Ukidanje memorijskog limita na 32-bitnom Windowsu 7
Više od četiri gigabajta RAM-a na 32-bitnom Windowsu? Zar to nije nemoguće? Izgleda da ipak nije!
Mnogi kažu „Ma, to ne radi”, i onda dalje ne razmišljaju o tome niti dodatno istražuju. Na Internetu ćete najčešće čuti izjavu da 32-bitni operativni sistemi mogu da upravljaju sa najviše 4 GB RAM-a, kao i da je to fizičko ograničenje. Kao što ćemo videti, to je samo delimično tačno. PAE
Iako je fizička adresa 36-bitna, veličina tzv. virtuelne adrese nije promenjena, tako da aplikacije nastavljaju da koriste instrukcije sa 32-bitnim adresama i na taj način su ograničene na maksimalno 4 GB memorije po aplikaciji (procesu). Operativni sistem upotrebom ove tehnologije može da mapira do 64 GB fizičke memorije, što onda omogućava da, iako procesi ne mogu da koriste više od 4 GB ponaosob, memorija bude iskorišćena do maksimuma, teorijski sa 16 zasebnih aplikacija, od kojih će svaka koristiti svoj maksimum od 4 GB. Primena u OS-ovima
Kod Linux distribucija kod kojih je implementiran kernel (glavni deo, jezgro operativnog sistema) sa ugrađenim PAE, ta opcija je dostupna automatski ukoliko pri instalaciji sistem detektuje više od 4 GB RAM-a, dok je kod Windowsa iz nekog razloga ograničenje forsirano na manje od četiri gigabajta. Međutim, isto ograničenje nije implementirano u neke serverske varijante Windowsa, poput specijalne verzije 32-bitnog Windows Servera 2003 Datacenter Edition. On normalno radi sa više od 4 GB, i to sa impresivnih 64 GB RAM-a maksimalno, što bukvalno i piše na zvaničnoj stranici tog proizvoda u okviru Microsoftove internet prezentacije: „...32-bitna verzija Windows Servera 2003 zvana Datacenter Edition podržava maksimalno 64 GB RAM-a na x86-baziranim računarima” (http://ow. Fenomen hardverske rezervacije
Nezvanična aktivacija PAE Na Internetu postoje razna nezvanična uputstva kako aktivirati PAE u kernelu Windowsa 7, kao i kako naknadno butovati takav „nepotpisani” kernel. Ruska programerska grupa Staforce prva je uspešno izmenila kernel i postigla da sistem prepozna više memorije, a da se potom uspešno butuje. Mi ćemo u nekoliko koraka pokušati da objasnimo jedan od načina na koji se to može izvesti. Peč koji smo mi probali uradio je programer koji se krije iza internet nadimka wj32. Prvi korak je preuzimanje peča sa adrese http://ow. Bitno je napomenuti to da komande nisu doslovne, te treba obratiti pažnju na naznake poput GdeJePečPAE, što treba zameniti putanjom do mesta gde se fajlovi nalaze na vašem hard disku, i koda u obliku xxxxxxxx-xxxx-xxxx-xxxx-xxxxxxxxxxxx, koji se uzima iz poruke koju daje jedna od navedenih komandi iz nekog koraka, kao i da je peč primenljiv na Windows Vista SP2, Windows 7 bez servisnog paketa i Windows 7 SP1, kako kaže autor peča. Provera i test stabilnosti Sa skinutom zaštitom Windows je odjednom čarobno video skoro celih 10 GB RAM-a, koliko smo ukupno imali na test-mašini. Od toga je bilo rezervisano 9 MB, što je potpuno opravdano zato što nešto mora biti iskorišćeno za I/O (USB port, serijski port, paralelni port i slično). To je odličan rezultat u odnosu na 2,99 GB, koliko smo ranije imali na raspolaganju. Da bismo bili sigurni u kojoj je meri ovakvo otključavanje korisno, uradili smo tri mini-testa opterećenja memorijskih resursa. Prvi test sastojao se od generisanja velikog fajla u Adobe Photoshopu, jer se velike količine memorije najčešće koriste u programima za obradu grafike. Ovaj test pokazao je da smo, iako smo u operativnom sistemu otključali mogućnosti za korišćenje do 4 GB memorije po procesu, samom aplikacijom bili ograničeni na oko 2 GB. Sledeći je bio test sa virtuelnim mašinama, gde je sistem stabilno radio sa njih četiri, dok je sa osam mašina, od kojih su četiri radile neke zadatke, već pucao. Poslednji test bio je sa četiri pokrenute virtuelne mašine, od kojih su dve radile na nekim zadacima, a u isto vreme je igrana igra Far Cry 2. Tu se sistem pokazao kao stabilan i odzivan. • • • Na osnovu podataka iz istraživanja i samog testa primene možemo zaključiti da ovo otključavanje ima svoje prednosti i mane, ali i da je primenljivo u praksi i da nije toliko nestabilno koliko Microsoft tvrdi. Naravno, stabilnost sistema dosta zavisi od svih elemenata konfiguracije, pa tako ne možemo garantovati da bi se rezultati na drugim mašinama poklapali sa našima, ali svakako je vredno probe ukoliko imate potrebe da koristite neke programe koji se ne mogu pokrenuti na 64-bitnim sistemima, a da pritom ne izgubite mogućnost da se igrate sa nekim zahtevnijim aplikacijama koje imaju potrebu da koriste veće količine RAM-a. Naravno, ovo nemojte isprobavati na instalaciji Windowsa koju koristite u normalnom radu – najbolje je da na posebnom hard disku sveže instalirate 32-bitni Windows 7, koji ćete koristiti samo za testiranje. Petar LONČAREVIĆ |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |