DOMAĆA SCENA<>
082009<><>

IPTV u Srbiji

TV u paketima

Početkom ove godine, Telekom je napravio (ne)očekivani korak dalje ka digitalizaciji televizije koji nam je pružio priliku da uživamo u novom obliku digitalne televizije – IPTV

Pelcer digitalne televizije u Srbiji zasadili su pre nekoliko godina RTS eksperimentalnim digitalnim kanalom na DVB-T standardu (SK 9/2005) i SBB, koji je „naterao” sve TV stanice da mu dopremaju signal u digitalnom obliku. Danas smo na pola puta između analogne i digitalne televizije: analogna je ostala u etru, digitalna na satelitu.

Iako bi skraćenica IPTV trebalo da sama po sebi bude dovoljno jasna, daćemo osnovnu i uopštenu definiciju: IPTV je digitalni oblik televizije koji za prenos signala koristi Internet (pakete) kao medij. Svakako, za IPTV je potreban neki vid brzog povezivanja na Net. Ovaj način prenosa TV signala i te kako obogaćuje dvosmernost televizije, do sada manje-više jednosmernog medija, i daje joj sasvim drugačiji, interaktivniji karakter. Pošto živimo u vremenu raznoraznih „X-u-1” paketa, već i osnovna ponuda svih IPTV provajdera ne zadržava se samo na televiziji. Ovde je u igri takozvani „triple play” paket gde se korisniku nudi Internet, VoIP i IPTV. Mada ćemo se fokusirati samo na IPTV, moramo istaći to da sličnih ponuda ima i kod ostalih na našem tržištu, ali ne sva tri servisa, koliko nudi Telekom.

Otvorite TV

Da se pozabavimo samim paketom OpenIPTV. ADSL, kao masovni broadband, neminovno je poslužio Telekomu da upliva u vode u kojima do sada nikada nije boravio – u vode televizije. On se tu odlično snašao ponudivši IPTV, koji je jednostavan za upotrebu i bogat raznim opcijama koje običan puk na klasičnoj (analognoj) kablovskoj televiziji nije imao. Krenimo od postavljanja.

Čika iz Telekoma donosi vam dve spravice. Jedna je ADSL modem, standardni Huawei HG510, koji je ujedno i LAN (4 porta) i WLAN ruter. Druga spravica je settop box sa daljincem, zbog čijeg postavljanja morate raspremiti gornju površinu televizora (izraz „settop box” upravo i označava „kutiju koja se stoji na televizoru”). Kao i kod drugih vrsta digitalne televizije, daljinac koji ide uz settop box je univerzalan, tj. pripremljen je da zameni i daljinac za TV. Od ADSL modema do settop boxa ide UTP kabl koji morate sami da sprovedete tako da se ne vidi, što nije slučaj kod uvođenja kablovske televizije. Pomenuti čika iz Telekoma objasniće vam osnovne komande na daljincu i sa tim objašnjenjima možete početi sa gledanjem programa. Za slučaj da nešto nije jasno u vezi s korišćenjem servisa, dobijate lepo uputstvo na srpskom jeziku. Kada je instalacija završena, da vidimo šta smo dobili.

Ono što je odmah vidljivo jeste to da je slika oštra i mnogo bolja nego kod uobičajene analogne kablovske televizije. Ovo je primetno čak i na CRT televizorima, a doživljaj „oštrine” isti je kao kada gledate DVD film. Ovo će biti izuzetno iskustvo za one koji prelaze sa klasične analogne kablovske ili sa obične „etarske” televizije koju hvatate kućnom antenom. Dakle, kvalitet slike je na vrlo visokom nivou.

Nakon dužeg korišćenja, primetićete prilikom prebacivanja kanala da se često pojavljuje manji mozaik – smetnje „pikselizacije” slike. Mozaik se često javlja i prilikom lošeg vremena, a uzrok tome su izgubljeni paketi u strimu ili pri pojavi grešaka u samim internet paketima. Greške se „zabašuruju” obližnjim pikselima, pa se u drastičnijim slučajevima formiraju kvadratići. Elementi slike namerno se ne šalju redom, te se ove smetnje javljaju po celoj slici, za razliku od analognog prenosa signala gde su obično grupisane u linije.

Mala neugodnost javlja se prilikom prebacivanja kanala zbog toga što to traje i do pet sekundi. Razlog za to nalazi se u samoj organizaciji IPTV servisa, koji ne podrazumeva slanje svih kanala iz kupljenog korisničkog paketa istovremeno kroz žicu, kao kod klasične kablovske televizije. Samo onaj TV program koji ste izabrali da gledate šalje se od strane provajdera. A settop box na vrhu televizora nije ništa drugo do uređaj koji za vas naručuje određeni IP stream (TV kanal) od provajdera. Naručivanje se vrši razmenom IP paketa sa serverom provajdera, pa dok server ne obezbedi strim traženog TV kanala i dok on ne počne da stiže settop boxu prođe tih nekoliko sekundi. S obzirom na to da je prebacivanje kanala organizovano „šetanjem” prvo kroz ceo spisak TV kanala, što se pojavljuje u gornjem desnom uglu sa skraćenim imenom kanala, onog trenutka kada zastanete, settop box to shvata kao izabrani kanal. Potrebno je nekoliko dana korišćenja da se brzo naviknete na ovu „neugodnost”, tako da to i nije neka velika mana.

Kako smo na test dobili pun paket, sa svim kanalima, prokomentarisaćemo kratko ono što se nudi. Izbor je odličan, različit od onoga što nudi konkurencija, i jedino što možemo da navedemo kao minus jeste nedostatak lokalnih TV stanica. Dakle, ponuda je ista za sve korisnike u zemlji. Međutim, balans ovome je ponuda dva tzv. feed kanala, koje su pretplatnici dobili za vreme trajanja Univerzijade: „klot” prenosi takmičenja (bez komentatora) tokom celog dana za vreme trajanja ove manifestacije mnogima su bili primamljivi.

Uz to, kada se pogleda cenovnik, ovaj „full” paket košta 1350 dinara mesečno, ali je razlika u odnosu na osnovni paket, koji je najjeftiniji (590 dinara), tek u desetak kanala. Dakle, Telekom je spremio više paketa, u cenovnom rangu koji se kreće između navedenih cena za osnovni i „full” paket, kao i izuzetnu promotivnu ponudu za prva dva meseca. U tih dva meseca korisnik treba da se odluči koji će paket da zadrži, jer se kontrola onoga što plaća, tj. izbor paketa, vrši preko daljinskog upravljača za settop box.

Na drugu loptu

Sudar monopola
Državno instruirani monopol Telekoma nad Internetom, a pogotovu u fiksnoj telefoniji, počinje da se roni. Uz mnogobrojne priče u začetku oko privatizacije, Telekom je ulaskom na IPTV segment zagazio u vode gde „caruje” kablovski operater SBB. Ovaj sudar titana daje nam za pravo da sagledamo stvari i drugim očima. Vlada sve manje pominje privatizaciju Telekoma zbog svetske ekonomske krize, ali uveliko radi na tome da uvede nove igrače na polje telefonije (VoIP, CDMA i drugo). Iskustva evropskih zemalja govore da u poslednje vreme veoma živahan i pohvalno nametljiv Telekom ne bi trebalo ceo prodavati, već samo onaj deo koji se bavi krajnjim korisnicima. Deo koji održava „žice po Srbiji” trebalo bi, dakle, zauvek da ostane u vlasništvu države, a da svi provajderi fiksne telefonije, pa i VoIP-a i Interneta, iznajmljuju žice od državnog dela Telekoma. S druge strane, infrastruktura, koja na mnogim mestima kablovske mreže provajdera SBB (i drugih) zakonski „škripi”, može vrlo lako da se u skorijoj budućnosti iskoristi za fiksnu telefoniju. Celu priču dosolio je EPS, koji odavno ima „položen” optički prsten oko Srbije, a tek sada se čula prva najava da će se on iskoristiti i u fiksnoj telefoniji (iznajmljivaće se). U svakom slučaju, bacili smo karte na sto, a neka pametnije glave od nas o tome odluče. Ipak, ostaje činjenica da je IPTV u ovom trenutku dobar potez koji je iznenadio i sam Telekom. Broj korisnika je u jednom trenutku toliko naglo narastao da je izazvao tehničke probleme u Telekomu i kolaps sistema.
 
Zalaženjem u menije servisa otkrićete da je tu standardan EPG (Electronic Programme Guide), koji se postoji, recimo, i kod TotalTV i DigiTV satelitskih paketa. Ova velika pogodnost daje mnogo podataka o programskoj šemi i satnici, a čak i informacije o glumcima u filmovima koji su u toku ili treba da budu prikazani. Da ne bismo zalazili više u detalje standardnog EPG-a, pomenućemo ono što u ovom delu krasi bazičnu IPTV tehnologiju. Telekom je obezbedio na svojim serverima oko 400 filmova za takozvani „video-on-demand” servis, koji se mogu naručiti u bilo koje vreme po veoma pristupačnim cenama. Druga bitna opcija je snimanje TV sadržaja, pri čemu se Telekom ipak odlučio za servere koji se nalaze u „centrali” u Beogradu, a ne za settop box sa hard diskom na kom bi se „lokalno” snimalo. Naravno, i ova usluga se posebno naplaćuje, osim u promotivnom periodu.

Ipak, iz svega ovoga treba zaključiti da je Telekom kroz OpenIPTV ponudio bazične usluge ove tehnologije. Dokaz za to je činjenica da je ovaj TV servis predviđen zasad samo za jedan televizor. Jednostavno, ako klešta, dodatni kablovi i malo majstorskog umeća čak i posluže tome da se od settop boxa razvuče kabl do drugog televizora, na oba televizora će korisnici gledati isti, izabrani kanal – onaj koji se strimuje. Znači, „gazda” je onaj ko ima u rukama daljinski. Drugi nedostatak je prost settop box bez hard diska, namerno izostavljenog zbog planiranog centralizovanog snimanja na servere u Beogradu. Još jedna mana servisa jeste gubitak teleteksta, servisa na koji su se mnogi u Srbiji već navikli, jer pruža obilje informacija koje EPG ne daje. Među manama nećemo napominjati to da nedostaju IPTV chat, „kladionice iz fotelje”, shopping i ostali servisi u kojima uživaju britanski IPTV pretplatnici. To bi svakako bilo preterivanje, jer je ova tehnologija tek pružila prve korake na našem tržištu.

Posebno bismo istakli izuzetno važnu mogućnost roditeljske kontrole nad TV kanalima, koje nema kod klasične analogne kablovske televizije. „Bezobrazni” kanali u full paketu i emisije koje su za starije gledaoce zaštićeni su PIN kodom. Dakle, da biste ih gledali, morate uneti PIN kod, koji dete, naravno, ne zna, što predstavlja jednostavnu i odličnu zaštitu.

Umesto zaključka

Iako smo navikli da o Telekomu pišemo kao o monopolisti, svojim OpenIPTV-om (www.telekom.nadlanu.com/iptv/) on je postao ozbiljan takmac na polju kablovske televizije nateravši konkurenciju na to da „za koplje” podigne svoje usluge. S druge strane, Telekomu ostaje da ovaj poprilično bažičan servis upotpuni novim uslugama. Pre svega, tu mislimo na najavljenu mogućnost povezivanja više settop boxova po pretplatničkom nalogu, kako bi se pokrio makar prosek od dva televizora u jednom domaćinstvu, kao i settop box sa hard diskom. U daljoj budućnosti očekujemo i to da će i broj opcija i servisa u OpenIPTV-u, koji daju još veću interaktivnost, narasti, ali da će i broadband brzine postati dovoljne da se do korisnika može „proturiti” nadolazeći HDTV. Do tada, ostaje da kažemo to da je IPTV pružio prve korake na našem tržištu i može se reći da već sada odlično hoda.

Dušan STOJIČEVIĆ

Digital Video Broadcasting - označavanje standarda
DVB-TTerrestrialDigitalno emitovanje preko predajnika na zemlji
DVB-T2Second Generation TerrestrialDruga generacija za zemaljsko emitovanje, podržava HDTV
DVB-SSatteliteDigitalno satelitsko emitovanje
DVB-S2Second Generation SatteliteDruga generacija za satelitsko emitovanje, podržava HDTV
DVB-CCableDigitalno emitovanje kablovskih kanala
DVB-HHandheld (mobile TV)Digitalno emitovanje programa namenjenih mobilnim telefonima
 
 TRŽIŠTE
Istorija prenosnih muzičkih plejera

 NA LICU MESTA
Otvaranje BenchHouse prodavnice
Fujitsu IT Future Roadshow 2009
Vip predstavlja HTC Magic
Ostali događaji, ukratko

 KOMPJUTERI I FILM
Filmovi sa Interneta

 DOMAĆA SCENA
IPTV u Srbiji
Šta mislite o ovom tekstu?

Stream mu ga...
Ako provajder (u ovom slučaju IPTV-a) konstantno šalje TV program jedne stanice, onda je uspostavljen stalan IP kanal. Ako „presečemo” UTP kabl IPTV provajdera koji vodi do settop boxa, naći ćemo „u njemu” samo jedan kanal određene TV stanice, te se kaže da ste u tom slučaju „ulovili” stream (strim). Ako presečemo kabl analognog kablovskog operatera, dobićemo tačno onoliko stalnih kanala veze koliko TV programa ima u ponudi. Dakle, u tom slučaju postoji više strimova kroz jedan kabl.

Digitalne zablude
Ne smemo ulaziti u dalju priču dok ne razjasnimo sam pojam digitalne televizije, koju ljudi često mešaju sa HDTV-om. Digitalna televizija podrazumeva slanje TV signala putem neke digitalne veze (kabla, Interneta, etra). Na primer, satelitski prenos (standard DVB-S) jeste jedan vid digitalnog slanja signala, pa u ponudi u Srbiji imamo DigiTV i SBB-ov TotalTV. Digitalni prenos je i DVB-T, standard za (zemaljsko) slanje digitalne televizije kroz etar (vazduh). Međutim, to nikako ne podrazumeva HDTV, jer je rezolucija mnogo manja. Digitalna televizija zadržava standardni PAL format (720 x 576 tačaka), dok High Definition TV ili HDTV jeste vrsta digitalne televizije, ali kako ime kaže visoke rezolucije – u „fullu” 1920 x 1080 tačaka (ili dva megapiksela, ako je tako lakše). U Srbiji su trenutno u ponudi četiri HD kanala kablovskog operatera Radijus Vektor. Jedan od standarda koji služi za slanje u etar HD signala jeste DVB-T HD, kojim mogu da se emituju i običan i HDTV signal.
Druga zabluda je sam pojam digitalnog televizora. Ajmo matematički: ako, i samo ako TV prijemnik (LCD, TFT, plazma...) ima neki digitalni priključak (HDMI, na primer), onda je to u pravom smislu te reči digitalni televizor. Jednostavno, tada dolazeći signal digitalne televizije nema konverziju iz digitalnog u analogni oblik, što je najčešći krivac za pojavu šuma i gubitak na kvalitetu signala. Bez obzira na to što je, na primer, TFT ekran matrica predefinisanih tačaka već predviđene rezolucije i što predstavlja prirodno digitalno rešenje, ukoliko takav TV ima analogni ulaz (VGA, činč, SCART, koaksijalni...), on u osnovi jeste digitalni, ali se kod njega vrši konverzija signala. Štaviše, D/A ili A/D konverzija u toku dopremanja digitalnog signala kroz kablove korisniku najčešći je uzrok degradacije signala u, recimo, klasičnoj kablovskoj televiziji, naravno uz sam gubitak signala koji se javlja zbog dužine kabla kojim se dopremaju TV kanali.

Digital_Switch_On.rs
Sredinom ove godine SAD su poslale analognu televiziju u penziju. ASO-day (Analog Switch-Off) bio je 12. jun, a nešto pre toga svetlost dana ugledao je i naš Nacrt strategije i akcionog plana za prelazak sa analognog na digitalno emitovanje radio i televizijskog programa u Republici Srbiji (http://www.mtid.gov.rs/upload/documents/konsultacije/dtv2/Nacrt%20Strategije%20i%20Akcionog%20plana%20digitalizacije.pdf). Javna rasprava je završena, a materijala za diskusiju nesumnjivo je bilo. Zašto digitalna televizija kod nas? Iz mnogo razloga, a evo nekih: ušteda u radio-frekventnom spektru, iz koje sledi mogućnost da više TV kanala bude u etru, ušteda na potrošnji struje kod emitovanja ovakvog signala, ali i mogućnost za nove tehnologije, pre svega za HDTV. Ono što je predloženo u ovom nacrtu jeste da naš ASO-day bude 4. april 2012. godine, što na prvi pogled čudi, jer se cela Evropa seli na digitalnu televiziju do 2015. godine. Ipak, mi moramo da ubrzamo „selidbu” da bismo zauzeli svoj frekventni spektar zbog suseda i pograničnih područja, kako se ne bi javljao problem frekvencija zauzetih od strane okolnih država (što se dešavalo, recimo, Hrvatima sa Italijom).
Tehnički, svakako su najzanimljiviji predlozi standarda digitalne televizije – MPEG-4 i DVB-T2. Prvi postoji već neko vreme, dok je drugi tek prošle godine ugledao svetlo dana i nijedna zemlja još ga ne koristi. Ipak, najškakljivija stvar u nacrtu tiče se monopola nad prenosom i emitovanjem digitalnog signala, što bi trebalo da vrši državno preduzeće Emisiona tehnika, koje bi se izdvojilo iz RTS-a. Tokom predstavljanja ovog nacrta ministarka za telekomunikacije i informaciono društvo u Vladi Republike Srbije Jasna Matić istakla je da će država za potrebe građana izdvojiti između 15 i 40 miliona evra, a pravo na to da ostvare subvenciju (čitaj: vaučer) na kupovinu settop boxova imaće svi oni koji redovno plaćaju TV pretplatu.
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera