U stalnoj trci sa Quarkom Kao i ostali delovi paketa CS4, i InDesign je doživeo veliki broj izmena, što onih vidljivih na prvi pogled, što onih drugih koje ćete morati da otkrijete vremenom, ili, još bolje, da pročitate uputstvo. Prva opcija koja će nam umnogome olakšati život i rad jeste Live Preflight. Znate da odavno postoji Preflight, koji nam služi da proverimo dokument pre slanja na CTP ili film. Međutim, sada je Adobe otišao korak dalje, tako da ćemo sve vreme rada na nekom dokumentu imati uvid u eventualne greške i propuste. To će vam skratiti vreme potrebno za proveru dokumenta i ujedno omogućiti da držite na oku neke, možda namerne propuste koje ste planirali da kasnije ispravite. Postupak je maksimalno jednostavan – aktivirate opciju na paleti, kliknete na grešku koja se pojavi i InDesign odmah „skoči” na to mesto. Čim uradite izmenu, greška nestaje iz palete. Najčešća pojava koja se tretira kao greška jeste Text Overset, odnosno predugačak tekst koji ne staje u predviđeni frejm. Na kraju frejma postoji krstić koji javlja da nešto nije u redu, ali je Live Preflight mnogo sigurnija stvar, jer ga nećete slučajno preskočiti. Customizable Links panel je novitet i pomoći će vam da bolje pratite linkove u paleti. Sem što možete da grupišete linkovane objekte da biste imali bolji pregled, možete i da uključite dodatne informacije. Ono što bi bilo najzanimljivije videti jednim pogledom jeste to u kojoj rezoluciji su vaše plejsovane slike, pod kojim su uglom ako ste ih rotirali i, eventualno, koliki je procenat povećanja, odnosno smanjenja, u odnosu na original, i najkorisnije, efektivna rezolucija. (Kad ubacite na stranu sliku od 72 dpi, a onda je smanjite na 25 odsto veličine, efektivna rezolucija će porasti četiri puta.) Naravno, uvek je važno da znate i da li su slike RGB ili CMYK, u zavisnosti od toga da li pravite dokument za štampu ili za Web. Cross-reference ili unakrsne reference su nešto što će vam uštedeti sate i sate čitanja teksta i jurenja izmena. U čemu je stvar? Prosto, ako ste tokom rada na nekoj knjizi prinuđeni da automatski radite sadržaj ili se prosto u nekim delovima knjige pozivate na druge delove knjige, InDesign će automatski ažurirati svaku nastalu promenu i pratiti tekst po stranama ukoliko se i to promeni. Na primer, na 58. strani vaše knjige pozivate se na naslov „XXX”, koji se nalazi na 15. strani; ako unesete neke izmene i to promeni broj strana, a pri tom promenite i naslov pa se on sad zove „XXY”, program će sam promeniti i broj strane na koji se pozivate i naslov na koji se pozivate. Deluje komplikovano, ali verujte, ništa nije komplikovanije i uzaludnije nego ručno pregledati stotine strana samo da bismo bili sigurni u to da su sve reference ispravne. Računari i služe da rade dosadne poslove, zar ne? Ono što je oduvek nedostajalo programima za prelom teksta jeste mogućnost da za trenutak okrenemo stranu i pogledamo kako stoji tekst koji smo rotirali. Morali smo uvek da okrećemo glavu ili monitor prilikom takvih operacija. Sad je to konačno predviđeno kao mogućnost, doduše samo za 90 i 180 stepeni, ali i to je više nego dovoljno. Opcija se, naravno, nalazi u panelu strana i kad izvršite privremenu rotaciju neke strane ili spreda, pojaviće se strelice pored njih. Stranu vraćate u normalu opcijom Clear Rotation. Konačno više ne morate da „dubite na glavi” kad radite nešto što mora da bude okrenutu pod 180 stepeni. Preostale dve opcije koje ćemo pomenuti vezane su za PDF, odnosno Flash. Već smo napomenuli to da sa ovom verzijom InDesigna možemo da pravimo Flash dodatke za neki web sajt, a da pri tom ništa ne moramo da znamo o FLASH programiranju. Prva je Page transitions in SWF and PDF files, koja će nam omogućiti da lako napravimo prelaze između strana. Opcija se nalazi u Page panelu i nudi 12 definisanih tranzicija, od kojih poslednja može da se koristi samo u Flash prezentacijama, a sve ostale mogu i u PDF dokumentima. Prosto kliknete na željenu tranziciju, pogledate preview i odaberete da li želite da to primenite na sve spredove vašeg dokumenta, i to je sve. Ostaje samo da to eksaportujete u PDF ili SWF i da odaberete brzinu pojavljivanja efekata. Kad primenite tranzicije, u Page panelu će se, pored spredova na kojima su primenjene, pojaviti odgovarajuće ikonice. Poslednja opcija u stvari je eksport dokumenta u XFL format, koji ćete učitati u vaš Adobe Flash CS4 Professional. Ako ste mislili da ćete direktno dobiti Flash animaciju, loše ste mislili. Ipak to neće moći bez programa koji je tome namenjen, ali ono što ste izvezli kao XFL je u stvari gotovo i samo još treba da se snimi kao Flash koji ćete ubaciti na vaš sajt. I dalje ne morate da znate ništa o tome da biste ga ispravno upotrebili. Opcije koje smo ovde prikazali potpuno su nove i ranije nisu viđene, bar ne u InDesignu. Naravno, ovo nije sve, pošto postoji mnoštvo starih opcija koje su unapređene. Ako želite sve da ih pregledate, idite na Adobeov sajt na adresi www. Naš opšti utisak je da je ova verzija za nijansu sporija od CS3, ali ako uopšte rešite da pređete na bilo koji CS4 paket i da koristite Photoshop, bićete prinuđeni da poradite na brzini vašeg hardvera, pa će i ovo usporenje biti rešeno. Cene memorija i novih višejezgarnih procesora su u stalnom padu, pa razmislite o tome. Ionako je računar jeftinija stavka od bilo kog Adobe paketa. Branko JEKOVIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |