LAKI PINGVINI<>
022008<><>

Wine HQ 0.9.51

Još litar jedan Windows programa dajte nama vi...

Kratko i jasno rečeno, Wine omogućava izvršavanje Windows programa na GNU/Linuxu. Projekat je nastao davne 1993. sa ciljem puštanja 16-bitnih Windows aplikacija na novom juniksolikom sistemu, dok je podrška za 32-bitne programe ubačena dve godine kasnije.

Wine iznutra

Kako je sve ovo osmišljeno? Ime Wine potiče od GNU-olike rekurzivne skraćenice „Wine Is Not an Emulator”, što otprilike opisuje suštinu. Emulacija najčešće podrazumeva imitiranje određenog hardvera i pripadajućih mašinskih instrukcija na nekom drugom hardveru pomoću njegovih mašinskih instrukcija. Ovde to nije slučaj – naime, izvršni fajlovi za Windows i GNU/Linux (x86) razlikuju se u svojoj strukturi, načinu pozivanja funkcija iz biblioteka i slično, ali je „ispod haube” u pitanju mašinski kôd za istu arhitekturu, tako da nema potrebe za „pravom” emulacijom hardvera, već se sve svodi na ubacivanje dodatnog softverskog sloja koji Windows pozive prebacuje u GNU/Linux pozive, što omogućava brzinu izvršavanja veoma blisku onoj na Windowsu. Naravno, primetna usporenja moguća su u programima i igrama koji se oslanjaju na grafiku, zbog neoptimizovanosti dela Wine kôda koji se time bavi i gubitka na performansama nastalog zbog oslanjanja na X11, ali ovde sigurno nije potrebna desetostruko jača mašina da bismo neki program poterali onako kako je zamišljen (za razliku od pravih hardverskih emulatora kao što je DOSBox). Negativna strana ovog pristupa jeste to što Wine trenutno postoji samo za x86 izdanje GNU/Linuxa, jer bi prebacivanje na bilo koju drugu arhitekturu zahtevalo uvođenje kompletne hardverske emulacije.

Kako to sve funkcioniše u praksi? Jasno je da pokrivanje tako složenog operativnog sistema kao što je Windows (NT) nije nimalo lak posao. Zbog toga je Wine i dalje daleko od stoprocentne kompatibilnosti sa svakim Windows programom koji se ikad pojavio, ali projekat napreduje krupnim koracima i ima veoma svetlu budućnost. Izuzetno je bitno što je Wine u poslednjim verzijama neverovatno uznapredovao po pitanju DirectX-a: ljudi koji su želeli da igraju Windows igre na GNU/Linuxu morali su da se oslanjaju na Cedegu (nekadašnji WineX).

Cedega je nastala kao „grana” Winea sa jasnim fokusom na DirectX i bila je prilično dobro rešenje sve do verzije 5.0, koja je zbog uvođenja automatizovanog grafičkog interfejsa, apsurdno, postala prilično nepraktična za upotrebu. Kada se tome pridoda podatak da je besplatno izdanje bilo samo ono koje se preuzimalo preko CVS-a, dok su se prekompajlirani instalacioni paketi morali plaćati, jasno je zašto projekat rapidno gubi na populranosti. Na sreću, autori Winea pozabavili su se i DirectX-om, tako da je potreba za Cedegom praktično nestala.

Wine spolja

Verzija koju smo propustili kroz šake nosi oznaku 0.9.51 – stabilna izdanja pojavljuju se otprilike na svake dve nedelje, tako da redovno treba pratiti sajt ukoliko želite da budete „up-to-date”. Nakon instaliranja programa, bilo iz paket-menadžera ili ručnim skidanjem sa sajta, prva stvar koju treba učiniti jeste komanda winecfg (preporučljivo je pokrenuti je iz sopstvenog korisničkog naloga, jer su podešavanja, kao i struktura „Windows particije”, odvojeni za svakog korisnika). Pred vama će se pojaviti konfiguracioni prozor u kojem se može podesiti sve što je potrebno za pravilan rad – verzija Windowsa koja će se prijaviti programima koji to zatraže, mount tačke particija i optičkih drajvova (veoma bitno za igre koje proveravaju da li je CD ubačen u drajv), a u pozadini će se, u korisničkom direktorijumu, kreirati skriveni folder .wine sa potfolderom drive_c koji će sadržati strukturu fajlova karakterističnu za Windowsovu sistemsku particiju (odnosno foldere Windows i Program Files). To treba zapamtiti jer će neretko biti potrebno ručno šetanje po ovim direktorijumima, o čemu će biti reči kasnije.

Potom se Windows programi izvršavaju prostom naredbom wine imeprograma.exe iz terminala, odnosno desnim klikom na željeni program u fajl menadžeru i njegovim „otvaranjem” pomoću Winea. Prva greška koja se može načiniti jeste pokušaj pokretanja već instaliranih Windows programa sa Windows particije koju vidite iz GNU/Linuxa. Ovo u najvećem broju slučajeva neće uspeti, jer programi prilikom instalacije upisuju svoje podatke u Registry bazu, kopiraju svoje fajlove u sistemske foldere i slično, a kako Wine, prirodno, sa podešavanjima na već instaliranom Windowsu nema dodira, nameće se logičan zaključak i prvo pravilo – programe koje nameravate da koristite pod Wineom treba i instalirati pod Wineom!

Ako se program instalira u C:\Program Files\Folder, on će se fizički nalaziti u ~/.wine/drive_c/Program Files/Folder. Veoma korisna stvar jeste to što Wine „presreće” zahteve za kreiranje prečica na Desktopu i u Start Meniju, pa će se po uspešnoj instalaciji nekog programa pojaviti odgovarajuće sličice i u Gnome/KDE meniju. Tu se javlja mali problem – iako Wine dolazi sa aplikacijom Control Panel, ona je inicijalno prazna i nema standardnih Windows apleta, pa će se u Control Panelu pojavljivati samo apleti koje su programi sami ubacili tokom instalacije. U prevodu, ne postoji Add/Remove Programs, pa se morate osloniti na napravljene prečice ka uninstalleru željenog programa, ili samostalno pronaći odgovarajući fajl za deinstalaciju u odgovarajućem folderu i ručno ga pokrenuti ukoliko želite neki program da uklonite „zvaničnom” metodom.

Licem u lice

Iskustva koja smo imali sa Wineom raznolika su; manji i manje složeni programi mahom rade identično kao na Windowsu, dok je sa velikim paketima „lutrija”. Primera radi, Photoshop 7.0 (novije izdanje nismo imali pri ruci) instaliran je i funkcionisao je pravilno, Microsoft Office 2003 lepo je bio instaliran, ali je korišćenje programa bilo praktično nemoguće zbog čestog krahiranja, dok AutoCAD 2002 nije bilo moguće ni startovati. Što se tiče igara, stariji DirectDraw naslovi koji ne koriste 3D akceleraciju u ogromnom broju slučajeva rade bez problema. Kod 3D igara situacija je šarena, ali većina funkcioniše kako treba (uz manja ili veća usporenja). Korisno je znati da OpenGL igre rade znatno bolje (jer OpenGL postoji i na „pingvinu”, pa je premošćavanje istog daleko lakše nego prevođenje Direct3D funkcija u GNU/Linuxov OpenGL), tako da igre koje podržavaju oba rendering API-ja treba pokretati u OpenGL modu zarad boljih rezultata.

Veoma korisna internet lokacija jeste appdb.winehq.org, na kojoj se mogu naći iskustva instalacije i pokretanja gotovo svih popularnih programa i igara, kao i rešenja za zaobilaženje mogućih problema. Pre nego što se odlučite na instalaciju omiljenog programa, obavezno pogledajte iskustva i komentare drugih korisnika. Naposletku treba pomenuti i biblioteku Winelib koja stiže uz Wine, a koju programeri mogu da koriste pri linkovanju svojih Windows programa da bi ih lakše portovali na GNU/Linux.

• • •

Pred Wineom je dug put do dostizanja potpune upotrebljivosti. Ipak, sam podatak da postoji ovakav projekat predstavlja svetlu tačku u rezimeu GNU/Linuxa. Zakletim pobornicima slobodnog softvera sigurno se dižu dlake na glavi pri pomisli na korišćenje neslobodnih programa na „pingvinu”, ali navika je čudo – Wine, pored toga što pomaže bezbolnije prihvatanje ovog operativnog sistema, olakšava život korisnicima koji moraju da koriste programe koji ne postoje na GNU/Linuxu (ne treba zanemariti ni ogromnu biblioteku Windows igara). U to ime, nazdravimo!

Ivan TODOROVIĆ

 
Wine HQ 0.9.51
Šta mislite o ovom tekstu?
PyPanel, PerlPanel
Akregator 1.2.8
Periodic Calendar 2.1

Platforma:
GNU/Linux
Licenca:
GNU LGPL
Veličina:
8,9 MB paket, 47,7 MB na HD-u
Cena:
program je besplatan
Adresa:
www .winehq .org
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera