Radnja igre postavljena je u okruženje drevne Grčke, u periodu kada bogovi i titani ne mare mnogo za beznačajne ljudske muve koje im se klanjanju i često ih, namerno ili nemarno, uništavaju i upropašćavaju dok igraju svoje božanske igre i spletke. Nakon što su Olimpovci jednog dana, krajnje nekulturno, izgazili živalj okupljen u lokalnom hramu, stanovitom grčkom filozofu je konačno pala klapna na oči. On okuplja istomišljenike iz svih društvenih i socijalnih slojeva krhkog demokratskog društva (uključujući i domaće životinje) i podiže ustanak protiv nemarnih božanstava. Vaš zadatak je da, kroz niz nivoa i podnivoa inspirisanih istorijsko-mitološkim lokacijama, prkosite i zapečatite sudbinu tiranima sa Olimpa.
Vašu vojsku čine, kao što rekosmo, predstavnici svih društvenih klasa, i sa sobom donose određene atribute tokom okršaja i igranja. Celu družinu predvode pomenuti filozofi, koji predstavljaju vaše živote tokom igranja, jer kraj balade nastupa ukoliko ih sve izgubite na terenu. Obični građani su okosnica vaše borbene mase, i krase ih umerene statistike po pitanju napada, odbrane, brzine i morala. Ratnici donose bolje napadačke vrednosti, branioci bolju odbranu, domaće životinje koje vam se pridružuju usput su idealno topovsko meso (i ne učestvuju u maksimalnom broju trupa koje možete imati), dok robovi jedini mogu da skupljaju predmete po terenu i nose ih okolo, dok ih ne upotrebite (hrana za obnavljanje zdravlja, bombe i slično). Na prelazima između dva podnivoa, možete posetiti lokalne prodavce i piljarnice radi regrutacije željene „jedinice” u vašu vojsku, menjajući im mesto sa drugim „borcima” koji vam u tom trenutku nisu potrebni, ili ih imate viška (čime profilišete svoju borbenu rulju u skladu sa ličnim afinitetima i stilom borbe). Po istom principu razmene, na pojedinim mestima, možete svojim borcima pridružiti i istaknutije ličnosti, pre svega iz helenske kulture, ali i iz istorije i mitologije drugih civilizacija. Te slavne ličnosti donose određene dodatne bonuse i veštine. Tako Andromaha podiže odbranu, Patroklo napad, Spartak osokoljava robove, Noje duplira broj životinja koje su vam se pridružile i slično. Pomenuti titani na krajevima određenih deonica predstavljaju ne baš lagan zalogaj nakon dotadašnjeg čišćenja terena, i često zahtevaju određene postupke i traženje slabih tačaka tokom borbi, kako biste im što efikasnije slistili liniju zdravlja.
Sve ovo uvijeno je u preslatku retro-pikselastu oblandu, sa sjajnom i zaraznom atmosferom, kao i gomilom diskretnog, otvorenog, apsurdnog, inteligentnog i pre svega uspelog humora koji krasi sve segmente igre (od situacija, opisa likova, jedinica, protivničkih stvorenja i bossova, do gomile drugih urnebesnih momenata). Isto to važi i za sjajnu i prigodnu muzikicu koja perfektno paše uz frenetična zbivanja na ekranu. Sve je ovo krasno i bajno, ali pomenuta i dopadljiva haotičnost sadržaja ima i svoju ružnu stranu, koja se tiče nekoliko nespretno odrađenih elemenata igranja koje smo najavili na početku teksta. Ovo se pre svega odnosi na veliku nepreglednost vaših akcija čak i kad vam se pridruže rulje manjeg obima, jer je često teško pratiti gde se nalazi filozof kojeg u tom trenutku vodite, a gde kursor kojim upravljate masom. Dotični kursor ima i ograničenje po pitanju daljine od lika do mesta na koje možete da ga pozicionirate (nemate punu slobodu po celom ekranu), što dodatno otežava brzo neutralisanje uočenih protivnika i smetala. „Proceduralno generisanje”, ta ogavna mijazma koja polako ali sigurno guta sve pred sobom i uništava zabavu tokom igranja, i ovde pomalja svoju ružnu glavu. Nivoi su prazni, generični i neinspirativni, i pre svega predstavljaju poligone (ili umerene lavirinte) preko kojih treba da proterate svoje krdo sledbenika do sledeće, podjednako repetativne deonice. Zamerku imamo i na potpuno odsustvo checkpointa, pa igru morate krenuti iz početka ako se desi da vam geknu svi filozofi koje imate u armiji. To se ne dešava često, ali u sprezi sa pomenutom nepreglednošću tokom fajtova dodatno krvari utisak. Debeli minus ide i odsustvu co-op režima igranja za više raspoloženih igrača, što je još jedan apsurd nalik onom iz No Man’s Skya, s obzirom na to da je karakter igre kao stvoren za tako nešto. Ako vam se igra brzopotezna i adiktivna zezalica, koja je pritom odenuta u dopadljivo istorijsko ruho, uz uspelo parodiranje drevne Grčke, Okhlos je odlična zanimacija za kraće igračke sesije. Što kraće to bolje, naravno, zbog pomenutih zamerki koje znaju zdravo da živciraju, i efektno skinu kez sa lica koji igra tako lako nabacuje svojim neospornim kvalitetima. Aleksandar DINIĆ | ||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |