INTERNET<>
122002<><>

Intervju: Richard Stallman, Free Software Foundation

Da softver bude slobodan

O problemu slobodnog softvera popričali smo sa Ričardom Stolmanom, osnivačem „Free Software Foundationa”

Duge brade i kose, Ričard Stolman pojavom više podseća na srednjovekovnog filozofa nego na programera. Male ekscentričnosti kao grickanje krajeva kose i završavanje svakog razgovora sa „Happy hacking” ne skreću toliko pažnju, koliko prodoran pogled. Dovoljan je samo trenutak da se uverite kako pred sobom imate istinskog vernika.

Ričard Stolman, poznatiji u programerskim krugovima kao „rms”, idejni je tvorac operativnog sistema GNU/Linux i kreator velikog broja GNU programa od kojih su najvažniji GNU kompajler (portabilni i optimizujući kompajler za sedam programskih jezika, podržan na 30 arhitektura), GNU simbolički dibager, editor emacs...

Tehnološke revolucije su zanimljive, ali u računarstvu se značajno ređe nego u drugim granama dešavaju korenite promene. GNU sistem, iako tehnički interesantan, predstavlja pravu revoluciju u svetlu ideje slobode, potpuno nove za razvoj softvera. GNU softver je slobodan ne samo za korišćenje, već i za kopiranje i adaptaciju, kao i redistribuciju programa sa promenama.

Ljudima koji se ne bave programiranjem nije lako preneti frustraciju u suočavanju sa tzv. proprietary, „zatvorenim”, „neslobodnim” ili prosto komercijalnim softverom. I najmanje promene zavise od dobre volje proizvođača, što važi i za sigurnosne zakrpe i druga unapređenja. Stolman je posle diplomiranja na Harvardu, radeći u čuvenoj Laboratoriji za veštačku inteligenciju na MIT-u, osetio proces oduzimanja pomenutih sloboda i odlučio da reaguje. Zadužbina za slobodan softver („Free Software Foundation”) koju je Stolman osnovao pruža logističku podršku GNU-u.

Uspeli smo da od Ričarda ukrademo malo vremena neposredno posle predavanja koje je održao na Univerzitetu u Montrealu.

Zašto slobodan softver?

SK: Kako biste nekome ko nikada nije čuo za slobodan softver objasnili o čemu se radi?

RMS: Za kuvare je, recimo, normalno da razmenjuju recepte, takođe je prirodno da recepte menjaju, dopunjuju... Ako promenite recept, možete slobodno da ga zapišete i tu sopstvenu verziju delite. Sada zamislite svet u kom ne možete da vidite recept, ne možete čak ni da saznate koji su sastojci upotrebljeni, i sve je šifrovano misterioznim pismom! Zamislite svet u kojem ne možete da izmenite recept: ili ćete jesti jelo skuvano tačno kako je napisano, ili nećete jesti! Kada recept podelite s prijateljima, nazovu vas piratom i prete vam zatvorom. Takav svet srećom ne postoji za kuhinjske recepte, ali takav je svet proprietary softvera. Izopačen i zao svet koji ne bi trebalo da postoji.

SK: Šta je cilj Zadužbine za slobodan softver?

RMS: Firme koje proizvode softver imaju jednostavan cilj: žele više mušterija, žele da više ljudi izabere baš njihov softver. Jer, više korisnika znači više novca. Naš cilj nije zaraditi novac, odnosno ne zaraditi najviše moguće.

Bez kompromisa

SK: Za vas kažu da ste beskompromisni. Da li biste ohrabrili korišćenje slobodnog operativnog sistema uz nešto komercijalnog softvera?

RMS: Prvo je pitanje da li je to korak napred. Ako je ranije jedino korišćen komercijalni softver, onda to jeste pozitivna stvar. Zagovarao bih prihvatanje slobodnog operativnog sistema i kod onih koji nisu spremni da prihvate slobodan softver za ostale potrebe.

Ne bih preporučivao niti potpomagao softver koji nije slobodan, jer baš tu se direktno saučestvuje u lošem. Ohrabrivao bih i pomagao instaliranje i prelaz na slobodan operativni sistem, pri čemu me korišćenje neslobodnog softvera ne bi odvratilo od toga da pomognem. Samo, ne bih se mešao u korišćenje neslobodnih programa, jer se tako šalje poruka da to nije zlo.

SK: Da li je slobodan softver široko prihvaćen?

RMS: Ne bih znao. Trebalo bi da pitate ljude koji to znaju, koji su radili istraživanja. Poslednja cifra koju ja znam je od pre nekoliko godina – oko 20 miliona ljudi je koristilo slobodan softver. To doduše nije najefikasniji način za procenu. Slobodnih programa ima hiljade i hiljade i svakog dana se popravljaju, doteruju, ispravljaju...

SK: Kako približiti tu brzinu razvoja i obimnost ponude običnom posmatraču?

RMS: Ne bih se trudio ni da pokušavam. Zapravo, to radi open source pokret. Oni se ne bave slobodom, nego drugim, prvenstveno praktičnijim vrednostima. Važno je razumeti izvor ideje slobodnog softvera. Mnogi ljudi misle da je GNU/Linux sistem razvijen od strane finskog studenta, bez nekog posebnog razloga, sem što je hteo da se zabavi, a razlog zbog kog bi ga koristili čisto je praktičan.

SK: Kako preneti ideju slobode onima koji nisu ni svesni da je treba tražiti u softveru?

RMS: Čuli ste kako sam ja to danas radio – predavanjima. Još jedan način je čitanje; dosta tekstova o filozofiji slobodnog softvera nalazi se na www.gnu.org/philosophy. Najveći broj ljudi jednostavno nije čulo da iko govori o problemu i, iako nisu idealisti koji tragaju za slobodom, nisu je ni odbacili.

Delimično slobodan softver

SK: Šta je s licencama koje idu do pola, koje ne obavezuju prenos slobode na dalje korisnike?

RMS: Neke od licenci ne obezbeđuju sva tri naša uslova: slobodno kopiranje, slobodno menjanje i slobodnu distribuciju izmenjene verzije, a hteli bi da se zovu slobodnim. Uvek ima ljudi koji bi da nam oduzmu slobodu, a da ne budu kritikovani. Oni bi da vas ubede da pružaju „sasvim dovoljno” slobode.

GPL je „copyleft” licenca koja je dizajnirana da osigura ne samo postojanje sva tri uslova, nego i da niko ne može da ih uskrati krajnjem korisniku. Neke licence dozvoljavaju nešto drugo, dozvoljavaju da program pretvorite u neslobodan.

U razvoju i plasmanu programa ključan je lanac programer – posrednik – krajnji korisnik. Prvo programer napiše program, zatim ga posrednik distribuira dalje; ako je to pod slobodnom licencom, to znači da ljudi koji dobiju program od inicijalnog proizvođača imaju sve slobode. Za njih je to slobodan softver. Ako licenca nije copyleft, posrednik bi imao pravo da dodaje nove restrikcije, tako da krajnji korisnik ili korisnik sledeće generacije možda neće dobiti slobodan softver. GPL osigurava da slobode prate program. GPL kaže: ne samo da ti imaš te slobode, nego ne možeš da napraviš kopiju koja ove slobode nema.

SK: Pitanje je, dakle, da li je dobro da licenca slobodnog softvera daje pravo da se slobode oduzmu?

RMS: Obično je to loša stvar, ali je pitanje kakva bi strategija bila najbolja u nekoj komplikovanoj situaciji? Evo primer: MP3 format je patentiran, tako da su njegove implementacije u slobodnom softveru uglavnom u ilegali. Postoji novi format Ogg, za koji verujemo da nije patentiran. Programeri koji su razvijali softver za podršku radili su sa GPL-om, ali prošlog januara su se prebacili na BSD licencu kako bi ohrabrili proizvođače hardvera. Rekao sam im da je to dobra ideja. Bilo bi to loše u smislu očuvanja slobode u svim kopijama Ogg softvera, ali je dobro jer će ohrabriti ljude da pređu sa MP3 na Ogg. Kad ste suočeni s komplikovanom situacijom, različitim problemima i pretnjama koji dolaze iz raznih pravaca, ponekad je dobra strategija da se napravi korak unazad koji može da napravi potporu na drugom frontu.

GNU/Linux

SK: Nema mnogo prostora za kompromis oko imena sistema?

RMS: Ljudi su obično iznenađeni što insistiram na tome da se operativni sistem zove GNU/Linux. Razlog je da je to osnova za našu mogućnost da uopšte utičemo na ljude. Što je više ljudi koji su svesni naše uloge u stvaranju sistema, više ljudi možemo da zainteresujemo za našu stvar.

SK: Pored Debiana, da li ima još neka distribucija koja je počela ovaj OS da zove pravim imenom GNU/Linux?

RMS: Ne. U „Red Hatu” smatraju da je profitabilnije da sistem zovu samo Linux. Nisu bili zainteresovani za to šta je dobro, a šta loše. „Mandrake” je na moje insistiranje odgovorio tako što je na Web stranicama i uputstvima počeo da naziva sistem GNU/Linux.

SK: Na kutijama se i dalje viđa samo Linux?

RMS: Da, ali „Mandrake” je bar delimično uradio ono što smo molili. Bolje nego ništa.

SK: Da se vratimo na kombinaciju slobodnog i proprietary softvera. SuSE, koji drži najveći deo evropskog tržišta, najgori je u kombinovanju slobodnog i komercijalnog softvera.

RMS: „Caldera” je najgora, ali i „SuSE” je veoma loš. Jednom je hard disk na mom laptopu otkazao i morao sam nanovo da instaliram sistem. Pogodilo se da je neko u blizini imao kopiju SuSE-a. Tokom instalacije primetio sam pakete za koje sam znao da nisu slobodni. Na CD-ovima ili instalaciji nije bilo ničeg što bi korisnika upozorilo. Osetio sam se kao ortodoksni Jevrejin koji je shvatio da je, ne znajući, pojeo parče prasetine. Nekoliko dana kasnije obrisao sam sve i instalirao Debian ispočetka.

SK: Da li ima pomaka otkako su se distributeri spojili oko projekta UnitedLinux?

RMS: Ha, ha. United Linux koji nije ni ujedinjen, ni Linux. Kao i Sveto rimsko carstvo, koje nije bilo ni sveto, ni rimsko, ni carstvo.

Pretnje

SK: Koja je najveća pretnja slobodnom softveru?

RMS: Najveća pretnja dolazi od zakonâ koji zabranjuju slobodan softver. U ovom trenutku sasvim sam siguran da ništa ne može da nas zaustavi u ispunjavanju potreba čovečanstva za softverom. Naravno, dokle god nam je to zakonski dozvoljeno.

SK: Šta mislite o novim inicijativama za sigurno računarstvo, kao Palladium, TCPA?

RMS: To je takođe ogromna pretnja. Pretnjom ih čini to što svima nameću određeni hardver, doduše ne kroz zakon, iako u isto vreme slična inicijativa postoji i u zakonu. Pokušavaju da zloupotrebe takozvani „network effect”, da ubede dovoljno ljudi da kupe računare koje se oslanjaju ili u potpunosti zavise od Palladium softvera. Rezultat je da će se malo njih odlučiti za računar koji ne podržava taj sistem i time će se obezbediti potpuna kontrola.

SK: Da li postoji nešto što slobodan softver može da ponudi izdavačkim kućama da bi se ubrzalo njegovo prihvatanje?

RMS: Oni ne zaslužuju da dobiju ono što traže. Izdavači žele da kontrolišu šta može da se kopira, a to je pogrešno. Jedini pravičan ishod jeste potpuna kapitulacija.

SK: Pat situacija?

RMS: Ja bih pre rekao – nepomirljiva razlika u stavovima. Nema prostora za pogodbu: oni žele apsolutnu kontrolu, mi želimo da budemo slobodni. Kompromis sa izdavačkim kućama je nemoguć, jer nikada neće biti zadovoljni s manjim od potpune kontrole.

SK: U kojim situacijama treba da postoji copyright?

RMS: Za neke vrste sistema to je potpuno prirodno, na primer komercijalnu distribuciju. Prikazivanje filmova u bioskopima, prikazivanje na televiziji, prodaja DVD i CD izdanja... Suštinska razlika je slobodno kopiranje i distribucija među prijateljima.

SK: Tanka linija između fer i nefer upotrebe?

RMS: Tu se u potpunosti slažem sa svrhom copyrighta kako ga definiše ustav SAD: veštačka zabrana postavljena zbog opšteg dobra kako bi se pospešio napredak. Copyright ne postoji radi bogaćenja vlasnika, nego zbog napretka društva. Postoji copyright sistem koji pokriva zloupotrebu. Radi se o zameni svrhe i sredstva: sada copyright sankcioniše šta može da se uradi, a to nije cilj već sredstvo, cena koju plaćamo da dobijemo cilj. Cilj je više proizvoda.

Odgovornost

SK: Da li mislite da programeri treba da budu odgovorni za svoj posao?

RMS: Važno je da institucije države zaštite učesnike u razvoju slobodnog softvera od tužbi. Na sličan način kao tzv. „Samarićanski zakoni”. Ljudi koji stanu da pomognu povređenom su zaštićeni, jer država želi da podrži pomaganje. U najvećem broju slučajeva će se pomoć završiti dobro, ali ponekad se desi i suprotno. Ne želimo, kao društvo, da se ljudi ustežu od pomoći samo zato da ne bi bili tuženi.

Budućnost

SK: Sledeća verzija GPL-a, 3?

RMS: Nekoliko sitnijih problema je otklonjeno, dodata je zabrana od stavljanja bilo kog dela pod eksplicitnu patentnu licencu. Ostalo je još nekoliko sitnih delova da rešimo, promene su uglavnom u detaljima i nisu velike. Ništa suštinsko.

SK: Jednom kada slobodni softver prevlada, čemu ćete se posvetiti?

RMS: Širimo ideju slobodnog softvera na druge vrste informacija koje služe javnom dobru, na primer rečnike, enciklopedije, udžbenike... Bilo u papirnoj, bilo u elektronskoj formi. Kao i softver, i udžbenici i enciklopedije treba da budu slobodni.

Već sad ima dosta napretka u slobodnim enciklopedijama. Wikipedia (www.wikipedia.org) danas ima trećinu sadržaja enciklopedije Britanike i to za svega nekoliko godina trajanja projekta.

SK: Postavio sam dosta pitanja, da li biste hteli nešto da dodate?

RMS: Da. Glavna svrha slobodnog softvera je da obezbedi slobodu korisnicima da slobodno komuniciraju i da imaju kontrolu nad svojim računarom. Kada koristite komercijalni softver, kreator softvera kontroliše šta možete da uradite.

Za zemlje u razvoju tu je i sekundarna korist: ušteda novca. Umesto da se ogromne sume uplaćuju samo nekim velikim korporacijama, slobodan softver upućuje na manje lokalne kompanije za podršku i nadogradnju. Korišćenje proprietary softvera u zemljama u razvoju ogroman je teret i prepreka razvoju. Nemogućnost plaćanja licenci koči upotrebu i gura ljude ka upotrebi neautorizovanih kopija zbog kojih mogu da završe čak i u zatvoru. Korporacije daju besplatne kopije iz istog razloga iz kojeg proizvođači cigareta daju reklamne primerke srednjoškolcima – da izazovu zavisnost. Vlade takvih zemalja imaju posebnu odgovornost da se tome odupru.

SK: Happy Hacking.

RMS: Happy Hacking.

Damjan PELEMIŠ

 
Intervju: Richard Stallman, Free Software Foundation
Šta mislite o ovom tekstu?
Airspan WDSL
OpenCola
Telekomunikacioni operatori protiv VoIP

Free as in Freedom

Biografiju Ričarda Stolmana vredelo bi pročitati i da je samo reč o čoveku iza takvih projekata kao što su emacs i gcc. Razlog za objavljivanje biografije je još krupniji: osnivač i spiritus movens Zadužbine za slobodan softver (Free Software Foundation) Stolman, virtuozni programer, postavio je sebi 1983. godine životni cilj: građenje celog Unixolikog operativnog sistema pod imenom GNU, ali ne bilo kakvog, već slobodnog. Nedugo zatim Stolman je „izumeo” i radikalan pristup copyrightu – copyleft.
Upozorenje za tehnomane, ovo nije knjiga o tehnici, već o neobičnim putevima kojima se tehnika širi. Početkom ove godine Sem Vilijams je pretočio seriju intervjua koje je napravio s Ričardom u čitku priču. Premda je stvaranje slobodnog softvera prilično složen scenario, Sem je veoma dobro uspeo da običnom, tehnički neupućenom čitaocu približi drugu stranu računarske revolucije. Pažljivom čitaocu ostalo je dovoljno detalja da bi bez teškoća razgrnuo još nekoliko slojeva priče i otkrio otkuda run level sistemi u GNU/Linuxu, šta stoji iza Incompatible Time Sharing Systema...
Težište je pre svega na pokretačkoj snazi, a katkad i glavnom kočničaru pokreta za slobodan softver. Radnja se brzo zahuktava i stiže do današnjice. Krajnje su impresivne i pozadinske priče o nespremnosti ekonomije da dopusti da se sloboda uvuče u proizvodnju softvera. Pokret koje nazivan i krstaški pohod, komunizam... uspeo je ipak da napravi pravi tektonski poremećaj na softverskoj sceni.
Da li ćemo dobiti filozofiju „softver slobodan za sve”, ili će drakonski pristup copyrightu megakorporacija prevagnuti, pokazaće vreme i tu upravo leži drama Stolmanove priče.
I sama knjiga izdata je pod GNU licencom za slobodnu dokumentaciju, uz sedam preozbiljnih stranica na kraju knjige punih pravničkih formula, sve u cilju obezbeđivanja slobode upotrebe. Vilijams nije imao mnogo problema da sa kompanijom „O’Reilly”, najpoznatijim izdavačem literature vezane za slobodan softver, dogovori ne samo objavljivanje pod GNU licencom, nego i obezbeđivanje online verzije slobodno dostupne na: www.oreilly.com/openbook/freedom/index.html.
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera