Kako ubrzati notebook (2)
Ukoliko nemate mogućnosti i sredstava za nadogradnju hardvera (što je čest slučaj), uvek možete preći na manje zahtevan operativni sistem i aplikativni softver Kada se govori o poboljšanju performansi računara, bilo da se radi o fiksiranim ili prenosnim računarima, prosečan korisnik uvek prvo pomisli na nadogradnju hardvera. Iako je to možda najjednostavnije rešenje, nije uvek i idealno. Naime, nekada je to nemoguće iz finansijskih razloga, a nekada za uloženi novac jednostavno ne dobijamo dovoljno na performansama. Kada se nađemo u takvoj situaciji, rešenje možemo potražiti u primeni manje zahtevnog operativnog sistema i aplikativnog softvera. Kada su netbook računari u pitanju, moguća su rešenja iz dva tabora – kako iz „prozorskog” tako i iz „pingvinskog”. Ukoliko je (iz nekog razloga) za rad apsolutno neophodan Windows, mogu se primeniti stariji rođaci iz te porodice, a kada govorimo o distribucijama Linuxa, postoji pregršt „laganih” distribucija opremljenih aplikacijama prikladnim za tu primenu. Kako odabrati? Prosečnom korisniku izbor pravog rešenja može se učiniti kao zamoran i veliki posao, ali stvari znatno olakšava određivanje pravih kriterijuma radi sužavanja izbora na kandidate za probu. Prvo se mora utvrditi da li je neophodan Windows sistem ili je moguć prelazak na neku od distribucija Linuxa. Izbor između ova dva sistema u najvećem broju slučajeva svodi se na spremnost za učenje novih stvari i malo avanturističkog duha, jer na netbook računarima ne postoji realna potreba za Windowsom, kao što je to slučaj sa moćnijim platformama (za profesionalnu pripremu štampe i obradu fotografija, video montažu, igre...). U krajnjem slučaju, ukoliko se nikako ne može prelomiti na jednu stranu, može se odabrati jedna verzija Windowsa i neka od Linux distribucija, napraviti dual boot, te koristiti Windows samo onda kada je potrebno, a Linux za izvršavanje svakodnevnih zadataka. Bez obzira na to da li smo se odlučili za Windows ili neku od Linux distribucija, ostali kriterijumi su isti ili veoma slični za obe platforme. Najvažniji kriterijum je hardverska zahtevnost, jer ipak želimo da ubrzamo rad i načinimo ga što prijatnijim. Zbog arhitekture netbook računara, koju zbog manje potrošnje čine slabiji procesori i manje količine operativne memorije (u poređenju sa laptop računarima), od presudnog značaja je birati operativni sistem i softver koji te komponente najmanje opterećuju. Primera radi, ako su operativni sistem i aplikacije koje se koriste prezahtevni, brže će se prepuniti operativna memorija i doći će do neminovnog usporenja zbog swapovanja (korišćenja hard diska kao dopune za operativnu memoriju), jer je hard disk u netbook računarima ipak predviđen samo za skladištenje informacija. Što se tiče kriterijuma manje zahtevnosti, kod Windowsa je priča jasna – jedine dve starije, a manje zahtevne verzije koje su upotrebljive su 2000 i XP, dok je kod Linuxa stvar nešto kompleksnija. Pri izboru prave distribucije bitno je obratiti pažnju na to koji grafički interfejs koristi, kao i kakav paket aplikacija uz nju dolazi. S obzirom na to da popularne distribucije dolaze u raznim oblicima i veličinama, potrebno je obratiti pažnju na detalje. Najpopularnija grafička okruženja u Linux zajednici svakako su GNOME i KDE, ali uprkos funkcionalnostima koje odgovaraju netbook računarima, oba su u ovom slučaju sasvim neprikladna za primenu zbog svoje prevelike zahtevnosti. Pravi izbor bilo bi jedno od laganijih grafičkih okruženja kao što su Openbox, Xfce, LXDE ili Enlightenment, koja se međusobno razlikuju vizuelno i organizaciono, što je i sledeći od kriterijuma. Iako nije toliko bitan za performanse, izgled je veoma bitan za prijatan osećaj pri radu, pa je u skladu s tim bitno da odaberemo onaj koji nam se sviđa. Pored toga što je lep, da bi bio funkcionalan mora biti i prikladan za veličine ekrana netbook računara, koje se u proseku kreću oko 10 inča. Poslednja, ali ne i najmanje bitna stavka je kompatibilnost sa hardverom – zbog specifičnog hardvera na ovom tipu računara može doći do nedostatka drajvera, i to kako za starije verzije Windowsa tako i za različite distribucije Linuxa. S obzirom na obim materije, sada ćemo se baviti samo distribucijama Linuxa, dok ćemo se starijim verzijama Windowsa i pravljenjem dualboot konfiguracije baviti u nekom od sledećih brojeva. Odlučili smo se za po jednu distribuciju sa svakim od različitih grafičkih okruženja koje smo pomenuli. Lubuntu Lubuntu je lagana distribucija bazirana na distribuciji Ubuntu, s tom razlikom što umesto grafičkog okruženja Unity (Gnome 3) koristi LXDE (Lightweight X11 Desktop Environment), što se može videti i iz imena. LXDE je podoban za netbook računare, kao i za sve vrste prenosnih uređaja, pa i za starije računare zato što je lakši, hardverski manje zahtevan i energetski dosta efikasan. Iz sistemskih zahteva ove distribucije vidi se da postoji veliki potencijal u primeni kod računara sa slabijim karakteristikama, te stoga i kod netbook računara. Za rad mu je potreban minimalno Pentium/Celeron II procesor i 128 MB radne memorije, što znači da bi trebalo sjajno da radi na netbook platformi. Na to se nadovezuje i paket aplikacija koji se uz njega isporučuje, jer je skoro u celosti sačinjen od manje zahtevnih programa. Na testu se pokazao kao stabilan, prilično brz i odzivan, ali mu je mana to što dosta osnovnih stvari mora da se naknadno preuzme i doda. Primera radi, iznenadilo nas je to što WiFi modul na našem test-računaru nije bio odmah aktivan, već smo to morali naknadno da uradimo. Xubuntu Xubuntu je takođe distribucija bazirana na Ubuntu Linuxu, ali nešto je zahtevnija od prethodno opisane zbog „picnutog” grafičkog okruženja Xfce (XForms Common Environment) koje koristi. Ova distribucija napravljena je sa ciljem da bude laka za korišćenje, sa dobrim performansama, a sve to na slabijem hardveru sa posebnim naglaskom na memorijske kapacitete. S obzirom na to da su minimalni sistemski zahtevi za ovu distribuciju 512 MB radne memorije i 5 GB prostora na hard disku, možemo slobodno reći da je to tačno dvaput više nego kod Lubuntua, što ukazuje na to da su negde usput skrenuli od zacrtanih ciljeva. Kada pažljivo pogledamo spisak aplikacija, zapazićemo činjenicu da je u paket uključeno mnogo manje laganih aplikacija, što dodatno potvrđuje da akcenat više nije na performansama kod slabijih računara. Pri radu sa Xubuntuom nismo bili zadovoljni odzivnošću sistema, mada je od hardvera sve radilo iz prve. Iako su nam se veoma svideli izgled i minimalne animacije koje su se lepo uklapale u koncept, sve to je ipak doprinelo usporavanju sistema, te se stvorio utisak da je iskustvo bilo bliže onom na zahtevnijim distribucijama zasnovanim na GNOME-u i KDE-u. Bodhi Bodhi je još jedna u nizu laganih distribucija baziranih na Ubuntu Linuxu, s tim što ona koristi izuzetno prilagodljivo, prijatno za oko i pre svega grafičko okruženje dobrih performansi po imenu Enlightenment. Filozofija koja stoji iza ove distribucije jeste obezbeđivanje minimalnog bazičnog sistema, uz pomoć kojeg bi korisnici mogli da ga prošire na način na koji oni smatraju da je potrebno. Iz tog razloga u osnovni paket uključen je samo softver koji je neophodan. Minimum hardverskih zahteva je 128 MB radne memorije, 1,5 GB prostora na hard disku i procesor na 300 MHz. Iako su ovi zahtevi skromni, sistem izgleda veoma lepo, sa efektima koji uopšte ne usporavaju rad, mada neki izgledaju pomalo jeftino. Na testu se ova distribucija pokazala stabilno, brzo i odzivno, bez nedostataka među podešavanjima. Sav hardver radio je bez potrebe za dodatnim akcijama od strane korisnika. Jedina mana je to što tema koja je od strane tvoraca prilagođena za netbook računare nije baš najsjajnije osmišljena, pa to malo kvari utisak. Puppy Distribicija Puppy osmišljena je tako da radi sa ultraminimalnim hardverskim zahtevima. Iako je za cilj imala lakoću korišćenja, to nije ispunjeno, barem ne za prosečnog korisnika. Zahvaljujući maloj zahtevnosti, ceo sistem se pokreće iz RAM memorije, tako da se može raditi i bez hard diska. Uz sistem dolaze ultraportabilne aplikacije, mada se mogu skidati i aplikacije po želji. Kao grafičko okruženje koristi se JWM (Joe’s Window Manager), što sistemu omogućava da se u potpunosti raspakuje u memoriju. Minimalna količina RAM-a za taj način rada je 128 MB, dok je ostatak hardvera potpuno nebitan. Puppy se na testu pokazao najbolje, jer se brzina i ne može opisati rečima – to je i razumljivo pošto se sve izvršava iz operativne memorije, bez uticaja najsporije komponente u računaru – hard diska. Mane ovog sistema su neprivlačnost izgleda i prilično drugačiji način razmišljanja koji je potreban da bi se stvari podesile prema željama korisnika. • • • Distribucije za koje smo se odlučili odabrane su sa ciljem da budu što bezbolnije za prosečnog korisnika pod pretpostavkom da prelazi sa Windowsa, pa su zbog toga skoro sve bile Debian/Ubuntu bazirane, osim Puppy Linuxa zasnovanog na Slackwareu. Čak i ako mislite da nijedna od distribucija koje smo mi isprobali nije baš pravo rešenje za vaše potrebe, uz malo istraživanja i dodatne edukacije sigurno ćete pronaći za sebe onu idealnu. Petar LONČAREVIĆ |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |