TEST PLAY<>
012018<><>

Destiny 2: The Curse of Osiris

Kao što je slučaj sa brojnim igrama, glavna tema serijala Destiny je ustanak hrabrih pripadnika čovečanstva protiv raznih opasnosti koje prete da ugroze njihovu slobodu i egzistenciju. U tom svetlu, ima neke poetske pravde u tome što je je kraj 2017. godine na gaming sceni, pre svega, obeležio ustanak igrača protiv podmuklih mehanizama poslovanja koje su veliki izdavači naizgled uspeli da provuku igračima ispod radara i počeli da ubacuju u gotovo sve nove visokobudžetne naslove. Jedno od novijih poglavlja ove sage koja će, čini se, trajati još neko vreme upravo je ekspanzija Destiny 2: The Curse of Osiris.

Prva ekspanzija za Destiny 2 vodi nas u Infinite Forest – prostorno-vremenski lavirint u kom kolektiv Vex simulira beskonačna grananja toka realnosti.

Tri meseca nakon što se Destiny 2 pojavio na konzolama, kao i nepunih šest nedelja od dolaska na PC platformu, stiže nam prva ekspanzija u čijem je naslovu jedan od najvećih heroja iz lorea Destinyja. Osiris je najslavniji guardian, vođa Vanguarda pre Zavale i Ikorin učitelj koji je nestao u bespućima Infinite Foresta – prostorno-vremenskog lavirinta u kom veštačke inteligencije koje upravljaju kolektivom Vex simuliraju beskonačna grananja toka realnosti. Pošto ste tokom kampanje „klot” Destinyja 2 pobedili Red Legion i Cabal više nije onako ozbiljna pretnja kao što je bio, to se odražava na aktivnost Vexa. Osiris se pojavljuje na Merkuru, ali je prinuđen da se vrati u Infinite Forest u potrazi za rešenjem kako da zaustavi Vex. Na vama je da krenete za Osirisom (pri čemu vam pomaže njegov ghost Segira) i zaustavite novu pretnju.

Kao što se nad osnovnim Destinyjem 2 vijori zastava neiskorišćenog potencijala, isti je slučaj, nažalost, i sa ovom ekspanzijom. Svako ko je uložio malo više vremena u ovu igru naučio je da tokom timskih aktivnosti, bez obzira koliko je zabavno prepucavanje sa protivnicima, primenjuje najefektivniji pristup – kroz svaku zonu se juri, a tamane se isključivo oni protivnici koje je nemoguće izbeći. Ironično, upravo je Bungie naučio igrače takvom pristupu kroz nightfall strikeove sa vremenskim ograničenjem. Sa ovakvim, brzinskim prelaženjem, mini-kampanja ove ekspanzije biće gotova za nešto više od sat vremena, a šarmantni glas Morene Bakarin u ulozi Segire nije dovoljan da nadomesti odsustvo „mesa” same radnje. Čak i da igrate ekstremno ležerno i nakon kampanje želite da završite tri nove avanture na Merkuru (koji je, usput, smešno mala in-game zona), preći ćete originalni sadržaj ekspanzije za oko tri sata. Nakon toga ostaje vam samo novi stepen grinda, sada ka power levelu od 335, a aktivnosti koje ćete obavljati da to postignete su manje-više iste kao pre. Postoji nekoliko novih strikeova, sada i sa heroic varijantom, tri nove PvP mape, kao i novo krilo postojećeg raidaLeviathan: The Eater of Worlds.

Na papiru, The Curse of Osiris izgleda super, ali novog sadržaja je jednostavno premalo.

Na papiru, The Curse of Osiris izgleda super – nova priča, nova oprema i kozmetika, nova planeta sa novim mapama, novi modovi i, najbitnije, novi izazovi koji će upotpuniti ovu igru sadržajem koji joj je preko potreban. Ipak, problem je u tome što, bez obzira na priče ljudi iz Bungiea, Destiny 2 nije pravljen za legije hard core fanova koji su proveli tri godine uz originalni Destiny i njegove ekspanzije, nego je usmeren kao casual igračima koji ne igraju svaki dan, a kada konačno sednu za konzolu ili kompjuter, njihova igračka sesija retko traje duže od pola sata. Nije teško razumeti izdavača i dizajnerski studio čija je želja da njihov naslov igra još više ljudi (kao i činjenicu da je njima svejedno da li im 60 evra plati neko ko igra dva ili dvadeset sati nedeljno). Ipak, rezultat ovakvog pristupa dizajnu Destinyja 2 jeste da osobe koje ovaj naslov uspešno uvuče u svoj svet, na čelu sa veteranima prvog Destinyja, brzo „samelju” sve što im igra nudi. Mnogo je očekivano od ove ekspanzije. U idealnom svetu bi oni igrači koji žele više dobili više, a oni koji igru gustiraju sporijim tempom (za koje je igra idealno balansirana) mogli bi da nastave da igraju kako im odgovara i eventualno hvataju priključak aktivnijem delu igračke populacije, ako im to ikada padne na pamet.

Ispostavilo se da ne živimo u idealnom svetu, istina je mnogo ružnija. The Curse of Osiris nije samo doneo nešto novog sadržaja (i to u osetno manjoj količini nego što su se aktivniji igrači nadali), nego je uspeo da oduzme mnogo toga igračima koji ga nisu kupili. Naime, kako ekspanzija podiže maksimalni nivo likova i njihov power level, tako je podignut nivo zahtevnosti za brojne aktivnosti u igri. To znači da ko nije kupio ekspanziju ne može da ide u prestige varijante raida i nightfall strikeova, koji su izvor najbolje opreme u igri. Zbog te promene određeni kvestovi i achievementi više ne mogu da se obave bez kupovine ekspanzije. Tako su Bungie i Activision otkrili nov način monetizacije u igrama, koji je još alarmantniji od lootboxova i mikrotransakcija – sadržaj koji su igrači već kupili se kidnapuje i drži poput digitalnog taoca sve dok se ne plati otkupnina u vidu ekspanzije.

The Curse of Osiris je uspeo da oduzme mnogo toga igračima koji nisu kupili ovu ekspanziju (što je, donekle, korigovano brzim patchovanjem).

Ovakav pristup pravljenju ekspanzija i DLC-ova dostiže novi stepen apsurdnog bezobrazluka i ne čudi što je internet buknuo od negativnih reakcija igračke populacije. Nedelju dana nakon lansiranja Curse of Osirisa, Bungie se oglasio sa spiskom korekcija novog modela kako bi igračima koji su platili prvobitnu verziju igre i dalje bilo dostupno ono što su kupili, uz najavu novih modova za sadržaj kako bi, navodno, bili zadovoljni i igrači koji kupuju ekspanzije čim se pojave i oni koji napreduju tempom koji im odgovara. Ipak, čini se da je Bungie trenutno u režimu gašenja požara u kotlarnici broda koji polako tone. Da bi se Destiny 2 revitalizovao, neophodno je dodavanje kvalitetnog novog sadržaja (i nekih bazičnih funkcija, kao što su biranje strike i PvP mapa i, naravno, in-game chat), a ne polovično vraćanje na staro stanje nakon neveštog pokušaja pljačke verne publike.

Dragan KOSOVAC

 
PlayerUnknown’s Battlegrounds
World of Final Fantasy
Spellforce III
Seven: The Days Long Gone
Ode
Nine Parchments
Black Mirror
Shadowhand
Battle Chef Brigade
Space Pirates and Zombies 2
Persona V
Okami HD
Hello Neighbor
Far From Noise
Battlerite
Life Is Feudal
Destiny 2: The Curse of Osiris
Šta mislite o ovom tekstu?
Rumu
Cattails – Become a Cat
The Surge: A Walk in the Park
Horizon Zero Dawn: The Frozen Wilds
Total War: Rome II – Empire Divided

Platforma:
Windows, MacOS, Xbox One, PlayStation 4
Potrebno:
procesor na 2,0 GHz, 4GB RAM, Intel HD 4000 / ekvivalentni Geforce ili Radeon sa 1 GB VRAM, Windows 7 64-bit
Poželjno:
Core i5 na 2,5 GHz/ ekvivalentni Athlon, 12 GB RAM, Geforce GTX 950 / ekvivalentni Radeon, 4 GB VRAM, Windows 10 64-bit
Veličina:
46 GB
Adresa:
www .destinythegame .com
Kontakt:
ComputerLand

44
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera