TEST PLAY<>
062015<><>

The Witcher 3: Wild Hunt

Svim nejsejerima koji su bili ubeđeni da Poljaci ni realno ni metafizički ne mogu biti sposobni da naprave nešto što je kul u najopštijem smislu tog prideva, usta su zapušena 2007. pojavom prve igre iz serijala Witcher. Moram priznati da sam i ja bio jedan od njih – od odlaska u Zakopane na skijanje tokom osamdesetih godina, gde su nam ubogi Cold War Poljaci prodavali picu s graškom i parizerom, do upoznavanja poljskih studenata na razmeni, presrećnih zbog pokretnih stepenica u novosadskoj robnoj kući, nisam imao priliku za sticanje slike o Poljskoj koja bi bila obojena bojama življim od urgh sive i bljak braon. Kao i Poljaci, bio sam žrtva okolnosti i predrasuda, ali je jedna igra bila sasvim dovoljna da uvidim koliko sam grešio.

The Witcher 3: Wild Hunt je finalni deo trilogije o Geraltu od Rivije, srednjovekovnom „istraživaču i eksterminatoru” natprirodnih pojava.

The Witcher, fantastični i raskošni, PC ekskluzivni RPG, došao je u smutno vreme za ljubitelje igranja na kompjuteru – Xbox 360 i PlayStation 3 sudili su i smudili gejming scenom, praveći vakuum i sisajući krv iz PC developmenta koji je žigosan kao neisplativ, a PC brendiran kao leglo pirata koje što pre treba zaboraviti i vratiti u kancelarije odakle je i poteklo, da služi za spredšitove i pasijans. The Witcher je RPG fanovima legao kao čaša ledenog kvasa u vreloj pustinji jer je zagudio po strunama kojima je gotovo deceniju ranije gudio Baldur’s Gate, uz primese romanse, seksa i slovenskog folklora koje su igrale ulogu šlaga na toj piti s makom. CD Projekt, anonimni poljski studio, toliko anoniman da je zadržao ime iz vremena kad su gazde držale piratski CD klub, preko noći je ostvario međunarodni uspeh i Poljsku stavio na mapu gejming produkcije, muteći joj slavu na poljima jeftine prostitucije i eksporta vodoinstalatera u zemlje EU. Posle prvog miliona dolara i prodatih primeraka, dalji razvoj događaja bio je sasvim predvidljiv – pojava Witchera 2 tri i po godine kasnije u izdanju za više platformi zacementirala je status CD Projekta kao jedne od najsjajnijih zvezda na evropskom razvojnom nebu. Radu na finalnom delu trilogije pristupili su sa pozicija sile i finansijske sigurnosti, budući da su imali sve vreme sveta da igra ispadne onako kako su je zamislili, bez loših kompromisa, u čemu su uspeli preko očekivanja.

The Witcher 3: Wild Hunt je finalni deo trilogije o Geraltu od Rivije, srednjovekovnom „istraživaču i eksterminatoru” natprirodnih pojava. Čarobnicu Yennefer, izgubljenu ljubav za kojom ste u prve dve igre tragali kao Aster Blistok za Himerom, antiklimaktično nalazite na samom početku trećeg nastavka, što zapletu dozvoljava da se razmaše na drugim poljima. „Backdrop” cele stvari jesu uspešna ofanziva imperije Nilfgard na severna kraljevstva čijim je velmožama Geralt služio u prethodnom nastavku (makar na početku) i potraga za mladom Cirillom, nesuđenom „vičericom” koju su Geralt i Yennefer zajedno trenirali. Miks politike, ljubavnog trougla (tu je i Triss Merigold, vaša backup simpatija iz prva dva Witchera) i natprirodnog od igre pravi jedan slasni koktel zabave sa živim, opipljivim karakterima, drastično realnijim od sivih lutaka iz The Elder Scrolls igara.

Geralt sada može da skače, penje se i preskače manje prepreke, pliva i roni, a borba je dinamičnija i brža, ali suštinski slična onoj iz prethodne igre, uz dodatak jednoručnog samostrela.

Na mehaničkom planu primetno je nekoliko poboljšanja. Zone u igri su potpuno otvorene i maksimalno prostrane, što igri daje pravi open world karakter. Nova mehanika je „witcher sense”, Geraltovo šesto čulo kojim nalazi skrivene tragove u okolini i koja podseća na detektivski mod iz Batman: Arkham igara. Zbog prostranih zona uvedena je mogućnost jahanja, pa i borbe iz sedla koja zahteva malo vežbe. Geralt sada može da skače, penje se i preskače manje prepreke, pliva i roni, a borba je dinamičnija i brža, ali suštinski slična onoj iz prethodne igre, uz dodatak jednoručnog samostrela. Ako ste se nadali povratku ritmičkih fajtova iz prvog Witchera, uzalud... Pored srebrnog mača za natprirodne zveri i čeličnog za ljude i životinje, u borbi aktivno figurišu i tradicionalni pseudomagijski znaci (Igni, Quen itd.), kao i napici i ulja za mačeve koje ćete birati u skladu s protivnicima.

Pored misija koje čine glavni tok priče, igra je prepuna opcionalnog sadržaja koji služi za monetarno i iskustveno potkožavanje našeg junaka. Najbitniji su, naravno, ugovori sa seljacima koje muče natprirodne muke. Vukodlake, duhove i druge magijske kripove, kukumce i dragudavce što otimaju decu i ubijaju stoku s ovog sveta može da otera samo školovani witcher. Svaki zadatak na tu temu je prava mini-avantura u kojoj uz malo detektivske dedukcije istražujete sa čime zapravo imate posla, potom zverki ulazite u trag, da biste se naposletku sukobili i iznabadali je srebrnim mačem i magijama.

Odlična opcionalna zanimacija u igri jeste kartaška igra Gwent koja podseća na dobru sirotinjsku verziju Hearthstonea.

Odlična opcionalna zanimacija u igri jeste kartaška igra Gwent koja podseća na dobru sirotinjsku verziju Hearthstonea. U igri ćete skupljati, kupovati i osvajati retke karte i budžiti svoj špil u zavisnosti od izabrane frakcije, a nešto mi govori da CD Projekt RED ima i ozbiljnije planove za prenošenje Gwenta u realan svet.

Kod Witcher igara tradicionalno volim činjenicu da su operisane od bilo kakve ozbiljne patetike. Nijedan Witcher, a posebno trojka, nema scene nalik na spontanu pesmu koju pevaju junaci Dragon Agea 3 nakon izgona iz tvrđave Haven, zbog koje sam dobio blaži napad koprivnjače i transfer neprijatnosti. Geralt, kao kombinacija Dilana Doga, Klinta Istvuda i Nebojše Glogovca, simpatični je cinik s obe noge na zemlji, bez obzira na čuda i užase koje doživljava na dnevnoj bazi. The Witcher 3 sam igrao paralelno s Bloodborneom, igrom kojoj predstavlja savršenu suprotnost u smislu, well, smisla. Bloodborne je planski kriptičan kao eterična ljubavnica koja vam se nikada do kraja ne podaje, dok je Witcher 3 onoliko jasan koliko mu vremena posvetite odnosno koliko želite da vam bude jasan. Ne znam da li sam bio jasan?

Ako želite da vam uživanje u Witcher mitologiji potraje i nakon igre, možete probati s knjigama Andžeja Sapkovskog koje čine njen literarni predložak

Ono što me kopka i što nema nikakve logike jeste početak treće igre s prvog iskustvenog nivoa i s bednom opremom, kao da u prethodne dve niste bili nigde i niste radili ništa. Fora sa amnezijom iskorišćena je u prvom nastavku i kasnije nije potezana, tako da je misterija zašto je Geralt, iskusni sivi vuk/master witcher, resetovan na nivo potpunog početnika. Mass Effect 2 je to rešio na elegantan način, ubistvom i rekonstrukcijom komandanta Šeparda, što je dalo opravdanje za ponovno levelovanje. Zašto CD Projekt RED nije smislio nešto ubedljivije, pitanje je zbog kojeg se znojim noćima.

The Witcher 3 sam imao priliku da probam na konzoli (PlayStation 4) i nekoliko PC konfiguracija koje su varirale od jeftinog gejming laptopa do zverskog desktopa opremljenog GeForce GTX 980 grafikom. Konzolna verzija radi na 1080p u 30 frejmova, uz vizuelni kvalitet koji podseća na medium ili high vrednosti na PC-ju, ali i tako izgleda veoma impresivno, osim baga sa sitnim, gotovo nečitljivim tekstom iz menija, što bi trebalo da je već pečovano. Na gejming laptopu sve se vuklo čak i na low presetu, tako da je ekstenzivno testiranje obustavljeno radi prelaska na Intel i7, 32 GB RAM-a i GeForce GTX 980, na kojima je u rezoluciji od 2560 x 1440 sve letelo u 60 fps na kvalitativnom presetu Ultra (uz gašenje nepotrebnog anti-aliansinga). S takvom hardverskom podlogom igra naprosto blešti od kvaliteta i krši sve rekorde vizuelne dopadljivosti koje su postavile sve open world igre pre nje. Što se tiče kvalitativne kompleksnosti, The Witcher 3 sasvim je uporediv sa GTA V, bez obzira na razlike u koncepciji, temi i tonovima. I tamo i ovde svet je podjednako živ, samo što su ovde šume najrealnije i najšumovitije virtuelne šume u istoriji video-igara.

Ako želite da vam uživanje u Witcher mitologiji potraje i nakon igre, možete probati s knjigama Andžeja Sapkovskog koje čine njen literarni predložak. Ja sam pokušao da ih čitam u srpskom i engleskom prevodu i oba puta odustao zbog jezivo lošeg prevoda obe verzije. Muči me sumnja da ni izvorni materijal nije nešto posebno kvalitetan – miks Erlika od Melnibonea i slovenskog folklora začinjenog s malo seksa može da vam prija ako ste srednjoškolac koji nije došao u dodir s pravom, masnom fantasy literaturom. Sapkovskog nazivaju poljskim Tolkinom, što je preterano do nivoa karikiranosti. Zanimljivo je da starog pisca igre uopšte ne interesuju, što ne propušta da naglasi u intervjuima. Ne znam kako doživljava činjenicu da su ga Witcher igre učinile slavnim van granica rodne Poljske. Možda ga i to nervira?

Hajde da završimo na visokoj noti. The Witcher 3: Wild Hunt je impresivno igračko dostignuće na svim poljima i novi kvalitativni benčmark za fantasy igre otvorene forme. Pravi trijumf uma nad materijom, koji zaslužuje da ga odigra svako ko voli dobro i lepo, a mrzi loše i slepo.

Miodrag KUZMANOVIĆ

 
The Witcher 3: Wild Hunt
Šta mislite o ovom tekstu?
Kerbal Space Program
Broken Age: Act 2
Convoy
Galactic Civilizations III
Project CARS
Guns, Gore & Cannoli
Perils of Man
Verdun
Crypt of the NecroDancer
Order of Battle: Pacific
Wolfenstein: The Old Blood
Solarix
Blue Estate
Invisible, Inc.
Sky Force Anniversary
Dex
Assassin’s Creed Chronicles: China
Pneuma: Breath of Life

Platforma:
PC (Windows), PlayStation 4, Xbox One
Potrebno:
Intel Core i5 ili ekvivalent, 6 GB RAM, GeForce GTX 660 ili Radeon HD 7870
Poželjno:
Intel Core i7 ili ekvivalent, 8 GB RAM, GeForce GTX 770 ili Radeon R9 290
Veličina:
26 GB
Adresa:
www .thewitcher .com
Kontakt:
ComputerLand

90
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera