LAKI PINGVINI<>
012012<><>

Licenciranje slobode

Pravila koja ne dave

O tome kako koristimo neki softver najčešće ne razmišljamo mnogo. Kada preuzmete program sa Interneta ili ga kupite na nekom od nosača podataka, da li tada pogledate pod kojim uslovima možete da koristite taj softver? Plaćanjem određene svote novca zapravo ste samo kupili pravo da ga upotrebljavate, pošto vlasništvo nad izvornim kodom programa nije promenjeno, pri čemu ta upotreba podleže određenim uslovima, a oni su ponekad vrlo rigorozni. Ovi uslovi dati su u pratećoj dokumentaciji softvera i najčešće se definišu kroz licencu, pravni dokument koji određuje način upotrebe i međusobni odnos autora i korisnika. Ukratko, licence koje prate vlasnički softver daju vam uzak spektar mogućnosti, koje najčešće podrazumevaju da softver upotrebljavate, ali pod striktno određenim uslovima, dok se deo o zabranama ponekad protegne i na nekoliko strana. Na taj način korisnik biva sputan i ograničen, pa ispada da softver kontroliše korisnika umesto obrnuto. Pošto je očigledno to da standardne licence pod kojima se distribuira vlasnički softver nisu adekvatne za softver otvorenog koda, a kako mora postojati neki vid pravne zaštite i regulisanja slobodnog softvera, nastale su licence koje svojom sadržinom definišu, promovišu i obezbeđuju ideje i principe FLOSS-a (Free/Libre Open Source Software).

Projekat GNU prvi je shvatio važnost pravilnog licenciranja, pa je vremenom nastala GNU GPL (GNU General Public license ili GNU-ova opšta javna licenca), koja predstavlja najrašireniju, mada ne i jedinu opciju za objavljivanje slobodnog softvera. Za razliku od licenci koje prate vlasničke programe i koje su najčešće pisane u kontekstu zabrane i zadržavanja prava nad softverom, slobodne licence korisnicima obezbeđuju četiri osnovne slobode koje je definisao projekat GNU – sloboda upotrebe softvera u bilo koju svrhu, sloboda proučavanja i prilagođavanja programa (što implicira pristup izvornom kodu), sloboda da se program kopira i deli i sloboda da se sve modifikacije objave. Uporedo sa razvojem sistema licenciranja rođen je i koncept Copyleft, koji se suprotstavlja klasičnom Copyrightu. On postavlja zahtev da se sve modifikacije nad otvorenim kodom objavljuju i distribuiraju pod istim uslovima pod kojima je preuzet originalni softver i na taj način omogućava da slobodan softver ostane upravo to – slobodan za sve i bez ikakvih ograničenja (osim onih koji se odnose na zatvaranje dostupnog koda, što i jeste suština filozofije slobodnog softvera). Pored Copylefta, još jedan segment slobodnih licenci su tzv. permissive (u slobodnom prevodu – dopuštajuće) licence, koje dozvoljavaju još veći stepen slobode, što omogućava čak i zatvaranje postojećeg koda u okviru vlasničkog softvera, sa ili bez navođenja autora.

Kako GNU GPL nije univerzalna licenca koja se može primeniti na sve slučajeve u praksi, pored nje je razvijeno još dosta sličnih, neke i u okviru samog projekta GNU, kako bi se pokrio što veći broj mogućih situacija (kombinacije vlasničkog i slobodnog softvera i različitih načina objavljivanja). Institucije i firme razvijale su licence u skladu sa svojim potrebama, a pored projekta GNU postoji i OSI (Open Source Initiative), organizacija koja vodi evidenciju odobrenih slobodnih licenci, pri čemu se u najvećem broju slučajeva ove dve institucije slažu.

Navešćemo neke od najpoznatijih licenci pod kojima se objavljuje softver otvorenog koda i dati kratak pregled njihovih karakteristika:

GNU GPL je danas najrasprostranjenija licenca otvorenog koda , ali i ona dolazi u dve verzije. Starija verzija 2 datira s početka devedesetih godina prošlog veka i danas je široko zastupljena (Linux kernel i dalje se objavljuje pod njom). Sredinom 2007. godine objavljena je treća verzija licence GNU GPL sa izmenama koje regulišu status slobodnog softvera u pokušaju da se odgovori na postojeće probleme softverskih patenata (Microsoft–Novell ugovor), DRM-a, tivoizacije....

GNU LGPL (GNU Lesser GPL), kao što joj i ime kaže, predstavlja verziju licence koja nije toliko striktna u pogledu Copylefta, pa dozvoljava povezivanje slobodnog softvera sa vlasničkim modulima.

GNU AGPL (GNU Affero GPL) jeste standardna licenca GNU GPLv3 sa dodatkom paragrafa koji regulišu upotrebu slobodnog softvera kroz mrežu.

Apache License verzija 2 aktuelna je licenca koju održava fondacija Apache, zadužena za veliki broj projekata otvorenog koda. Starije verzije ove licence nisu GPL kompatibilne pošto imaju permissive karakter.

Originalna BSD licenca jednostavna je slobodna licenca koja takođe ima atribut permissive i čuvenu „odvratnu BSD reklamnu klauzulu”, što je dovelo do stvaranja modifikovane BSD licence koja je GPL kompatibilna. Takođe, izvedena od originalne, u upotrebi je i FreeBSD licenca, koja je jednostavna (samo dve klauzule) i slobodna, ali ne i Copyleft.

Pored nabrojanih, treba napomenuti to da skoro svaka veća softverska kompanija ima i neki vid slobodne licence pod kojom objavljuje svoj kôd (Intel, IBM, Microsoft, Apple, Nokia...), a detaljne spiskove slobodnih licenci možete pronaći na goo.gl/AY9Rl (GNU lista) i goo.gl/MWTwr (OSI lista). Takođe, pored samog softvera, ove licence pokrivaju i druge vidove intelektualnog stvaralaštva koje je potrebno pravno zaštititi kako bi ostali slobodni i deljivi, kao što su prateća dokumentacija, umetnička ili edukativna dela. U tu svrhu najčešće se koristi familija Creative Commons licenci (creativecommons.org), koje autori mogu da kombinuju na način koji im najviše odgovara. Četiri osnovna tipa CC licenci su Attribution (obaveza da se navede autor originalnog dela), Noncommercial (dozvoljena upotreba u nekomercijalne svrhe), No Derivative Works (nije dozvoljeno menjati delo) i Share-alike (slično Copyleftu, dozvoljava izmene samo ukoliko se novo delo objavi pod istim uslovima kao i originalno).

U današnjim uslovima na softverskom tržištu, slobodne licence predstavljaju nužno zlo kojim se brane principi softvera otvorenog koda i nesputane razmene ideja i stvaralaštva u jeku patentnog rata kako bi krajnji korisnik imao mogućnost izbora, a samim tim i slobodu bez posledica.

Goran STRIČIĆ

 
Licenciranje slobode
Šta mislite o ovom tekstu?
MyUnity 1.0.10
MOC 2.5.0
Synapse 0.2.8.2
FatRat 1.1.3
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera