Hteo to Kilf i ljudi iz Boss Keya ili ne, priča o igri LawBreakers, kao i njen eventualni uspeh, neraskidivo su povezani sa Blizzardovim megahitom Overwatch. Overwatch je najavljen pet meseci nakon LawBreakersa, a izdat je pre više od godinu dana i od tog trenutka do danas je suvereno na vrhu liste najpopularnijih pucačina. Pošto je u ljudskoj prirodi da se neprestano takmiči i pokušava da odredi ko je najbolji, od svakog novog naslova sa iole ozbiljnijim pedigreom nekako se očekuje da bude „ubica aktuelnog kralja”. Zaista, neko neupućen bi čisto na osnovu spiska karakteristika obe igre mogao da donese pogrešan zaključak da su LawBreakersi klon Overwatcha. Obe igre su squad-based FPS-ovi sa mnoštvom specifičnih klasa i obe su smeštene u nasilnu budućnost. Takođe, obe karakteriše postepena progresija igrača koji otključava (ili kupuje) mali milion kozmetičkih dodataka za svoje likove. Ipak, nakon samo nekoliko partija LawBreakersa, dok još uvek pokušavate da pohvatate konce specifičnih klasa, mapa i modova, biće vam jasno da ovo nije „Overwatch-killer” jer, jednostavno, ni ne pokušava to da bude. Ta činjenica pak za sobom povlači grupu posledica, kako dobrih, tako i loših. Naravno, brojne sličnosti sa Overwatchom takođe ukazuju na to da kada izdajete timski šuter u 2017. godini, morate da ispoštujete određena očekivanja koja diktira najigraniji naslov ove vrste. Ipak, da počnemo od samih LawBreakersa. Jedan od najbitnijih elemenata za uspeh timskih pucačina sa različitim klasama jeste upravo balans samih klasa. Za razliku od Overwatcha, koji je lansiran sa preko dvadeset igrivih likova, LawBrekakers stiže sa samo devet klasa, pa tako više podseća na Team Fortress 2. Sem toga, za svaku klasu postoje dva lika, jedan koji pripada Breakersima i jedan koji je član Lawa. Ovo je čisto kozmetički dodatak, jer svaka klasa koristi jedinstveni 3D model koji ćete moći lako da prepoznate po obrisima tokom borbe, a frakcijiska pripadnost efektivno predstavlja re-skin. Na prvi pogled može da se učini da je osetno manji broj klasa u odnosu na glavnog konkurenta loša stvar, ali, sa strane igračke mehanike, devet jedinstvenih klasa je zapravo prilično veliki broj. Naime, u LawBreakersima likovi imaju po jednu veštinu više od onih u Overwatchu, većina ima sekundarni oblik paljbe na primarnom oružju, a neke klase imaju i sekundarno oružje. Na karaju, tu je „slepo pucanje”, opcija da opalite hitac direktno iza sebe, što možete da koristite da biste načeli nekog ko vas napada sa leđa, ali i da biste se odbacili, jer je u svakoj kvalitetnoj pucačini pomeranje jednako važno kao pucanje. Mnogo bitnije, LawBreakers ima kompleksnu mehaniku komboa. Vešti igrači koji mogu da naprave nizove specifičnih poteza u stanju su da naprave masivan burst damage u presudnom trenutku ili da se pomeraju mnogo bolje od onih koji ne prave komboe. Neke od krhkijih, a okretnijih klasa prosto zahtevaju da brzo savladate pravljenje komboa. U suprotnom ste osetno manje korisni svom timu na bojnom polju. Naravno, i u LB klase mogu da se provizorno podele na tenkove, DPS i jedan hiler, ali ta podela ne služi da usko definiše ili ograniči ulogu pojedine klase na bojnom polju, nego samo ukazuje na njen šmek. Igrač koji dobro igra Battle Medica ili Titana može bez problema da izađe na kraj sa bilo kojom drugom klasom u situaciji jedan na jedan, a oni sa ekstremno visokim stepenom veštine neće imati problem da soliraju protiv tri ili više protivnika, što je gotovo nezamislivo u Overwatchu. Interesantno je da je u beti bila odsutna deveta klasa, Harrier, koji je specifična vrsta snajpera jer ili gađa metu neprekidnim laserskim zrakom (čime trenutno odaje svoj položaj) ili ih debafuje tagerom, kada primaju više štete (tada će gotovo sigurno neko drugi dobiti zaslugu za kill, a sam snajper „samo” assist). Kako će se Harrier odraziti na balans live verzije LB, ostaje nam da vidimo, ali nam se sviđa dizajn koji ovu klasu aktivno odvraća od kampovanja i usmerava ka timskoj igri. Poznavanje mapa u LawBrekaersima igra dodatnu ulogu u raslojavanju igrača po stepenu veštine. Naime, pomenute promene u gravitaciji koje su pogodile Zemlju nakon uništenja Meseca prisutne su na svakoj mapi u vidu jedne ili više zero-g zona, u kojima prestaje dejstvo konvencionalne gravitacije i gde igrači na kretanje značajno utiču specijalnim veštinama i oružjem svoje klase. Situaciju dodatno komplikuju uslovi specifičnih modova u kojima snage odmeravaju dva tima sa po pet članova. Modovi Uplink i Overcharge su varijanta klasičnog CTF-a. U oba moda se u sredini mape nalazi predmet koji treba odneti u svoju bazu i braniti ga od protivnika. U Uplinku je to satelitski modul kojim morate da obavite transfer podataka pre protivničkog tima, dok se u Overchargeu borite oko baterije koja se postepeno puni. U oba moda je potrebno odbraniti predmet dok se skala ne napuni do 100 odsto, a onda treba da prođe još dvadeset sekundi, čime potvrđujete poen, a prvi tim sa tri poena pobeđuje. Razlika je u tome što se transfer podataka svakog tima obavlja nezavisno, dok je stepen napunjenosti baterije univerzalan (pa svaki tim može da ukrade punu bateriju i poentira u svojoj bazi za samo 20 sekundi). Blitzball je varijanta „američkog fudbala sa oružjem”, gde svaki tim pokušava da donese naslovnu loptu na protivničku gol-platformu. Igra se na osam poena, a adrenalin se dodatno podiže time što svako ko nosi loptu dobija tajmer koji odbrojava do njegove ili njene smrti. Ovaj mod se igra do osam postignutih poena. Na kraju, Turf War je verzija moda Domination. Na mapi se nalaze tri punkta koja treba osvojiti u specifičnim intervalima kako bi se za svaki od njih osvojio poen. Tim koji prvi dođe do šesnaest poena pobeđuje. Naš utisak finalnom betom LawBreakersa je ekstremno pozitivan. Igra je impresivno brza i zahteva od igrača vrhunske reflekse, timsku igru, dobro poznavanje mapa i još bolje poznavanje klasa sa kojima igrate kako biste uspešno pravili kombo poteze. Kako igrate, stičete iskustvo, a za svaki nivo dobijate nagrade u vidu kutija sa nasumično generisanim kozmetičkim modifikacijama za vaše likove, kao u Overwatchu. Ipak, samo srce igre, sama borba tokom partija je mnogo bliža dobrim starim klasicima brzog FPS-a, serijalu Unreal Tournament i igri Quake III Arena. Sem toga, kvalitetan dizajn i neprestani niz šarenih nagrada nije dovoljan za uspeh igre, potrebno je nešto više. Potrebno je privući bazu igrača kombinacijom hypea i simpatičnih likova, nešto u čemu Blizzard briljira, a Boss Key tek treba da se pokaže. Ako je broj igrača koji su učestvovali u open beti LawBreakersa pokazatelj buduće uspešnosti ove igre, ne piše joj se dobro. Značajan faktor biće i to što će se igra naći u prodaji po povoljnoj ceni od trideset dolara, ali to opet nije najavljeni free-to-play model. Za 2017. godinu je prilično atipično da pucačina traži od svojih igrača da se potrude malo više nego što su navikli. Ipak, nadamo se da će ovaj kvalitetan naslov pronaći dovoljno veliku publiku koja će mu obezbediti dug i uspešan život, kao i zasluženo mesto na e-sports sceni. Dragan KOSOVAC |
| ||||||||||||
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |