Pravila koja ne dave Projekat GNU prvi je shvatio važnost pravilnog licenciranja, pa je vremenom nastala GNU GPL (GNU General Public license ili GNU-ova opšta javna licenca), koja predstavlja najrašireniju, mada ne i jedinu opciju za objavljivanje slobodnog softvera. Za razliku od licenci koje prate vlasničke programe i koje su najčešće pisane u kontekstu zabrane i zadržavanja prava nad softverom, slobodne licence korisnicima obezbeđuju četiri osnovne slobode koje je definisao projekat GNU – sloboda upotrebe softvera u bilo koju svrhu, sloboda proučavanja i prilagođavanja programa (što implicira pristup izvornom kodu), sloboda da se program kopira i deli i sloboda da se sve modifikacije objave. Uporedo sa razvojem sistema licenciranja rođen je i koncept Copyleft, koji se suprotstavlja klasičnom Copyrightu. On postavlja zahtev da se sve modifikacije nad otvorenim kodom objavljuju i distribuiraju pod istim uslovima pod kojima je preuzet originalni softver i na taj način omogućava da slobodan softver ostane upravo to – slobodan za sve i bez ikakvih ograničenja (osim onih koji se odnose na zatvaranje dostupnog koda, što i jeste suština filozofije slobodnog softvera). Pored Copylefta, još jedan segment slobodnih licenci su tzv. permissive (u slobodnom prevodu – dopuštajuće) licence, koje dozvoljavaju još veći stepen slobode, što omogućava čak i zatvaranje postojećeg koda u okviru vlasničkog softvera, sa ili bez navođenja autora. Navešćemo neke od najpoznatijih licenci pod kojima se objavljuje softver otvorenog koda i dati kratak pregled njihovih karakteristika: GNU LGPL (GNU Lesser GPL), kao što joj i ime kaže, predstavlja verziju licence koja nije toliko striktna u pogledu Copylefta, pa dozvoljava povezivanje slobodnog softvera sa vlasničkim modulima. Apache License verzija 2 aktuelna je licenca koju održava fondacija Apache, zadužena za veliki broj projekata otvorenog koda. Starije verzije ove licence nisu GPL kompatibilne pošto imaju permissive karakter. Originalna BSD licenca jednostavna je slobodna licenca koja takođe ima atribut permissive i čuvenu „odvratnu BSD reklamnu klauzulu”, što je dovelo do stvaranja modifikovane BSD licence koja je GPL kompatibilna. Takođe, izvedena od originalne, u upotrebi je i FreeBSD licenca, koja je jednostavna (samo dve klauzule) i slobodna, ali ne i Copyleft. Pored nabrojanih, treba napomenuti to da skoro svaka veća softverska kompanija ima i neki vid slobodne licence pod kojom objavljuje svoj kôd (Intel, IBM, Microsoft, Apple, Nokia...), a detaljne spiskove slobodnih licenci možete pronaći na goo. U današnjim uslovima na softverskom tržištu, slobodne licence predstavljaju nužno zlo kojim se brane principi softvera otvorenog koda i nesputane razmene ideja i stvaralaštva u jeku patentnog rata kako bi krajnji korisnik imao mogućnost izbora, a samim tim i slobodu bez posledica. Goran STRIČIĆ |
| |||||||||||||||||||
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |