SERVIS<>
112004<><>

Mali priručnik (digitalne) fotografije

Paparaco bukvar

Velikih razlika između digitalnog i analognog fotoaparata nema, osim u načinu na koji se beleži slika. Digitalna fotografija predstavlja samo logičan nastavak analogne fotografije tako da svi osnovni pojmovi važe i za novu tehnologiju.

Dok je kod analognog fotoaparata u pitanju film osetljiv na svetlost, kod digitalnog fotoaparata je to senzor osetljiv na svetlost. U prvom slučaju, svetlo koje prolazi kroz objektiv pada na fotoosetljivu emulziju na filmu, „uništava” je i na taj način ostavlja trajnu informaciju na filmu. U drugom slučaju, svetlost pada na senzor digitalnog fotoaparata i u njemu proizvodi struju odnosno digitalnu informaciju koja se pohranjuje u memoriji. O tome da osim toga nekih bitnijih razlika nema, svedoči i činjenica da se za analogne fotoaparate proizvode tzv. „digitalna leđa” koja se stavljaju umesto filma i pretvaraju analogni aparat u digitalni.

Objektiv

Moglo bi se reći da je osnovni deo svakog aparata objektiv. Objektiv se sastoji od više sočiva koja prelamaju svetlost i na taj način prave sliku koja pada na senzor malih dimenzija. Objektiv može biti fiksiran ili promenljive žižne daljine odnosno zoom objektiv. Karakteristike zoom objektiva definisane su preko dve vrednosti žižne daljine – širokougaone (wide angle) i zumirane (telephoto). Njihov odnos predstavlja stepen uvećanja: recimo, kod objektiva 5,4–16,2 mm uvećanje iznosi 3X, što se dobija deljenjem veće vrednosti manjom. To ne znači da ćemo neki objekat videti tri puta veći nego što ga vidimo golim okom, već samo predstavlja odnos žižnih daljina. Kod kompaktnih digitalnih fotoaparata ove cifre značajno su manje nego kod analognih fotoaparata zbog manjih dimenzija senzora u odnosu na dimenzije filma. Zbog toga se svaki put navodi i ekvivalentna vrednost za 35-milimetarski format (pređašnji primer je ekvivalentan objektivu od 35-105 mm). Treba još reći i da je sposobnost maksimalnog uvećanja objektiva srazmerna prečniku sočiva – veliko uvećanje zahteva i veliki objektiv. Podatke o digitalnom uvećanju treba ignorisati jer se koriste u reklamne svrhe (isti efekat se postiže softverom na kompjuteru). Zato ovde važi premisa – što više stakla, to bolji objektiv.

Deformacija u obliku bureta
Fizičke osobine sočiva uslovljavaju nejednako skretanje svetlosnih zraka kroz sočivo i zbog toga je nemoguće izbeći različite oblike optičkih aberacija. To je i razlog upotrebe većeg broja sočiva unutar objektiva – kombinacijom različitih sočiva moguće je postići svuda (manje-više) podjednako oštru sliku, bez (naročito) izraženih aberacija. Mi smo najčešće pominjali hromatsku aberaciju. Ona se najlakše primećuje na kontrastnim površinama (tamna silueta zgrade naspram svetlog neba ili bela slova na crnoj površini) kao ljubičasti oreol. Od geometrijskih aberacija najčešća je deformacija u obliku bureta (Barrel Distortion) koja je naročito primetna u širokougaonom položaju objektiva. Kada se ocenjuje kvalitet objektiva, ne treba zaboraviti da hromatske i geometrijske aberacije moraju postojati, ali je bitno da budu što manje.

Senzor

Mreža filtera osnovnih boja na CCD senzoru 
Senzor se nalazi iza objektiva i njegov zadatak je da beleži količinu i vrstu svetla koje prolazi kroz objektiv. Senzor može biti CMOS ili CCD. U današnjim fotoaparatima najčešće se nalaze CCD senzori. Zanimljivo je to što se radi o crno-belom senzoru koji detektuje samo jačinu svetlosti koja pada na njega. Da bi se omogućila detekcija boja, preko CCD senzora je najčešće postavljena tzv. Bajerova mreža (Bayer Pattern) odnosno RGBG filter (Red, Green, Blue, Green) koji rastavlja svetlost na komponente. Tako je za jednu tačku u boji na slici potrebno osvetliti četiri tačke na senzoru. Dodatna zelena komponenta je tu zbog stvaranja kontrasta na slici. Rezolucija senzora jednaka je maksimalnoj rezoluciji slike koju on proizvodi. Izražava se u megapikselima (milionima piksela) i dobija se množenjem širine i visine slike u pikselima. Na primer, senzor od 3,2 megapiksela daje slike maksimalne rezolucije 2048 x 1536 piksela. Sam senzor može biti veće rezolucije, ali se u obzir uzima njegova efektivna rezolucija. Takođe, često se koristi i pojam interpolacije (softverske ili hardverske) koji podrazumeva razvlačenje slike manje rezolucije na veću pomoću matematičkog proračuna. Interpolaciju koriste proizvođači lošijih fotoaparata kako bi većom (interpoliranom) rezolucijom senzora privukli kupce. Pri tom treba obratiti pažnju na sitna slova kojima je napisana hardverska (odnosno prava) rezolucija senzora. Bilo kakvu interpolaciju treba izbeći jer je to nešto što se može postići i upotrebom softvera i najčešće je karakteristika lošeg fotoaparata.

Svedoci smo i stalne trke za povećanjem rezolucije digitalnih fotoaparata. Nažalost, veća rezolucija senzora ne obezbeđuje i kvalitetniju sliku, a često se dešavaju i suprotni primeri. Od rezolucije CCD senzora mnogo je značajniji kvalitet objektiva kojim je fotoaparat opremljen. Ono što mnogi kupci ne znaju jeste da im je za kućnu upotrebu (odnosno prikaz fotografija na monitoru ili njihovo razvijanje u formatu 10 x 15 cm) dovoljan fotoaparat rezolucije svega 2,1 megapiksela (rezolucija slike 1600 x 1200 piksela).

Ekspozicija

Da bi se napravila slika, potrebno je senzor (odnosno film) nakratko izložiti svetlu. Izlaganje svetlu naziva se ekspozicijom, a njeno trajanje meri se u sekundama (iako su najčešće u pitanju delići sekunde). Dužina ekspozicije obrnuto je proporcionalna količini svetla koje prolazi kroz objektiv – što više svetla to je ekspozicija kraća i obrnuto. Zato je veoma važan opseg mogućih ekspozicija na nekom fotoaparatu, kao i to da li je nju moguće ručno podešavati. Primera radi, sunčan dan zahteva ekspoziciju od 1/2000 sekunde, oblačan dan 1/320 sekunde, fotografija s upotrebom blica 1/60 sekunde, a noćna fotografija bez blica vrednosti od nekoliko sekundi. Pri dužim ekspozicijama svaki pokret fotoaparata ili objekta ostaće zabeležen na slici. Iako ovo može da proizvede zanimljive efekte, to je nešto što najčešće ne želimo da postignemo (svi smo videli mutne slike bez blica). Zato će nas savremeni digitalni fotoaparati upozoriti kada je ekspozicija predugačka (uglavnom ekspozicije duže od 1/40 sekunde), pa je tada fotoaparat potrebno postaviti na stativ ili ga nasloniti negde.

Naravno, upotreba blica eliminiše potrebu za stativom jer se ekspozicija skraćuje, a blic dodatno osvetljava scenu. Međutim, blic je efikasan samo na kratkim odstojanjima (slikanje u zatvorenom prostoru ili slikanje grupe ljudi). Ako, na primer, želimo da slikamo nekoga na obali reke osvetljene svetlima grada, upotrebom blica ćemo imati savršeno osvetljenu osobu i mrkli mrak iza nje (zato što kratka ekspozicija ne može da uhvati dovoljnu količinu slabog svetla iz pozadine). U tom slučaju koristi se noćni režim koji poseduje većina digitalnih aparata i koji kombinuje dugu ekspoziciju s upotrebom blica. Dugom ekspozicijom „hvata” se pozadina, a na samom kraju okida blic i osvetljava osobu. I u ovom slučaju neophodno je fiksirati fotoaparat kako bi se izbeglo zamućivanje slike (recimo, ponekad je dovoljno osloniti ruku na banderu). Ovo se još zove i Slow Sync režim. Napredniji fotoaparati poseduju režim koji je u opcijama označen sa Tv i u kojem je moguće ručno podešavati trajanje ekspozicije, dok se automatika brine o svemu ostalom.

Pri naročito dugim ekspozicijama (dužim od dve sekunde) na slici se javljaju svetle tačke usled neizbežnih grešaka na CCD senzoru. Bolji aparati pri ovako dugačkim ekspozicijama posle snimanja slike snimaju još jedan „prazan” kadar (tačnije, sa zatvorenom blendom o kojoj će biti reči kasnije) i vrše njegovo oduzimanje od prve fotografije. Na taj način se eliminišu samo svetle tačke sa slike i dobija se savršeno čist noćni snimak. Snimanje jedne slike će u tom slučaju trajati dvostruko duže, ali je fotoaparat već posle prvog snimka dozvoljeno pomerati.

Kompenzacija ekspozicije

Merenje osvetljenja: levo na osnovu cele slike, desno na osnovu subjekta
Kompenzacija ekspozicije se koristi kada nismo zadovoljni time kako je automatika odredila trajanje ekspozicije. Na taj način je moguće premostiti izabranu vrednost ekspozicije i celu sliku dodatno posvetliti ili potamneti. U slučaju kada je najveći deo scene izuzetno svetao, osoba koju slikamo može ispasti tamna ako sve prepustimo automatici. Tada se upotrebljava kompenzacija ekspozicije i scena se dodatno posvetljava. Kompenzacija ekspozicije se obeležava sa EV i kreće se od nule u pravilnim koracima u pozitivnom ili negativnom smeru (na primer, ±3EV u koracima od 1/3).

Merenje osvetljenja

Na osnovu merenja osvetljenja scene određuje se trajanje ekspozicije. Digitalni fotoaparati imaju ugrađene svetlomere pomoću kojih mere intenzitet svetla odbijenog od površina koje fotografišemo. Kako bi se izbegao problem osvetljenja koji smo naveli u objašnjavanju kompenzacije ekspozicije, kod nekih aparata je moguće promeniti način merenja svetlosti (tzv. Light Metering Modes). Uobičajen način je procenjivanje osvetljenosti celog kadra (Evaluative), pri čemu dolazi do ujednačavanja osvetljenosti. Ako se uključi centralno merenje (Center Weighted), aparat ponovo uzima u obzir celu scenu, ali pri merenju težište stavlja na centar fotografije. Na ovaj način je moguće izbeći problem tamnog portreta pri jakom pozadinskom osvetljenju. Najuži način merenja predstavlja merenje u tački (Spot Metering) gde se u obzir uzima samo nivo osvetljenosti centralnog dela kadra.

Otvor blende

Različiti otvori blende: levo F22, desno F2,8
Otvor blende predstavlja otvor dijafragme unutar objektiva. Dijafragma kontroliše količinu svetlosti koja prolazi kroz objektiv. Kao što mi čkiljimo pri jakom svetlu, tako se i dijafragma automatski zatvara kada ima puno svetla odnosno otvara pri slabom osvetljenju. Otvor blende označava se F brojem (F Stops) – što je broj manji to je otvor blende veći i više svetla prolazi kroz objektiv. Objektivi kroz koje prolazi velika količina svetlosti nazivaju se „brzim objektivima” jer su ekspozicije u tim slučajevima kratke. Ukoliko fotoaparat ima promenljiv otvor blende, navode se dve vrednosti. Ili se navode maksimalna i minimalna vrednost (recimo, F2,8–F8,0) ili se navode najveći otvori blende u širokougaonom i telefoto položaju (recimo, F2,8(W)–F3,5(T)). Otvor blende se kreće u predefinisanim koracima između maksimalnih vrednosti (na primer, F4,8, F5,6, F6,3, F7,1, F8,0) i značajan je za postizanje tzv. efekta dubinske oštrine. Kada slikamo portret i želimo da pozadina bude zamućena, blendu je potrebno što više otvoriti (odnosno postaviti je na što manji F broj) i dobićemo lepu umetničku fotografiju. Ukoliko želimo da i subjekat i pozadina budu podjednako oštri, onda blendu treba zatvoriti (postaviti na najveći F broj). Pri tom treba imati u vidu da je neophodno promeniti i dužinu ekspozicije jer se menjanjem otvora blende menja količina svetla koja prolazi kroz objektiv. Napredniji fotoaparati poseduju Av režim u kojem se menja otvor blende, a automatika se brine za ostalo. Na takvim aparatima postoji i M režim (manuelni režim) u kojem korisnik ima punu kontrolu i nad ekspozicijom i nad otvorom blende.

Što se dubinske oštrine tiče, od kompaktnih digitalnih fotoaparata ne treba očekivati čuda jer je zbog malih objektiva mala i količina svetla koja prolazi kroz njih, pa samim tim i maksimalni otvor blende nije prevelik.

ISO osetljivost

Pojam ISO osetljivosti je preuzet od analognih aparata jer je u pitanju ISO osetljivost filma. Fotoosetljivi sloj na filmu može biti različitog nivoa osetljivosti na svetlost koja se izražava u ISO, ASA, DIN ili GOST jedinicama. Prva dva standarda su ekvivalentna i u upotrebi su na digitalnim fotoaparatima. Filmovima veće osetljivosti moguće je slikati u uslovima slabije osvetljenosti, ali se na tim fotografijama pojavljuje zrnasta struktura. Iako kod digitalnih fotoaparata nema filma, sličan efekat se javlja i kod njih. Povećavanjem ISO osetljivosti se u stvari pojačava signal koji dolazi sa CCD senzora, ali se isto tako pojačava i tzv. šum na fotografijama koji se javlja kao posledica nasumičnog kretanja elektrona kroz senzor. Zbog čega bi onda bilo ko povećavao ISO osetljivost? Kao što smo pomenuli, u uslovima slabijeg osvetljenja potrebna je duža ekspozicija, ali to povećava rizik od mrdanja fotoaparata i pravljenja mutne slike. Povećavanje ISO osetljivosti sa 50 na 100 prepoloviće potrebno trajanje ekspozicije, osetljivost od 200 smanjuje trajanje ekspozicije četiri puta i tako dalje. Na taj način je pri slabom osvetljenju moguće slikati objekat u pokretu bez blica, a da se on ne pojavi kao šarena fleka na fotografiji. Cena koja se pri tom plaća je povećan nivo šuma na fotografiji.

Balans bele boje

Balans bele boje: levo je pravilno izmeren, desno je podešen na scenu osvetljenu običnom sijalicom 
Balansom bele boje se određuje odnos boja na fotografiji. Kada je balans bele boje prepušten automatici, fotoaparat će pokušati da svaku scenu uproseči. To može rezultovati lošim bojama jer automatika ne zna da li slikamo pejzaž prekriven snegom ili pejzaž u proleće prebogat jarkim bojama. Zbog toga postoji više predefinisanih podešavanja balansa bele boje (sunčan dan, oblačan dan, scena osvetljena običnim sijalicama, scena osvetljena neonkama...). Na boljim fotoaparatima moguće je izmeriti balans bele boje. To se radi tako što se na datom osvetljenju pred objektiv postavi bela površina tako da ispunjava ceo kadar, a zatim se pritisne određeno dugme. Tako će sve boje na snimljenoj fotografiji biti verne.

LCD ekran

Verovatno je najveća prednost digitalnih fotoaparata postojanje LCD ekrana na kojima je moguće videti snimljene fotografije. Međutim, to nije njihova jedina uloga. LCD ekran je veoma značajan pri kompoziciji kadra jer on prenosi kompletnu sliku koja će biti zabeležena. Za razliku od analognih fotoaparata kod kojih se film krije iza zatvarača u mraku do trenutka ekspozicije, CCD senzor je kod digitalnih fotoaparata stalno izložen svetlu koje prolazi kroz objektiv, dok se blenda nakratko zatvara pri fotografisanju. Na taj način se ono što CCD senzor beleži prenosi direktno na ekran. Naravno, više puta smo pominjali da korišćenje ekrana drastično skraćuje životni vek baterija, pa tako većina aparata poseduje ugrađeno optičko tražilo. Međutim, optičko tražilo se odlikuje nepreciznošću („hvata” oko 80 odsto snimljene slike) i pojavom paralakse. Paralaksa se javlja zbog toga što se optičko tražilo ne nalazi u istoj tački gde i objektiv. Kada fotografišemo udaljene objekte, paralaksa je zanemarljiva. Što je objekat bliži, to je paralaksa izraženija, a odlikuje se u tome da ono što se vidi kroz tražilo ne odgovara onome što se vidi kroz objektiv. Tražilo je zbog toga praktično neupotrebljivo prilikom pravljenja makro snimaka. Naravno, ništa od ovoga ne važi za profesionalne SLR (Single Lens Reflex) fotoaparate (bilo digitalne bilo analogne) jer se slika u tražilu dobija pomoću sistema ogledala koja reflektuju sliku iz objektiva.

• • •

Nadamo se da vam je ovaj mali vodič koji smo pripremili donekle razjasnio osnovne pojmove koje koristimo u tekstovima o digitalnim fotoaparatima. Međutim, on isto tako može da posluži i kao smernica pri kupovini novog fotoaparata i dešifrovanju specifikacija koje su navedene na pakovanju. Ipak postoje neke važnije stvari od lepo dizajniranog kućišta fotoaparata, šarene kutije i naduvanih cifara odštampanih na njoj, a one se najčešće nalaze unutar samog aparata.

Ivan ČABRILO

 
 AKTUELNOSTI
Meteorolozi u evropskoj mreži

 NOVE TEHNOLOGIJE
HDTV (televizija visoke definicije)

 NA LICU MESTA
PaperWorld Frankfurtskog sajma, Trodat, Vels, Austrija
Samsung Future Show 04
Sajam kratke elektronske forme, Rex
MSI i PC Centar nagradna igra
PiN Computers iDay 2004, Fruška gora
Predavanje E. Kasperskog
Cores DATUM 2004
Pakom Roadshow 04, Kopaonik

 KOMPJUTERI I FILM
„Alien vs Predator”
„Shark Tale”

 SERVIS
Mali priručnik (digitalne) fotografije
Šta mislite o ovom tekstu?
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera