PRIMENA<>
062004<><>

RFID (Radio Frequency Identification)

Identifikacija bez granica

Zamislite da ste s porodicom otišli u kupovinu u „Čumićevo sokače” i, pošto je vaša supruga izabrala par novih cipela (a vi ste ih platili, naravno), odlučili ste da se odmorite od „obijanja nogu” i da popijete pivo. U trenutku dok prvi gutljaji hladnog piva klize niz grlo, a u glavi vam se odvijaju matematičke radnje koje treba da pronađu način kako da kupite benzin za auto do kraja meseca, užurbanim korakom vašem stolu prilaze dva visoka „kockasta” momka, blokirajući moguće pravce za beg.

Dok vam se želudac pretvara u zgrčeno klupko, vaša supruga počinje da sumnja da vodite tajni život iza njenih leđa. Posle nekoliko minuta preznojavanja, „kockasti” se smiruju i dolaze do zaključka da je prodavačica u radnji za cipele zaboravila da deaktivira utisnuti RFID čip. Dok ste vi mirno prolazili tržnim centrom pored neuočljivih RFID čitača, povezanih u bežičnu mrežu, „kockasti” su pratili vaše kretanje, znajući tačno gde da vas traže.

Ovo je jedna od najbezazlenijih situacija vezanih za RFID tehnologiju koju će doneti budućnost, dok mnogi drugi scenariji u velikoj meri uključuju neželjeno otkrivanje identiteta. RFID tehnologija počinje sve više da se koristi kao zamena za dosadašnje etikete s cenama, zbog lakše manipulacije proizvodima, a, pored toga, prodavcima pruža veći stepen odbrane od krađa. U ovom tekstu ćemo pokušati da malo bolje upoznamo ovu tehnologiju.

Svaki proizvod ima svoj broj

RFID tehnologija je poznata već nekoliko godina, a tek u poslednje vreme o njoj počinje sve više da se govori. Razlog tome je to što sve veći broj proizvođača i prodavaca počinje da je koristi, a, paralelno sa razvojem sveukupne računarske tehnologije, mogućnosti upotrebe i „legalne zloupotrebe” postaju praktično neograničene.

U našoj zemlji se RFID tehnologija obeležavanja uglavnom koristi na najosnovnije načine: radi sprečavanja krađe i radi lakšeg rada prodavaca i naplaćivanja. Već nekoliko godina se u beogradskim prodavnicama mogu videti „skeneri” na ulazu, a ljudi se često pitaju da li ovi uređaji uopšte nešto rade i obično se instinktivno naježe dok prolaze između njih. Verujte nam, ovi uređaji funkcionišu i dobro je dokle god se u to niste uverili na sopstvenoj koži.

 
RFID (Radio Frequency Identification) je tehnologija koja koristi radio-talase za automatsku identifikaciju pojedinačnih proizvoda. Prve varijante ove tehnologije su korišćene još tokom Drugog svetskog rata, a uz njihovu pomoć je saveznička protivavionska odbrana nastojala da razlikuje svoje od neprijateljskih aviona.

Savremena RFID tehnologija u prodavnicama i skladištima ne zahteva optičku vidljivost između čitača i predmeta, već se komunikacija između RFID čipa u proizvodu i čitača odvija bežično, na tačno određenoj frekvenciji. Postoji nekoliko načina identifikacije objekata, a najčešće primenjivana metoda je zasnovana na činjenici da je u svakom RFID čipu sačuvan EPC (Electronic Product Code), jedinstveni serijski broj. Ovo znači da i svaki pojedini proizvod u istoj grupi ima svoj jedinstveni broj, a ne jedan broj za veću količinu istih proizvoda. Pored serijskog broja kojim se identifikuje proizvod, RFID čipovi mogu da sadrže i druge informacije.

Ono što u ovom tekstu popularno zovemo RFID čipom zapravo predstavlja mikročip koji je povezan s pljosnatom antenom (koja podseća na minijaturnu verziju trakastog grejača prozora na automobilu). Ova antena sa čipom formira oscilatorno kolo koje reaguje na tačno određenu frekvenciju koju emituje čitač. Ovi RFID čipovi su stručno nazvani RFID transponderima, a često se nazivaju i RFID tagovima. Prilikom očitavanja, ovaj RFID čip, recimo u cipelama koje smo pomenuli ranije, emituje ka čitaču informacije koje sadrži, a on ih prosleđuje računaru sa bazom podataka. Postoji i sistem standardizacije: ISO15693 predstavlja standard za čipove i čitače koji rade na frekvenciji od 13,56 MHz.

Zbunjeni „skeneri”

Svrha RFID tehnologije je da omogući automatsko sakupljanje podataka o nekom proizvodu koji je obeležen, kao i o vremenu i lokaciji prodaje, i sve to bez aktivnog učešća fizičkog osoblja. U ovom procesu mogu biti sakupljene informacije o samim kupcima tih proizvoda, što može da predstavlja ozbiljno ugrožavanje privatnosti.

Kako sve ovo zapravo radi? Kao što smo pomenuli ranije, RFID tag, utisnut i sakriven u proizvodu, sastoji se od mikročipa i antene. Međutim, on nema nikakav pridruženi izvor energije. RFID čipovi koji rade na ovaj način pripadaju „pasivnom” sistemu, koji je nešto rašireniji u upotrebi. Prednost su mu manje dimenzije (nema izvor napajanja) i nije mu potrebno nikakvo održavanje.

Kod aktivnih sistema čip u proizvodu emituje slab signal u intervalima od 1,5 sekundi i ima znatno veći domet u odnosu na pasivne sisteme. Sadrži ugrađeni izvor energije, dovoljan za radni period od 10 godina. Aktivna tehnologija se ponekad koristi za specijalizovane namene, kao što je, recimo, praćenje kretanja osoblja u fabrici i slično.

Kada kupac nekog proizvoda odnese predmet do kase, prodavac ga prinosi čitaču radi očitavanja informacije koja se nalazi u čipu sakrivenom u proizvodu. Čitači su jedna vrsta predajnika koji u prečniku od 20 do 30 cm stvara promenljivo elektromagnetno polje koje po svojoj frekvenciji odgovara oscilatornom kolu u RFID čipu u proizvodu.

Pošto čip, sakriven u cipelama s početka priče, nema sopstveno napajanje, prilikom unosa u ovo elektromagnetno polje on dobija dovoljno energije da pošalje informacije koje sadrži čitaču, takođe bežičnim putem. Dobijeni serijski broj čitač prosleđuje serveru koji u svojoj bazi podataka obeležava pripadajući proizvod kao prodat (baš taj par od 20 istih pari cipela na polici). RFID čitači su s računarima povezani putem RS 232 porta (serijski port) ili USB vezom.

Kad kupac kreće ka vratima i prolazi između „skenera”, on opet ulazi u elektromagnetno polje iste frekvencije koju proizvodi čitač u rukama prodavca i RFID čip opet reaguje i šalje svoj broj ka „skenerima” koji su zapravo samo veliki čitači. Međutim, pošto je u bazi proizvod obeležen kao prodat ili je informacija u čipu poništena, skeneri ne reaguju i nema sirene. Međutim, u praksi se dešavaju lažne uzbune – nešto slično priči s početka ovog teksta ovom se autoru desilo nekoliko puta.

Na stranu preznojavanje koje se doživi tom prilikom, ovo govori nešto poražavajuće – RFID čip sakriven u nekom proizvodu koji je kupljen ko zna kada još uvek je aktivan i „zbunjuje” skenere na ulazu.

Kamere više nisu potrebne

Jedno od najkontroverznijih pitanja odnosi se na mesta i načine upotrebe RFID tehnologije. Pored obeležavanja proizvoda u prodavnicama, načini upotrebe su praktično ograničeni samo ljudskom maštom i spremnošću da se ova tehnologija primeni. U nekim gradovima postoje zakoni po kojima se ovakva vrsta čipova obavezno ugrađuje ispod kože kućnih ljubimaca. Kada šinteri uhvate neku kucu na ulici, oni lepo očitaju informacije o vlasniku kućnog ljubimca koje sadrži čip i pošalju vam poziv da preuzmete svog mezimca, ali i račun za njegovo čuvanje.

RFID tehnologija se može koristiti za kompletno praćenje proizvoda tokom proizvodnje i njegovog kretanja kroz određene magacine. Postoje čak ideje da se ovakvi čipovi sa posebnim informacijama ugrađuju u pakovanja hrane, tako da frižider ili pećnica mogu da očitaju o kakvoj vrsti hrane se radi, pa da prema tome prilagode temperaturu hlađenja ili pečenja. Verovatno je pitanje dana kada će se javiti inicijative da se ovakvi RFID čipovi masovno ugrađuju ispod kože pojedinaca, a već sada postoje dobrovoljci za ovakva testiranja. U toj situaciji bi svako mogao da ima kreditnu karticu ispod kože... ali i da bude praćen 24 časa.

Ova tehnologija pobuđuje sve više pažnje, a predviđa se ogroman rast njene primene u narednih nekoliko godina. Velike kompanije na ovom polju prepoznaju ogromno tržište i pripremaju se za njega. Microsoft radi na softverskom delu koji bi trebalo da obezbedi integraciju ovih podataka sa bazama podataka i njihovu povezanost i transparentnost u lokalnim i VPN mrežama. Oracle priprema ugradnju podrške za RFID sisteme u svoje baze podataka, IBM i SUN već imaju razvijen softver i infrastrukturu...

RFID tehnologija se već ozbiljno koristi u određenom broju velikih kompanija radi identifikacije i praćenja kretanja radnog osoblja. Pitate se kako to funkcioniše? Veoma jednostavno.

Mnogo puta se može čuti da se u prostorijama određenih kompanija po cenu otkaza insistira na nošenju identifikacionih kartica sa slikom. Zaposleni ih nose oko vrata ili za pojasom, a kartice same po sebi izgledaju bezazleno. Međutim, u unutrašnjosti je sakriven RFID čip. Pri dolasku na posao sistem identifikuje radnika i beleži vreme, a tokom radnog vremena se može precizno pratiti njegovo kretanje. Ovo se postiže tako što je veći broj RFID čitača raspoređen po radnim prostorijama i hodnicima – što ih je više, to je i preciznost veća. Dok se radnik kreće po zgradi, čitači detektuju informaciju iz čipa u njegovoj kartici i šalju podatke računaru. Računar sa odgovarajućim softverom prepoznaje lokaciju s koje dolazi informacija i u vidu simboličnih ikonica prikazuje položaj osoblja. Kompanija RFIDgraphics (www.rfidgraphics.com) nudi ovakve sisteme zajedno sa odgovarajućim softverom.

Kontrola ili sloboda?

Sada ćemo ukratko opisati način na koji u praksi funkcioniše RFID sistem strukture koja je malo šira od samo jedne prodavnice. Na primer, jedna fabrika košulja već u početku proizvodnje može utiskivati RFID čipove u svoje proizvode. Na ovaj način se prati brzina izrade i kretanje proizvoda, a u odnosu na to se produžava ili skraćuje radno vreme itd. U kutije u kojima se transportuju ove košulje se takođe utiskuju čipovi koji sadrže informaciju o vrsti, boji, količini i veličinama košulja. Ovo može biti korisno jer nije potrebno otvarati kutije u skladištu da bi se pronašao potreban proizvod.

Kada kutije sa košuljama napuštaju skladište fabrike, a pre utovara u kamione, posebni čitači na izlazu očitavaju čipove utisnute u kutije ili košulje, momentalno prosleđujući informacije ka centralnom serveru. Velikoprodaja ovih košulja nema potrebe da prilikom naručivanja ili isporuke otvara kutije, već na svom lokalnom sistemu očitava stanje u skladištu i prema tome povećava ili smanjuje narudžbine od proizvođača.

Kada paketi s robom stignu u magacin prodavnice, vrši se očitavanje njihovih RFID čipova, čiji se identifikacioni brojevi automatski unose u bazu. S druge strane prodavnice, poslovođa odmah može da ima uvid u količinu bilo koje robe, u odnosu na prispeće ili prodaju jer se podaci osvežavaju u realnom vremenu.

Svima je jasno da RFID tehnologija može da donese veći stepen automatizacije i povećanje efikasnosti, ali takođe postoji velika zabrinutost vezana za ugrožavanje privatnosti pojedinaca. Trenutna cena čipova koji se ugrađuju u proizvode iznosi od 0,20 do 0,50 USD, ali su troškovi prateće infrastrukture još uvek dosta veliki. Tokom sledećih nekoliko godina očekuje se veliki bum ove tehnologije i porast potražnje, a samim tim i pad cena. Kada se ova tehnologija bude proširila u većoj meri, na sopstvenoj koži ćemo osetiti da li smo jedan korak bliži lepšem i lakšem životu ili orvelovskoj budućnosti.

Mirko PERAK

 
 PRIMENA
RFID (Radio Frequency Identification)
Šta mislite o ovom tekstu?

 NA LICU MESTA
Eurobot 2004 SCG, Novi Sad

 KOMPJUTERI I FILM
„Dan posle sutra”

 DOMAĆA SCENA
Prevođenje radnih okruženja KDE i Gnome
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera