|
Još
uvek postoje ljudi koji smatraju da Atlantida nije samo plod mašte
i da se njeni ostaci kriju negde gde čovek za sada nije pokušao
da ih traži. Džeklin Natla, prebogata vlasnica kompanije „Natla
Technologies”, u svom verovanju i traganju otišla je najdalje. To
joj se na kraju debelo isplatilo – njeni ljudi su sasvim slučajno
uspeli da pronađu Atlantidu. Ali, da bi se legendarna zemlja ponovo
vratila u život potrebna je drevna relikvija (scion) koju su dva
poslednja kralja (Kualopek i Tihokan) rastavila na tri dela i sakrila
na tri različita mesta kojima se izgubio svaki trag.
Da bi se domogla dragocene relikvije, Džeklin za veliku
sumu angažuje mladu avanturistikinju Laru Kroft sa obrazloženjem
da su joj potrebni parčići nekog starog, ali bezvrednog predmeta.
Lara naivno prihvata ponudu ne shvatajući da se tako upustila u
najopasniju avanturu u životu.
Pred kraj 1996. godine pojavio se veliki broj novih
igara, ali ostvarenje koje je nastalo kao plod saradnje „Core Designea”
i firme „Eidos Interactive” jedno je od retkih koje će ostati upamćeno
kao revolucionarno. Tomb Raider je istraživačka igra sa primesama
avanture koja koncepcijski podseća na Flashback ili Bermuda
Syndrome, ali je po načinu izvođenja najbliža igri Fade to
Black.
Kroz petnaest ogromnih 3D nivoa, podeljenih u četiri
epizode, igrač vodi Laru Kroft u potrazi za tajnama drevne Atlantide.
Pored fantastične bitmapirane grafike, najveću pažnju
privlači velik dijapazon pokreta i radnji koje je Lara u stanju
da izvede, kao i savršenstvo animacije. Moguće je izvesti skoro
sve što vam padne na pamet, uključujući i brojne akrobatske elemente
na koje do sada nismo nailazili.
Glavna junakinja takođe je i odličan ronilac „na dah”
i još bolji „slobodni” alpinista. Sve je to animirano do savršenstva,
tako da Larine bravuroze deluju kao da su snimljene kamerom. Povrh
toga, ona je obučena vrlo oskudno, pa se može reći da ćete u Tomb
Raideru biti u ulozi dosad najseksepilnijeg kompjuterskog junaka!
Pored svih neospornih kvaliteta koje Tomb Raider
poseduje, on ima i nešto što se danas, kada su kompjuterske
igre postale žanrovski izdiferencirane, sreće veoma retko. Radi
se, naime, o univerzalnoj igri u kojoj su integrisani elementi
skoro svih najvažnijih žanrova, što znači da će biti zabavna za
najširu populaciju, bez obzira na različite ukuse i godine starosti.
Ostvarenje koje uspe da pomiri „pucača”, „tabadžiju”, „stratega”,
„avanturistu” i „logičara” zaslužuje da se okiti lovorovim vencem.
|