Kao i svi talentovani momci slovenskog porekla, i dotični Česi su pogrešno reagovali na iznenadni uspeh: dizanje nogu na sto i olabavljivanje učkura zamenilo je naporan rad, što je rezultiralo brzim nizom promašaja. Vietcong: Fist Alpha (mission pack za Vietcong) i port originala za igračke konzole bili su bagoviti i prilično loši naslovi, u potpunom neskladu s pedigreom fenomenalnog originala. Korišćenje ove downfall razvojne strategije nije napušteno ni u programiranju oficijelne Dvojke. Vietcong 2 je stigao, a Nikola je pao najniže u istoriji. Vietcong 2 džunglu zamenjuje gradom. Poput zdravog seljaka koji napušta šljivar i njivu radi nošenja džakova u smrdljivom gradu, igra pravi vizuelni okret-troskok i dočekuje se na glavu. Engine koji je savršeno simulirao džunglu ovde jednostavno ne funkcioniše u skladu s tekućom decenijom. Bledo, nedovoljno detaljno, sa katastrofalnom rutinom za senčenje i užasnom skeletalnom animacijom, sa štucajućim učitavanjem sekvenci svakih tridesetak sekundi. Vietcong 2 nije gladak, što bismo mu oprostili da nije ružan kao ponoć i da nije zahtevniji nego Quake 4. Tranzicija u grad ima mnogo gore posledice od gubitka vizuelnog kvaliteta. Atmosfera prepuna suspensa, napetog šunjanja kroz žbunje, tenzije i iznenadnih i gromovitih obračuna u džungli ovde je potpuno izostala. Makljaža u urbanom okruženju deluje kao 1000. igra na tu temu, što Vietcong 2 u suštini i jeste. Ruku na srce, ovo možda i ima nekog smisla kada se stavi u korelaciju istorijskog konteksta i tačke gde se završio Vietcong. Tet ofanziva (vijetnamska Nova godina) koju ste na kraju Keca ispratili kroz uništenje Nui Peka najjači intenzitet je imala u drevnom imperijalnom gradu Hue u kojem se odvija glavna kampanja Dvojke. Kroz klasičnu linearnu kampanju ispratićete doživljaje kapetana Boonea i njegovog odeljenja u misijama laganog čišćenja grada od komunističkih zlikovaca. Tu nema nikakvih posebnih iznenađenja: šunjanje duž ulica i po zgradama, otvaranje vatre iz zaklona, skupljanje oružja i municije od poginulih neprijatelja mehanički podsećaju na original. Nekoliko novina koje se tiču squad mehanike odnose se na limitiranu mogućnost manipulacije ljudstvom (sistem koji liči na pojednostavljeni Brothers in Arms) i odsustvo neranjivosti vaših saboraca. Za razliku od Keca, momci ovde mogu i da popiju metak. Igra ima dve kampanje, od kojih je vijetkongovska izuzetno kratka (tri misije), a otključavate je kada kompletirate američku. Velika je šteta što na nju nije bačen veći akcenat: pored toga što se odvija u džungli, predstavlja veliko osveženje u odnosu na američku i zbog inverzne perspektive protagonista. Najveća nesreća Vietconga 2 je tržišna premijera koja se poklopila sa Call of Duty 2: neko ko je (kao ja) odigrao obe igre jednu za drugom ima kristalno jasnu komparativnu matricu koja ne ostavlja mesta bilo kakvoj sumnji. Vietcong 2 je na brzinu sklepani, neoptimizovani i nesimpatični čabar, bez zere i grama detalja neodoljivog starijeg brata. Ove dve igre su mehanički relativno slične (Vietcong 2 je „komplikovaniji”), ali zajednička težnja za projektovanjem atmosfere kao glavnog prodajnog detalja napore jadnih Čeha na tom polju čini naprosto smešnim. Šteta. Još jedna bajka u kojoj su devojčicu pojeli vuci pre nego što je došla baki, još jedna legenda koja je pukla na prvom ozbiljnom ispitu zrelosti franšize... Miodrag KUZMANOVIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |