S obzirom na to da sada već spada u istoriju, mnogi ne znaju da je kompaniju Capcom među zvezde lansirao upravo Strider, a ne Street Fighter II kako se to po automatizmu misli. Ova horizontalno-skrolujuća platformska tabačina na tržištu se pojavila 1989. godine i kao cunami se prošetala arkadnim salonima zabave. Krasi je predivna grafika, mnoštvo masnih specijalnih efekata, krupni sprajtovi i glatko izvođenje.Igrač se nalazi u ulozi Stridera, nekakvog high-tech nindže (radnja je smeštena u 2048. godinu) koji putuje po zemaljskoj kugli kako bi našao i od života rastavio zloću po imenu Meio. Ovaj je u dodir sa čovečanstvom došao posmatrajući ga iz dubokog svemira, da bi se na kraju osmelio i izgradio ogromnu bazu u svemiru koju je „parkirao” između Zemlje i Meseca. Strider će do finalnog okršaja posetiti Sibir, Amazoniju, leteću tvrđavu i usput se obračunavati sa automatskim kulama, naoružanim vojnicima, mehaničkim majmunima, nabildovanim tabadžijama... Strider može da skače, da se sagne, da koristi mač, ali i razne vrste power-upova. Mehanička ruka mu služi da dosegne udaljene platforme, tu je i mogućnost aktiviranja robota-pomoćnika, pa veranje uz strme prepreke. Nastavak se pojavljuje čitavih deset godina nakon izdavanja originala, a radnja je smeštena negde u petom milenijumu. Meio je čudesno vaskrsnuo, baš kao i naš junak koji će se još jednom latiti mača ne bi li zloću poslao u večna lovišta. Vladimir PISODOROV | | |