Retko se dešava da o nekom nastavku govorimo kao o involuciji, procesu koji je u svim sferama života protivan zakonima prirode. U slučaju dvanaestog Need for Speeda, hod unazad s povezom preko očiju nameće se kao prva asocijacija, jer gotovo da nema elementa na kome Undercover nije vratio kazaljku unazad. Sama promena koncepcije nije nužno loša ideja, budući da veliki broj igrača žudi za bezumnom vožnjom koja s gađenjem odbacuje svaku realnost, sirotog Njutna i njegove blesave zakone. Veći problem imaćemo s nedostatkom uzbuđenja koje je pratilo ranija izdanja, i tehničkim propustima koji nisu smeli da se pojave u prodajnom izdanju igre koja se prodaje po punoj ceni. Radnja se odvija u Tri-City Bayu, fiktivnoj kalifornijskoj metropoli koja se sastoji iz tri velika ostrva međusobno povezanih mostovima i tunelima. Ni na jednoj od ovih strana neća vam nedostajati atraktivni pejzaži, industrijske i ruralne zone, uzani sokaci i prečice, te objekti koje možete potkačiti tako da se obruše na poteru koja vam diše za vrat. Grad, međutim, više podseća na filmske kulise nego na varoš koja vrvi od života – čak je i gustina saobraćaja skriptovana tako da varira u zavisnosti od potrebe, a ne od doba dana ili nekog drugog faktora. Na primer, tokom duela jedan na jedan ulice će biti krcate vozilima tako da ćete morati da vozite slalom kao Tomba, da bi u drugoj disciplini taj isti pravac, u slično doba dana, bio praktično pust. Mogućnost slobodnog vozikanja ulicama se podrazumeva, ali to gluvarenje obično ne traje dugo – u razgledanju će vas brzo prekinuti momci u plavom, koji će vas s rastućim apetitom ganjati do samog pakla, naročito kada vam naraste kriminalni dosije (niko ih, naravno, neće obavestiti da maltretiraju kolegu na tajnom zadatku). Kada vas zvuk policijskih sirena zamori, pritisnite ’Tab’, i naći ćete se na startu sledeće trke. Skraćeno vreme za slobodnu vožnju dodatno kvari osećaj slobode, ali doprinosi povećanju broja i frekvencije trka, što se nekome možda neće dopasti. Reputacija, novac i vozačka statistika (uz poene za poboljšanje performansi vozila) tri su elementa za „pumpanje”, a brzina kojom ćete napredovati zavisi samo od vašeg vozačkog umeća. U početku vam treba i malo strpljenja da biste pregurali tuce bestidno laganih trka. Kasnije igra postaje brutalno teška, ali neće biti mnogo situacija u kojima ćete se osećati pokradenim – +AI jeste veoma dobar, ali nije nepošten (čak i plavci umeju da forsiraju alternativne pravce i postavljaju opasne zasede, pa ćete morati da planirate beg bar dva koraka unapred). Mučninu u stomaku izaziva jedino nerealna brzina kojom patroldžije prže po drumu – sceni u kojoj pandurski SUV sustiže Bugatija u punoj brzini stvarno nije bilo mesta. Trkačke discipline su veoma raznovrsne, dok je Drift potpuno izostavljen (trebalo ga je zadržati, barem kao fakultativnu disciplinu). Pristojna grafika i natprosečno kvalitetan zvučna podloga (efekti i muzika) osnovna su obeležja tehničke realizacije. Utisak narušava šizofreni frame rate, koji tokom igre drastično osciluje nevezano za kvalitet prikaza. Na jakim konfiguracijama animacije se neće usporiti toliko da se onemogući normalno igranje, dok na slabijim mašinama treba očekivati čitav niz neprijatnih efekata, od privremenog zamrzavanja slike do gutanja većeg broja frejmova i velikog kašnjenja u iscrtavanju pozadine. Ponekad ćete igru morati da pokrenete iz početka, kako bi animacija bila brža (sve miriše na skoru pojavu prve zakrpe). Na multiplayer planu, Undercover nudi očekivane opcije – linearne i kružne trke u kojima učestvuje najviše osam igrača, i naročito interesantan režim Cops and Robbers u kom igrači koji preuzmu ulogu plavaca treba da spreče svoje kolege s druge strane zakona da prenesu plen s jednog na drugi kraj grada. Posle poraza u duelu s Gridom, Need For Speed se vraća u ring – spreman za još batina. Ovoga puta nije protivnik taj koji će grogiranog veterana poslati na patos – biće to njegovi rođeni autori. Zapetljani u mrežu koncepcijske nedorečenosti i očigledno dezorijentisani, Kanađani se ponašaju kao da su uhvaćeni sa spuštenim pantalonama na raskršću sudbine. Odluka da zaigraju na kartu Most Wanteda, odnosno Hot Pursuita, možda će uroditi plodom, a možda će se okončati kao klasičan harakiri. Neizvestan epilog, međutim, ne menja činjenicu da je Undercover, uprkos krupnim nedostacima, vredan pažnje. Gradimir JOKSIMOVIĆ | |||||||||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |