TEST PLAY<>
012017<><>

Silence

The Whispered World 2

Sedam dugih godina nakon premijere vrlo dobrog The Whispered Worlda, eto nama nastavka, izdatog pod zastavom neumornog Daedalica. Naravno, Nemci ne bi bili Nemci da nisu pogledali prvu igru i rekli sebi: „Ja, das ist gut, a sad da odradimo jedan oštar zaokret i napravimo nešto sasvim deseto u sledećoj igri!”. Ovo se ne odnosi samo na potpuno drugačije odrađen grafički prikaz (i napuštanje famoznog stripsko-animiranog stila iz prve igre), već i na tonalno drugačiji karakter priče, događaja i likova koji vas očekuju u nastavku.

Nakon sedam dugih godina, dobili smo nastavak vrlo dobrog The Whispered Worlda.

Noe, dječarac sa kraja prve igre sada je odrasli tinejdžer, koji dane provodi u nedefinisanom steam punk svetu rastrzanom ratom (što u startu nema nikakav kontinuitet i smisao sa načinom na koji se prva igra završava), brižljivo pazeći na svoju sestricu Reni i štiteći je koliko može od ratnih strahota pričicama o magičnoj zemlji Silentiji. Nakon skrivanja u bunkeru tokom još jednog vazdušnog napada, detonacije bombi ruše obližnje zgrade, neobjašnjivo razdvajajući i prenoseći brata i sestru u pogađate koje fantazijsko kraljevstvo. Od tog trenutka na igraču je da, na smenu (ili slobodno birajući), pomogne maleroznom dvojcu da pronađu jedno drugo, špartajući kroz živopisne lokalitete Silentije još jedanput. Na tom putu pridružiće im se nekoliko podjednako intrigantnih likova, pomažući im ili jureći sopstvene ciljeve u zemlji koju, nalik Noinom stvarnom svetu, takođe opsedaju mračne sile i opasne spodobe.

Nažalost, iza ovakve postavke koja je samo zagrebala puno interesantnih pravaca i načina za razvoj priče (u smislu paralela između dva sveta i rastrzane psihe glavnih protagonista), krije se još jedna generična avantura iz nemačke kuhinje, umrtvljena sa nekoliko boljki koje sprečavaju igru da pokaže svoj pun potencijal. Osnovni problem je tupa i spetljano prezentovana emotivna strana cele stvari, koja bi valjda trebalo da natera igrače da se dublje povežu sa likovima, njihovim odnosima i sudbinama, kako kroz brigu brata prema sestri (kao i u obrnutom smeru, jer Reni nije puka, bespomoćna devojčica koju samo treba spasiti), tako i kroz nemoć likova da spreče propadanje i kopnjenje nekada fantastičnog i bajkovitog sveta.

Odstupanja od originala su brojna i to ne samo što se tiče grafičkog stila, nego karakter priče, događaja i likova.

Ovo je, na nesreću, izvedeno prilično nespretno, kroz neizdrživo puno tužno-izgubljenih izraza lica glavnog lika, prezašećerne simpatičnosti njegove malene sestre, tugaljive i manipulativne muzike i previše ravnih, dosadnih i napornih dijaloga i odnosa sa drugim likovima u igri. Osnovni problem nastaje zbog generalnog utiska da vam igra konstantno poručuje da treba da brinete za sve ovo, da po svaku cenu budete prijatno setni i zabrinuti za sudbinu Silentije i njenih stanovnika, umesto da takve stvari i momenti dolaze suptilno sami od sebe, dinamikom koja odgovara svakom igraču posebno. Dodatne grčeve u stomaku izazivaju i neshvatljivi bagovi za jednu point & click avanturu, koji vam resetuju progres ili vas vraćaju na delove priče koje ste već prešli, uz ko zna kakvu koliziju pređenog, naknadno pređenog, trenutnog i budućeg progresa down the line.

Mehanika samog igranja takođe deluje kao da je podređena priči, uz puno konvencija p&c žanra koje su šture ili očišćene u igri. Lokacije su nevelike i često ograničene na par povezanih ekrana (dok ne pređete u sledeću, sličnu celinu), kursor ne daje mogućnost višestrukih radnji nad objektima i elementima scene (već samo ono što je kontekstualno moguće u tom trenutku), igra funkcioniše po checkpoint sistemu uz nemogućnost preskakanja već odgledanih scena i slično. Zagonetke i problemi su lepo i jednostavno osmišljeni i deluju prirodno i u skladu sa pričom i okruženjem (i nisu previše zaguljeni), uz utisak da je sve podređeno odmotavanju priče bez previše zastoja u pronalaženju rešenja za dalje. Multipraktik gusenica Spot je ponovo tu kao vaš verni pratilac, uz gomilu interesantnih načina na koji ga možete upregnuti, kao i ranije (možete ga zgnječiti, izdužiti, obmotati, naduvati, rasturiti na sitne deliće kako bi dosegao do nedostupnih delova ekrana, puniti tečnošću i drugo).

Zbog sadržajne jednostavnosti lako bismo okrenuli leđa Silenceu, ali nas u tome neprestano sprečava njegova fenomenalna grafika.

Sve ovo bilo bi i više nego dovoljno za brz discard igre sa hard-diska, da vražje Švabe ponovo nisu izdominirale u grafičkom smislu, što je već odavno postao sinonim za avanture koje dolaze iz njihovih studija. Pomenuti karakterističan „stripsko-crtanofilmovski” stil iz prve igre (koji bi i ovde funkcionisao sasvim dobro), zamenjen je trodimenzionalno modeliranim svetom, koji je zatim presvučen koloritnim 2D artom, crtežima i teksturama, što stvara utisak kretanja kroz oživljene umetničke slike koje plene i teraju na dalje igranje. Finalni rezultat je toliko lep i prijatan da je lako zanemariti modele likova koji deluju generički i ne štrče previše iz okruženja bez obzira na generalan manjak detalja i jednostavne (i zastarele) animacije. Glasovi glumaca su u skladu sa smornom atmosferom i karakterima likova, uz prijatnu i kvalitetno odrađenu muzičku pratnju, ukoliko ignorišemo pomenuto veštačko i nametnuto izazivanje emocija.

Svako malo dobijemo neki avanturistički point & click biser, koji se uzdigne iznad konkurencije i spoji perfektnu izvedbu svih elemenata koje jedna ambiciozna igra iz tog žanra treba da ima. Silence nije takva igra, i mada sa jedne strane autorima treba odati priznanje što su pokušali nešto drugačije u odnosu na original, sa druge nije jasno zbog čega je dobitna formula od ranije morala da napravi baš toliki zaokret. Ukoliko vam se igra nešto usporeno, a ne previše (intelektualno) zahtevno, a spremni ste da progutate ogromne količine patetike i patosa koje igra donosi, Silence nije loše rešenje za ove zimske dane. Ostali mogu da nastave da gledaju u farbu koja se suši na zidu.

Aleksandar DINIĆ

 
Shadow Tactics: Blades of the Shogun
Space Hulk: Deathwing
Watch Dogs 2
Batman: The Telltale Series – Season 1
The Last Guardian
Final Fantasy XV
Steep
The Dwarves
Maize
Earth’s Dawn
Silence
Šta mislite o ovom tekstu?
Stellar Monarch
Quern: Undying Thoughts
King Lucas
Assassin’s Creed: The Ezio Collection
Dark Souls III: Ashes of Ariandel
Darksiders: Warmastered Edition

Platforma:
PC, Mac, Xbox One, Playstation 4
Potrebno:
Intel Core 2 Duo E4600 2,4 GHz/AMD Athlon 64 X2 Dual Core 5000+, 2 GB RAM, Nvidia GeForce GT 720/AMD Radeon HD 3800
Poželjno:
Intel Core i3-3240 3,4 GHz/AMD Phenom II X4 40, 6 GB RAM, Nvidia GeForce GTX 670/AMD Radeon HD 7950
Pegi:
12
Veličina:
7 GB
Adresa:
www .daedalic .de /en /game /silence

67
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera