NOVE TEHNOLOGIJE<>
072017<><>

Da li smo otkrili vanzemaljske megastrukture?

Šta kruži oko Tabine zvezde?

Jednostavno objašnjenje čudnih astronomskih merenja podrazumeva postojanje tehnološki naprednih vanzemaljaca, a do komplikovane istine nećemo doći ni lako ni brzo.

U maju 2009. godine lansiran je svemirski teleskop Kepler. Iako je tek nešto veći od putničkog automobila (težak je 1050 kilograma, a ima dimenzije 4,2x2,7 metara), ovaj teleskop obavlja veoma bitna merenja. Kepler beleži fluktuacije u zračenju dalekih zvezda na osnovu kojih se otkivaju planete u dalekim sistemima. Svaki put kada ste tokom proteklih godina čuli da je otkrivena „daleka superzemlja” ili sistem sa nekoliko nastanjivih planeta, to je bilo na osnovu merenja koja su obavljena Keplerom. Zapravo, astronomi vole da porede pronalaženje dalekih planeta sa ribolovom. Pre lansiranja Keplera, svako otkriće bilo je rezultat dugotrajnog merenja i posmatranja jedne zvezde jednim teleskopom, poput strpljivog pecanja na udicu. Kepler je, sa druge strane, poput broda koji za sobom vuče mrežu, jer on istovremeno „posmatra” više od hiljadu zvezda.

U jesen 2014. godine, Tabeta Suzen Bojadžian (Tabetha S. Boyajian) je, nakon svog doktorata iz astronomije, radila kao istraživač na Univerzitetu Jejl (Yale), na mestu vođe tima koji je uz pomoć superračunara i corwdsourcinga obavljao analize signala sa teleskopa Kepler. Njen tim je otkrio čudne promene u intenzitetu elektromanetnih talasa koji stižu sa zvezde označene kao KIC 8462852. Prvo je provereno da li su podaci ispravni, odnosno da li je moguće da se radi o problemu sa hardverom na Kepleru ili softverom za analizu podataka. Kada su sumnje u tačnost dobijenih informacija otklonjene, počele su diskusije o tome šta bi moglo da pravi tako atipične signale. Predlog profesora Džejsona Rajta (Jason T. Wright) sa državnog Univerziteta Pensilvanije (Penn State) bio je najmanje konvencionalan, ali najinteresantniji. Zato je 2016. godine, kada su konačno objavljeni rezultati ove studije, upravo ta teorija munjevito odjeknula u medijima – da oko te zvezde lebdi džinovska struktura koju je izgradila napredna vanzemaljska civilizacija!

Sfera i prstenje

Fizičar Frimen Dajson je tokom šezdesetih godina prošlog veka predložio interesantno rešenje za energetske probleme naprednih civilizacija. Njegov plan je da se oko zvezde, na bezbednoj udaljenosti, napravi ljuštura, na čijoj bi unutrašnjoj strani, okrenutoj Suncu, bio moguć život, kao na površini planete. Pošto bi zvezda bila u potpunosti okružena tom velikom sferom, moglo bi da se hvata i maksimalno iskoristi zračenje i energija koju ona emituje. Ovakva megasutruktura postala je poznata kao Dajsonova sfera, iako je sama ideja prvi put opisana u naučnofantastičnom romanu „Star Maker” Olafa Stejpldona iz 1937. godine. Tokom godina su nastale brojne teoretske varijacije na temu Dajsonove sfere: roj, prsten i mehur, koji predlažu da je, umesto jedne velike sfere, moguće napraviti više manjih objekata koji bi zatim bili postavljeni u specifičnu orbitu oko zvezde.

Zvezda KIC (Kepler Input Catalogue) 8462852 pripada tipu F na glavnom nizu Hercšprung Raselovog dijagrama, sa masom 1,43 i prečnikom 1,58 puta većim od Sunca. Ipak, pošto se nalazi u sazvežđu Labud i udaljena je od Zemlje 1280 svetlosnih godina, KIC 8462852 ne može da se vidi golim okom, već je neophodan barem 130-milimetarski teleskop. Zvezda je prvi put primećena davne 1890. godine i, ukoliko su arhivski podaci precizni, od tada do 1989. godine intenzitet joj se smanjio za oko 15 odsto. Analizom podataka koje je teleskop Kepler sakupio od 2009. do 2013. godine utvrđeno je da zvezda ima česta, mala, nejednaka i neperiodična smanjenja u intenzitetu zračenja, kao i dva velika smanjenja na oko 750 dana (čak ni ta velika smanjenja ne pokazuju pravilnost). Zvezda je interesantna astronomima upravo zbog tih malih, čestih i nejednakih fluktuacija, jer one ukazuju da je u neposrednoj blizini mnogo različitih objekata sa neregularnom (ili nedovoljno jasnom) orbitom. Problem je u tome što su promene u signalu sa zvezde toliko nepravilne da za njih nema jasnog, jedinstvenog objašnjenja, odnosno naučnici ne mogu da se slože oko toga koja teorija najviše odgovara onome što je detektovano.

Astronomi su podeljeni čak i oko oznake ovog nebeskog objekta. Dok se neki i dalje drže stare brojčane oznake, aktuelan zvanični naziv je Bojadžijanina zvezda, po prezimenu autorke prvog rada koji je skrenuo pažnju na pomenute čudne promene. Nezvaničan naziv je dat po njenom nadimku jer se „Tabina zvezda” lakše izgovara. U javnosti se veoma često koristi termin „zvezda sa vanzemaljskom megastrukturom”, a sama Tabeta voli da koristi naziv „WTF zvezda”, i to pravda podnaslovom svog rada o njoj – „Where’s the Flux?” (engl. gde je fluks).

Pad osvetljenja

Prilikom analize svetlosti dalekih zvezda koje je Kepler pratio godinama koristi se takozvana „svetlosna kriva” (Light curve) – grafikon koji pokazuje intenzitet svetlosti tokom vremena. Za većinu zvezda ovaj grafikon ima minimalne fluktuacije sa jasnim periodima ili se pojavljuju jasna smanjenja u obliku slova „U”, koja znače da u tom trenutku između zvezde i Keplera prolazi planeta u njenoj orbiti. Stepen, trajanje i učestalost tih smanjenja govori istraživačima koliko je velika planeta i koliko brzo se kreće oko zvezde, a dodatni detalji na svetlosnom grafikonu mogu da ukažu i na sastav same planete. Tabina zvezda zbunjivala je naučnike jer su neki padovi jačine svetlosti bili mali, dok su drugi bili veoma izraženi, a i jedni i drugi su mogli da traju od nekoliko sati, pa sve do više nedelja. Ilustracije radi, kada ispred daleke zvezde prolazi planeta veličine Jupitera, njena svetlost se smanji za oko jedan procenat. KIC 8462852 je imao slučajeve smanjenja i do 20 odsto, što ne može da se objasni prolaskom bilo kakve planete ili planetarnih sistema koji odgovaraju aktuelnim astronomskim modelima.

Nakon što je Tabina zvezda postala predmet javne rasprave, naučnici su počeli da iznose druge interesantne navode. Pomenuti podatak o smanjenju intenziteta svetlosti od 15 odsto u proteklih sto godina je dodatno problematičan. Naime, takva vrsta pada osvetljenosti ne bi trebalo da je moguća u tako kratkom vremenskom okviru, već bi trebalo da se meri milionima godina, kao i da zvezda ima dodatne spektrografske markere, koji u ovom slučaju nisu prisutni. Zapravo, po svim merenjima, osim čudnih fluktuacija u osvetljenosti, ovo bi trebalo da je „samo još jedna dosadna, sredovečna zvezda”. Nema dokaza koji ukazuju na to da je u blizini još jedna zvezda i da se dešava akrecija materijala između njih, nema atipične elektromagnetne aktivnosti ili bilo kakvih pokazatelja da se radi o mladoj zvezdi koja se tek formira. Ipak, sam teleskop Kepler nam pruža dokaz o tačnosti istorijskih podataka o jačini svetla koje stiže sa ove zvezde. Tokom četiri godine, od merenja za vreme kalibracije Keplera 2009, do završetka njegove primarne misije 2013. godine, ovoj zvezdi je osvetljenost opala za dalja tri procenta.

Objašnjenja

Dok ljubitelji naučne fantastike posmatraju takav trend i „vide” vanzemaljsku civilizaciju koja oko zvezde pravi sve veći broj fragmenata koji formiraju Dajsonov roj, postoji nekoliko sasvim mogućih i osetno realnijih mogućnosti. Prva od njih je da se radi o oblacima prašine i gasa, kakvi se sreću oko vrlo mladih zvezda (što Tabina definitivno nije). Oko mladih zvezda postoje ogromni diskovi materijala koji su u procesu formiranja planeta. Promene u gustini i nepravilnosti unutar tih diskova mogle bi da rezultuju otkrivenim promenama. Problem sa ovom teorijom je što bi takvi diskovi od gasa u blizini zvezde i sami zračili infracrvenom radijacijom, koju bi naša merenja lako otkrila, čak i da je disk veoma tanak i pod „idealnim” uglom za neotkrivanje IC radijacije. Zbog toga je šansa da ova teorija objašnjava fenomen Tabine zvezde ekstremno mala. Druga mogućnost, kada su specifično pozicioniranje i infracrveno zračenje u pitanju, jeste da oko zvezde juri roj kometa. Čim je kometa blizu Sunca, njena korona postaje infracrveni svetionik.

Postoji teorija da za zabeležene promene nije odgovorno stanje u samom sistemu, nego dešavanja u međuzvezdanom prostoru. Između nas i KIC 8462852 je više od 1200 svetlosnih godina, pa je moguće da postoje oblaci materijala negde na putanji između nje i našeg sistema, odakle je Kepler posmatra. Astronomi Valeri Makarov i Aleksej Goldin predlažu detaljnije praćenje zvezda u neposrednoj blizini Tabine, jer bi oblak odgovoran za promene na jednoj zvezdi mogao da se odrazi na drugačije, ali istovremene fluktuacije na drugim zvezdama u njenom susedstvu. Ova teorija je verovatna, ali nema dovoljno podataka ni da se opovrgne ni da se potvrdi. Postoje i teorije koje podrazumevaju uticaj crnih rupa na svetlost koja stiže sa ove zvezde, ali ni za njih nema dokaza. Ipak, ako postoji oblak između Tabine zvezde i Zemlje, moguće je da se radi o disku oko crne rupe koja lebdi u međuzvezdanom prostoru, ali treba prilagoditi posmatranje da bi se potvrdila ili isključila ta mogućnost.

Promene u osvetljenosti zvezda nastaju i tokom velikih promena u njihovoj unutrašnjosti. Dok je ovo slučaj kod mladih zvezda koje su tek formirane ili vrlo starih kojima se zalihe goriva smanjuju, Tabina zvezda nije ni jedno ni drugo. Fizičar Muhamed Šeik predložio je teoriju o tome da se unutar same zvezde dešavaju promene poput fluktuacije magnetnih polova i da su primećene oscilacije posledice burne površinske aktivnosti zbog unutrašnje reorganizacije. Ovo nije neverovatno, ali ništa slično nije nikada pre zabeleženo kod zvezda za koje je detektovano da postoji mogućnost internih magnetnih promena. Slično je sa predlogom da se KIC 8462852 u nedavnoj prošlosti sudarila sa planetom ili smeđim patuljkom, pa je zbog toga postala svetlija, a da se sada, postepeno, vraća u normalu. Naravno, za dokazivanje ove teorije potrebno je duže posmatranje.

• • •

Ako nijedna od navedenih astronomskih teorija nije potpuno tačna ili zahteva dalje posmatranje, da li je onda ideja da oko Tabine zvezde lebde paneli neke vanzemaljske megastrukture može da se svrsta uz njih sa jednako malom verovatnoćom? Odgovor je, za sada, načelno negativan. Kao prvo, ako je neka vanzemaljska civilizacija dovoljno napredna da oko zvezde napravi ogromne panele koji bi uticali na njenu svetlost dvadeset puta više nego gasoviti džin poput Jupitera, onda ih ne bi postavili oko zvezde u neku haotičnu formaciju koja stvara neregularne oscilacije poput zabeleženih. Druga stvar je čisto fizičke prirode – ako postoje ogromni paneli koji upijaju energiju Sunca, oni moraju da emituju deo te energije u vidu infracrvene radijacije, kao što to rade planete, asteroidi ili oblaci prašine i gasa. Bez obzira na to koliko je efikasan energetski sistem teoretskih vanzemaljaca, energija ne može biti uništena, pa sve apsorbovano sa zvezde mora biti na neki način emitovano. Kao kontraargument može da se pretpostavi da vanzemaljci tu energiju šalju negde radio ili laserskim emisijama koji su usmereni na takav način da sa Zemlje ne možemo da ih otkrijemo ili, pak, da koriste neke nama nezamislive tehnologije.

Dve stvari su, ipak, sigurne. Naučnici će nastaviti da pomno prate Tabinu zvezdu. Poslednja epizoda značajnih oscilacija desila se u maju i podaci prikupljeni tom prilikom dodati su onim skupljenim do sada i još uvek ne ukazuju na neku regularnost ili šablon koji bi mogao da se iskoristi za postavljanje ubedljive teorije. Druga sigurna stvar je da će ova teorija sa vanzemaljskim strukturama postati mnogo verovatnija ako se ikada iscrpe svi pokušaji da se dokažu pomenute astronomske teorije. Do tada, ipak, mogu da prođu godine ili čak decenije, jer posmatranje zvezda i promena na njima zahteva mnogo strpljenja i vremena. Ko zna, možda dok istražujemo daleke zvezde i sami nađemo način da oko našeg Sunca postavimo džinovske panele i započnemo sa izgradnjom sopstvenog Dajsonovog roja.

Dragan KOSOVAC

 
 NOVE TEHNOLOGIJE
Da li smo otkrili vanzemaljske megastrukture?
Šta mislite o ovom tekstu?

 TRŽIŠTE
Pružaoci cloud usluga

 NA LICU MESTA
PHP Srbija Conference 2017
Symphony jubilej
HTC U11 promocija
Vip Mobile jubilej
Konferencija „Intelektualna svojina i Internet”
Seminar „Think LEAN” (najava)

 KOMPJUTERI I FILM
Spider-Man: Homecoming
Valerian
Filmovi, ukratko

 SITNA CREVCA
Kako postati programer (10): relacione baze, prosleđivanje parametara funkciji, stack, heap, regex

 VREMENSKA MAŠINA
NAFTA, redov Rajan i GTA: San Andreas

 PRST NA ČELO
Lekcija iz poštovanja
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera