TEST PLAY<>
122008<><>

Need for Speed: Undercover

Godinu i po dana nakon što su odradili vrlo dobar ProStreet, pokazavši da im koncept „ne baš potpuno arkadne” simulacije tipa Race Drivera nije stran, autori najdugovečnijeg serijala na četiri točka okreću stranice istorije i vraćaju se izvornom, čisto arkadnom konceptu. Da li je u vrhovnoj komandi zavladala panika ili je po sredi strategija koja će sprečiti osipanje kupaca?

Retko se dešava da o nekom nastavku govorimo kao o involuciji, procesu koji je u svim sferama života protivan zakonima prirode. U slučaju dvanaestog Need for Speeda, hod unazad s povezom preko očiju nameće se kao prva asocijacija, jer gotovo da nema elementa na kome Undercover nije vratio kazaljku unazad. Sama promena koncepcije nije nužno loša ideja, budući da veliki broj igrača žudi za bezumnom vožnjom koja s gađenjem odbacuje svaku realnost, sirotog Njutna i njegove blesave zakone. Veći problem imaćemo s nedostatkom uzbuđenja koje je pratilo ranija izdanja, i tehničkim propustima koji nisu smeli da se pojave u prodajnom izdanju igre koja se prodaje po punoj ceni.

Scenario je kliše u kome je glavni junak policajac na tajnom zadatku. On pod maskom uličnog trkača treba da se infiltrira u opasnu bandu („Fast and Furious” otimačina ne posustaje). Priča počinje spektakularnom uvodnom animacijom policijske potere, koja u jednom trenutku tečno prelazi u igru, stavljajući igrača za upravljač odbeglog automobila (efektna fora koja nagoveštava kvalitetnu realizaciju). Odlična prezentacija ogleda se i u brojnim, lepo doziranim video sekvencama sa živim glumcima, u kojima glavu rolu tumači zanosna Maggie Q (izguglajte je, da ne trošimo papir na analizu njenog karaktera).

Radnja se odvija u Tri-City Bayu, fiktivnoj kalifornijskoj metropoli koja se sastoji iz tri velika ostrva međusobno povezanih mostovima i tunelima. Ni na jednoj od ovih strana neća vam nedostajati atraktivni pejzaži, industrijske i ruralne zone, uzani sokaci i prečice, te objekti koje možete potkačiti tako da se obruše na poteru koja vam diše za vrat. Grad, međutim, više podseća na filmske kulise nego na varoš koja vrvi od života – čak je i gustina saobraćaja skriptovana tako da varira u zavisnosti od potrebe, a ne od doba dana ili nekog drugog faktora. Na primer, tokom duela jedan na jedan ulice će biti krcate vozilima tako da ćete morati da vozite slalom kao Tomba, da bi u drugoj disciplini taj isti pravac, u slično doba dana, bio praktično pust. Mogućnost slobodnog vozikanja ulicama se podrazumeva, ali to gluvarenje obično ne traje dugo – u razgledanju će vas brzo prekinuti momci u plavom, koji će vas s rastućim apetitom ganjati do samog pakla, naročito kada vam naraste kriminalni dosije (niko ih, naravno, neće obavestiti da maltretiraju kolegu na tajnom zadatku). Kada vas zvuk policijskih sirena zamori, pritisnite ’Tab’, i naći ćete se na startu sledeće trke. Skraćeno vreme za slobodnu vožnju dodatno kvari osećaj slobode, ali doprinosi povećanju broja i frekvencije trka, što se nekome možda neće dopasti.

Reputacija, novac i vozačka statistika (uz poene za poboljšanje performansi vozila) tri su elementa za „pumpanje”, a brzina kojom ćete napredovati zavisi samo od vašeg vozačkog umeća. U početku vam treba i malo strpljenja da biste pregurali tuce bestidno laganih trka. Kasnije igra postaje brutalno teška, ali neće biti mnogo situacija u kojima ćete se osećati pokradenim – +AI jeste veoma dobar, ali nije nepošten (čak i plavci umeju da forsiraju alternativne pravce i postavljaju opasne zasede, pa ćete morati da planirate beg bar dva koraka unapred). Mučninu u stomaku izaziva jedino nerealna brzina kojom patroldžije prže po drumu – sceni u kojoj pandurski SUV sustiže Bugatija u punoj brzini stvarno nije bilo mesta. Trkačke discipline su veoma raznovrsne, dok je Drift potpuno izostavljen (trebalo ga je zadržati, barem kao fakultativnu disciplinu).

Pristojna grafika i natprosečno kvalitetan zvučna podloga (efekti i muzika) osnovna su obeležja tehničke realizacije. Utisak narušava šizofreni frame rate, koji tokom igre drastično osciluje nevezano za kvalitet prikaza. Na jakim konfiguracijama animacije se neće usporiti toliko da se onemogući normalno igranje, dok na slabijim mašinama treba očekivati čitav niz neprijatnih efekata, od privremenog zamrzavanja slike do gutanja većeg broja frejmova i velikog kašnjenja u iscrtavanju pozadine. Ponekad ćete igru morati da pokrenete iz početka, kako bi animacija bila brža (sve miriše na skoru pojavu prve zakrpe). Na multiplayer planu, Undercover nudi očekivane opcije – linearne i kružne trke u kojima učestvuje najviše osam igrača, i naročito interesantan režim Cops and Robbers u kom igrači koji preuzmu ulogu plavaca treba da spreče svoje kolege s druge strane zakona da prenesu plen s jednog na drugi kraj grada.

Posle poraza u duelu s Gridom, Need For Speed se vraća u ring – spreman za još batina. Ovoga puta nije protivnik taj koji će grogiranog veterana poslati na patos – biće to njegovi rođeni autori. Zapetljani u mrežu koncepcijske nedorečenosti i očigledno dezorijentisani, Kanađani se ponašaju kao da su uhvaćeni sa spuštenim pantalonama na raskršću sudbine. Odluka da zaigraju na kartu Most Wanteda, odnosno Hot Pursuita, možda će uroditi plodom, a možda će se okončati kao klasičan harakiri. Neizvestan epilog, međutim, ne menja činjenicu da je Undercover, uprkos krupnim nedostacima, vredan pažnje.

Gradimir JOKSIMOVIĆ

 
Call of Duty: World at War
Quantum of Solace
Command & Conquer: Red Alert 3
Penny Arcade: On the Rain-Slick Precipice of Darkness - Episode Two
Tomb Raider: Underworld
Nikopol: Secrets of the Immortals
Spider-Man: Web of Shadows
Need for Speed: Undercover
Šta mislite o ovom tekstu?
Football Manager 2009
NHL 09
NBA 2K9
MotorStorm: Pacific Rift
LittleBigPlanet
Hot Wheels: Beat That!
My Sims Kingdom
Gears of War 2
World of Warcraft: Wrath of the Lich King
Left 4 Dead

Verzija za Xbox 360
Nakon prošlogodišnjeg (ne)uspešnog eksperimenta, serijal Need For Speed vraća se svom prepoznatljivom „Fast & Furious” izvođenju. Gomila zamarajućih jurnjava gradskim ulicama, saobraćajni mayhem, krađa kola, jurnjava sa „plavcima” i lokalnim „igračima”, a sve pod plaštom izigravanja lošeg momka koji radi pravu stvar. Ne sumnjamo da će se igra prodavati kao alva, ali okorelim ljubiteljima vožnje baš i nema mnogo toga da ponudi. Arkadne kontrole i izvođenje, nedostatak pogleda iz unutrašnjosti automobila i damage sistem koji je samo vizuelnog karaktera dovoljna su potpora iznesenoj tvrdnji.
Prednosti su gomila licenciranih automobila, dobar zvuk, lepe međuscene i odlična grafika. Ipak, zbog svog multiplatformskog obeležja, Undercover nije najsrećnije optimizovan i nemojte se naći u čudu kada ekran počne da secka i kad na svojoj koži iskusite „gutanje” sličica. Stvar nije toliko alarmantna da izazove komešanje u publici, ali smeta. Zaključak: ukoliko volite arkadne vožnje, ipak se držite GRID-a.
Vladimir PISODOROV

Platforma:
PC, Xbox 360, PlayStation 3/2/Portable, Wii, NDS
Potrebno:
Pentium 4 3 GHz, 1 GB RAM, D3D 256 MB VRAM-a (Pixel Shader 3.0)
Poželjno:
Core 2 Duo 2,66 GHz, 2 GB RAM-a, GeForce 7600 / Radeon X1800
Veličina:
1 DVD
Cena:
2999 dinara
Adresa:
www .needforspeed .com /undercover
Kontakt:
Extreme CC

72
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera