, беже, нечовештво:
Ти имадеш и оца и мајку,
- Ни једнога у асталу нема,
Да ти пије прву чашу вина!"
aerochivija
18.8.2007, 3:40
Деспот Стефан Лазаревић
Слово љубве
Стефан деспот,
најслађему и најљубазнијему,
и од срца мога нераздвојноме,
и много, двоструко жељеноме,
и у премудрости обилноме,
царства мојега искреноме,
(име рекавши),
у Господу љубазан целив,
уједно и милости наше,
неоскудно даровање.
Лето и пролеће Господ сазда,
као што и псалмопевац рече,
и у њима красоте многе:
птицама брзо, весеља брзо прелетање,
и горама врхове,
и луговима пространства,
и пољима ширине;
и ваздуха тананог
дивним неким таласима брујање:
и земаљске дароносе
од мирисних цветова, и травносне;
али и саме човекове природе
обнављање и веселост
достојно ко да искаже?
Ово све, ипак,
и друга чудна дела Божја,
која ни оштровидни ум
сагледати не може,
љубав превазилази.
И није чудо,
јер Бог је љубав,
као што рече Јован син громов.
Варање никакво у љубави места нема.
Јер Каин, љубави туђ, Авељу рече:
"Изиђимо у поље".
Оштро некако и бистротечно
љубави је дело,
врлину сваку превазилази.
Љубав Давид лепо украшава,
рекавши: "Као миро на главу,
што силази на браду Аронову,
и као роса аермонска,
што на горе силази Сионске".
Узљубите љубав,
младићи и девојке,
за љубав прикладни;
али право и незазорно,
да младићство и девство не повредите,
којим се природа наша
Божанској присаједињује,
да Божанство не узнегодује.
Јер апостол рече:
"Духа Светога Божјега не растужујте,
Којим се запечатисте
јавно у крштењу".
Бејасмо заједно и један другом близу,
било телом или духом,
но да ли горе, да ли реке
раздвојише нас,
Давид да рече: "Горе Гелвујске,
да не сиђе на вас ни дажд, ни роса,
јер не сачувасте Саула,
ни Јонатана"!
О безлобља Давидова,
чујте, цареви, чујте!
Саула ли оплакујеш, нађени?
Јер нађох, рече Бог,
човека по срцу моме.
Ветрови да се с рекама сукобе,
и да исуше,
као за Мојсија море,
као за Исуса судије,
ћивота ради Јордан.
Еда би се опет саставили,
и видели се опет,
љубављу се опет сјединили
у самом Христу Богу нашем,
Коме слава са Оцем
и са Светим Духом
у бескрајне векове,
АМИН.
aerochivija
18.8.2007, 3:45
Краљ Никола Петровић Његош
ОЛИВЕРА
Вратима је Смедерева
испред сунца првих зрака
изјахала на хатове
чета једна од јунака.
Од копаља и сабаља,
златног руха и рахтова,
посула се Смедереву
јасна св'јетлост по зидова.
Три стотине коњаника
подранило путовати
пут срећнога Дренопоља;
султанови то су свати -
синоћ дошли; код старога
књаза били на вечеру,
а јутрос му одведоше
красну кћерку Оливеру.
Нико свате не испрати.
Град је нијем, пјесме није;
над градом се само сјетно
алај-барјак Ђурђев вије.
Под барјаком деспот оста;
без ријечи сједи, гледа,
док сватова зорна чета
не ишчезну из догледа,
па ка' рањен лав ће јекнут'
са врх града, скрај барјака,
гласом кога појачава
родитеља туга јака:
"Ох, гдје ће ми д'јете моје,
куда пође, боже свети,
зар се смије оцу кћерца
уграбити и отети?
О господе, ако те је,
види је ли право ово?
Јест, ка' није, бабо ми га
заслужио на Косово.
Ох, изда' је господара,
издао је отаџбину,
пак траг му је дочекао
срам овакви и судбину.
Грозно плаћам гријех оца,
на мој дом се правда свети,
чим ми султан Оливеру
може повест и отети.
Оливеро, што дочеках!
Оливеро, срце моје,
да се тужно твоји дани
у харему турском броје!
О како бих срећан био
да сам тебе удомио
за владара или књаза,
који би ти мио био,
у хришћанском каквом двору,
гдје стидљивост и ред влада
а ти оде у харему
под насиљем гдје част пада.
Што је жена на те стране,
жена једног турског цара?
Робље то је доведено
у кревет му са пазара.
Без пор'јекла, ка' живинче,
без заносног идеала,
у жиле се чије није
крв племићка заиграла.
Тамо моја Оливера
број робиња умножиће,
и принцеза тамо српска
ка' робиња друга биће.
Куку, чедо, грдно ли је
за Србију и за мене,
да ти младој живот тамо
у харему турском вене.
Из средине народа те
освојеног султан узе,
не мога те Србин бранит',
а ја ево роним сузе
од срамоте и од јада.
Бога молећ' да ме није,
чим остарах и остадох
и без тебе и Србије.
О господе, тугу моју
и срам српски што ће спрати,
кад морасмо одиву нам
невјерноме цару дати!
Ти, Дунаве, водо хладна,
што бедем ми града мијеш,
с бојом твојом плавом мене
ти не тјешиш, но се смијеш
и ругаш се млакавости
срца мога, мојој моћи,
гдје не могу ни народу,
ни дјетету свом помоћи,
Клетво строга, суминуј ме,
стара клетво, клетво строга,
ја и српски народ са мном
већ исписмо срџбу Бога
за грехове почињене
за потомства, за неслогу,
да зар Србу Срб доскочи,
зашто, рашта, вај по Богу?!
О господе, у којега
ми имамо тврду вјеру;
за потоњу жртву прими
кајања нам — Оливеру!"
aerochivija
18.8.2007, 3:49
Издање: Радоје Р. Домановић, Целокупна дела, књига друга
Издавачко предузеће «Народна просвета», Београд
Редакциони одбор:
Др. Владимир Ћоровић, професор Университета и Члан Српске Краљевске Академије
Јеремија Живановић, Ректор Више Педагошке Школе
Павле Стевановић, Хон. Професор Университета
Урош Џонић, Управник Университетске Библиотеке и Хон. Професор Университета
Стеван Јелача, Професор књижевности Iii Беогр. Гимназије
Радоје Р. Домановић
САН ЈЕДНОГ МИНИСТРА (1902)
И сами министри су, Боже ми прости, кажу, људи, као и сви други. И они морају јести, пити, спавати, као и ми смртни, само им, како веле, иде теже од руке да мисле, али та се простачка, ниска способност и не тражи за тако високе положаје.
*
Господин министар Н. (шта се кога тиче име!) седео је у својој канцеларији заваљен у мекој наслоњачи и, како је земља била у невољи, то је могао мирно и спокојно да размишља да ли да вечера кечиге печене на жару, или пржене. Како се већ смркавало, то се после дужег размишљања одлучи за прво, и диже се да мало прође по чистом ваздуху, колико тек ради бољег апетита. И шта би? Бар се не може рећи (а има злих језика који хоће свашта да говоре) да у земљи ништа не ваља, не ваља просвета, не ваља привреда, бедно финансиско стање, не ваљају економске прилике, не ваља... Може се ређати до миле воље шта све не ваља, али се код министарских апетита мора стати, он је исправан.
Елем, господин министар Н. прошетао је, пио пива, вечерао печене кечиге и залио црним, добрим вином, а кад је тако лепо и савесно испунио дужност према својој отаџбини, легао је у постељу блажен, задовољан, и заспао са срећним осмехом на устима, као човек кога никаква брига и мисао не узнемирава.
*
Али сан, и не знајући, можда, да је господин Н. министар, усуди се да узнемири његово господство, и пренесе га у далеку прошлост његове младости.
Сања.
Зимња ноћ. Ветар напољу фијуче, а он као у истој маленој, влажној соби где је као ђак становао. Седи за својим ђачким сточићем. Поноћ превалила. Наслонио се главом на десну руку, а у левој му књига, коју је до малочас читао. Пред њим мала лампа, у којој је већ догорео гас, те чкиљи, пршти и дими слаби пламичак, који се готово једва и види кроз поцрнело стакло. У соби хладно, те је огрнут својим поабаним зимским капутом. Седи тако непомично, поглед му упрт у једну тачку, а мисао га носи у далеку будућност.
Размишљао је о своме раду у будућности. Био је решен да сав свој век посвети племенитом, тешком раду и делима, да се бори за правду и слободу, да жртвује све, па и живот, ако затреба за срећу и добро своје земље, за интересе опште. Пред собом је гледао дуги низ година, које ће он испунити корисним напорним радом, осећао је да ће моћи остварити своје идеале, и да је у стању да савлада све препоне које му год стану на пут, на тај пут врлине, са кога никад неће скренути.
aerochivija
18.8.2007, 3:54
И он се трудио да замисли себе у будућности, после дугог низа година. Срце му јаче закуца, и обузе га неко пријатно, слатко осећање, кад помисли на своје успехе и на добра која ће земљи и народу учинити.
Одједном, чу неко необично, тајанствено шуштање. Трже се, и погледа, а пред њим се указа крилата женска прилика, исто као вила о којој се у песмама пева, надземаљских чари и лепоте.
Он се препаде и затвори очи, не смејући да гледа у ту чудну прилику, али га она помилова крилом по образу, и он осети рајско блажанство, ослободи се, и погледа поново прилику, која му се учини тако позната као да се целог века с њом дружио.
– Ко си ти? – упита.
– Не мораш то знати. Дошла сам да ти покажем будућност. Пођи са мном!
И он као пође.
Ишли су дуго ћутећи, док не дођоше на једну дугу, пространу пољану.
– Видиш ли шта? – упита га.
– Ништа.
Она га дотаче крилима по челу и превуче преко очију, и, одједном он виде мало даље, тамо на пољани, пуно људи, али не стоје сви једнако, него неки на самој земљи, неки мало више њих, као на каквим лествицама, други од ових мало више, трећи од ових, и, тако редом, до оних који стоје највише над свима.
– Шта је ово?
– То су разни положаји у друштву.
Гледа он оне људе, а тамо врева, граја, вика, туку се, гурају, ћушкају, гушају, пропињу, све се то отима да се што више дигне.
Кад се осврте и погледа, а оне прилике која га ту доведе нестало.
Он осети силну, неодољиву жељу да се и сам помеша у ту гомилу људи.
И помеша се.
Радио је међу онима што стоје најниже, радио је, жудећи да радом учини да стане више.
Радио је дуго, дуго, али никако да се подигне ни за један степен.
Док се пред њим указа опет она прилика која га је ту и довела.
– Шта желиш? – рече.
– Да се попнем и ја више.
– Можеш, али се не пење тим путем којим си почео.
– Шта ми смета?
Она се дотаче крилом његових груди, и он осети неку пријатну језу, чисто му нешто лакну, а кад погледа, он се, одједном, уздигао.
– Желиш ли више?
– Желим.
Она се опет дотаче његових груди, и он се опет мало диже.
– Хоћеш још?
Њега већ бејаше сад обузела једина, силна жеља да се што даље попне.
– Још што више могу! – рече.
Она се опет дотаче његових груди, а затим га дохвати крилом по челу, и он се уздиже међу оне највише.
Он се осети срећан, задовољан, и погледа с благодарношћу своју усрећитељку.
– Шта си ми учинила, те се овако брзо уздигох? – упита је.
– Одузимала сам ти карактер и поштење, а најзад одвадила и од памети. То ти је сметало да се дигнеш на највећу висину.
Он се згрози и уздрхта.
– Сад хајдемо натраг, кад си све то видео – рече му прилика, и ишчезе.
Њему клону глава, а из груди се оте тежак, болан уздах.
*
Господин министар се ту прену и пробуди. Свеједно, кад је већ тако! – помисли, и зену равнодушно.
--------
Издање датира пре Другог светског рата, иако није наведена тачна година, отуда неке правописне разлике у односу на данашњицу (прим. Аерочивија)
Ulmawen, hvala ti jer si me ovom pričom podsetila na jednu našu narodnu pesmu...
Dobro me podseti! :D Tek da vidiš koliko će ovo (http://www.sacred-texts.com/neu/hbs/index.htm)da te inspiriše. :D
_bAD_Boy_
18.8.2007, 10:21
Crteži za djecu od djece
http://www.seea.sr.gov.yu/E-nergetska_E-fikasnost/DecijiCrtezi/dc.htm
Zlatna jabuka i devet paunica
Srpska narodna bajka
Bio jedan car pa imao tri sina i pred dvorom zlatnu jabuku koja za jednu noć i ucveta i uzre i neko je obere, a nikako se nije moglo doznati ko. Jednom stane se car razgovarati sa svojim sinovima: "Kud se to deva rod s naše jabuke!" Na to će reći najstariji sin: "Ja ću noćas čuvati jabuku, da vidim ko je to bere." I kad se smrkne, on otide pod jabuku pa legne pod njom da je čuva, ali kad jabuke već počnu zreti, on zaspi, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Onda on otide k ocu i kaže mu sve po istini. Tada se ponudi drugi sin da čuva jabuku, ali i on prođe kao i onaj: zaspi pod jabukom, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Sad dođe red na najmlađega sina da i on čuva jabuku; on se opravi, dođe pod jabuku i namesti krevet pod njom, pa legne spavati. Kad bude ispred ponoći, on se probudi pa pogleda na jabuku, a jabuka već počela zreti, sav se dvor sjaje od nje. U taj čas doleti devet zlatnih paunica, osam padnu na jabuku a deveta njemu u krevet, kako padne na krevet, stvori se devojka da je nije bilo lepše u svemu carstvu. Tako su se njih dvoje grlili i ljubili do posle ponoći. Pa onda devojka ustane, i zahvali mu na jabukama, a on je stane moliti da mu ostavi barem jednu; a ona mu ostavi dve: jednu njemu a drugu da odnese svome ocu. Devojka se po tom opet pretvori u paunicu i odleti sa ostalima. Kad u jutru dan osvane, ustane carev sin pa odnese ocu one obadve jabuke. Ocu bude to vrlo milo, i pohvali najmlađega sina. Kad bude opet u veče, najmlađi carev sin opet se namesti kao i pre da čuva jabuku, i sačuva je opet onako, i sutradan opet donese ocu dve zlatne jabuke. Pošto je tako nekoliko noći jednako radio, onda mu braća počnu zlobiti, što oni nisu mogli jabuke sačuvati, a on je svaku noć sačuva U tome se još nađe nekaka prokleta babetina koja im se obeća da će uhvatiti i doznati kako on jabuku sačuva. Kad bude u veče, ta se baba prikrade pod jabuku, pa se podvuče pod krevet i onde se pritaji. Posle dođe i najmlađi carev sin, te legne kao i pre. Kad bude oko ponoći, ali eto ti devet paunica, osam padnu na jabuku, a deveta njemu u krevet pa se pretvori u devojku. Onda baba polagano uzme devojčinu pletenicu, koja je visila niz krevet, pa je oseče, a devojka odmah đipi s kreveta, stvori se paunica pa poleti, a ostale paunice s jabuke za njom, i tako ih nestane. Onda đipi i carev sin pa poviče: "Šta je to?" Kad tamo, ali baba pod krevetom, on zgrabi babu pa je izvuče ispod kreveta i sutradan zapovedi te je rastrgnu konjma na repovima.
Paunice više ne dođu na jabuku, i za to je carev sin jednako tužio i plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu, i da se ne vraća kući dok je ne nađe; pa onda otide k ocu i kaže mu što je naumio. Otac ga stane odvraćati i govoriti mu da se mahne toga, nego će mu on naći drugu devojku koju god hoće u svome carstvu. Ali je to sve bilo zaludu, on se spremi i još s jednim slugom pođe u svet da traži svoju paunicu. Idući tako zadugo po svetu, dođe jedan put na jedno jezero, i onde nađe jedne velike i bogate dvore, i u njima jednu babu, caricu, i jednu devojku babinu kćer, pa zapita babu: "Za Boga, bako! eda li ti što znaš za devet zlatnih paunica?" A baba mu stane kazivati: "E moj sinko, znanja za njih: one dolaze svako podne ovde na ovo jezero, te se kupaju; nego se ti prođi paunica, već evo ti moja kći, krasna devojka i toliko blago, sve će tebi ostati." Ali on jedva čekajući da vidi paunice nije hteo ni slušati što baba govori za svoju kćer. Kad bude u jutru, carev sin ustane i opravi se na jezero da čeka paunice, a baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: "Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat, pa će zaspati te se ne će moći s paunicama razgovarati." Nesretni sluga tako i učini: kad iziđu na jezero, on nađe zgodu pa svome gospodaru dune za vrat iz onoga meščića, a on siromah odmah zaspi kao mrtav. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane grliti i buditi: "Ustaj hrano! ustaj srce! ustaj dušo!" A on ništa ne zna kao da je mrtav. Paunice pošto se okupaju, odlete sve zajedno. Onda se on odmah probudi pa zapita slugu: "Šta je? jesu li dolazile?" A sluga odgovori da su dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu na konja, i kako ga je grlila i budila. Carev sin siromah čujući to, da se ubije. Kad bude drugi dan u jutru, on se opet opravi sa slugom, sedne na konja, pa sve pored jezera šeće. Sluga opet nađe zgodu te mu dune za vrat iz meščića, a on odmah zaspi kao mrtav. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica: osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane grliti i buditi: "Ustaj hrano! ustaj srce! ustaj dušo!" Ali ništa ne pomaže: on spava kao mrtav. Onda ona reče sluzi: "Kaži gospodaru svome: još sutra može nas ovde dočekati, pa nas više nikad ovde ne će videti." I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin pa pita slugu: "Jesu li dolazile?" A sluga mu odgovori: "Jesu i poručile su ti da ih još i sutra možeš ovde dočekati, pa više nikad ovde ne će doći." Ovi siromah kad to čuje ne zna šta će od sebe da radi: sve čupa kosu s glave od muke i žalosti.
Kad treći dan osvane, on se opet opravi na jezero, usedne na konja, pa sve pokraj jezera, ali nije hteo šetati, nego sve stane trčati da ne bi zaspao. Ali opet sluga nekako nađe zgodu te mu dune iz meščića za vrat, a on odmah padne po konju i zaspi. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu u jezero a deveta njemu na konja, pa ga stane buditi i grliti: "Ustaj hrano! ustaj srce! ustaj dušo!" Ali ništa ne pomaže: on spava kao mrtav. Onda reče paunica sluzi: "Kad ti ustane gospodar, kaži mu neka smakne gornji klin na dolji, pa će me onda naći." S otim odlete sve paunice. Kako one odlete, a carev se sin probudi, pa zapita slugu: "Jesu li dolazile?" A sluga odgovori: "Dolazile su, i ona što je bila pala tebi na konja, rekla mi je da ti kažem da smakneš goran klin na donji, pa ćeš je onda naći." Kako on to čuje, istrgne sablju te oseče sluzi glavu. Posle toga počne sam putovati po svetu, i tako putujući za dugo, dođe u jednu planinu, i onde zanoći u jednoga pustinika, pa ga zapita ne bi li mu znao kazati što za devet zlatnih paunica. Pustinik mu odgovori: "E moj sinko! srećan si, sam te je Bog uputio kuda treba. Odavde nema do njih više od po dana hoda. Samo valja upravo da ideš, pa ćeš naći jedne velike vratnice, kad prođeš one vratnice, drži desno, pa ćeš doći upravo u njihov grad, onde su njihovi dvori." Kad ujutru svane, carev sin ustane, opravi se, i zahvali pustiniku, pa pođe kako mu je kazao. I tako putujući naiđe na velike vratnice, i prošavši ih, odmah uzme desno, i tako oko podne ugleda grad gde se beli, i vrlo se obraduje. Kad uđe u grad, napita i dvor zlatnih paunica. Kad dođe na vrata, ovde ga zaustavi straža i zapita ko je i od kuda je, pa pošto se on kaže, otidu te jave carici, a ona kako čuje, kao bez duše dotrči pred njega onako kao devojka, pa uzevši se s njim po ruke uvede ga u dvore. Tu bude velika radost, i posle nekoliko dana venčaju se njih dvoje, i on ostane živeti onde kod nje. Posle nekoga vremena pođe carica u šetnju, a carev sin ostane u dvoru; carica mu na polasku da ključeve od dvanaest podruma, pa mu reče: "U sve podrume možeš ići, ali u dvanaesti ne idi ni po što, niti ga otvaraj, ne šali se glavom!" S otim ona otide. Carev sin ostavši sam u dvoru, stane misliti u sebi: "Šta bi to bilo u dvanaestom podrumu!" Pa onda stane otvarati podrume sve redom. Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvorati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! pa najposle otvori i dvanaesti podrum, kad tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno pa iz njega iziđe glas: "Za Boga brate! molim te! umreh od žeđi; daj mi čašu vode."
Carev sin uzme čašu vode pa uspe u bure, ali kako je on uspe, odmah pukne jedan obruč na buretu. Za tim opet izađe glas iz bureta: "Za Boga, brate! umreh od žeđi; daj mi još jednu čašu vode." Carev sin opet uspe čašu vode, a na buretu pukne još jedan obruč. Po treći put iziđe glas iz bureta: "Za Boga, brate! umreh od žeđi; daj mi još jednu čašu vode." Carev sin uspe još jednu čašu vode, pukne obruč i treći; onda se bure raspadne, a zmaj izleti iz njega, pa na putu uhvati caricu i odnese je. Posle dođu sluškinje i kažu carevome sinu šta je i kako je, a on siromah od žalosti nije znao šta će raditi; najposle naumi opet da ide u svet da je traži. I tako putujući po svetu za dugo, dođe na jednu vodu, pa idući pokraj one vode opazi u jednoj lokvi malu ribicu gde se praćaka. Ribica kad vidi carevoga sina, stane mu se moliti: "Po Bogu da si mi brat! baci me u vodu; ja ću tebi jedared vrlo trebovati, samo uzmi od mene jednu ljusku, pa kad ti zatrebam, samo je proširi malo." Carev sin digne ribicu, uzme od nje jednu ljusku, pa ribicu baci u vodu a ljusku zavije u maramu. Posle nekoga vremena idući tako po svetu nađe lisicu gde se uhvatila u gvožđa. Kad ga lisica opazi, reče mu: "Po Bogu da si mi brat! pusti me iz ovih gvožđa, ja ću ti kadgod trebati, samo uzmi od mene jednu dlaku, pa kad ti zatrebam, samo je malo protri." On uzme od nje jednu dlaku pa je pusti. Opet tako idući preko jedne planine nađe kurjaka gde se uhvatio u gvožđa. I kurjak kad ga vidi, reče mu: "Po Bogu da si mi brat! pusti me, ja ću tebi biti u nevolji, samo uzmi od mene jednu dlaku, pa kad ti zatrebam, samo je malo protri." On uzme dlaku od kurjaka pa ga pusti. Iza toga carev sin opet dugo putujući srete jednoga čoveka, pa ga zapita: "Za Boga brate! eda li si čuo kad od koga gde su dvori zmaja cara?" Ovaj ga čovek lepo uputi kaže mu i vreme u koje valja da je tamo. Onda mu carev sin zahvali, pa pođe unapredak i jedva jednom dođe u grad zmajev. Kad uđe u zmajeve dvore, nađe svoju ljubu, i oboje se vrlo obraduju kad se sastanu, pa se stanu razgovarati šta će sad, kako će se izbaviti. Najposle se dogovore da beže. Brže bolje spreme se na put, sednu na konje pa beži. Kako oni umaknu iz dvora, a zmaj na konju dođe; kad uđe u dvor, ali carice nema; onda on stane govoriti konju: "Šta ćemo sad? ili ćemo jesti i piti ili ćemo terati?" Konj mu odgovori: "Jedi i pij, stići ćemo ih, ne staraj se." Kad zmaj ruča, onda sedne na konja pa teraj za njima, i za tili čas ih stigao. Kako ih stigne, caricu otme od carevoga sina pa mu reče: "Ti idi s Bogom, sad ti praštam za ono što si mi u podrumu dao vode; ali se više ne vraćaj ako ti je život mio." On siromah pođe malo, ali ne mogavši srcu odoleti, vrati se natrag, pa sutradan opet u zmajev dvor, i nađe caricu a ona sedi sama u dvoru i suze roni. Kad se nanovo videše i sastaše, počeše se opet razgovarati kako bi pobegli.
Onda reče carev sin njojzi: "Kad dođe zmaj, pitaj ti njega gde je dobio onoga konja, pa ćeš mi kazati, da i ja tražim onakoga, ne bismo li mu kako utekli. "S otim otide iz dvora. Kad zmaj dođe kući, ona mu se stane umiljavati i previjati se oko njega, i od svašta se s njime razgovarati; pa mu najposle reče: "Ala imaš brza konja! Gde ga dobi? tako ti Boga!" A on joj odgovori: "E gde sam ja dobio, onde ne može svak dobiti. U toj i u toj planini ima jedna baba, pa ima dvanaest konja za jaslama da ne znaš koji je od koga lepši. A ima jedan u budžaku konj kao da je gubav, tako se čini, ali je on najbolji; on je brat moga konja, njega ko dobije, može u nebesa ići. Ali ko hoće da dobije od babe konja, valja da služi u nje tri dana: u babe ima jedna kobila i ždrebe, pa tu kobilu i ždrebe valja čuvati tri noći, ko za tri noći sačuva kobilu i ždrebe, baba mu da konja da bira kojega hoće. A ko se u babe najmi, pa za tri dana ne sačuva kobile i ždrebeta, on je izgubio glavu." Sutradan kad zmaj otide od kuće, carev sin dođe, pa mu ona kaže sve šta je čula od zmaja. Onda on otide u onu planinu k babi, i došavši k njoj reče joj: "Pomozi Bog bako!" A ona mu prihvati Boga: "Bog ti pomogao, sinko; a koje dobro?" On joj reče: "Rad bih u tebe služiti." Onda mu baba reče: "Dobro sinko. Za tri dana ako mi sačuvaš kobilu, daću ti konja koga god hoćeš; ako li ne sačuvaš, uzeću ti glavu." Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: "Daj baba glavu." Baba mu ovo sve pokaže, pa mu reče: "Vidiš, ovi su svi bili u mene u najmu, pa nisu mogli kobile sačuvati." Ali se carev sin od toga ne poplaši, nego ostane kod babe da služi. Kad bude u veče usedne on na kobilu la u polje a ždrebe trči uz kobilu." Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći on zadrema na kobili i zaspi, a kad se probudi, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama. Kako to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu, i tako tražeći je udari na nekaku vodu. Kad je vidi, onda se seti one ribice što je iz lokve u vodu bacio, pa izvadivši iz marame onu njezinu ljusku, protre je malo među prstima, a ribica mu se u jedan put javi iz vode: "Šta je pobratime?" A on joj odgovori: "Utekla mi babina kobila, pa ne znam gde je." A ribica mu reče: "Evo je među nama, stvorila se riba a ždrebe ribić; nego udri ularom po vodi i reci: dura babina kobila!" Onda on udari ularom po vodi govoreći: "Dura babina kobila!" A ona odmah postane kobila kao što je i bila i iziđe sa ždrebetom na obalu. Onda je on zaulari i uzjaše pa kući, a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba njemu da jesti, a kobilu uvede u konjušnicu, pa sve žaračem: "U ribe k*r**!"
A kobila joj odgovori: "Ja sam bila u ribama, ali su njemu ribe prijatelji pa me prokazaše." Onda opet baba: "A ti u lisice!" Kad bude pred noć, on usedne na kobilu, pa u polje a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo jednako na kobili, a kad bude oko ponoći, on zadrema na kobili i zaspi, a kad se prene, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama. Kad to vidi prepadne se pa skoči da traži kobilu. Ali mu odmah padne na pamet što je baba kobili govorila, pa izvadi iz marame onu lisičju dlaku, i protre je, a lisica u jedan put te predanj: "Šta je pobratime?" A on odgovori: "Utekla mi babina kobila, pa ne znam gde je." A lisica mu odgovori: "Evo je među nama, stvorila se lisica a ždrebe lisičić; nego udri ularom o zemlju pa reci: dura babina kobila!" On onda udari ularom o zemlju govoreći: "Dura babina kobila!" a kobila postane kobila kao što je i bila i u jedan put se sa ždrebetom obri pred njim. Onda je on zaulari i uzjaše pa kući a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba mu iznese ručak, a kobilu odmah uvede u konjušnicu, pa sve žaračem govoreći: "U lisice *****!" A ona joj odgovori: "Bila sam u lisicama, ali su lisice njemu prijatelji, pa me prokazaše." Onda opet baba: "A ti u kurjake!" Kad bude pred noć, carev sin usedne na kobilu pa hajde u polje, a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći, on zadrema i zaspi na kobili, a kad se prene, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i ular drži u rukama. Kad to vidi, prepadne se poskoči da traži kobilu; ali mu odmah padne na pamet što je baba kobili govorila, pa izvadi iz marame kurjačju dlaku, i protre je, a kurjak u jedan put te predanj: "Šta je pobratime?" A on mu reče: "Utekla mi babina kobila, pa ne znam gde je." A kurjak mu reče: "Evo je među nama, stvorila se kurjačica a ždrebe kurjačić; nego udri ularom o zemlju, pa reci: dura babina kobila!" On onda udari ularem o zemlju govoreći: "Dura babina kobila!" a kobila postane kobila kao što je i bila i u jedan put se sa ždrebetom obri pred njim. Onda je carev sin zaulari i uzjaše pa kući, a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba mu da ručak, a kobilu uvede u konjušnicu pa sve žaračem govoreći: "U kurjaka k*r**!" A kobila joj odgovori: "Bila sam u kurjacima, ali su kurjaci njemu prijatelji, pa me pokazaše."
Onda baba izađe na polje a carev joj sin reče: "E baba, ja sam tebe služio pošteno, sad mi daj što smo pogodili." Baba mu odgovori: "Sinko, što je pogođeno ono valja da bude. Eto od dvanaest konja biraj kojega hoćeš." A on reče babi: "Ta šta ću birati, daj mi onoga iz budžaka, gubavog, za mene nisu lepi." Onda ga baba stane odvraćati: "Kako bi ti uzeo onoga gubavog kod takih krasnih konja!" Ali on jednako ostane na svome govoreći: "Daj ti meni koga ja hoću, tako je pogođeno." Baba ne imajući kud kamo, da mu gubavoga konja, a on se onda s njom oprosti pa pođe vodeći konja na ularu. Kad ga odvede u jednu šumu, otre ga i uredi, a konj sine kao da mu je zlatna dlaka. Onda on usedne na njega pa ga potrči, a on poleti baš kao tica, i za tili čas donese ga pred zmajeve dvore. Carev sin kako uđe unutra, odmah reče carici: "Spremaj se što brže." I tako se brzo spreme, sednu oboje na onoga konja, pa hajde s Bogom putovati. Posle malo kad zmaj dođe i vidi da carice nema, rekne svome konju: "Šta ćemo sad? ili ćemo jesti i piti ili ćemo terati?" A konj mu odgovori: "Jeo ne jeo, pio ne pio, terao ne terao, ne ćeš ga stići." Kad to zmaj čuje, odmah sedne na konja pa poteraj. A njih dvoje kad opaze za sobom zmaja gde ih tera, prepadnu se, te stanu nagoniti konja da brže trči, ali im konj odgovori: "Ne bojte se, ne treba bežati." Kad jedan put, ali zmaj već da ih stigne, onda konj pod zmajem poviče konju pod carevim sinom i caricom: "Za Boga brate, pričekaj me, hoću da crknem tebe vijajući." A ovaj mu odgovori: "A što si lud te nosiš tu alu. Nogama uvreten, te njega o kamen pa hajde sa mnom." Kad to čuje konj pod zmajem, a on mahne glavom i snagom, a nogama uvreten te zmaja o kamen; zmaj sav prsne na komade, a konj se s njima udruži. Onda carica usedne na ovoga konja, i tako otidu sretno u njezino carstvo i onde ostanu carujući do svoga veka.
Evo par izvornih pesama naših naroda i narodnosti, koje se i danas pevaju diljem Balkana. :)
Soko pije voda na Vardarot
Makedonska pesma
More, soko pije voda na Vardarot.
More bre, sokole, ti junačko pile,
More ne mi vide junak da pomine.
Junak da pomine s devet luti rani,
S devet luti rani, site kuršumliji.
A deseta rana so nož probodena.
More, soko pije voda na Vardarot
more, soko pije voda na Vardarot
Jane, Janele belo grlo
Jane, Janele krotko jagne.
More bre, sokole, ti junačko pile
more, ne mi vide junak da pomine
Jane, Janele belo grlo
Jane, Janele krotko jagne.
Gusta mi magla padnala
Kosovska pesma
Gusta mi magla padnala,
Na toj mi ravno Kosovo.
Ništa se živo ne vidi,
Do jedno drvo visoko.
Pod njim mi sedi terzijče,
Oni mi šijev jeleče.
Kol'ko su zvezde na nebo,
Tol'ko su šarke na njega.
Gusta mi magla padnala, more,
gusta mi magla padnala.
Problejalo mlado jagnje
Čobanska pesma iz sela Lasovo, okolina Zaječara, istočna Srbija, prema pevanju Bokana Stankovića
Problejalo mlado jagnje,
A drugo ga pituvalo:
"Zašto blejiš mlado jagnje?
Šta je tebi dodijalo?"
"Dok mi ovčar bećar beše,
Dotle meni dobro beše.
Po livade travu pasem,
Po potoci vodu pijem,
Po planine plan plandujem.
Sad se bećar oženio,
Po bunjišta travu pasem,
Po korita vodu pijem,
Pod čandije plan plandujem.
To je meni dodijalo."
Problejalo mlado jagnje,
problejalo mlado jagnje.
Oj, jabuko zeleniko
Starinska svadbena pesma, selo Gračanica, Kosovo
Oj, jabuko zeleniko,
Što si nikla na sred sela,
Što si tol'ko rod rodila,
Na tri grane dve jabuke,
Na toj trećoj soko stoji,
Soko stoji zulum gleda,
Kako mlado konja kuje,
Em ga kuje, em ga kune:
"Dor dorija pust ostao."
Oj, jabuko, mori, zeleniko,
ej, more, oj jabuko, mori, zeleniko.
Krajiška kontra
Pjevanje u kolu, Potkozarje, Bosanska Krajina
Oj djevojko, draga dušo moja!
Grlo moje k'o tambura jeca
Jedva čekam neđelju i sveca.
Kad zapjevam ovako malena
Potekla bi suza iz kamena.
Kad zapjevam ovako s visine
Ravnaju se brda i doline.
Mi smo seje ispod Kozarice
Đe ne rađa majka izdajice.
Pjevaj sejo tamo ja ću ‘vamo
Pjevaćemo i kad se udamo.
Oj djevojko, draga dušo moja, oj djevojko
oj djevojko, draga dušo moja, oj djevojko.
Grlo moje, grlo moje, k'o tambura jeca,
Grlo moje, grlo moje, k'o tambura jeca.
Jedva čekam, jedva čekam, neđelju i sveca
Jedva čekam, jedva čekam, neđelju i sveca.
Nema raja bez rodnoga kraja
Pesma iz Kninske Krajine
Nema raja bez rodnoga kraja.
Nema prela, nema običaja.
Nema pjesme da zapjeva neko,
Stare majke, ona je daleko.
Aoj, moje njive i livade,
Na ognjištu srce mi ostade.
Nema raja bez rodnoga kraja,
bez rodnoga kraja.
Gde si bilo jare moje
Čobanska pesma, Vranje, jugoistočna Srbija, prema pevanju Maje Ivanović
Gde si bilo, jare moje,
Gde si bilo, dušo more?
"U planinu, gazdo more,
U planinu, dušo more."
Koj te čuva, jare moje,
Koj te čuva, dušo more?
"Svi čobani, gazdo more,
Svi čobani, dušo more,
Svi čobani planinari."
Koj te bije jare moje,
Koj te bije dušo more?
"Svi čobani, gazdo more,
Svi čobani, dušo more,
Svi čobani planinari."
Kako plačeš, jare moje,
Kako plačeš, dušo more?
"Keker-beker, gazdo more,
Keker-beker, dušo more."
Gde si bilo jare moje,
gde si bilo, dušo more,
gde si bilo jare moje.
Drino vodo, žubora ti tvoga
Tradicionalna pesma/Drina, krajiško ojkanje, Kninska Krajina
Oj, Drino vodo, žubora ti tvoga,
Nemoj biti međa roda moga.
Oj, nemoj Drino braću rastavljati,
Molimo te kao dijete mati.
Oj, nek nas vjera kroz vjekove spaja,
Voda tvoja nek nas ne razdvaja.
Dva kaluđera
Dva kaluđera na hodočašću stigla su do gaza neke reke. Tamo su ugledali devojku u donjem rublju, koja očito nije znala šta da radi pošto je voda bila duboka, a ona nije želela da upropasti svoju odeću. Bez ikakve buke, jedan od kaluđera uprtio ju je na ledja, preneo preko reke i spustio na drugu obalu.
Kaluđeri su nastavili svojim putem. Međutim, posle jedan sat, onaj drugi kaluđer počeo je da prigovara:
„Sigurno da nije dobro da dotakneš ženu. To je potpuno u suprotnosti sa zabranom bliskog kontakta sa ženama. Kako si mogao da uradiš nešto što se kosi sa monaškim pravilima ?“
Kaluđer koji je devojku preneo preko reke nije odgovarao.
Nastavio je mirno da ide dok končno nije primetio:
„Ostavio sam je pored reke još pre jedan sat.Zašto je ti još uvek nosiš ?“
Irmgard Šlegl, Mudrost majstora zena
Kako su pobegli Sunčevi konji
grčki mit
Feton je bio dete boga Sunca, Apolona.
„Majko Klimena“, reče dečak jednog dana, „idem da posetim očevu palatu.“
„U redu,“ odgovori ona, „zemlje gde Sunce izlazi nisu daleko odavde. Idi i zatraži mu neki poklon.“
Te noći je Feton pritegao čvršće vezice svojih sandala, i privijajući jače svileni ogrtač oko sebe, uputio se ka zemljama Sunčevog izlaska, koje su ljudi katkad zvali Indija. Mnogo noći i mnogo dana putovao je on, ali se njegove sandale nisu habale, niti mu je pod ogrtačem bilo prevruće ili previše hladno. Konačno, dok se penjao na najviši planinski vrh na Zemlji, ugledao je sjajne stubove palate svog oca. Kako je prilazio bliže, shvatio je da su oni prekriveni milionima dragih kamenova utisnutih u zlato. Kada je počeo da se uspinje nebrojenim stepenicama, srebrna vrata palate su se otvorila i on je ugledao predivnu tavanicu od slonovače i zidove dugačke dvorane.
Bilo mu je drago što stepenica ima tako mnogo i dugo je gledao u slike koje su u zidove urezali besmrtni umetnici. To su bile slike i zemlje i mora. Na desnoj strani je bila zemlja sa gradovima, šumama i rekama, i stvorenjima koja žive u njima. Na levoj, pak, okean sa sirenama među talasima, prikazane kako jašu na leđima riba, ili sede na kamenju i suše svoje morski zelene kose. Njihova lica su bila nalik jedno drugom, ali opet različita, kao što to biva kod sestara.
Gore, uz još stotine stepenika on se peo, nikada se ne umorivši. Na tavanici ove čudesne dvorane mogao je videti urezane nebeske zvezde. Na srebrnim vratima bilo je dvanaest neobičnih stvorenja neba, napravljenih od zvezda; po šest na svakom krilu.
Dostigao je i poslednji stepenik. Napolju je nebo bilo mračno, ali na pragu se Feton zaustavio, jer je svetlo njegovog oca bilo jače nego što je mogao da podnese. Tamo je sedeo Apolon, obučen u purpur, na tronu koji je sijao dijamantima. Na njegovoj desnoj i levoj ruci stajali su Dani, blistavi od nade; i Meseci, pod ruku sa Danima, izgledali su kao da osluškuju šta im Godine šapuću. Feton tu ugleda i četiri godišnja doba. Proleće, maldo i ljupko, bilo je prvo sa krunom od cveća na glavi. Posle njega stajaše Leto, sa tunikom od ruža i snopom žita u jednoj ruci. Sledila je vesela Jesen, sa stopalima poprskanim sokom od grožđa; i na kraju, ledena Zima, brade i kose u inju, i Feton bi zadrhtao kada bi je pogledao. Zaslepljen svetlom i zatečen time što se našao u takvom društvu, stajao je mirno.
Sunce, ugledavši ga okom koje sve vidi, upita:
„Ko si ti?“
„Apolo, oče moj, ispuni mi jedan zahtev, da bih mogao da dokažem smrtnicima da si ti moj otac.“
Apolon ostavi sa strane svoju blistavu krunu od zraka, uze Fetona u svoje krilo i reče:
„Hrabri sine, traži šta god želiš, poklon je tvoj.“
Brže od munje stiglo je pitanje:
„Hoćeš li mi dati svoju kočiju da je vozim jedan dan?“
Luckasti otac, luckasti sin! Apolon je zatresao glavom tri puta kao upozorenje.
„Govorio sam ishitreno. Ovo nijedan smrtnik ne može da učini. Niti može niko besmrtan da se održi u vatrenoj kočiji dok je vuku konji. Ne čast, već smrt ti tražiš. Promeni želju.“
Feton odgovori:
„Majka me je naučila da moj otac uvek održi obećanje.“
„Tako je, hitri dečače. Ako je ti ne promeniš, ne mogu ni ja. Dovezite kočije Sunca.“
Odvažni dečak je stao pored slavnih kola koja su bila viša od njega. Oči su mu sijale kao dijamanti kojima je kočija bila ukrašena. Zlatna osovina je blistala kroz srebrne prečke, jer kočija beše napravljena od suvog zlata, srebra i dragog kamenja.
Utom Zora otvori purpurna vrata istočnog neba. Zvezde, odgovarajući na znak zvezde Danice, polako izbledeše, sledeći njen primer. Časovi poslušaše Apolonovo naređenje i, opremajući konje, izvedoše čudesna stvorenja i upregnuše ih u kočiju. Apolon namaza Fetonovo lice melemom, i namesti mu na glavu krunu od blistavih zraka.
Onda, uz uzdah, reče:
„Sine moj, poslušaćeš me bar u jednom: štedi bič i čvrsto drži uzde. Videćeš tragove točkova gde sam već prolazio, i oni će te voditi. Ne idi previsoko ili ćeš spržiti nebesa, niti previše nisko ili ćeš zapaliti dom svoje majke, zemlju. Sredina je najbolja. Prihvati uzde, ili, ako čak i sada hoćeš da promeniš želju, ostani ovde, i predaj kola meni.“
Feton uskoči u zlatnu kočiju, i sa ponosnim osmehom zahvali svom ocu. Onda dade znak konjima.
Oni se propeše napred i pojuriše kroz jutarnje oblake sa besom oluje. Ljudi na zemlji pomisliše da je već podne i pokušaše da udvostruče svoj rad na poljima. Vatreni konji uskoro otkriše da im je teret lak, i da su ruke koje držahu uzde slabašne. Tada skrenuše sa svoje staze, dok žestoka vrelina nije naterala Velikog i Malog medveda da požele da se ohlade u moru.
Jadni Feton je, gledajući dole na zemlju, pobledeo i tresao se u strahu. Poželeo je da nikada nije video te sjajne pastuve, da nikada nije ugledao palatu Sunca i da nikada nije naterao oca da održi ishitreno dato obećanje.
Dijana, koja upravlja kočijama Meseca, je čula metež na nebu, i hitajući strele iz svog luka na uplašene konje, uspela je da ih skrene taman na vreme da spreči da joj u sudaru raznesu kočiju na deliće.
Zemlja je žudila za oblacima i kišom. Narod Afrike je postao crn od prevelike vrućine. Potoci su presušili, planine izgorele, a reka Nil je sakrila svoj izvor u planine zauvek. Na kraju Zemlja zavapi ka Jupiteru, vladaru bogova:
„Šta učinih da zaslužim ovakvu kaznu? Zgromi me, ili sačuvaj moj narod od ove vreline!“
Jupiter, sa svog sedišta među oblacima punim gromova, ugleda opasnost u kojoj su bili zemlja i nebo, i baci jednu munju na nemarnog kočijaša. Feton ispade iz kočija mrtav. Od jutra do noći, i od noći do jutra, padao je kao zvezda padalica i na kraju potonuo u Italijansku reku. Njegove sestre su strepele nad njegovim padom i plakale tako gorko da su se pretvorile u topole na obalama reke. I do današnjih dana one oplakuju njegovu sudbinu i trepere i na najmanjem vetru koji dođe sa neba. Apolonovi konji, umireni Jupiterovim glasom, konačno pronađoše stazu. Kada je došlo veče, oni uđoše na zapadnu kapiju neba i odvedoše ih na sever, u štale blizu Apolonove palate.
Priča o Večernjoj zvezdi
grčki mit
„Svake noći, majko, vidim na nebu jednu zvezdu tako drugačiju od drugih. Ona se pojavljuje prva i sija tako jako da se čini da je najljupkija od svih zvezda na nebu. Hoćeš li je gledati noćas sa mnom?“
Majka se nasmešila, jer je mislila da zna o kojoj zvezdi govori Mami. Kao i obično, te noći dok su obe sedele na tremu i gledale zalazak sunca, na nebu se pojavila upravo zvezda koju su čekale. U jednom trenutku Mami je ugledala i umalo se prevrnula sa trema, tapšući i pevajći.
„Eno je, majko“ Tamo je“ Znam to jer gleda pravo u mene. Poznaje me jer nijednom ne zadrhti, kao ostale zvezde. Jesi li ikada videla tako ljupku zvezdu?“
Njena majka se nasmešila zagonetno.
„Zašto mi se smeješ, majko? Reci mi.“
„Pa, Mami, to je Venera. Posmatrala sam je svake godine, još od kada sam je prvi put otkrila, davno davno.“
„Venera? Ko je Venera, majko? I zašto za zvezdu kažeš ’ona’? Nisam znala da zvezde imaju imena. Ko joj je dao ime? Jesi li ti, majko? Zašto si je nazvala ’Venera’?“
„Čini mi se da postavljaš jako puno pitanja, malena. Na koje prvo da odgovorim?“
„Jesi li ti dala mojoj zvezdi ime?“
„Ne,Mami, dobila je ime pre stotinu godina kada je i mnogo drugih zvezda dobilo ime. Znaš, ljudi su posmatrali i studirali zvezde još od kada je dvet nastao.“
„A je li Venera bila devojčica ili žena? Znam da mora da je bila lepa inače nikada ne bi dali njeno ime mojoj zvezdi.“
„Tvoja zvezda, kako ti kažeš, Mami, je danas večernja zvezda. Reći ću ti kako je dobila ime.
Venera je bila divna žena, ali nikada nije bila mala devojčica. Stara, prastara knjiga kaže da su neki ljudi, šetajući pored obale mora, jednog dana ugledali ružičastu školjku kako se diže iznad krune talasa. Ova velika školjka se otvorila, i prelepa Venera, pokrivena morskom penom kao velom kroz koji je sijalo sunce, istupila je iz nje. Ljudi koji su gledali ovo nisu bili iznenađeni kada je oblak dojedrio do nje i odveo na ivicu zapadnog neba, gde su se otvorile kapije od smaragda i ona je ušla u svet bogova. To je bio njen dom. Kad god poželi da se vrati na zemlju, dolazi u srebrnim kočijama koje vuku snežnobeli labudovi. Njena glava je uvek ukrašena ružama i bobicama. Bele golubice nose njene poruke, a haljina joj je od najfinije svile, ružičaste boje morske školjke.
„Zašto, majko, kažeš ’je’! Misliš li da je Venera još uvek živa?“
„Ne, draga moja, ona nikada nije bila živa. To je još jedan od lepih mitova u koje su ljudi verovali pre mnogo godina. Ali umetnici vole da slikaju slike lepe kao Venera, i ima mnogo njenih statua. Ponekad se čini da je zaista i živela.
Ali, reci sada laku noć zvezdi, jer je kasno. ’’
http://www.digitalart.ab.ca/art/ren/images/birth-of-venus.jpg
aerochivija
22.8.2007, 17:24
^ Slika "Rađanje Venere" - autor: (Alesandro) Sandro Botičeli (rana renesansa, XV vek)...
Mrka Kapa
22.8.2007, 18:30
Div sa pojasom od zvezda
grčki mit
Svako danas može da pronađe ove tri velike zvezde na nebu, poređane u niz, kao tri velika dijamanta koa blistaju na džinovskoj kruni. One sijaju, jasno i čisto, kad god Dijana uzme svoj srebrni luk, koji mi zovemo Mesec, i krene u lov na njenim tajnim poljima i u šumama. Ove tri zvezde su nazivane ’Orionov pojas’ hiljadama godina, i kroz razna doba deca i odrasli ljudi su gledali njihov izlazak kada bi sunce zašlo za horizont.
Stara grčka priča govori nam o Orionu, slavnom lovcu koji nije znao za strah.
Orion je bio sin Neptuna, boga mora. Otac mu je dao moć da hoda vodom i prelazi preko najdubljih okeana a da se ne utopi. Zbog toga on nije morao da pliva, i koraci su mu bili tako dugi da je mogao da hoda brže nego što je njegov najbrži neprijatelj mogao da trči.
Orion je veoma voleo lov, i nosio je kao tuniku uštavljenu kožu velikog lava koga je ubio. Njegova batina i mač su mu bili jedina oružja, i nije mu trebalo drugih, jer je svojim dugačkim rukama bio u stanju da zada udarac pre nego što je i sam mogao da bude povređen. Kada je jedared oslepeo dolutao je do morske obale vođen raspevanim talasima koji su bili dom njegovog oca i utešili ga; odveli su ga potom do Apolona. Jedan blistavi zrak sa Apolonove krune dotakao je Orionove oči, i one su bile u stanju da gledaju jasnije nego ikada pre. Bezmalo svaki stvor je bio Orionov prijatelj, jer je uvek bio spreman da pomogne onima koji sami sebi nisu mogli pomoći.
Mrka Kapa
22.8.2007, 18:30
Ali, bio je tako velik da su se mnogi koji ga nisu poznavali plašili; jednog dana su Plejade, Atlasove kćeri, ugledale Oriona kako dolazi i pobegle tako hitro da su se pretvorile u golubice. Možete da pronađete čak i mesto na kome su osvetlile nebo, malo ispred Oriona. On ih još uvek sledi, i njegov pas, Sirijus, koji nosi čuvenu pseću zvezdu, stoji uz njega; ali Plejade nikada ne dozvoljavaju Orionu da ih uhvati u njihovom dugom putu kroz nebeska prostranstva. Plejade su tako lepe da morate na naučite kako da ih nađete, i ovo sazvežđe od šest treperavih zvezda, ’roj svitaca upetljanih u srebrno tkanje’ će vas odvesti do pojasa moćnog Oriona, nebeskog diva.
http://library.thinkquest.org/C003683/orion.gif
Delfinov dar
Bio sam na dubini od 12 metara, potpuno sam. Znao sam da ne bi trebalo da idem sam, ali sam se osećao sposobnim i upravo sam iskoristio pogodne uslove. Struja nije bila jaka, a voda je bila tako topla, bistra i privlačna. Kada sam osetio grč, odjednom sam shvatio koliko sam bio nepromišljen. Nisam se preplašio, ali su me potpuno presekli grčevi u stomaku. Pokušao sam da skinem pojas sa tegom, ali me je toliko jako bolelo da nisam uspeo da nađem kopču. Počeo sam da tonem. Uplašio sam se, nesposoban da se pokrenem. Mogao sam da vidim merač i znao sam da će mi uskoro nestati kiseonik. Pokušao sam da izmasiram stomak. Nisam imao ronilačko odelo, ali nisam mogao ni da se ispravim niti rukama doprem do zgrčenih mišića.
Pomislio sam da ne mogu tako da se prepuštam i da nešto moram da uradim. Nisam mogao tek tako da umrem, a da niko ne zna šta mi se dogodilo. U mislima sam dozivao “Neka mi neko ili nešto pomogne!”
Potpuno sam se izgubio. Odjednom sam osetio da mi nešto prolazi ispod ruke. Uplašio sam se da nisu ajkule. Osetio sam pravi užas i beznađe. Međutim, nešto mi je gurnulo ruku nagore. U mom vidnom polju pojavilo se neko oko - najčudesnije oko koje sam ikad mogao da zamislim.Kao da se smešilo.Bilo je to oko jednog delfina. Gledajući to oko, znao sam da sam nekako bezbedan.
Pomerio se još malo napred, podvijajući se i postavljajući svoje leđno peraje ispod moje ruke, tako da sam ga lako obgrlio. Opustio sam se, zagrlio ga i osetio olakšanje. Osećao sam da mi ta životinja daje sigurnost, da me izbavlja i podiže ka površini. Grčevi u stomaku su nestali dok smo se podizali i bezbedno sam se prepustio. Nekako sam se osećao da me on i izlečio.
Kada smo isplivali na površinu, poneo me je ka obali. Doveo me je u toliko plitku vodu da sam počeo da se brinem da se ne nasuče, pa sam ga pogurao u dubinu. Tu je stao, čekao i posmatrao me, prosto mislim da je nekako želeo da vidi da li sam dobro.
Kao da sam započeo novi život. Kada sam skinuo pojas sa tegom i bocu sa kiseonikom, skinuo sam sve sa sebe i nag se vratio u okean kod delfina. Osećao sam se tako lakim, slobodnim i živim da sam samo želeo da se igram u vodi na suncu i da uživam u toj slobodi. Delfin me je prihvatio na svoja leđa i igrao se sa mnom. Primetio sam da je tamo bilo još mnogo delfina, ali su oni bili podalje od nas.
Posle izvesnog vremena vratio me nazad na obalu. Tada sam bio jako umoran, skoro da sam pao u nesvest. Delfin je opet iz plićaka proveravao da li sam dobro. Zatim se okrenuo na stranu i gledao me jednim okom. Gledali smo se, čini mi se, dugo, skoro beskonačno, skoro u transu, dok su mi kroz glavu prolazile misli o prošlosti. Onda je odjednom pustio glas i otišao da se priključi ostalima. I svi zajedno su otišli.
Elizabet Gavejn
aerochivija
22.8.2007, 21:08
Након војничког слома 1915, услед напада немачких, аустроугарских и бугарских трупа, Војска Краљевине Србије и велики број цивила били су принуђени да се преко сурових планинских терена Албаније повлаче на југ. На јадранској обали Албаније, савезнички бродови су сачекивали и преживеле транспортовали на грчко острво Крф, у Бизерту у Тунису, и на многа друга места, на лечење и опоравак.
Тако је настала песма "Креће се лађа француска":
Креће се лађа француска
Сиње је море је широко,
широко, плаво, дубоко.
Крај му се не да видети,
не могу мисли допрети...
Лађа се креће француска,
са пристаништа солунска.
Транспорт се креће Србади,
Србади, браћа, рањени.
Сваки се војник борио,
у рову славу славио.
Срећан се Богу молио,
да би се кући вратио.
Радости нема ни за трен,
Наиђе швапски сумарен.
Сви моле светог Николу,
Његову силу на мору.
Путујем тужан, жалостан,
помислих: "Боже, нисам сам!"
И моја браћа путују,
Да са мном заједно тугују.
Бродови који су превозили избегле били су мета непријатељских подморница ("сумарена") и авиона, који су их немилосрдно потапали. Са острва Крф, сви они за које је процењено да им нема спаса, превожени су на острво Видо. Преминули су сахрањивани спуштањем у море. Ово страдање је опевао Милутин Бојић песмом „Плава гробница“.
Милутин Бојић
Плава гробница
Стојте, галије царске! Спутајте крме
моћне!
Газите тихим ходом!
Опело гордо држим у доба језе
ноћне
Над овом светом водом.
Ту на дну, где шкољке сан уморан
хвата
И на мртве алге тресетница пада,
Лежи гробље храбрих, лежи брат до
брата,
Прометеји наде, апостоли јада.
Зар не осећате како море мили,
Да не руши вечни покој палих чета?
Из дубоког јаза мирни дремеж чили,
А уморним летом зрак месеца шета.
То је храм тајанства и гробница тужна
За огромног мрца, к'о наш ум бескрајна.
Тиха као поноћ врх острвља јужна,
Мрачна као савест, хладна и очајна.
Зар не осећате из модрих дубина
Да побожност расте врх вода просута
И ваздухом игра чудна питомина?
То велика душа покојника лута
Стојте, галије царске! На гробу браће
моје
Завите црним трубе.
Стражари у свечаном опело нек отпоје
Ту, где се вали љубе!
Јер проћи ће многа столећа, к'о пена
Што пролази морем и умре без знака,
И доћи ће нова и велика смена,
Да дом сјаја ствара на гомили рака.
Али ово гробље, где је погребена
огромна и страшна тајна епопеје,
Колевка ће бити бајке за времена,
Где ће дух да тражи своје корифеје.
Сахрањени ту су некадашњи венци
И пролазна радост целог једног рода,
Зато гроб тај лежи у таласа сенци
Измеђ недра земље и небесног свода.
Стојте, галије царске! Буктиње нек
утрну,
Веслање умре хујно,
А кад опело свршим, клизите у ноћ
црну
побожно и нечујно.
Јер хоћу да влада бескрајна тишина
И да мртви чују хук борбене лаве,
Како врућим кључем крв пенуша њина
У деци што кликћу под окриљем славе.
aerochivija
22.8.2007, 21:10
Јер, тамо далеко, поприште се зари
Овом истом крвљу што овде почива:
Овде изнад оца покој господари,
Тамо изнад сина повесница бива.
Зато хоћу мира, да опело служим
без речи, без суза и уздаха меких,
Да мирис тамјана и дах праха здружим
Уз тутњаву муклу добоша далеких.
Стојте, галије царске! У име свесне
поште
Клизите тихим ходом.
Опело држим, какво не виде небо јоште
Над овом светом водом!
Опорављени војници су наставили да се боре на Солунском фронту, са само једном жељом: да што пре победе и врате се својим домовима и породицама.
Песма Власислава Петковића-Диса „Међу својима“ и народна, песма српског војника - "Тамо далеко", вероватно најбоље опевају ту чежњу.
Владислав Петковић - Дис
МЕЂУ СВОЈИМА
У мом срцу поноћ. У њој каткад тиња
Мис'о да још живиш, мој пределе млади.
Моја лепа звезда, мајка и робиња,
Боже! шта ли данас у Србији ради?
Код вас је пролеће. Дошле су вам ласте.
Оживеле воде, ђурђевак и руже.
И мирише земља, која стално расте
У гроб и тишину, мој далеки друже.
Једно твоје вече. Идеш кући споро
Улицама страха, и душа ти јеца.
Твоје гладне очи, моја дивна зоро,
Храни љубав мајке: "Нека живе деца."
Улазиш у собу. Сузе већ те гуше.
А два наша цвета из четири рата
У твоме су крилу, образе ти суше:
"Мама, зашто плачеш? Је л' писао тата?"
У велике патње, невино питање
Дуби дубљу рану: плач ти тресе груди...
Напољу је видно, као пред свитање.
К'о да ће се дићи гробови и људи.
Скупила си сузе у косе детиње.
Све вас гледам сада крај гозбе сироте.
Лице ти се ведри: то душа светиње
Љуби твоје чело, мој сјајни животе.
ТАМО ДАЛЕКО
О, зар је морала доћ,
Та тужна несрећна ноћ,
Када си, драгане мој,
Отиш'о у крвав бој?
Тамо далеко,
Далеко од мора,
Тамо је село моје,
Тамо је Србија.
Тамо где тиха
путује Морава,
тамо ми икона оста
и моја крсна слава
Тамо далеко,
Где цвета лимун жут,
Тамо је српској војсци,
Једини био пут.
Тамо далеко,
Где цвета бели крин,
Тамо су животе дали
Заједно отац и син.
Без отаџбине, далеко,
На Крфу живех ја,
Али сам поносно клиц'о:
"Живела Србија!"
Шапчанин Влада Станимировић, сведок страдања избеглих, аутор је потресних стихова уписаних на споменик подигнут онима који су заувек остали тамо далеко:
На хумкама у туђини
Неће српско цвеће нићи.
Поручите нашој деци:
Нећемо им никад стићи.
Поздравите отаџбину,
Пољубите родну груду.
Спомен борбе за Слободу
Нека ове хумке буду.
Осим огромне уметничке, ове песме имају ретко виђену хуманистичку вредност. Њихови стихови певају о сопственим страдањима, тузи, чежњи за родним крајем, жељи за слободом. У њима нема ни најмањег трага мржње према непријатељу, нити жеље и позива на освету.
Mrka Kapa
22.8.2007, 21:40
Kastor i Poluks, zvezdana braća
grčki mit
Među zvezdanim slikama na nebu može se naći jedna zvana ’Gemini’, odnosno Blizanci. Stari Grci su nekada verovali da su dva brata po imenu Kastor i Poluks zaista stavljeni među zvezde. Nekada su živeli u Sparti; njihova majka je bila ljupka Leda, a jedna od njihovih sestara prelepa Helena, čije je zarobljavanje izazvalo čuveni Trojanski rat.
Ova braća su bila privržena jedan drugom kako to samo blizanci mogu biti, i nikada nisu bili viđeni daleko jedan od drugog. Njihova ljubav prema sestrama je bila velika, i kada je Helena bila zarobljena od strane dva ratnika, ova braća su je pronašla i vratila u kuću njihove majke.
Kastor je veoma voleo konje. Mogao je da ukroti i najdivljijeg konja ikada uhvaćenog, i vodi ga sa sobom kao psa čim bi mu svojim magičnim dodirom pokazao ko je gospodar. Mogao je da jaše bolje no iko drugi u kraljevstvu, jer ga nijedan konj još nije zbacio sa sebe.
Poluks je bio isto tako poznat u boksovanju i rvanju. Učio je mladiće mnogim trikovima uz pomoć nogu i ruku, i bio je prvak u svim igrama.
Dva brata su bila ponosna što su mogla da idu sa drugim herojima u potragu za zlatnim runom. Kada je slatka Orfejeva muzika stišala divlju oluju koja se digla na moru i zapretila da potopi Arga, zvezde su se pojavile nad glavama Kastora i Poluksa, jer je njihova međusobna ljubav bila dobro znana bogovima Olimpa koji su i poslali ovu oluju.
Kada bi se čudni plamenovi, koji se nekada u olujama pojavljuju na jarbolima i jedrima brodova, pojavili na drugim brodovima posle ovog čuvenog putovanja Arga, mornari bi uvek povikali: „Gledajte zvezde Kastora i Poluksa!“
Mrka Kapa
22.8.2007, 21:40
Njihova međusobna ljubav ih je učinila poznatijima više nego bilo šta drugo. Kada je napokon Kastor ubijen u velikoj bici, Poluks se molio Jupiteru da mu dozvoli da ponovo bude zajedno sa bratom. Molitva mu je uslišena. Nedugo potom, govore nam pesnici, zvezdana slika Blizanaca se pojavila na nebu, i dva brata su ostala tu zauvek, posmatrajući zemlju ne bi li pomogli ostalima da budu verni do samog kraja.
ORION
O sazvežđu Orion ispričane su mnoge legende, ali najlepše su one koji potiču iz Grčke mitologije. Orion, lep, snažan i vešt lovac je, kaže se, bio najbolji prijatelj Artemide, boginje lova, te su često lovili zajedno. Osvojen njenom lepotom pokušao je da joj se udvara, ali ga je ona odbila. Kaže se potom da je Orion zamrzeo Artemidu, i da je želeo da joj se osveti tako što će ubiti sve divlje životinje na svetu. Negde se može pročitati i da je Artemidu izazvao na duel, da se pokaže ko je bolji lovac. Šta god da je bio povod, Artemida se naljutila i na velikog Oriona poslala škorpiju koja ga je i usmrtila. Na drugom mestu se kaže i da se rodila ljubav između Oriona i boginje Zore Eos, a škorpiju je na njega poslala Geja, boginja Zemlje, koju je na to nagovorio Apolon. Orion je opisan i kao gorostasan lovac koji je tokom pet godina progranjao sedam kćeri Atlanta i okeanide Plejone. Nesrećnim devojkama se smilovao Zevs, i premestio ih na nebo gde su postale Plejade (Vlašići). No ni tu nisu umakle ovom lovcu. I Orion je postao sazvežđe koje ih i dalje juri kroz nebo a blizu je i sazvežđe Velikog Psa sa karakterističnom zvezdom Sirijus, njegov verni pratilac u lovu. Ali i Oriona i dalje prati sazvežđe Škorpije od koga će lovac zauvek bežati - ova dva sazvežđa se nikada na nebu ne mogu videti u isto vreme jer Orion pripada zimskom nebu a Škorpija letnjem.
Deo sazvežđa poznat kao "Pojas Oriona" čine tri zvezde - Alnitak, Alnilam and Mintaka. Imena sve tri zvezde su arapskog porekla a Alnilam znači "niska bisera", što ih fantastično opisuje. Pojas je u vikinškoj Skandinaviji bio poznat kao preslica boginje Freje a u finskoj mitologiji je identifikovan sa kosom Väinämöinena, glavne ličnosti nacionalnog epa Kalevala.
Stari Egipćani su sazvežđe povezivali sa Ozirisom, bogom života, smrti i podzemlja a Aboridžani iz Australije ga zovu Julpan i vide ga kao kanu. I kod nas je Orion poznat kao Lovac, i najkarakterističnije je sazvežđe koje se može videti na nebu tokom jasnih zimskih noći.
Mrka Kapa
23.8.2007, 13:51
Zašto reke imaju zlatni pesak
grčka priča
Jednom je siromašni seljak po imenu Gordije rešio da povede svoju porodicu na praznik u gradu. Nije imao konja, ali je njegova volovska zaprega mogla da vuče teška kola sasvim dobro. Privezao je volove za kola, poseo ženu i sina na sedište, i krenuo niz put.
Kada je stigao blizu grada, prestonice Frigije, pomislio je da će biti bolje ako bi hodao pored kola i vodio volove. To je i učinio. Kako se približavao gradu, čuo je sve glasniju graju na pijaci. Požurio je svoje volove da bi saznao o čemu se radi. Morao je da se popne nazad u taljige da bi izbegao masu ljudi koja ga je pratila, i tako se dovezao do velikog hrasta na gradskom trgu.
Tako je veliku dobrodošlicu ovaj siromašni seljak dobio!
„Stiže naš kralj!“ vikali su svi. „Rečeno nam je da će on doći danas, kolima koje vuku volovi, i evo ga!“
Gordije nije mogao da veruje ovome što je čuo. Ali glavni u toj gužvi doneo je krunu, stavio je na njegovu glavu i proglasio ga kraljem, te se on složio da će učiniti sve što može da bi opravdao ovoliku čast.
Hrast blizu koga se zaustavio rastao je ispred hrama. Gordije je ispregao volove, uzeo težak konopac i zavezao kola za orah velikim čvorom. Iz hrama je tada izašao sveštenik i objavio da ko god uspe da odveže taj čvor postaće kralj cele Azije. Dugo vremena potom niko nije uspeo da razveže taj čvor. Ali, jednog dana u Frigiju je stigao Aleksandar Veliki i , ne uspevši da ga odveže, izvadio je svoj mač i zadao takav udarac da je presekao magični čvor.
Ukratko pošto je napustio Frigiju, Aleksandar Veliki je vladao celom Azijom kao kralj, i možda je njegov način na koji je „razvezao“ čvor bio jedini pravi. Gordijeve čvorove ipak trebamo preseći ako se ne daju razvezati.
Mrka Kapa
23.8.2007, 13:51
Mali dečak koji se vozio u Gordijevim kolima bio je Mida. Posle smrti svog oca, Mida je postao kralj Frigije. Bio je ljubazan i pravedan prema narodu, kao što je verovatno i Gordije bio, inače ne bi izabrali njegovog sina kao kralja.
Jednog dana, dok je Mida još uvek bio kralj, neki ljudi su pronašli starca kako luta šumom. Šuma mu je bila nepoznata i on je izgubio svoj put. Mida ga je prepoznao čim su ga seljaci doveli u palatu. To je bio Silen, učitelj čija je slava obišla ceo svet. Mida je ugostio Silena sa velikim poštovanjem. U njegovu čast priredio je desetodnevne igre u palati. Jedanaestog dana Mida ga je odveo u kuću njegovog najčuvenijeg učenika. Taj učenik nije bio običan smrtnik, kako priča kaže. Ime mu je bilo Bahus. Mida mu je ispričao sve o nalaženju Silena, a Silen sve o prijatnom vremenu koje je proveo u palati. Tada je divni Bahus rekao Midi da može da zatraži šta od hoće kao nagradu.
Gordije, Midin otac, je uvek želeo da ima više novca, iako je postao kralj i imao više zlata nego što su on i njegova dobra kraljica mogli da potroše. Tako je i Mida želeo više bogatstva. Celog svog života, još od one vožnje na očevoj zapregi, imao je prilike da vidi zlata i dragulja u dovoljnoj količini da mu postane svejedno. Ali ne, kada ga je Bahus upitao šta želi, Mida je rekao: „Neka se sve što dotaknem pretvori u zlato.“
Da ste vi bili tamo i da vam je bio ponuđen izbor, šta biste poželeli? Možete li da kažete? Nikad ne žudite za stvarima tako luckasto kao kralj Mida, jer je zbog njih upao u nevolju – vidite i sami.
Nakon što je izrekao želju, kralj Mida je uskočio u svoju kočiju i krenuo ka kući. Čim je stopalima dotakao pod kočije, ona se pretvorila u čisto zlato. Uzde u njegovim rukama su bile od zlata. Vratio se u svoju palatu, a ljudi su mislili da to mora da je Apolon sišao sa neba u sjaju svoje slave. Njegova žena ga je dočekala u dvorkoj palati. Jedan jedini dodir ju je pretvorio u zlato. Niotkuda pomoći, niotkuda spasa! Mida je izašao u vrt i posegao za jednom voćkom na drvetu. Ništa sem zlata čim ju je dodirnuo. Zlato, zlato, zlato! Kako je mrzeo da ga makar ugleda! Njegova hrana i piće su bili zlatni. Njegovi prijatelji, njegov dom, čak i jastuk su postali hladno, tvrdo zlato.
vBulletin® v3.8.7, Copyright ©2000-2025, vBulletin Solutions, Inc.